Tagovi

Bofl Vlada

Prije nekoliko dana hrvatski premijer je daju?i izjave medijima, tek usputno spomenuo „najavu rata“ bolf robi.
Iako sam ovu izjavu ve? prokomentirao za jedan hrvatski dnevnik, mislim da vrijedi i malo šire obraditi ovu temu.

Što je to uop?e bofl roba? Ako pretpostavimo da je premijer mislio na onu robu koja ne odgovara kvalitativnim zahtjevima koji su definirani pravilnicima i Zakonom o zaštiti proizvo?a?a i Zakonom o op?oj sigurnosti proizvoda, onda takva roba, ukoliko funkcioniraju za to nadležne službe, uop?e ni ne može biti na policama trgovina.

Sasvim je drugo pitanje robe niske kvalitete (iako nije uvijek pravilo da robu niske kvalitete prati i niska cijena), jer takva se roba može na?i na tržištu ako zadovoljava pravilnike koji reguliraju kvalitetu proizvoda, odnosno njihovu donju granicu. Za svaku vrstu proizvoda postoji klasifikacija, kao npr. za meso, vo?e, igra?ke itd. Svaka od roba mora zadovoljiti neke specifi?nosti. Tako je npr. meso klasificirano po kvaliteti od prve kategorije nadalje. Doista, na tim podru?jima ima prostora za rat protiv lažiranja kvalitete (ukoliko se meso 3. kategorije uvozi pod kvalitetom prve kategorije). Pored toga, kod nas se meso smrznuto može držati 2 godine, ?ak 4 puta dulje nego u EU.
Nadalje, osim kod prehrambenih, opasnost vreba i od uvoza medicinskih proizvoda ili onih koji to nisu, a stvaraju dojam kod kupaca da su ljekoviti (razni preparati za ljepotu ili za mršavljenje). Me?utim, to je isklju?ivo u nadležnosti carine, gospodarske i sanitarne inspekcije, državnog inspektorata, Zavoda za ispitivanje kvalitete - upravo onih službi koje su direktno u vertikali u ingerenciji Vlade.
Dakle, kome premijer Sanader najavljuje rat? Ja bih rekao samom sebi i svim drugim ?imbenicima izvršne vlasti koji ne provode hrvatske zakone iz tog podru?ja. U tom kontekstu prije bismo mogli govoriti o bofl Vladi nego o bofl robi.

Na policama hrvatskih trgovina je u ve?ini slu?ajeva roba koja odgovara zakonskim normama. Ponuda na policama hrvatskih trgovina je gotovo jednaka kao i u trgovinama u zapadnoj Europi, ali za razliku od tih zemalja, ne postoji jasna distinkcija cijena. Kod nas je još uvijek razvijeno tržište brendova i ljudi radije kupuju brendiranu skupu robu. Trgova?ke marke se još uvijek slabo prodaju, jer ljudi takvu robu percipiraju kao bofl, što nije istina. Primjerice, u Francuskoj 60% udjela robe na policama ?ine robne marke pojedinih trgova?kih lanaca, a kod nas niti 30%. To je opet vezano na globalizaciju i nemogu?nost naših lanaca da s malim tržišnim udjelom pokrenu isplative robne marke. Od proizvo?a?a naru?uju male koli?ine, a traže niže cijene od cijena brendiranih marki. Proizvo?a? na malu koli?inu mora bitno pove?ati efikasnost (što je uz tehnološku zastarjelost naših proizvo?a?a nemogu?e). Jedini je izlaz u smanjenju troškova proizvodnje kroz smanjivanje kvalitete proizvoda koji ?ine robne marke. Na taj na?in, trgova?ki lanci su kroz pritisak na proizvo?a?e (a trgova?ka marža se kre?e i preko 50%, uz to što trgovci ionako traže cijene koje su na granici isplativosti za proizvo?a?a), zapravo sami krivi za stvaranje percepcije kod kupaca da su robne marke nekvalitetnije od brendova.
Ovdje je još bitno re?i da kod nas trgovci doslovce guše proizvo?a?e koji jedini profit stvaraju kod nabave, a ne kod prodaje.

U Hrvatskoj je previše malih lanaca s malim tržišnim udjelom. Samo je jedan trgova?ki lanac (Konzum), koji ima zna?ajan udio od 30%. Smatram da ?e uslijediti okrupnjavanje kapitala kako bi se kroz velike koli?ine moglo brendirati robu koja ?e imati i dobru kvalitetu. U Hrvatskoj ima 15-tak lanaca, a primjerice u Sloveniji samo 3 koji drže 90% tržišta.

Uloga države je nezamjenjiva u osiguravanju primjene zakona i propisa s jedne strane, a s druge strane treba omogu?iti uvjete doma?im proizvo?a?ima da naprave kvalitetan proizvod po konkurentnoj cijeni.
No, mi smo samim Zakonom o zaštiti proizvo?a?a iz 2007. ostavili prostor za razne manipulacije, proglasivši ?itav niz odredbi nevaže?ima do ulaska u EU (?lanak 155. Zakona o zaštiti proizo?a?a) što otvara veliki prostor za manipulacije u trgovinama i šalje potpuno krivu poruku trgovcima.

Zašto hrvatskih proizvoda gotovo i nema na tržištima EU? Zato što ne zadovoljavaju kvalitetom, jer naši proizvo?a?i imaju visoke troškove, nefikasni su, pa time imaju i nisku produktivnost.
Ovdje ?u se osvrnuti i na aktualno pitanje prijedloga poslodavaca za ukidanjem pla?ene pauze. Nije problem ni u pla?ama ni u pola sata pla?enog odmora. To je isklju?ivo pitanje znanja i tehnološke osposobljenosti. Nije isto ako, primjerice, proizvo?a? proizvodi 1000 jedinica s cijenom koštanja 1000 kuna ili 10000 proizvoda s cijenom koštanja od 2000 kuna. Radnik je tu fiksni trošak i on ?e s modernijom tehnologijom u istoj jedinici vremena proizvesti više. Problem je dakle u produktivnosti, a država zakonskom regulativom može pomo?i više nego da radi verbalne pritiske i na proizvo?a?e i na trgovce da smanje cijene. To je ?isto politikanstvo koje ne može donijeti dugoro?ne kvalitativne pomake, kao ni gospodarski rast zasnovan na rastu društvenog proizvoda (umjesto na uvozu kao što se ?ini sad).

Sve to ne zna?i da na policama u trgovinama ne treba biti robe niže kvalitete, a time i niže cijene imaju?i u vidu izuzetno slab standard velikog dijela stanovnika naše zemlje, ali i ta roba mora odgovarati zakonskim minimumima u smislu kvalitete.

Ukoliko, dakle, funkcionira država u okvirima svojih nadležnosti, odnos ponude i potražnje je dobrodošao u formiranju cijena.

Komentari

Plaće jesu previsoke u

Plaće jesu previsoke u odnosu na azijske zemlje (gdje je danas većina proizvodnje). To je činjenica i jedan od razloga da smo skupi. Drugi je razlog činjenica (koju si spomenuo) da ne možemo raditi velike serije (jer nas ima 4 miliona i nešto).

Proizvodnja u Hrvatskoj je nešto kao sveti gral, nešto čemu se teži a da ljudi imaju maglovitu sliku o tome. Činjenica je isto tako da sve zapadne zemlje (zapravo poduzetnici, vlasnici) sele proizvodnje na daleki istok i sve se manje proizvodi na zapadu jer je skupo (da li je to dobro ili ne, tko zna), a ljudi troše više nego što zarađuju (trenutna financijska kriza je lijepi primjer) i imaš neriješivu jednadžbu sa dvije varijable.

Što bi se teoretski moglo proizvoditi?
1. visoko tehnološki proizvodi - gdje cijena rada nije presudna već znanje (koje drugi (trenutno) nemaju). Sam procijeni koliko toga ima u Hrvatskoj, koliko se ulaže u školstvo. Jedan lijepi tekst na tu temu je nedavno napisan i ovdje. Http://pollitika.com/kazu-da-u-hrvatskoj-fali-informaticara-ozbiljno
2. volumni proizvodi gdje je cijena prijevoza previsoka u odnosu na cijenu proizvoda (problem je obično da su to proizvodi male vrijednosti ali i visokog obrtaja)
3. postoji čitav niz malih, tržišno zanimljiivih poslova gdje pojedinac skuži neku nišu i tu nađe svoju sreću. To su obično poslovi za manji broj ljudi (dolje leddevet govori prilično posprdno o jednom takvom imaginarnom poslu - nezasluženo jer pretpostavljam da čovjek koji nešto proizvodi, radi ne može podcjenjivati tuđi rad, nisu bitni niti polovni strojevi nego ideja).

U svakom slučaju država bi trebala/mogla više pomoći kroz poduzetničke inkubatore, besplantan/jeftin prostor i komunalije, olakšice itd..

Tko je glasao

Drugi je razlog činjenica

Drugi je razlog činjenica (koju si spomenuo) da ne možemo raditi velike serije (jer nas ima 4 miliona i nešto).

to je vrlo glup i proziran argument, postoje tisuće proizvoda koji se proizvode u malenim serijama, od nekoliko desetaka godišnje do nekoliko tisuća godišnje
imaš češku, bosnu a uskoro i srbiju koje imaju sasvim značajnu auto industriju (sloveniju da i ne spominjemo)

bilo što se može efikasno proizvoditi u malim serijama, i to nema nikakve veze s time koliko smo mi veliki ili mali

na kraju krajeva, možemo proizvoditi najveće serije na svijetu i viškove prodavati u izvoz

problem je negdje drugdje

Tko je glasao

"Drugi je razlog činjenica

"Drugi je razlog činjenica (koju si spomenuo) da ne možemo raditi velike serije (jer nas ima 4 miliona i nešto)."

Pitanje je onda što se proizvodi..ručni rad ovdje drži vodu. No ozbiljnu proizvodnju štancaju strojevi i roboti ,ljudi sa srednjom školom tako da ne treba nas biti 30 milijona.

Tko je glasao

Zašto hrvatskih proizvoda

Zašto hrvatskih proizvoda gotovo i nema na tržištima EU? Zato što ne zadovoljavaju kvalitetom, jer naši proizvođači imaju visoke troškove, nefikasni su, pa time imaju i nisku produktivnost. prilicno uobicajena ponavljalica koja je posve bez temelja. Ima na desetke primjera gdje su nasi ljudi iz HR vecinski doblavljaci svjestkog trzista za raznorazne proizvode. Ljudi naprosto ne vole publicitet i zizu nase usrane medijske scene i u tome uzivaju.

Tko je glasao

Ima na desetke primjera gdje

Ima na desetke primjera gdje su nasi ljudi iz HR vecinski doblavljaci svjestkog trzista za raznorazne proizvode.
Je, i ja sam gledao neki dan prilog u Dnevniku o uspješnom obrtniku iz Donjeg Uzaludovca koji zapošljava 7 radnika i s najsuvremenijim strojevima kupljenih rabljeno u Njemačkoj osigurao je 100% izvoz u zemlje zapada a prosječna plača radnika je 3.750,00 kn što je znatno iznad općinskog prosjeka ili u Keruma.
Moš si mislit koliko država zarađuje samo na porezu od jednog takvog obrtnika, da si premjer kupi u Trstu vrhunski sat marke "Darvil".

Naravno da u Hrvatskoj ipak netko nešto proizvodi, inače bi stvarno mogli zatvoriti baraku. Problem je da je to nedovoljno i da je stvarno velika rijetkost naći neki hrvatski proizvod na policama u EU. Nekoliko desetaka proizvođača je puno manje nego što ima neki prosječan talijanski gradić.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Seciranje stanja na

Seciranje stanja na tržištu s brandiranom robom i private label-a traje već neko vrijeme, ali naglasak treba dati prehrani.
Međutim, situacija u EU nije znatno drukčija kako se naizgled čini.
Dok hrvatska objavljuje rat bofl robi gotovih proizvoda, europa uvozi bofl repromaterijal i od toga radi brandove, koje mi uvozimo i onda su nam oni mjerila kvalitete. Tako da ništa nije crno-bijelo. nedavno sam pričala s jednim velikim eu uvoznikom sirovine za proizvodnju dječje hrane, koja i inače mora ispunjavati visoke kriterije kvalitete, ali opet i bez obzira što su nekada ugrađivali 100% čistu sirovinu, visoke kvalitete, sada su smanjili za 20%, taman toliko da zadovolji potrebne kriterije, a uštede su enormne. I koliko god se mi kleli u kvalitetu, ona više ne prolazi, jer je skupa, i time se zatvara krug.
Ono što se traži a mi nemamo su ekološki čisti proizvodi, ali sa eu certifikatom, a kada će, nezna se, jer to je skupo, ali i cijenjeno. Tako da na onih 100% može se ugraditi još dodatnih 20%. Onaj tko to shvati na vrijeme, ne treba se bojati budućnosti opstanka na tržištu.

Tko je glasao

ako sam dobro razumio ispada

ako sam dobro razumio ispada vlada 0, loša roba 0.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Vlada nam je bofl, a za robu

Vlada nam je bofl, a za robu nisam sigurna.
Obzirom da je tržište prilično ograničeno, a gladnih usta previše, imamo robu niske kvalitete po visokim cijenama.
Kad se sklapaju poslovi, uvijek je ključno pitanje: "A di sam tute ja", ili slavnih 10%. Naravno da se u cijenu ugrađuje tih par postotaka. S druge strane, cijene nekrtnina su visoke, i sam trošak prostora se ugrađuje u cijenu. Na te dvije stavke stroškovi iznad europskih, i gubimo konkurentnost. Da bi ipak nadoknadili zaostatak, tjeramo "lijenu socijalističku bagru" da radi prekovremeno, neplaćeno, na minimalcu. A i u plaći su ugrađeni zdravstveni, neučinkoviti, sustav, doprinos za zapošljavanje i još elemenata od koji radnik nema ništa, ali par tisuća službenika dobro živi. Kako smo došli kraju, negdje se troškovi moraju smanjiti. Najbezbolnije je radniku ukinuti pola sata, i eto uštede. A opet, kako vidimo kvalitet obrazovnog sustava, osobito u managerskom dijelu, plaća se i neznanje.
Ako se pokuša ukinuti di sam tute ja, rizik je veliki od gubitka posla. Ako bi imali pravu i kvalitetnu vladu, koja se ne bi mješala u pravosudni sustav, i omogućila nadoknadu štete kroz prvosudni sustav, i kžnjavanje kršenja zakona, brzo bi se smanjili troškovi poslovanja. Ali bi onda puno sudionika ostalo bez kruha.

Tko je glasao

Odmah plus zbog sjajnog

Odmah plus zbog sjajnog naslova, a sad idem čitati dnevnik!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci