Tagovi

Bloganje i blogersko prigovaranje II

Evo još jednog dnevnika posve?enog ljetnoj literaturi. A što da kažem, ?itam, pa ležim na plaži, pa mozak u?e u centrifugu, i kad sve to misaono zakuha, nema druge nego sve to saviti na papir. Ovaj, ekran. Blog. Whatever.

Ovoga puta nije u pitanju knjiga, ve? ?asopis. Neposredno prije ljeta mi je u ruke pao Plan B i zaintrigirao me. Pa sam prije odlaska na more nabavio nekoliko posljednjih brojeva. Moram priznati da je na mene ostavio prili?no pozitivan dojam. Uz zamjerku ponekom elitisti?kom tekstu, te ponekoj slabije oda?enoj temi, Plan B je ukupno ponudio raznoliko i znimljivo štivo. Poebno su mi se svidjele kolumne Dražene Lejo i Tea Tarambari?a. ?ak i Bago piše konciznu kolumnu, koja za razliku od njegovih prenatrpanih i nedore?enih TV-emisija, ima glavu, rep i poruku. Pored toga uvijek se na?e jedan ove?i zanimljivi ?lanak koji detaljno obradi neku zanimljivu temu (seksualna povijest Hrvata, Barack Obama, putopisi...). Jedina ozbiljna zamjerka ide na ra?un nedovoljne razdvojenosti / razlikovnosti autenti?nih tekstova i propagandnog sadržaja. Na primjer, od tekstova za promociju kluba Porat ili usluga T-coma mi se dizao želudac. Anyway, da ?itav dnevnik ne ispadne kao reklama za Plan B, idemo do teme – bloganja.

Naime, postoji novinar koji iz broja u broj prati zbivanja u blogosferi (i na netu op?enito) – Nebojša Grb?i?. U posljednjih par brojeva pisao je o fenomenu blog-buma u Hrvata, na?inima za traženje i pronalaženje kvalitetnih blogova, te o tendenciji prelaska na mikrobloganje.

No, posljednji tekst iz ljetnog dvobroja mi je dignuo živac. Nebojša je odlu?io javnosti predstaviti novu knjigu Andrewa Keena, britanskog politolog i medijskog analiti?ara, „The cult of amateur – how today's internet is killing our culture“. Teza je knjige, koja se prenosi u ovom tekstu, da demokratizacija medija (koja je direktna posljedica intereneta) negativno utje?e na kvalitetu sadržaja, a time i na kulturu op?enito.

Teza je sama po sebi dovoljno zanimljiva za izazivanje široke (više ili manje argumentirane ili ostraš?ene) rasprave, što se i dogodilo. Mene je zasmetalo nešto drugo – što, vjerujem, nije problem same knjige, ve? na?ina na koji je ona predstavljena. Kažem „vjerujem“, jer iz samog teksta nije uvijek razvidno u kojem dijelu Nebojša prenosi razmišljanja Andrewa Keena, a u kojem piše iz prvog lica.

Prvo, ono što me zasmetalo je prezentiranje teze ove knjige van specifi?nog lokalnog konteksta. Knjigu je napisao britanski medijski analiti?ar, pišu?i o blogosferi razvijene zapadne demokracije i u kontekstu novinarskih standarda koji vladaju u zapadnim demokracijama, kritiziraju?i blogosferu rije?ima:

Profesionalni novinari vještinu nau?e kroz neposredno iskustvo izvještavanja i ure?ivanja pod budnim okom drugih profesionalaca. S druge strane, gra?ani-novinari nemaju formalne preipreme ili stru?nosti, no ipak rutinski nude svoja razmišljanja kao ?injenicu, glasinu kao reportažu, te aluziju kao informaciju.

Na ovom mjestu Nebojša Grba?i? radi profesionalni propust ne stavljaju?i tvrdnju u odgovaraju?u perspektivu. Štoviše, prešu?uju?i razli?ite okolnosti izme?u Hrvatske i zapadne blogosfere i novinarske profesije, on tu tezu implicitno potvr?uje i u našim okolnostima.

A hrvatske medijske okolnosti su neusporedive s onima o kojima piše Andrew. Hrvatska ima novinare i urednike (vode?ih medija) koji izmišljaju interview sa premijerom, ima nacionalnu televizijsku ku?u koja je u proteklih 15 godina višekratno evidentirala svoju ovisnost o politi?kom mišljenju vlasti, te dva izdava?a koji gotovo u potpunosti kontroliaju medijski prostor tiskovina, a koji su u višekratno dokazivali svoju politi?ku i ekonomsku pristranost. Štoviše, o svemu tome je i Nebojša pisao par mjeseci ranije. Stoga ovakav (neprofesionalan) odnos prema temi još više ?udi.

Drugo, zasmetao me i ovaj citat:

Njegov je najve?i strah (Andrewa Keena – op. Hadži), da ?e se daljnjim razvojem demokratizacije medija (od blogova do YouTubea) i širenjem „mudrosti mase“, svesrdno potpomognute Googleovim pretraživa?kim algoritmima koji funkcioniraju po principu popularnosti, a ne objektivnosti i znanja, ostvariti ideja „teku?e verzije“ knjige...

Ovaj citat predstavlja jasan primjer krive upotrebe pojmova, smještanjem istih u krivi kontekst, i na kraju izvla?enjem zaklju?aka iz takve loše konstrukcije. Ne znam da li je Nebojša Grba?i? pro?itao knjigu „Mudrost masa“. Ili da li je to napravio Andrew Keen.

Ja jesam.

I baš sam u dnevniku na tu temu spomenuo krive interpretacije i loše zaklju?ke koji se iz istih mogu izvla?iti. To što blogove uistinu piše masa koja zadovoljava kriterije za kvalitetno donošenje odluka (raznolikost, neovisnost, decentralizacija), ne omogu?ava pozivanje na zaklju?ke te knjige, budu?i blogeri, kao skupina, jednostavno ne donose odluke (zaklju?ke), niti djeluju sa jednim zajedni?kim ciljem.

To se najbolje vidi po ?injenici da u blogosferi ne postoji na?in izvrednjavanja pojedina?nih mišljenja u op?e, ali ni pitanja / zadatka na koje blogosfera pokušava „dati odgovor“. Blogosfera jednostavno – je. I umjesto da se sa elitisti?kih pozicija pokušava boriti sa pojavom, koja se o?igledno doživljava kao konkurencija, novinarstvo bi jednostavno trebalo prigrliti nove okolnosti i nastaviti djelovati. Niti je vjerodostojnost, na koju se u ovom tekstu toliko poziva, uro?ena osobina novinarstva, niti je njena odsutnost standard blogosfere. Vjerodostojnost svaki pojedinac, bio on bloger ili novinar, stje?e i održava svojim djelovanjem. Tu moram spomenuti da me ovaj elitisti?ki stav neodoljivo podsje?a na elitizam politi?kih kasta o kojemu sam pisao u ovom dnevniku. Pitam se zašto...

Kad ve? pri?amo o bloganju i „mudrosti masa“, dobro je da blogosfera, ali i njezini istaknuti djelovi, poput pollitika.com ili HBOa, tako?er zadovoljavaju kriterije raznolikosti, neovisnosti i decentralizacije, bez obzira što sami po sebi nisu organizirani da donose kognitivne odluke. Baš kao i politi?ke strukture, blogosfera (i njezini djelovi) može samo profitirati od te pojave. Raznolikost je poželjna, pa ?ak i kada nosioc raznolikosti dolazi sa unaprijed izgra?enim ideološkim stavovima (ili ?ak predrasudama), ili ako raznolikost dolazi u formi provokacije. I zbog toga ne bi bio brz sa osudama prema lavi?inim ili galetovim blogovima glede HBOa na primjer (iako imam iskrene dvojbe glede dugoro?ne koristi javnog prepucavanja – mrak je tu ponudio jak argument). Štoviše, mislim da ih treba pozdraviti, te izgraditi kvalitetne odgovore na postavljena pitanja. Tako se gradi ?vrsta struktura – suo?avanjem i rješavanjem, a ne bježanjem ili ignoriranjem.

Komentari

Prilažem člančić koji

Prilažem člančić koji sam danas poslao Nebojši za časopis. Prostorno ograničenje je bilo zaista radikalno - 1000 znakova. Zato sam naravno morao biti maksimalno koncizan.

TRI ZADATKA UDRUŽENIH BLOGERA

Hrvatska blogerska organizacija okupila je blogere koji ponajviše pišu o temama od javnog interesa (uvjetno, "političkim"). To je aktivnost nazvana "građansko novinarstvo". Većina ima neki svoj "đir" i mogu se označiti kao društveni aktivisti. Briga o javnoj dobrobiti zajednička je novinarima i aktivistima, te svakom svjesnom i savjesnom građaninu. Novinar mora biti objektivan, ali ne mora biti neutralan.

Blog je odlično sredstvo da se javnosti prezentiraju činjenice, analize i stavovi koji zbog raznih razloga ne prolaze "filter" masovnih medija; zato i profesionalci blogaju. S druge strane, blogeri često ne vladaju potrebnim vještinama novinarskog zanata. Konačno, blogeri bivaju izloženi progonima moćnika kojima "stanu na žulj".

Udruga blogera može pomoći na sva tri područja: promocijom, edukacijom i solidarnošću. Organizacija Global Voices organizirala je lipnja ove godine Citizen Media Summit u Budimpešti. U nekim je zemljama (recimo, Srbiji) prihvaćeno da profesionalni i građanski novinari nisu konkurenti, nego suradnici. Nadajmo se da će tako biti i u Hrvatskoj, i da slijedeći sastanak građana-novinara neće proći bez nas!

Zoran Oštrić
tajnik Hrvatske blogerske organizacije

Tko je glasao

S druge strane,

S druge strane, građani-novinari nemaju formalne pripreme ili stručnosti, no ipak rutinski nude svoja razmišljanja kao činjenicu, glasinu kao reportažu, te aluziju kao informaciju.

Potpuno se slažem s autorom knjige Keen-om, s tim da je u rečenici trebalo još stajati: a uvredu kao odgovor, vlastito iskustvo kao istinu. Tako dopunjena rečenica bi bila toliko istinita i jednostavna, da bi je trebalo nominirati za neku od Nobelovih nagrada. Dakle, po meni, rečenica bi bila cjelovita na ovaj način:
S druge strane, građani - novinari nemaju formalne pripreme ili stručnosti, no ipak rutinski nude svoja razmišljanja kao činjenicu, glasinu kao reportažu, vlastito iskustvo kao istinu, uvredu kao odgovor te aluziju kao informaciju.
Da vidimo zašto je ova rečenica digla živac našemu Aleksandru? Točnije, u koji nerv pogođen je reagirao refleksno i bez razmišljanja.
Osobno nisam htio na ovoj stranici objaviti ni jedan svoj dnevnik upravo iz razloga koje je naveo Keen. Smetalo me što se sloboda govora i argumentiranja uglavnom zloupotrebljava baš na opisani način. A u tako nečemu ja ne želim sudjelovati. To je jedini razlog što su moji komentari u pravilu duži od mnogih dnevnika, jer sam namjerno objašnjavao stvari, ne zloupotrebljavajući dnevnik kao formu. U mojim komentarima se vrlo lako može vidjeti, ako se hoće, da se borim protiv gore nabrojenih slabosti bloganja. To je i razlog što sam rečenicu nadopunio.
Što ovoj rečenici, u sadržajnom smislu, možemo prigovoriti? Ništa. Ona je apsolutno točna. Zato se Aleksandar na ovu rečenicu uopće ne referira. On olako zaključuje kako uvjeti i okolnosti bloganja i klasičnih medija u nas i vani nisu isti! Kakve veze ova rečenica ima s uvjetima i okolnostima? Autor dnevnika tvrdi, implicitno i lukavo kako su klasični mediji u nas u gorem stanju nego vani, pa bi to trebao biti dokaz čega?
Da bloganje na hrvatski način ne pati od gore nabrojanih i dodanih slabosti? Ili da pati značajnije?
Umjesto da se bavi tezom knjige, Aleksandar se bavi nečim što tezu knjige dokazuje. Zašto? Zato što mu ti dokazi smetaju, a ne sama teza. A meni bi, da sam čitao knjigu, svu pažnju privukao njen naslov i teza, a dokaze bi provjeravao, a ne napadao izmišljenim razlozima i izgovorima.
Zanimljivo je kako se nitko ne želi baviti pitanjima kvalitete bloganja, nego se autistički zagovara potpuna sloboda izražavanja, bez ikakvih ograničenja odgovornosti i znanja. Normalno da takvo izražavanje nije demokratizacija medija, niti demokratizaciji tako nešto pomaže te da negativno utječe na kvalitetu sadržaja, a time i na kulturu općenito. Pokušaji da se kvaliteta ocjenjuje su samo pokušaji na krivom tragu, sve dok se ne odredi svrha bloganja i zajednički cilj. Jednako kao i standardi ispod kojih nitko ne bi smio ići.
Ljudima je potreban razgovor i komunikacija. Ali razgovarati s drugima prije svega znači slušati. Slušati pažljivo i s razumijevanjem. A vrlo malo ljudi zna slušati, jer mnogi nemaju ništa u sebi osim svog bučnog- ja.
Točno znam zašto, ali mi se više ne da objašnjavati. Za večeras.

Tko je glasao

poveznik: . Što ovoj

poveznik:
.
Što ovoj rečenici, u sadržajnom smislu, možemo prigovoriti? Ništa. Ona je apsolutno točna. Zato se Aleksandar na ovu rečenicu uopće ne referira. On olako zaključuje kako uvjeti i okolnosti bloganja i klasičnih medija u nas i vani nisu isti! Kakve veze ova rečenica ima s uvjetima i okolnostima? Autor dnevnika tvrdi, implicitno i lukavo kako su klasični mediji u nas u gorem stanju nego vani, pa bi to trebao biti dokaz čega?

pazljivije procitaj napisano.
dakle, eksplicitno sam napisao:

hadzi:
.
Teza je sama po sebi dovoljno zanimljiva za izazivanje široke (više ili manje argumentirane ili ostrašćene) rasprave, što se i dogodilo. Mene je zasmetalo nešto drugo – što, vjerujem, nije problem same knjige, već načina na koji je ona predstavljena.

tezom knjige kao takve se nisam ni bavio, prvenstveno zato jer knjigu nisam procitao.
no, prezentacija teze navodi vodu na krivi mlin. vidim da moram crtati sto sam htio reci, pa evo jos jednom - iako je napisano u samom tekstu:

to bi trebao biti pokazatelj da se blogosfera u hrvatskoj nalazi u bitno drugacijem polozaju nego vani. kada postoje pouzdani izvori informacija, koji svoje objave uistinu provjeravaju, onda je kritika spekulativnog pisanja opravdana. ukoliko takvog novinarstva nema - a mnogobrojni primjeri pokazuju da je u hrvatskoj uistinu tako - onda je i kritika blogosfere s tih pozicija promasena. tim vise sto blogosfera kao takva, u nasim okolnostima, nudi sadrzaje koje bi trebali nuditi klasicni mediji.

----------------------------------------------------------------------------------------

poveznik:
.
Da bloganje na hrvatski način ne pati od gore nabrojanih i dodanih slabosti? Ili da pati značajnije?

jos jednom kao odgovor, nudim vec napisano (sto isto, samo po sebi, dovoljno govori):

hadzi:
.
Niti je vjerodostojnost, na koju se u ovom tekstu toliko poziva, urođena osobina novinarstva, niti je njena odsutnost standard blogosfere. Vjerodostojnost svaki pojedinac, bio on bloger ili novinar, stječe i održava svojim djelovanjem.

---------------------------------------------------------------------------------------

poveznik:
.
Umjesto da se bavi tezom knjige, Aleksandar se bavi nečim što tezu knjige dokazuje. Zašto? Zato što mu ti dokazi smetaju, a ne sama teza. A meni bi, da sam čitao knjigu, svu pažnju privukao njen naslov i teza, a dokaze bi provjeravao, a ne napadao izmišljenim razlozima i izgovorima.

a da si procitao moj dnevnik sa paznjom i dosljednoscu koju si pripisujes ("nekoristenjem dnevnika kao forme") shvatio bi da se tezom knjige niti ne namjeravam baviti, kao niti njezinim dokazima - osim u slucaju pozivanja na model "mudrosti masa" - koji bas zato jer sam procitao relevantnu knjigu (sto nitko drugi, kako iz tekstova vidim, nije napravio) - dobro poznajem, te sam detaljno opisao zbog cega (pa makar implicitno) pozivanje na taj argument nije ispravno.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

keen je beskrajno uznemiren

keen je beskrajno uznemiren propadanjem poslovnih modela baziranih na tehnoloskoj konstelaciji prije (gotovo opce) digitalizacije i globalne komunikacijske mreze bazirane na http-u i tcp/ip-u. njegova knjiga je pokusaj da se artikulira pozicija gubitnika u cijeloj ovoj prici i da se kvaliteta, originalnost i inovativnost uvale u set 'tradicionalnih vrijednosti'. glasni konzervativac ciji argumenti i artikulacija nisu u stanju spasiti medijsku, glazbenu i filmsku industriju.

njih moze spasiti samo adaptacija i pronalazak novih poslovnih modela te prepoznavanje gomile novih nisa u kojima mogu prezivjeti neki stari poslovni modeli. dobar primjer je prodaja vinila. prodaja vinila drasticno skace, kazu keenu slicni entuzijasti. naravno, najveci su skokovi s nule. beskonacni reklo bi se. a jos uvijek ogromni iz prostora izmedju nule i jedinice.

ni nada da se moze vjecno parazitirati na ljudskoj sklonosti fetisiziranju ne moze pomoci... u dobroj procjeni neki broj ljudi ce uspjeti prodati i zaraditi na plocama, neki i na nabrijanim ekskluzivnim cd i dvd izdanjima, neki na papirnatim magazinima, ali nema vise industrijskog dinosaura kojeg smo poznavali. propao posao. keen se jos nekako izvlaci pisuci o fenomenu. tako i prolazi, individualni i rijetki primjerci dinosaura koji bauljaju po trzistu. ono cemu se moze nadati je uvijek bolji i updateani clanak o njegovoj knjizi na wikipediji za razliku od britannice.. nije li to genijalna ironija u njegovom slucaju ;)

vise o knjizi:
http://wiki.lessig.org/TheKeenReader
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Cult_of_the_Amateur

Tko je glasao

Što nije sam Keen

Što nije sam Keen devedesetih pokrenuo sajt za prodaju glazbe online? :) Doduše, mislim da se nije pretjerano obogatio, možda je tu ključ svega :))

Tko je glasao

GAZDA MRAK, ČOVJEKA SE

GAZDA MRAK, ČOVJEKA SE VEŽE ZA RIJEČ, A VOLA ZA ROGOVE!

Nemoj tako, sve što Ariston Nebojša napiše ima vrhunski kvalitet, jer nesmiješ zaboraviti da je njegova specijalnos pisanje tekstova o kuhanju i pisanju recepata.

Po pitanju ovog tvog:"Tako se gradi čvrsta struktura – suočavanjem i rješavanjem, a ne bježanjem ili ignoriranjem." mogu samo primjetiti da se je na politiki mrak pobrinio da se sve navedeno osuđuje i proganja. Ono njegovo "neovisni ali ne i neutralni" na siteu doslovce izgara u dokazivanju te pristranosti.

Ljudi moji, ima li tko štrik?

Tko je glasao

Reakcija na uništavanje

Reakcija na uništavanje moga komentara, sa kojim se na morate slagati, možete napisano demantirati, ali odakle vam pravo da ne dozvolite drugim korisnicima da ga čitaju komentar i daju svoje mišljenje ili ocjenu.
GAZDA MRAK, ČOVJEKA SE VEŽE ZA RIJEČ, A VOLA ZA ROGOVE!
Dragi striček CC, ova ti valja "ili pak da te mrak skroz ukine (ni to nije loša solucija)" i tu te ne samo da podržavam, već ukidanje mog accounta čitavo vrijeme predlažem i tražim od mraka, ali on to ne čini iz prostog razloga što si na mojim komentarima mrak, 45 lines i budaletine koje im plješćući dižu vlastitu karmu, i to ti je razlog što moj account nije ukinut, a svi drugi NAVODNO MOJI ALIJASI su ukinuti.
Dragi striček CC, a to sam već objašnjavao i Frederiku, objasni mi zašto je ukinut na primjer glas 007, ili žalac koji su na politici objavili dnevnik, a nije ukinut moj fitilj koji ima samo komentare, a za čije sam se ukidanje sam izjasnio, te uporno tražio i još uvijek tražim da se ukine fitilj, jer za fitilj odgovaram ja a ne neki drugi accunti koji su ukinuti, i to samo zato što su prozvani od 45 linesa i što su mu dali lošu ocjenu?
VIDIŠ FITILJ NIJE UKINUT, JER BI MRAKU I NJEGOVOM ČOPORU OPALA KARMA KOJU SU SI NABILI NA MOJ RAČUN, ALI JE UKINUT GLAS 007, IAKO JE NJEGOV POST ČINI MI SE IMAO PREKO 1350 ČITANJA I 21 GLAS ZA, A SADA IH IMA SAMO TRI! POST JE BIO UPEREN PROTIV ARISTONA KOJI JE KAO I 45 LINES MRAKOV OSOBNI PRIJATELJ. SADA NAKON ŠTO SU MU ČUDOTVORNOM MRAKOVOM ALKEMIJOM NESTALI GLASOVI ZA POST JE POSTAO NEVIDLJIV!
OVO SE LIJEPO UKLAPA U: POLITIKA NEOVISNI ALI NE I NEUTRALNI
DNEVNIK ŽALCA JE ISTO TAKO POGODIO SVOJ CILJ, JER INAČE U SEZONI KISELIH KRASTAVACA NEBI IMAO PREKO 660 ČITANJA I DOBIO IPAK 7 GLASOVA. NO DNEVNIK JE OPET PO ŽELJI SVOJIH PRIJATELJA MRAK STOPIRO IAKO JE MASA TAKVIH I SLIČNIH DNEVNIKA OVDJE, DNEVNIKA KOJI SU I PO ČITANJU I PO OCJENI DALEKO, DALEKO ISPOD.
I OVO SE LIJEPO UKLAPA U: POLITIKA NEOVISNI ALI NE I NEUTRALNI
Dragi strićek CC, konačno jedna pametna, a odakle bi i došle, ako ne s našeg lipog plavog Jadrana. Lipo mi ćakulaš, ali u pivanju nisi potrefio ariju, pa ti o ova o mojim neriješenim računima s 45 linesom promašila metu
Moji računi sa 45 linesom, nakon što sam ga morao najuriti kao zagrebačkog dopisnika Glasa, su podmireni do u zadnju lipu i 45 lines bi da je iskren morao priznati zbog moje velikodušnosti i socijalne preosjetljivosti prema sirotinji i preplaćeni, iako se ni dan danas neka svoja obećanja nije ispunio.
Ovo s dopisivanjem putem privatnih poruka ti stoji, ali ti to jednostavno ne šljaka, jer Želji treba publika, naravno što je publika gluplja to bolje za njega, a na privatnim porukama nema publike, pa ti je 45 lines tu tanak da prostiš kao toaletni papir ili kako se ono po narodski reče ka obrisguz.
I OVO SE LIJEPO UKLAPA U: POLITIKA NEOVISNI ALI NE I NEUTRALNI
Ovo "da 45 lines treba publiku i da je za njega bolje što je publika gluplja, ti nemoram dokazivati ni posebno obrazlagati jer to vidiš na njegovom blogu, gdje ordiniraju samo glavoklimci i njegovi obožavatelji, ali i u svakom njegovom komentaru, te posebno na ovom postu. Koliko mu je publika koja uporno glasuje protiv mene glupa dovoljno govori činjenica da na svaki njegov komentar plješću, a na svaki moj odgovor, čak i onaj koji ne mogu ni pročitati glasuju protiv. Moj CC na tome bi mu zavidio i pokojni Tuđman koji je oko sebe okupio svega i svačega, a nemojmo zaboraviti radilo se o osobama iz visoke politike, a ne o anonimcima kao što smo mi ovdje, ili bar većina nas, što za mene ( s političke strane) sigurno vrijedi unatoč tog silnog meda i dobrih veza kojeg mi 45 lines uporno pripisuje. Međutim za razliku od stanja ovdje na politici, i mraka i mrakovih mulaca, Tuđmanovi su mulci pout tvog prijatelja Stipe, Manolića, i drugih s vremenom počeli misliti svojom glavom, ali ovi 45 linesovi predvođeni mrakom su ti kao oni konji sa štitnicima na očima pa ti samo gledaju drito u 45 linesov vrit, i tako evo traje već danima: Ni vrit ni mimo, mene boli ona stvar za karmu, a bedaki i dvorske lude se uporno pale i boduju moje komentare kao da se radi o državnom neprijatelju broj jedan. I onda nam ti i takvi ovdje pišu o demokraciji, promjenama, lošem stanju u državi, mitu, kriminalu, korupciji i još mnogo čemu što treba dovesti u red. Trla baba lan da joj prođe dan kažu naši stari, a o onome kakvi su ljudi pa vidimo to zadnjih dana ovdje, i prije nego što su došli na vlast ili neki položaj od važnosti, ma ne treba čekati da sove zamjene sjenice.
I strićek CC da ne zaboravim, svi koji su se eventualno prepoznali u gore navedenome i našli uvrijeđeni neka mi oproste jer je to jedini način nekoga vratiti na pravi put, a onim koji u gore navedenom i onako nisu sudjelovali pa ih sve navedeno ne tangira molim za razumijevanje, jer i neka se zamisle o tome da smo samo Božje stvorenja, koja živimo u zabludi da se sve loše događa nekim drugim ljudima nekim fitiljima koji se ovdje kao u pravom životu razapinje, optužuje i bez suda sude, iako je ovo samo jedan od stotine sajtova na kojem su se okupili i častivi i nečastivi, „ispravni“ i „neispravni“ pošteni, iskreni, naivni i lakovjerni, ali i oni rafinirani, lukavi, promućurni i zločesti koji svim tim svojim osobinama i svojoj zloćom love u mutnome.
Ljudi moji, ima li tko štrik?

Tko je glasao

Mala digresija s obzirom da

Mala digresija s obzirom da mi se ime spominje po pitanju nedavnog posta o HBOu.

Dakle. Stekao sam dojam na temelju tog posta da odredjeni pojedinci ocekuju da cemo kriticnost, provokaciju, bezobrastinu i sve ono sto nas cini britkima i odrzava cistima zamijeniti laksanjima, tepanjem i milozvucnoscu.

No, upravo onog trenutka kad si ekipa dozvoli taj luksuz da ne toleriraju vise kriticnost, provokaciju i bezobrzaluk, tog trenutka ekipa se zatvara i pokrece djir samodekadencije. Jer tog trenutka informacija ili ideja koja nije popularna moze postati kobna za njezinog nositelja, djir koji nuzno unistava cijeli proces.

Po samom misljenju Mraka, opet ista stvar. Mi smo blogeri, blog je oblik naseg javnog diskura. HBO je javna udruga. I najprirodnija je stvar koristiti formu bloganja prilikom isfuravanja kriticnosti, provokacije i bezobrastine prema svojoj maticnoj organizaciji.

A ako neko brije da ce pravi, iskonski blogeri bez dlake na jeziku promijeniti paradigmu, obuci kravate i odlijela i prebacit se u djir poze, laskanja, tepanja i milozvucnosti, onda je hebeno lose isfuro procjenu i morat ce ponoviti gradivo.

Nema te udruge koja ima ishodiste u JOTu, a da si moze dozvoliti prije navedeni luksuz. Niti ce je biti, niti bi bilo dobro da je bude.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

I najprirodnija je stvar

I najprirodnija je stvar koristiti formu bloganja prilikom isfuravanja kriticnosti, provokacije i bezobrastine prema svojoj maticnoj organizaciji.

Najradije bih ignorirala ovaj Tvoj ispad, a ne komentar, ali ne mogu a da ne kažem da je krajnje tragično da si JOT paradigmu političkog sveo (i danima drviš to jedno te isto) na sadržaj gornje rečenice.

Ako je JOT = kritičnost, provokacija i bezobraština, onda je sva dominatna politika duboko ogrezla u JOT paradigmu. No, oni/one od nas koji/koje se nešto malo kuže u političko, znaju da tomu nije tako i da se promjena paradigme ne događa na temelju "lijepih želja" (ma kako one provokativne ili bezobrazne bile), nego na temelju znanja i djelovanja.

Tvoje inzistiranje na "kritičnosti" (koja je obično isprazno lupetanje, kad se čitaju Tvoje recentne objave na pollitika.com), provokaciji i bezobraštini je u stvari bezočna vulgarizacija i banalizacija JOT koncepta i kao takva svjetlosnim godinama daleko i od naznake nekakve promjene.

What a waste!

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Aleksandre, jako mi je drago

Aleksandre, jako mi je drago što si postao ovaj članak i što si umjesto bedastih ad hominem napada odabrao argumentaciju. U tom duhu ću ti sa zadovoljstvom odgovoriti na sva pitanja koja si postavio u članku i na sva daljnja pitanja, naravno. Idemo redom :)

No, posljednji tekst iz ljetnog dvobroja mi je dignuo živac. Nebojša je odlučio javnosti predstaviti novu knjigu Andrewa Keena, britanskog politolog i medijskog analitičara, „The cult of amateur – how today's internet is killing our culture“. Teza je knjige, koja se prenosi u ovom tekstu, da demokratizacija medija (koja je direktna posljedica intereneta) negativno utječe na kvalitetu sadržaja, a time i na kulturu općenito.

Drago mi je da ti je tekst dignuo živac. To mu je bio cilj, da nekome digne živac, da nekoga trgne, da taj netko promisli svojom glavom, reagira, postane dio ljudi koji misle. Isto tako je i Andrew Keen htio napraviti svojom knjigom (spomenuo je to u jednom od intervjua) pa je tim više članak o takvoj knjizi ispunio svoju zadaću.

Mene je zasmetalo nešto drugo – što, vjerujem, nije problem same knjige, već načina na koji je ona predstavljena. Kažem „vjerujem“, jer iz samog teksta nije uvijek razvidno u kojem dijelu Nebojša prenosi razmišljanja Andrewa Keena, a u kojem piše iz prvog lica.

Nisam kod kuće i nemam pri ruci članak da se podsjetim kako je točno išao (ne pamtim, nažalost, fotografski), no uvjeren sam da su u čitavom članku razmišljanja Andrewa Keena jer da su moja, onda to više ne bi bio članak nego kolumna u kojoj bih također imao što reći na tu temu, no ovo je ipak članak.

Prvo, ono što me zasmetalo je prezentiranje teze ove knjige van specifičnog lokalnog konteksta. Knjigu je napisao britanski medijski analitičar, pišući o blogosferi razvijene zapadne demokracije i u kontekstu novinarskih standarda koji vladaju u zapadnim demokracijama, kritizirajući blogosferu riječima

Profesionalni novinari vještinu nauče kroz neposredno iskustvo izvještavanja i uređivanja pod budnim okom drugih profesionalaca. S druge strane, građani-novinari nemaju formalne preipreme ili stručnosti, no ipak rutinski nude svoja razmišljanja kao činjenicu, glasinu kao reportažu, te aluziju kao informaciju.

Na ovom mjestu Nebojša Grbačić radi profesionalni propust ne stavljajući tvrdnju u odgovarajuću perspektivu. Štoviše, prešućujući različite okolnosti između Hrvatske i zapadne blogosfere i novinarske profesije, on tu tezu implicitno potvrđuje i u našim okolnostima.

Hm, mislim da se u članku nekoliko puta spominje da je riječ o Britancu i zapadnim demokracijama/blogosferama te da je svima sasvim jasno da autor nije pišući knjigu analizirao hrvatsko novinarstvo i našu blogosferu. Moje je mišljenje da je time dovoljno određena perspektiva i kontekst. Nadalje, prešućivanja nema, barem ne namjernog niti smatram da se time išta implicira. Sasvim je jasno da nije riječ o Hrvatskoj, iako su poveznize jače i aktualnije nego što većina misli. Zaista mislim da u Hrvatskoj postoji "američkog novinarstva" i "američke blogosfere". Drugim riječima, postoji kvaliteta i postoji suprotnost kvaliteti, dva elementa bitna za ovu priču i analizu u njegovoj knjizi, a potom i u mojem članku.

A hrvatske medijske okolnosti su neusporedive s onima o kojima piše Andrew. Hrvatska ima novinare i urednike (vodećih medija) koji izmišljaju interview sa premijerom, ima nacionalnu televizijsku kuću koja je u proteklih 15 godina višekratno evidentirala svoju ovisnost o političkom mišljenju vlasti, te dva izdavača koji gotovo u potpunosti kontroliaju medijski prostor tiskovina, a koji su u višekratno dokazivali svoju političku i ekonomsku pristranost. Štoviše, o svemu tome je i Nebojša pisao par mjeseci ranije. Stoga ovakav (neprofesionalan) odnos prema temi još više čudi.

Moja je teza da objektivnost ne postoji u čistoći, da je uvijek novinarska ruka ta koja će intonirati članak u pozitivnom ili negativnom smjeru. Ovaj je članak, ironije li, usmjeren u pozitivnom smjeru. Ono što impliciram njime jest to da ipak postoji profesionalnosti među našim novinarima te da se kao jedan od njih takvim i osjećam. Što se tiče ovih izdvojenih primjera - istina je, postoje i možda ih je sve više. Znakovito je da su Butkovića preveslali baš putem interneta, slobodnog i demokratskog medija koji dozvoljava ljudima da rade i ovakve stvari (lažiraju intervju, i pritom mislim na onog momka i djevojku koji stoje iza skandala, ne Butkovića koji je žrtva u čitavoj priči i sasvim nevažan trenutak. Puno bitnije je to da nam je premijer toliko površan i bezličan da ga jedan balavac mojih godina može lažirati. Mene to brine, ne tko je novinar koji je nasjeo na priču) Dakle, da zaključim, mislim da nisam postupio neprofesionalno i mislim da naše novinarstvo sliči američkom, odnosno da imamo kvalitetnih, vrhunskih novinara.

Drugo, zasmetao me i ovaj citat:
Njegov je najveći strah (Andrewa Keena – op. Hadži), da će se daljnjim razvojem demokratizacije medija (od blogova do YouTubea) i širenjem „mudrosti mase“, svesrdno potpomognute Googleovim pretraživačkim algoritmima koji funkcioniraju po principu popularnosti, a ne objektivnosti i znanja, ostvariti ideja „tekuće verzije“ knjige...
Ovaj citat predstavlja jasan primjer krive upotrebe pojmova, smještanjem istih u krivi kontekst, i na kraju izvlačenjem zaključaka iz takve loše konstrukcije. Ne znam da li je Nebojša Grbačić pročitao knjigu „Mudrost masa“. Ili da li je to napravio Andrew Keen.

Nisam pročitao, planiram. Također - nije mi jasno. Što u toj rečenici nije točno, što je nejasno i što je pogrešno? Google uistinu ima takve algoritme i na djelu je "mudrost mase" koja je namjerno pod navodnicima, implicirajući da masa nije odveć mudra. Možda snažna i s više znanja, ali ne i mudra. Misliš li da masa ljudi (100tinjak tisuća) koja dođe na koncert Marka Perkovića Thompsona određuje njega kao vrhunskog umjetnika? Ja ne mislim. Kvaliteta prije kvanitete. To je ono što je i Keen poručio knjigom, to je teza koju sam u tom dijelu članka prenio. Kao i svaka druga, otvorena za raspravu.

I umjesto da se sa elitističkih pozicija pokušava boriti sa pojavom, koja se očigledno doživljava kao konkurencija, novinarstvo bi jednostavno trebalo prigrliti nove okolnosti i nastaviti djelovati. Niti je vjerodostojnost, na koju se u ovom tekstu toliko poziva, urođena osobina novinarstva, niti je njena odsutnost standard blogosfere. Vjerodostojnost svaki pojedinac, bio on bloger ili novinar, stječe i održava svojim djelovanjem.

S ovim se u potpunosti slažem. Mislim da sam na svom blogu na Jutarnjem čak i o tome pisao; o tome da novinarstvo više nije isto nakon blogosfere te da se novinari trebaju prilagoditi na način da nešto nauče, a ne da se zatvore i umisle kako su im blogeri konkurencija. Novinari moraju učiti od blogosfere. Ipak, ti isti novinari realno imaju više mogućnosti biti vjerodostojniji te više odgovarati profesionalnom standardu. Nemojmo se opet pozivati na izolirane slučajeve prikrivenog PR-a, plaćenih reportaža i sl. kad to više ima veze s urednicima, nego novinarima.

Za kraj, voljan sam ti posuditi knjigu da je pročitaš prije nego ćemo se upustiti u daljnu raspravu. Svakako bi se trebao sam uvjeriti u neke Keenove teze koje zaista vrijede i kod nas.

PS, hvala ti inicijativi i komentarima
lp, Nebojša

Tko je glasao

Hm, mislim da se u članku

Hm, mislim da se u članku nekoliko puta spominje da je riječ o Britancu i zapadnim demokracijama/blogosferama te da je svima sasvim jasno da autor nije pišući knjigu analizirao hrvatsko novinarstvo i našu blogosferu.
...
Zaista mislim da u Hrvatskoj postoji "američkog novinarstva" i "američke blogosfere". Drugim riječima, postoji kvaliteta i postoji suprotnost kvaliteti, dva elementa bitna za ovu priču i analizu u njegovoj knjizi, a potom i u mojem članku.

vidis, ja nisam dobio taj dojam. ljetni dvobroj je prvi koji sam procitao, tako da mi reakcija nije obiljezena tvojim prethodnim tekstovima, i prvo sto mi je palo na pamet je "hej, covjece, pa ovo je hrvatska!". kasnije sam, citajuci i ostale brojeve shvatio da si i ti o tome pisao, ali citajuci tekst sam za sebe, uistinu me zasmetalo da se barem jednom recenicom nije naglasio kontekst.

slazem se, i ja vjerujem da i kod nas ima "americkog novinarstva" i "americke blogosfere", ali one nisu standard, vec cesce izuzetak. citirana recenica generalizira tvrdeci da novinari kao standard postuju pravila struke, te da blogeri kao standard ignoriraju ista. to u hrvatskoj jednostavno ne stoji. ili je butkovic slucajno prezivio izmisljeni interview, a hloverka slucajno kadrovira i cenzorski rezucka po htv-u? i to su mainstream mediji, koji predstavljaju hrvatski standard. u tom kontekstu, bez jasnijeg upucivanja na hrvatske uvijete - generalno kritizirati blogere, i generalno braniti novinare po pitanju profesionalnosti je jednostavno - misleading.

osnovna razlika koju vidim izmedju svojeg i tvojeg misljenja, a koja je postala ocita tek kroz ove komentare je ta da ti novinare u hrvatskoj generalno smatras profesionalnima, dok su butkovici i hloverke "kukolj". ja ne znam bas puno novinara, i o njihovom radu mogu suditi jedino kroz ono sto procitam i vidim, a o cemu ponekad imam dublju informaciju. sudeci na taj nacin - dakle prema efektima, a ne prema osobama - misljenja sam da novinarska profesija u pravilu nekvalitetno i pod (politickim) utjecajem obavlja svoj posao (primjerice "javna rasprava" koju su kakti mediji odradili glede ulaska u NATO i pripadnog referenduma je smijurija) - a da je kvaliteta izuzetak, a ne pravilo.

pa ipak, unatoc tom misljenju, pozvao sam se na vjerodostojnost osobe kao takve - bio on bloger ili novinar - dok se tvoj tekst bavi generalnim tvrdnjama. vec je, po mom misljenju, taj pristup sam po sebi los i pogresan. no to i nije toliko vazno, buduci si taj dio ocigledno prenio iz knjige. jos jednom ponavljam - koristiti generalizirane tvrdnje o kvaliteti rada novinara i blogera, bez isticanja hrvatskog konteksta (ja zapravo ni ne znam da li se takve generalizacije mogu formulirati u americi - vjerujem da ne) u kojem je jos naglasenija odsutnost kvalitete i profesionalnosti u mainstream medijima PRAVILO.... hej, pa uostalom sam si o tome pisao kad si pisao o bumu blogosfere u hrvatskoj. sto se promijenilo u ta dva, tri mjeseca? kako su hrvatski mediji prerasli u profesionalne i vjerodostojne izvore informacija?

Nisam pročitao, planiram. Također - nije mi jasno. Što u toj rečenici nije točno, što je nejasno i što je pogrešno? Google uistinu ima takve algoritme i na djelu je "mudrost mase" koja je namjerno pod navodnicima, implicirajući da masa nije odveć mudra. Možda snažna i s više znanja, ali ne i mudra. Misliš li da masa ljudi (100tinjak tisuća) koja dođe na koncert Marka Perkovića Thompsona određuje njega kao vrhunskog umjetnika? Ja ne mislim. Kvaliteta prije kvanitete. To je ono što je i Keen poručio knjigom, to je teza koju sam u tom dijelu članka prenio. Kao i svaka druga, otvorena za raspravu.

mudrost mase se u toj knjizi nije nasla slucajno. to nije slucajan odabir rjeci, nego se direktno oslanja na knjigu Mudrost mase u kojoj su spomenuti i Googleovi algoritmi. na taj nacin se referirati na tu tematiku je jednostavno zlonamjerna konstrukcija (Keenova).

dakle, jos jednom - pojam "mudrost mase" (vidis, ja isto koristim navodnike, ali ne ironicno nego da bi naglasio da se radi o specificnom, ajde recimo, algoritmu) se ne moze suditi na osnovu osobnog tumacenja te kovanice. "mudrost mase" je specifican nacin donosenja specificnih vrsta odluka, koji je detaljno opisan u spomenutoj knjizi. Surowiecky precizno opisuje u kojim okolnostima i kod koje vrste odlucivanja masa moze uistinu biti mudra. ne snazna, ne s vise znanja, nego bas mudra - tj da _sustavno_ donosi odluke kvalitetnije od odluka najboljih pojedinaca. knjiga takodjer citavu pricu potkrepljuje sa podosta socioloskih i psiholoskih znanstvenih pokusa i teorija.

masa koja dolazi na bilokoji koncert ne zadovoljava takve uvijete (ili tocnije, mozda ih zadovoljava po pitanjima koja nisu vezana uz taj konkretni koncert, no ne bi sad u to ulazio), niti je ocjenjivanje kvalitete koncerta (kognitivna) tema na kojoj bi se taj sustav mogao upotrijebiti, buduci ne postoji objektivni kriterij koji odredjuje sto je bolje a sto losije po pitanjukoncerata. za razliku od npr. pitanja u kojima treba pogoditi slijedeceg izbornog pobjednika (sustav politickih burzi), gdje se zna koje je predvidjanje bilo tocnije, npr.

to je bas tema o kojoj sam pisao u svom dnevniku - sustav mudrosti masa je specifican, i ne moze se generaliziranjem iz njega izvlaciti zakljucke. a to je bas ono sto se u keenovoj knjizi, ili citatu koji si prenio ili prepricao, radi. na osnovi specificnog sustava sa specificnom primjenom, izvode se zakljucci koji nemaju temelja.


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

hvala na iscrpnom

hvala na iscrpnom odgovoru.
ovo pisem iz kampa kod plitvica, prije nego li cu zajasiti na bicikl, pa posten odgovor slijedi tek za par dana kad se vratim u zgb.
i kaparim knjigu, vjerujem da je razgovor kvalitetniji kad obje strane poznaju svu relevantnu materiju.

suncani pozdrav iz like :)


Preselio sam blog. Od travnja nove dnevnike možete naći na:
aleksandar-hatzivelkos.from.hr
[new time, new place]

Tko je glasao

Ukupno govoreci, stvar se

Ukupno govoreci, stvar se svodi na sljedece. Mediji su cenzurirani, postoje tocna podrucja kojima se mozes i tocna podrucja kojima se ne mozes baviti. Recimo, prica o DTu je veliki tabu, s obzirom na lovu koju DT ulaze kroz razna pokroviteljstva nase medijske kuce i to da niko ne zeli izgubiti jakog sponzora.

Ovo je samo klasican primjerak, ima toga doaleko vise, ukratko, cijela ekonomska klika furaju stih "prejaki", kao i razni politicari, ili recimo Crkva.

Sve u svemu, kada javnost prepoznaje cinjenicu da je medijski oblikovana stvarnsot u velikom raskoraku sa stvarnoscu samom, tog trenutka nastaje potreba za novim medijskim kanalima, a to je internet.

I to je sustinska razlika. Internet pokriva znatno vise, znatno je manje pristran i ogranicen. Nemjerljivo vise, s obzirom da se jos radi o kvalitativnom djiru direktnog feed backa i mogucnosti ukljucivanja javnosti u kreiranja stavova.

Cisto za primjer, evo Nebojsa upravo javno raspravlja o svom clanku ovdje, na internetu i omogucava nam svima, a i sebi samome da prosiri vidike. Ta kvaliteta uistinu je nemjerljiva i neusporediva sa klasicnim medijima koje kontroliraju na kraju opskurne kreature tipa Hloverka, kreature koje ne mogu prezivjeti na internetu niti pet minuta, a u klasicnim medijima su citavu vjecnost.

To isto tako dosta govori o snazi i da se ne pravimo blesavi, superiornosti interneta spram klasicnih medija.

Naravno. To bi bila prica o samom mediju.

Ono na sto se svodi trenutno pitanje, odnosno trenutni fokus koji predstavlja kratkorocan problem jeste usavrsavanje nove i slobodne medijske mreze. Mi smo tu fakat amateri, sto je u neku ruku dobro, sto znaci da ne ovisimo o Pavicevoj volji, ali s druge strane pretpostavlja i da imamo manje znanja nego sto je imaju profesionalci, oni koji kruh zaradjuju upravo pisuci.

No, ukupno gledajuci i znajuci na kakav se slamperaj svode nasi mediji (24 sata, Jutarnji, Nacional, Zrinka Vrabec i tako dalje), mogu primjetiti da je uoceni problem daleko minoran u odnosu na probleme s kojima su suoceni postojeci mediji, a to je gubitak bilo koje vjerodostojnosti. Kao i njezini protagonisti, novinari (vjeruje li ko jos Cicku :-p)

Sve u svemu, sigurno je da u klasicnim medijima ima i profesionalaca koji se trude obaviti svoj posao kako treba, ali njihove su ruke vezane uredjivackim politikama koje su sve samo ne novinarski eticne. Tako onda i ta prica pada u vodu, osim ako se necemo zadovoljiti velikim clancima o politicki potpuno nebitnim stvarima.

Kako mene mediji interesiraju prije svega politicki, onda je to problem koji se ne moze tek tako zaobici, te razlog zasto sam polako i sigurno na putu da potpuno prestanem citati tiskovne medije, gledat dnevnike i tako dalje i u potpunosti se okrenem internetu kao jedinom obliku informiranja.

No dobro, onih par dobrih novinara koje spominjes, mozda bi ti novinari pro bono mogli poraditi na nekom educiranju blogera? Da se znanje oslobodi mogulskoga stiska.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Nije stvar u edukaciji nego

Nije stvar u edukaciji nego u imenu koje nosiš iza sebe. Ja mogu nazvati bilo koga i reći da sam taj i taj i da trebam tu i tu informaciju. Nisam poznato ime pa drek. Ali kad iza svog imena kažem "iz Jutarnjeg lista", vrata se otvaraju (ili zatvaraju) brže i snažnije nego što će se otvoriti bilo kojem blogeru. Novinarstvo je profesija koja ima svoje standarde i metodologiju, a koju blogeri nemaju niti bi trebali imati, a niti težiti istoj. Što ne znači, naravno, da blogeri moraju biti "šljam".

Gerila ljudi, gerila. Blogeri su gerilci i hebeš drugačije blogere :))

Tko je glasao

Uistinu. Stvar je imena koje

Uistinu. Stvar je imena koje nosis iza sebe. No, zbog cega nebi neki bloger postao jako ime? Cemu sputavati kvalitetnog blogera-novinara i trpat ga u ladicu gerile? Ne vidim smisao u tome.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao
Tko je glasao

Ote mi riječ iz

Ote mi riječ iz usta.

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci