Tagovi

Bog, ?ovjek i mikrosvijet

Bog, ?ovjek i mikrosvijet
(o procjeni ?ovjekove slobode, istine i ljudskosti )

Od davnina su pametniji pripadnici ljudske vrste (Protagora, Sokrat,…) znali ono što mnogima danas nije ili ne želi biti jasno: „?ovjek je mjerilo svih stvari“ (iz razmatranja, sasvim razumljivo, izuzimamo eventualne ekstraterestrijalne oblike inteligentnog života). Zašto je tome tako, možemo samo slutiti, no vjerujem da je vrlo blizu istini pretpostavka: ?ovjek se boji preuzeti odgovornost! Što bi, po svim zakonima logike morao, prikloni li se ranije spomenutoj istini. Ve? iz ovog kratkog uvoda naziru se povezanosti izme?u tri nedjeljive kategorije – slobode (izbora i djelovanja), istine i ljudskosti - u smislu suvremeno shva?enog humanizma. Kako se u tom tripletu uzajamno odnose Bog, ?ovjek i mikrosvijet?

Ako ?ovjek preuzme na svoja ple?a teret koji su mu natovarili priroda i socijalni odnosi u ljudskom društvu onda, uz obilnu (ako ne i odlu?uju?u) podršku prirodnih znanosti i filozofskih razmatranja (nadasve tzv. Occamove britve) Bog sasvim ispada iz igre kao suvišni, „dvanaesti igra?“. Marx je odavno tretirao religiju kao „opijum za narod“ što, uz sve posprdne i omalovažavaju?e komentare glasnogovornika novo-starih zastupnika liberalnog kapitalizma, uop?e nije daleko od istine (Interesantno je da je jedan od doajena ameri?ke književnosti, nedavno preminuli Theodore Sturgeon, pokušao ublažiti ove neosnovane kritike, interpretiraju?i kako Marx ustvari nije pritom mislio religiju usporediti sa ovisnoš?u samom, ve? sa olakšanjem koje ona, u sudaru jedinke sa realnoš?u, patnjama i mizerijom vlastita života – poput osje?aja olakšanja pod utjecajem droga – donosi). ?ak i sociološka i psihološka istraživanja poduprta skeniranjem mozga pomo?u NMR-a (a o konzistentnom i plauzibilnom tuma?enju povijesnog razvoja religije da ni ne pri?amo), koja teolozi i raznorazni religiozni znanstvenici isti?u kao prilog za postojanje Najvišeg bi?a, na njihovu veliku žalost – što oni uop?e ne shva?aju – govore upravo suprotno. Pogledajmo istini u o?i.

Psiholozi i sociolozi ?esto isti?u kako se vjernici, za razliku od agnostika i ateista, mnogo mirnije suo?avaju sa stvarnoš?u i problemima koje im ona nosi. Upravo kao dopirani ovisnici o raznoraznim umjetnim stimulansima. Prigovor bi bio - rok trajanja tako izazvane „sre?e“. U oba slu?aja, on je ograni?en. U prvom, trajanjem biokemijske pobude moždanih centara odgovornih za osje?aj „sre?e“ – dakle, do druge doze stimulansa. U drugom slu?aju, trajanjem života jedinke ili do njenog preobra?enja prihva?anjem vlastite odgovornosti i racionalnih razloga koji objašnjavaju njegovo iracionalno ponašanje. Razlika je i u tome što se cjelokupno društvo upelo svesti na najmanju mjeru (korištenjem zakonskih klauzula) djelovanje kratkotrajnijeg stimulansa „sre?e“, uz upravo obrnuto njegovo ponašanje glede cjeloživotnog dopinga. Zašto je tome tako, možemo doznati ulaze?i podrobnije u prljave igre ostvarivanja egoisti?nih interesa jednih na ra?un drugih društvenih grupa, gdje su „sva sredstva dozvoljena“ u ostvarivanju cilja. Pojednostavljeno, ali mnogima razumlivije re?eno – klasne borbe interesnih skupina (klasa) u društvu. Što se odgovornosti ti?e, postoji li Vrhovni gospodar tada je, uz svu njegovu blagonaklonost pri davanju slobode izbora svojim podanicima, u krajnjen slu?aju On a ne njegov podanik nositelj odgovornosti. Jednako tako i glede slobode izbora njegovih tvorevina. Mogu li, biblijske ov?ice dresirane da slijede „svog pastira“ zaista pretendirati nazvati se slobodnima? Uostalom, strah od suo?avanja sa stvarnoš?u, kombiniran sa nemo?i jedinke da istu mijenja prema svojim zamislima, oduvijek je pogodovoao bijegu u iracionalno i transcedentno. Takozvana „božja to?ka“ u ?ovjekovu mozgu može se poistovjetiti – sasvim je nebitna razlika u njihovoj lokaciji - sa analognim „centrima sre?e“ aktiviranih stimulacijom narkoti?kih sredstava ili pak, recimo – „centrima užitka“ aktivnih kod seksualne stimulacije jedinke. Stoga ona u neurofiziološkom pogledu ne predstavlja nikakvu zagonetku (tim prije što znamo da svega desetak - ili manje - posto moždane mase otpada na sivu moždanu koru – o?ovje?enu „moždanu litosferu“ koja pliva na animalnoj bazi), sem možda teolozima, kojima ionako više zagonetki predstavlja ve?i dokaz božje opstojnosti, a za nas - dokaz njihove nesposobnost (nesvijesne ili simulirane, u skladu sa vlastitim i sukladnim im interesima) izlaženja na kraj s istima.

Ako je sloboda, prema nekima, isto što i spoznaja istine - u što, usput budi re?eno iskreno sumnjamo (naime, pretpostavljeni rob koji poima cjelokupnu istinu svemira – na neki na?in, zato?eni Bog - po našem mišljenju ne bi bio nimalo slobodniji od svog kolege koji robuje uljuljkan u laž o nužnosti vlastitog položaja), onda su se neki vrsni teoreti?ari mikrosvijeta (prvenstveno fizi?ari; kod nas ponajviše I.Supek) upeli objasniti korjene ?ovjekove slobode pozivanjem na Heisenbergove relacije neodre?enosti i statisti?ku interpretaciju valne funkcije. Mislimo da ta tzv. „objašnjenja“ nemaju ni najmanje veze sa stvarnom, životnom, ?ovjekovom slobodom djelovanja i izbora. Ve? dugo je poznato kako rastom pojedinih struktura (uklju?ivo živi svijet pa i ?ovjeka) vladaju tzv. emergentni zakoni (emergencija, lat emergere: pojaviti se, izroniti – spontano pojavljivanje novog stupnja na nižem prethodnom). To zna?i, u marksisti?kom jeziku, kako na odre?enom stupnju razvoja kvantitet ra?a novi kvalitet, dok na danas prihvatljivijem jeziku prirodnih znanosti govori kako u novonastalim strukturama djeluju sasvim nove (nikako u suprotnosti sa bazi?nim zakonima ali ipak, razli?ite od njih) zakonitosti. Daklem, ljudskom jedinkom kao „tvorevinom“ posve razli?itom od mikrosvijeta, iako na njemu baziranom, vlada posve drugi skup zakonitosti nego li elementarnim ?esticama. Posebno, uzevši u obzir socijalne zakonitosti i zakone (koje, usput re?eno, on sam stvara). Dakle, ho?e li ili ne?e neki foton ili druga mikrotvorevina „odlu?iti“ u?initi – u skladu sa probabilisti?kom interpretacijom valne funkcije - ovo ili ono, nema baš nikakve fundamentalne veze za pojmom ljudske slobode. Osnovna je pogreška što se zakonitosti uo?ene na jednoj skali prirode, nekriti?no nastoje prenijeti na savim drugu njenu dimenziju. ?ak i na nadgradnju prirode same – na ljudsko društvo. Sli?na se pogreška radi i kada se na društveno-politi?ka zbivanja prošlosti nastoje primijeniti današnji kriteriji, zaboravljaju?i osnovno: današnji kriteriji primjenljivi su ne na prošlost ili budu?nost ve? samo na – sadašnjost. Što se vrlo ?esto upravo izbjegava u?initi. Marx bi nam i tu pomogao odgovoriti – zašto? Kona?no, i ovakvom, krivom interpretacijom suštine ljudske slobode, opetovano se izbjegava vlastita odgovornost za vlastita djela. Može li ?ovjek zaista biti odgovoran (i kao takav prihvatiti odgovornost) i za najgnusnije po?injene zlo?ine, ako suština svega leži u probabilizmu elementarnih ?estica?

Prema tome, isklju?ivši Boga i mikrosvijet kao sasvim irelevantne (što ne zna?i i zanemarive u širem kontekstu ?ovjekove povijesti i bitisanja) za shva?anje ?ovjekove slobode, vra?amo se na na bitno. ?ovjeka samog! Upravo on, kao „mjerilo svih stvari“ kreira i koristi prostore svoje vlastite slobode. Klju? svega nije ni u božjim ni u ?esti?nim, no u njegovim rukama. A onda smo i nadomak spoznaje što zna?i apsolutna a što ljudska istina. Posjednik prve nisu ni Bog ni ?ovjek. Posjednik druge, jedine relevantne za ljudsku vrstu je ?ovjek sam, sa svojom (ne)sposobnoš?ou sagledavanja stvari i izlaženja na kraj sa zabludama koje mu zastiru vidik. Tu dolazimo i do one stare postavke o progresivnom, asimptotskom približavanju spoznaje (kao isklu?ivo ljudske a ne božje djelatnosti) apsolutnoj spoznaji – Istini. Stvari se dešavaju kako se dešavaju i to je jedina (apsolutna) Istina. Kao što re?e pjesnik:

Istina
(„Istina je bog“, Gandhi)

Ono što jeste onakvo kakvo jeste,
i nikakvo drug?ije ne može biti.
Ona je bog. K njoj bezbrojne, samotne ceste
vode. Sto ruku rašomon-Šive, ka jedinstvenoj biti.

Fedor Pillgrim

Tu je sadržano sve bitno – apsolutna istina (Istina) i njeno ljudsko sagledavanje podložno razli?itim tuma?enjima, od kojih niukoliko sva nisu podjednako vrijedna ali, zajedno uzevši sve nas više približavaju Istini. I time bi se ?ovjek zaista morao zadovoljiti. Klju?evi slobode i istine u njegovim su rukama a time i propusnica za njegov zaista humanisti?ki angažman u mijenjanju prirode i društva (odnosno, sebe samoga). Jer, „filozofi su do sada svijet samo tuma?ili – stvar je u tome da se on promijeni“. Ho?e li biti sposoban preuzeti odgovornost, turiti klju? u bravu i okrenuti ga na pravu stranu? To samo on zna.

vaša Resnica

Tagovi

Komentari

Objavljeno i ovdje... Već

Objavljeno i ovdje...

Već dugo je poznato kako rastom pojedinih struktura (uključivo živi svijet pa i čovjeka) vladaju tzv. emergentni zakoni (emergencija, lat emergere: pojaviti se, izroniti – spontano pojavljivanje novog stupnja na nižem prethodnom).

Ovo nije poznato, ovo je jedna pretpostavka. Po mom mišljenju netočna. Ne objašnjava ništa, nego samo mistificira.

Osnovna je pogreška što se zakonitosti uočene na jednoj skali prirode, nekritično nastoje prenijeti na savim drugu njenu dimenziju. Čak i na nadgradnju prirode same – na ljudsko društvo.

Za neke zakone je stvarno tako. Za neke, kao što je zakon očuvanja energije, nije, primjenjiv je i na ljude. Postoje ozbiljni argumenti da je sve u ljudskom društvu apsolutno objašnjivo pojavama u ostatku životinjskog svijeta.

Može li čovjek zaista biti odgovoran (i kao takav prihvatiti odgovornost) i za najgnusnije počinjene zločine, ako suština svega leži u probabilizmu elementarnih čestica?

Odgovornost je isključivo koncept koji postoji u ljudskom društvu, i ljudskoj psihi. Jesu li psi odgovorni? Dupini? Štakori? Je li grom odgovoran što je nekog ubio? Je li lav odgovoran što je pojeo antilopu?

Razdvajanje čovjeka od prirode i ostatka živih bića se može samo donekle poduprijeti. Objektivan pogled ne osuđuje i ne traži odgovornost, već objašnjava ponašanje.

Za malo intelektualne zabave: Trolley problem.

Tko je glasao

Dragi gospodine-borutslo-

Dragi gospodine-borutslo- sve ovo što vi napisahste već je 2003g. napisao Keith Ward u svojoj knjizi:" BOG vodič za zbunjene".Toplo vam preporučujem da ju pročitate,ako već možda niste.

Tko je glasao

Momak, tebi je u glavi

Momak,
tebi je u glavi ''determinirani kaos'', a to može završiti samo na dva načina (oba loša): ili u određenoj instituciji za mentalno zdravlje, ili u dobrom, starom marksizmu. Čuvaj se, prijatelju! Žrtva si Tavistok-uratka zvanog ''Frankfurtska škola'', a taj uradak je inducirana shizofrenija u obrazovanoj populaciji.

Religije što se tiče, ona je kao marksistički ''opijum za narod'' u međuvremenu zamijenjena nečim mnogo profitabilnijim, makovima u Afganistanu i kokainskim kartelima u Srednjoj i lLatinskoj Americi.

Nije nikad bilo teško, manipulacijama, strahom, i namjerno iskrivljenim informacijama, pobuditi ono najgore u čovjeku. No, to su uvijek i samo mali ''izvršitelji'', egzekutiva; ali postoji i hijerarhija, piramida, i vidljivi i nevidljivi ''gazde'' - o njima se treba pitati; Bog će suditi svakom prema njegovim djelima, ali istodobno i u skladu s Božjim mjerilima. Što misliš, hoće li gore proći počinitelji zločina, npr,. u Srebrenici, koljači i ubojice, ili će ''dublji krug pakla'' pripasti inžinjerima te zločinačke zamisli?
Čitaj, nešto drugo a ne Blocha i Lukacsa - čitaj , recimo, Dantea, i pogledaj na webu kako se ljudi negdje tamo bave i ozbiljnim stvarima, a ne samo mlataranjem.
I, čuvaj se!

Tko je glasao

Zanimljiva je lakoća s

Zanimljiva je lakoća s kojom se danas svakome tko ima nekakvo uvjerenje odmah prilijepi etiketa fanatika ili bolesnika, dok se u isto vrijeme svima koji nemaju nikakvo mišljenje tepa kako su "realisti": zbilja ludilo!

Tko je glasao

Jedno priznajem; u nekih je

Jedno priznajem; u nekih je ljudi vjera toliko jaka da vjeruju i u nebuloze. Pretpostavljam da već vadiš pasoš zarad poklonstva Isusovom liku na svećenikovom jastuku što ga je ovaj, pretpostavljam, isprdio za vrijeme svete mise. U crkvi Milosrdnog Isusa u gradu Saint Denisu na Reunionu ("Večernji list", 16.3.2009.)
Inače, ti si jedna od onih nebrojenih osoba koja bi o svemu samo ne o temi. Jer o njoj i nemaju što pametno reći. Samo par opservacija na tvoje mudrolije:

- nije Bog raspodjelio onoliku svitu po krugovima pakla, već Dante - čovjek!
- Dantea sam čitao još kad vjerojatno nisi bila ni rođena. O književnom djelu sudi se standardima koji tome i odgovaraju. U svakom slučaju, može se mnogo naučiti od njega posmatra li se LJUDSKIM a ne SLIJEPIM očima
- na "ONOM" svijetu svi će podjednako dobro proći (a ti se uzdaj u "varavu nadu") - i "počinitelji zločina, npr,. u Srebrenici, koljači i ubojice, i inžinjeri te zločinačke zamisli", baš kao i TI LIČNO! Jedino LJUDIMA na OVOM svijetu preostaje da učine sve kako svi mi NE BI jednako dobro prošli - na OVOM SVIJETU!
- glede marksizma, o njemu sude i suditi će ("hvala Bogu") relevantnije osobe (i povijest) od onih koji se u ozbiljnim stvarima pozivaju na Dantea i njegov književnički "špurijus"!
- protiv tvoje vjere nemam ama baš ništa - prilično sam tolerantna osoba. Ali s raspravom o Istini tolerancija NEMA AMA BAŠ NIŠTA!
- inače, hvala na savjetu, ČUVAM SE. Samo nisam sasvim siguran od koga bih trebao više - od Boga ili FUNDAMENTALISTA TVOJE VRSTE!?

Više neću ulaziti u diskusije. Sve što sam ovom prilikom imao reći je napisano. Kom se sviđa, kom se ne sviđa.

tvoja Istina

Tko je glasao

O teškim temama je najbolje

O teškim temama je najbolje pričati šaljivo. Nekako navodi na razmišljanje bolje od bilo kakvih argumenata.

Ova mini- rasprava me sjetila jedne religiozne šale. U isto vrijeme su svetom Petru u raj stigli gazda i njegov sluga. Sveti Petar je pregledao dokumente i gazdi odredio nekakvu brvnaru za stanovanje, a slugi dvorac. Isti raj, ali bitno različiti uvjeti stanovanja.

Šokirani gazda se našao uvrijeđenim te se obratio svetom Petru s pitanjem kakav je to način i o čemu se radi. Odgovor je bio zapanjujući: Oprostite, ali mi ovdje, u raju, radimo isključivo s materijalom koji vi za života šaljete odozdo!

Izvuče li se pouka iz ove šale stvari su vrlo jednostavne. Ključno je pitanje ima li života prije smrti, a ne ima li ga nakon smrti. Postigne li se život prije smrti to znači samo jedno- poslato je dovoljno materijala gore za vječan život u raju! Nažalost, obično je obrnuto.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci