Tagovi

Začarani krug akademske korupcije III

"Sveučilište razvija sve ljudske darove uključujući i ljudsku glupost."
Čehov

U kontekstu prijašnjih nastavaka vidi se da se riječ „glupost“ ne odnosi na pragmatično sveučilišno osoblje kojem je društveno okruženje omogućilo da uđe u najbogatiju sferu našega društva, već na nas kao društvo, koje im je to omogućilo pod izlikom sveučilišne autonomije. I dok sveučilišni i veleučilišni profesori uživaju na skupim jahtama i u predivnim vilama, mi se pitamo jesmo li zauzvrat dobili odgovarajuću protuvrijednost, mlade stručne kadrove koji će nas pogurati u bolju budućnost i znanstvenoistraživačke radove koji će povući našu posrnulu ekonomiju. Pitamo se i kako mnoštvo profesora i naučnih radnika može činiti djela zbog kojih bi svi ostali građani završili u zatvoru, bez velikog skrivanja, kako mogu naplaćivati ogromne iznose novca bez ikakve odgovornosti.

Začarani krug akademske korupcije, II dio

„Sve, sve počinje sa novcem
i sve, sve završava sa novcem“

Ovi mi stihovi ne izlaze iz glave dok se spremam na pisanje jer je u njima sažeta srž teme. Naše društvo se odavno opredijelilo, baš kao i skoro cijela Europa, za sustav financiranja visokoga školstva u kojem participiraju svi građani. Osim znanstvenog i nastavnog kadra, mi plaćamo i školovanje studenata, koji bi trebali biti, po jedinstvenim kriterijima, najperspektivniji dio naše mladeži. Ovim želim naglasiti da je krilatica „besplatno školstvo“, koja je sve prisutnija u svakodnevnom govoru, zapravo netočna, njome se zamagljuje činjenica da svi mi plaćamo školstvo, da smo svi mi vlasnici sveučilišta te da bi sveučilišta svima nama trebala odgovarati za svoje djelovanje, koje se proteže na tri važna polja: školovanje stručnjaka i znanstvenih radnika, znanstveno-istraživački napredak zemlje, kao i (posljednje, ali ne i manje bitno) odgoj studenata u humanističkom pogledu.

Začarani krug akademske korupcije

Uvod: Croatian Medical Journal

Šutnja. Sablasna, jeziva šutnja koja ubija svaku nadu. Naša, hrvatska šutnja, pojavila se kao pojam u vrijeme MASPOK-a, kad smo razloge za nju nalazili u represivnom sustavu. No, danas, kad živimo u samostalnoj i prividno demokratskoj državi, komu ili čemu možemo "zahvaliti" na hrvatskoj šutnji? Kada je skupina intelektualaca odlučila progovoriti i ukazati na kršenje Ustava, i to zabranom javnog istupanja, očekivali su da šapat prijeđe u govor, ali očekivanje se nije ispunilo. Šutnja je ostala čvrsta, nepokolebljiva. Nije to bila rječita šutnja, koja daje odgovor prije svih riječi. To je ignorantska i licemjerna šutnja. Ono što se ne spominje, kao da se nije ni dogodilo. Ono što se ne događa nama osobno, kao da se nas ne tiče.

Ulica Milana Mladenovića

"Govorite mi da ću izgoriti, da će iza mene ostati samo pepeo, ali ću bar znati da sam bio vatra. A iza vas će ostati samo balavi trag." (Ivo Andrić, Znakovi pored puta)

Nakon što su ga i mrtvoga razapinjali, pisali sramotne knjige, snimali monstruozne filmove u kojima su ga predstavljali kao autodestruktivnog narkomana, Beograd je, iz drugog pokušaja, 20. lipnja našao obraza – jedan mali kutak, plato ispred Doma omladine, nazvao je imenom jednoga od najvećih ljudi i umjetnika moje generacije, Plato Milana Mladenovića. Ne zanimaju me politički motivi toga čina i nisam presretan što je samo dvadesetak kvadrata nazvano njegovim imenom, no ipak, iskreno, hvala im. Znam, koliko je skroman bio, da bi mu i to bilo previše, da bi rekao kako je to netko drugi više zaslužio. Nije druže. Ti si bio najbolji od nas. Kako bi Cane rekao – ti si naš odlikaš.

Nametanje moralnih vrijednosti

Ima jedna tema koju privatno i javno izbjegavam, a to je moral i pravila ponašanja koji iz njega proizlaze. Jedan od glavnih problema kod njega je to što moralno nije čvrsto definirano i mijenja se i dijakronijski i sinkronijski, od vremena do vremena, od jedne ljudske zajednice do druge, kao i od pojedinca do pojedinca. Često se događa da su sve „sukobljene“ strane u pravu, iako su im stajališta potpuno različita. Uzmimo, za našu kulturu drastičan, primjer da se nađete u nekoj primitivnoj plemenskoj zajednici na večeri i prenoćištu te da vam glava obitelji pošalje svoju kćer u krevet u znak dobrodošlice i osobite počasti. Naći ćete se u veoma neugodnoj situaciji ako odbijete poklon, glava familije će biti uvrijeđen, djevojka posramljena, a pleme će vas zbog toga vjerojatno proglasiti nemoralnim. Usporedite to s onim što bi vam se desilo u većini naših krajeva ako biste samo malo više bacili oko na ženski dio familije. Ne da biste ostali bez prenoćišta, nego možda i bez glave, a brkati padre padrone bio bi označen kao zaštitnik ćudoređa i kao takav slavljen u mjestu. Čak bi mu i sudac našao to kao olakotnu okolnost i razlog za smanjenu ubrojivost.

Pollitika.com - bolje uživo nego umrtvo

Poštovane građanke i poštovani građani, stari i mladi, manje ili više politički aktivni, optimisti i pesimisti, mrzitelji i ljubitelji politike, ljevičari i desničari, pripadnici ove ili one nacije, katolici, pravoslavci, muslimani, ateisti i agnostik, oni koji bi mijenjali svijet i oni koji bi htjeli status quo, ratnici i pacifisti, svećenici i „galebovi“, studenti i umirovljenici, stvarne i virtualne osobe, policajci zaduženi za praćenje našeg djelovanja i oni koji to rade zarad svoje volje, sve vas pozivamo na druženje i debatiranje u našem prvom istupu uživo, koji će se dogoditi

u subotu, 14.05.2011. u 18 sati
u kongresnoj dvorani hotela „Park“ u Makarskoj

Petak 13. - The Day After

Kao u vremešne reklame “Dok vi spavate, Darmol radi”, tako i organizacija okupljanja u Baškoj Vodi napreduje vrlo ozbiljnim koracima.

U prošlom dnevniku izneseni su osnovni elementi okupljanja u Baškoj Vodi (http://pollitika.com/neformalni-predpoziv-za-druzenje-politicara) s dualnim ciljem: odmor od svakodnevnih obaveza s hedonističkiom pristupom predsezoni s jedne strane i međusobnim upoznavanjem i neformalnim razgovorima o predstojećem vremenu i događajima s druge strane.

Na naš predpoziv se javilo, odnosno prijavilo, tridesetak članova svih političkih opcija, i to mahom onih koji su stvarno aktivni i realno doprinose stvaranju ove stranice. Jasno da velik broj članova neće nam se moći pridružiti iz različitih razloga, od poslovnih obaveza do financijskih problema, a ima i onih koji se ne bi družili izvan virtualnog svijeta. Sve je to opravdano i ne umanjuje značaj onih koji neće biti sa nama.

Najsretniji ministar

Donedavno su svi naši ministri bili više ili manje sretni ljudi. Velika pla?a, minimalna odgovornost, nebrojeno mnogo beneficija i na kraju povlaštena mirovina. Onda se situacija iz korijena promijenila, kada su na njihovo i narodno iznena?enje po?eli prekidati svoju nirvanu i odgovarati DORH-u i USKOKU za svoj rad. ?ak ni vje?ni osmijeh njihove i, nažalost, naše premijerke teško može izmamiti radost na njihovim licima dok prekasno razmišljaju da li je bilo legalno sve što su potpisivali i što su sve potpisali. Može se i u ovom trenutku na?i par makijavelisti?kih likova me?u njima, no ja sam bliže jednom meni vremenski bližem autoru Ephraimu Kishonu, koji kaže: “Mi, domoroci, patimo od smiješnog kompleksa manje vrijednosti. Ne uzimamo u obzir ?injenicu da se u slobodnom svijetu kažnjava samo odviše drska korupcija, a nikada nedarovitost.“ Tako postoji kod nas jedan ministar, Damir Bajs, koji sija od sre?e jer ga nitko ne proziva zbog korupcijskih afera, a njegova nedarovitost i nedjelovanje se još pride predstavljaju velikim uspjehom njegovog ministarstva i HTZ-a. Moj laureat za mjesto „najsretnijeg ministra“ je stoga njegovo veli?anstvo, ministar turizma, Damir Bajs.

Otvoreno pismo Ton?u Majici

Poštovani gospodine Majica,

posve?eno Shiky i njegovom dnevniku

Da ne cijenim vaše pisanje sigurno ne bih gubio vrijeme na vas a moje vrijeme je jako skupo. Neki ljudi na ovim stranicama znaju dosta o meni no zbog vas ?u nastupiti opet potpuno otvoreno sa ?ime mogu samo izgubiti.
Kao što poštovani ?lanovi znaju a i vi možete na?i u mojih par autobiografskih dnevnika, kretao sam par puta od nule, bio na koljenima, polomljen, skoro uništen. Ostale su posljedice, iako tek na po?etku drugog poluvremena života (optimisti?no se nadam), imam par teških ozljeda a i bio sam barem jednom na granici izme?u života i smrti. Lije?nici mi nare?uju mirovanje u psihi?kom i tjelesnom smislu no ja im prkosim i barem ,zasada, pobje?ujem. Uspio sam još jednom ustati sa zemlje i stvoriti materijalno bogatstvo. Samo za ono što sam stekao, pošteno i svojim radom, u zadnjih pet godina mogu odmah dobiti puno preko milion eura.

Sto godina kruga

?esto se sjetim svoje mladena?ke sobe u Beogradu i ljudi koji su je pohodili. Zahvaljuju?i liberalnim nazorima mojih roditelja, taj mali prostor bio je pretvoren u poluzatvoreni klub koji je radio ve?im dijelom godine. Kao i svi vi, tako sam i ja na zidovima svoje sobe htio pokazati svoju osobnost, pohvaliti se, ali i provocirati, što nije bio samo duh toga vremena, ve? i dio moje li?nosti koja se zadržala do današnjih dana. Me?u mnoštvom slika isticala se rukom ispisana crvenom bojom, bojom krvi, kao naša zakletva, pjesma „Ako“ Rudyarda Kiplinga, a odmah do nje i dva kraljevska ordena mog pradjeda. Ne bi to bilo ništa neobi?no da jedan orden nije bio od Franza Josepha, a drugi od kralja Aleksandra. I tu kre?e pri?a, po?etak kruga.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci