Tagovi

Boli do daske

Vjerujte mi ovo kaj sljedi mi je tak teško napisat da je za ne vjerovat.

Ko svake godine se za dopust spremim za put u domovinu, naravno ak i penzioneri imaju tu istu. Izgledalo je sve tak obečavajuče za dobar boravak u okolini Zagreba i s dobrim prijateljima iti na izlete i izmišljeti koje kakve razloge napravit kakvu feštu u vrtu.
Dojdem prvi radi pripreme terena, kak bi moje princeze imale dobar start. Par dana posle dojde i moja bolje polovica i posle burnog pozdrava i pričanja kak je bilo na putu, veli mi supruga: Marijan moram k doktoru jel me boli glava.
Krene sve normalno i sljediju pretrage i upoznavanje dobrih i loših ljudi u zdravstvu naše domovine.
Šest tjedni smo hodali od bolnice do bolnice, Sveti Duh, Zvjezda, Rebro i čak i u Dubravu.
Svi nalazi su u redu,
Jedan dan se stvori mala flekica na glavi, svi ju pipkaju i čudiju se. Kožna doktorica pita: Gospođo, kaj vas je neko tukel, ste pali. Traži po tjelu hematome i šalje ženu na daljnje preglede.
Svi veliju kak nije niš i sumnjaju na neurološku bolest.
Neurolog ju šalje opet na Zvjezdu u zaraznu bolnicu, taj testira na sidu, negativno, šalje ju očnom doktoru.
Taj ju šalje opet neurologu, na rebru nas seste nečeju primit makar je doktor napisal da je hitno. Veli ona da fali nekakav križič. Ja ju pošaljem u PM i prejdem na hitnu.
Fantastična mlada doktorica, dal bi joj pusu no kak sam stari konj sam ju samo pohvalil za njezino zauzimanje.
Na kraju neznamo opet niš konkretnog.
Ženi se stvori krasta na glavi i raste iz dana u dan. Sve tvrdo ko oklop od kornjače. Idemo doktoru, dobi medikamente za herpes.
Ja sam več popizdil i došlo mi je da nekog zlupam. Žena zgubila 10 kila u šest tjedni i sve slabija i slabija.
Pomoči od ni jednog doktora. Nemre hodat s uspravnom glavom i bolovi su sve jači i jači. Ne spava ni po danu a bogme ni po noči. Pitam doktoricu kaj da napravimo i nek nam otvoreno veli ak nezna kaj je na stvari.
Popizdim do kraja, šaljem ženu u Stuttgart i kučni doktor več čeka i posle nalaza krvi ju taj isti dan šalje u bolnicu.
Diagnoza, bakterijska upala stretilokoken ili tak nekaj sličnog. Tipična bakterija raspostranjena po bolnicama i izgleda da su ju kod pipkanja zarazili u jednoj od bolnica.
Suma sumarum, dve rane na glavi od 6 cm promjera, ispod kraste izumrlo tkivo i treba presađivat kožu. Kak bu s lasima je upitno.
Nadam se da bu to i neki doktor pročital i da svi skupa znate kak se ponašaju s pacjentima i kolko interesa imaju nekog izlječit.

Tagovi

Komentari

Od srca najbolje zelje za

Od srca najbolje zelje za ozdravljenje...
Hvala Bogu, osobno nikad nisam imala problema s te strane, uvijek su mene i moju obitelj odradili korektno, ali cula sam strasne price od bliskih osoba za koje znam da ne pretjeruju ( iako smo svi subjektivni kad je o nama rijec, sto je i normalno i nije za zamjeriti ).

Kci mi je medicinski radnik, cujem i drugu stranu price, treba u to zdravstvo ubrizgati vise strucnih ljudi, novca za opremu i zgrade, poboljsati uvjete - daleko od toga da je ovo sto navodim izgovor za lose stvari i nestrucnost koja se dogada, ali vjerujem da bi uvelike pomoglo - kvantitet bi donio i kvalitet, ovako - u pojedinim sredinama se sve svodi na onako kako se moze, a ne kako se treba raditi.

Tko je glasao

Hvala na dobrim željama.

Hvala na dobrim željama.

Tko je glasao

Ključni dio raznih problema

Ključni dio raznih problema kod nas u RH je isti - pod normalno tako dugo igramo najzahtjevnije igre da uz raznu impresivnu praksu iznad evropskog nivoa logično istovremeno vučemo i puno običnih slabosti, zapinjemo na sitnicama gdje ni dalmatinski magarci ne bi zapeli. To je opće pravilo visokih nivoa igre, dugih presinga na rezultate a još više pravilo dugog držanja iznimnih rezultata - vama u Njemačkoj je bar jasno kako moćna industrija pokazuje slabosti i kako se diže.

Naše zdravstvo, a pogotovu zagrebačko, u osnovi je kao i društvo i sve ostalo u društvu. Istovrmeno je u stanju brinuti o najzahtjevnijoj klijenteli, pa i o zadnjoj sirotinji, a istovremeno zakazuje na običnim pojavama.

Kad se i tako preciznoj i moćnoj njemačkoj praksi to dešava, lakše ćete razumjeti kako je kod nas to još logičnije:
- na zahtjeve i praksu koja se na nečem istom radi u Njemačkoj, kod na dodajte bar nekoliko puta više zahtjeva, od kojih je dio postići puno veće rezultate nego u Njemačkoj a dodatni su i raditi ono što se u Njemačkoj nikad nije niti će se ikad raditi;
- mi moramo globalno biti iznad a istovremeno se nositi sa svim praksama, njemačkim, ruskim, maostičkim, nesvrstanim talijanskim, američkim više nego itko, raznim balkanskim itd.;
- ono što i sadašnja EU prirema i radi već više od 15 godina mi moramo obaviti za najviše 3-4 godine;
- kod nas i zadnji čovjek u zadnjoj zabiti mora znati i snaći se u cca 10 x više toga nego neki njemački inženjer;
- mi moramo i dalje spajati istok i zapad, sjever i jug, više od pola naših ljudi koji odlaze i povremeno dolaze i još sto čuda;
- moramo financirati i ono što vi u Njemačkoj niste ni čuli;
- moramo stalno napredovati, iz etape u etapu, ne malim nego povjesnim koracima, velikim koracima od Vlatka Mačeka do Vlatka Mačeka itd.;
- uz sve to smo razmazili kakvih trećinu naših impresivnih snaga, pa to moramo održavati tako da se ne skidaju sa visokih nivoa, uz to ih moramo i zabavljati.

Sve to nije tako teško, nosimo se s time, uigrani smo. Problem su nam sitnice, oni sezonski i povremeni trenuci igre kada se preveliki zahtjevi slože tako da udare na naše reducirane i rezervne snage. Tada dolazi do velike škripe. To brzo ispravljamo ali, otvoreno rečeno, ti ritmovi traju tako dugo da je nakon dugo dugo vremena nužno malo dogovora - ili ćemo se malo uskladiti ili je tako viskozahtjevni ritam igre u pitanju. Poznajući nas, niti će doći do usklađenja niti će nivo igre biti snižen, pa ćemo isto izvesti po pravilima nužde. To možda na prvi pogled izgleda kao problem, ali je zapravo veliko olakšanje. Nehotice smo na kraju dugog puta od Vlatka Mačeka do Vlatka Mačeka, simbolički rečeno. To znači, Skviki, opet ćemo se ravnopravno nositi s tim vašim Njemcima.

Tko je glasao

Ap, Nikad nisam gledal

Ap,
Nikad nisam gledal Njemce ko naše ili moje. Da smo mi sposobni ljudi i da smo snalažljivi, plus toga smo cijenjeni u svijetu kaj se tiče posla.
Ovaj moj dnevnik je u stvari sktetanje na jednostavnu nemarnost i nezainteresiranost pojedinih ljudi. Svako može pogrješit, ali treba stajati uspravno i napraviti sve da bi popravil tu grešku. U tim situacijama se dokazuje moral i ljudskost.

Tko je glasao

Skviki, idemo muški,

Skviki, idemo muški, otvoreno:
- ne radi se samo o nemaru, ljudi su kod nas zbilja predugo izloženi bitno većim naporima i zahtjevima nego u Njemačkoj. Vi niste otišli i nastavili raditi u Njemačkoj zato što je kod nas bilo i ostalo jednako kao u Njemačkoj, nego zato što je kod nas sve bilo bitno teže i zahtjevnije, a u Njemačkoj perspektivnije;
- u Njemačkoj nije teklo bolje samo zato što su oni tako vrijedniji a mi tako nemarni. Pred II svjetski rat, uprkos svemu je Zagreb, iz kojeg ste otišli, je u Evropi bio cijenjeniji po raznom od većine njemačkih gradova;
- razlike nisu nastale samo zahvaljujući njemačkom radu, pameti i redu, nego i zbog prilika. Vi znate o čemu se radi;
- ne ulazeći u detalje, globalno i dalje mnogi naši ljudi vuku, znaju, mogu i moraju više nego njihovi pandani u Njemačkoj, u svim područjima. Znači, ne radi se u prvom redu o nemaru, radi se o puno složenijoj igri. Kad bi odgovarajuće Njemačke danšanje snage stavili da igraju u našim uvjetima, ne bi izdržali dugo;
- igra je svjetski složena i zahtjevna. Na kraće i srednje staze možda posrćemo i gubimo, ali globalno sigurno pobjeđujemo, tako je uvijek bilo. Sada nezadrživo putujemo na kolosjeke kao prije II svjetskog rata. Po internetu nađite neke nove knjige i informacije o tome, nabavite novu knjigu Darije Mahečić Radović. To je dovoljno. Ako uzmete u obzir da nikakve snage ne miruju, da smo sve isprobali i da već teče konsolidiranje, imate sve razloge za početak ozbiljnog bavljenja Zagrebom i domovinom;
- mnogi smo gledali opasnosti i smrt u oči, sa svim pojavama smo bar na donjoj zadovoljavajućoj razini i to možemo samo bolje nastaviti, eventualno nam nedostaje malo crnkinja ali i tu imamo šansu, sve naše slabosti nisu samo slabosti jer su tu u istom dobre osnove za dobru igru;
- pravila igre ostaju kao i uvijek ista, malo slobode, ustani bane, defetizam neće proći itd.

Tko je glasao

Ap, Otišel sam u Njemačku

Ap,
Otišel sam u Njemačku na nagovor mame koja je bila več tu i to u posjetu. Nisam htel napustit Zagreb plus svih nagovaranja mame jel si nisam mogel zamislit napustit domovinu. Zvuči možda pretjerano, ali je tak. Tam me je nagovorila i kak sam bil po njemačkom zakonu još malo ljetan je moja putovnica išla preko njemačke diplomatske pošte u Zagreb i tam sam dobil vizu za boravak tu gdje sam i sad, ali samo fizički. Rekel sam: Idem ja to obavit u Zagreb, ali mi nije vjerovala da se bum vratil za Njemačku.
Kaj je Zagreb bil znam dobro, jel kad sam došel u Stuttgart sam se zaprepastil. Plus svog pred Božičnog sjaja sam se pital: kam sam ja to došel. Veče selo u svojem životu nisam videl. Društveni život skoro za niš.
Ja vjerujem u našu domovinu i zbog toga i kritiziram ono kaj ne valja. Kak smo kroz stolječa uspjevali i to usprkos pritiska i potlačivanja tak bumo uspjeli i sad.
Kad je počel domovinski rat s balvanima i napadom JNA s četnicima na naša sela sam rekel da bumo uspjeli, pogotovo kad sam po Zagrebu išel i videl našu mladež punu elana i smjeha.
Danas su to ljudi i neko im je ukral taj osmjeh i pouzdanje.
Sad se buju javili SDP-ovci i rekli: Aha pa to je djelo HDZ-a.
Nije samo njihovo, puno nas je krivo osobno a bogme i oporba.

Tko je glasao

Hehe. U toj prici Zidovi

Hehe. U toj prici Zidovi daleko bolje prolaze. A o Romima da ne govorimo :-p

Sad, sta ne bi ta kultura znanja ipak trebala naci efikasniji put za ostvarenje opceg dobra? Jer na kraju krajeva, sta ce ti svo znanje svemira, ako ne mozes isfurat svoju zemlju da na nesto lici.

Tko je glasao

Moras imat na umu i ozracje.

Moras imat na umu i ozracje. U zdravstvu ti se ne zna ko pije ko placa. Kada doktor radi svaki dan sa 50 pacijenata, s vremenom ti to postane statistika, brojka. Pa onda kada te jos hebu nadredjeni, pa kada jos vidis da se ti uzurjavas oko pizdarije, dok ostali sve cetiri u zrak. Pa kad te oblecu sa svih strana da radis sumnjive dilove, pa kad vidis da svi tako rade, puknes. I postanes neodgovoran. Lakse je tako.

Jer ovako si solo. Moras sam postavljat kriterije, odgovarat na zahtjeve pacijenata, donositi dvojbene odluke svakodnevno. Dok drugi fino planduju i boli ih jedna stvar. Jednostavno je takva paradigma daleko privlacnija u ovome kaosu. Preveliki su naleti bure da joj se ne povinujes. I to sa svih strana.

I tu ti nema mjesta za kulturu, jer kultura se razvija na zdravim temeljima, a kod temelji su trulez. Pa i ono malo kulture otislo u 3pm. A kaze Sun Tzu da je moral pojednca, direktno ovisan o moralu drustva. A kada vidis kako se ta prica odvija u stvarnosti, sve postane jasno ko dan.

I sada, koga da krivimo? Mozemo samo sebe, Skviki. Jer pustamo da nas vode oni sto jedino mogu mjenjat cjelu pricu. A pustamo ih.

Tko je glasao

Gale, Nemam namjeru ti

Gale,
Nemam namjeru ti proturječit jel imaš praf. Jedan čovjek koji ima moral i čvrsto stajalište o svojim ciljevima se nebi smel dat izvuči iz svojeg kolosjeka. Znam da je to trnovit put, ali se isplati. Videl sam to na sebi, ima ljudi u Mercedesu koji su na dobrim pozicijama a bili su kod mene šegrti. Kad me pozdraviju na cesti i kad mi sin od njega veli, a vi ste Marijan tata je puno pričal o vama. Ljepi je to osječaj.

Tko je glasao

Lijepo i nezamjenjivo. Al

Lijepo i nezamjenjivo. Al zamisli da ne cujes ni to "dobar dan", vec ti stalno neko kljuca, pa sto ti vise upregnes, to te jos vise stisnu, jer im ne pase da netko radi. Daje losu sliku ostatku ekipe. Zahebano je to. Malo ljudi moze ici iznad situacije, postavit se kako treba kada je sve okrenuto naglavacke.

Eh da. Mlad sam momak, tek sam poceo radit, al starije mi kolege kazu, da mladenacka zar prodje u pet godina. I kada ne osjecas da si napravio nesto dobro, nesto korisno, jednostavno ti dosadi ic protiv vjetrenjaca. Nadjes i pametnijega posla. To je ta prica o dekadenciji sistema.

Istina. Bilo bi ljepo da nije tako. I to se moze promijeniti. Samo, jesmo li spremni uciniti nesto u tom smjeru? Jer do sada se nitko od nas nije bas pokazao. Mozda su zahtjevi preveliki, mozda vrijeme nije sazrelo, al to nam je sto nam je, a ima i ona stara, da gdje ima potrebe ima i nacina, pa se mozemo samo nadat da potreba postoji.

Jer ako ne postoji, onda kvragu sve.

Tko je glasao

Imal sam i susret s jednom

Imal sam i susret s jednom mladom lječnicom na Rebru. Stvarno si je dala truda i na kraju sam ju pohvalil i rekel joj da tak nastavi. Bila je malo iznenađena i sva se je zacrvenila. Izgleda da kod nas nisu naučeni dobit pohvalu od pacjenta, možda leži i na nama. Onaj ko puno dela taj treba i pohvalu jel ta ista motivira i potvrđuje nekom da je na dobrom putu.

Tko je glasao

Ti obilasci bolnica,

Ti obilasci bolnica, ambulanta, liječnika i još tome bez rezultata su zbilja depresivni. I sam sam dosta toga prošao iako se baš i ne mogu tužiti. Želim gospođi brzi oporavak. A razlika između njemačkih zdravstvenih usluga i hrvatskih bu još dugo ko Bog i šeširđija.

Tko je glasao

Starino, nek je sve u redu.

Starino, nek je sve u redu. Ostalo cemo lako :-)

Tko je glasao

Skviki, saljem zelje za

Skviki, saljem zelje za brzim izljecenjem. Ja sam prosao puno gore stvari sa vlastitim djetetom i vec se 3 godine spremam na internetu objaviti svoju pricu sa stvarnim imenima lijecnika, ali nekak nemam snage. Iako znam da bi trebalo.

Tko je glasao

Iskreno se nadam da je sad

Iskreno se nadam da je sad sve u redu. Kad su djeca u pitanju sam strašno osjetljiv i mislim da sam u stanju napravit zbog njih i velke gluposti. Treba takve stvari objavit, nek znaju svi kak se ti bogovi u bjelom ponašaju. Nisu svi isti ali ih ima dosta. Kaj me je najviše zaprepastilo je ta da ne slušaju kaj im se govori. Posle kad pogrješiju je prva isprika, pa vi mi to niste rekli.

Tko je glasao

Ajde, Vi ste barem dobili

Ajde, Vi ste barem dobili ispriku, a mi ni to nakon kaj su nam skoro ubili dijete. Zapravo, cudo ju je izvuklo. Rekel bi nasa vjera da ce sve biti u redu.

Tko je glasao

Jel je barem sad sve u

Jel je barem sad sve u redu?
Nadam se da nema posljedica.
Nisam dobil nikakvu ispriku, kad je moja žena rekla doktorici: Gospođo pa vi me uopče ne slušate kaj govorim, dobila je odgovor: Dobro dobro micica.

Tko je glasao

Je, hvala Bogu sad je super.

Je, hvala Bogu sad je super. Preventivne kontrole i to je to. Bubica mala je pravi lumen. Fajterica, reko bi!

Tko je glasao

Ja imam dve kčeri, nebi ih

Ja imam dve kčeri, nebi ih dal za niš na svjetu.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci