Tagovi

Tko je lud u ovoj državi? (2)

U prošlom dnevniku pisao sam o tome kako su zamračeni milijuni eura PDV-a od turizma samo od jednog subjekta. Ukupno je zamračeno puno više od toga jer je odavno cijeli sustav loše postavljen, pa skoro sve putničke agencije i portali izvlače kompletnu zaradu iz Hrvatske i plaćaju poreze u svojim državama. Kako bi se sagledala potpuna slika, treba krenuti otpočetka, od smještaja. Jer da bi se zamračili milijuni na kraju puta, prvo treba postojati siva, a ponekad i crna zona, u kojoj su zamračene milijarde kuna. Podatak po kojem privatni smještaj uprihođuje 7 milijardi kuna godišnje apsolutno je netočan, taj iznos je sigurno 10, ako ne i 14 milijardi kuna. U relativno uređenom ugostiteljskom sektoru, fiskalizacija je pokazala kako je realan prihod oko 60 % veći od onog koji je prikazivan prije uvođenja fiskalizacije. U sektoru privatnog smještaja, gdje ne postoji nikakva knjigovodstvena kontrola, a ona porezna je minimalna, razlika bi bila i puno veća. Zato je totalno suludo uvoditi fiskalizaciju ribarima i kumicama, a zaobići sektor u kom se službeno okreću milijarde i gdje nered na tržištu ide svima nama na štetu, i privatnim iznajmljivačima koji se tim poslom žele baviti ozbiljno, i turističkim agencijama, i državi. Najbolje je da krenem od početka.

Tko je lud u ovoj državi?

Vikao je to ministar financija Slavko Linić u listopadu prošle godine, prilikom rasprave o prisilnoj naplati čak i najmanjih poreznih dugovanja, iživciran prijedlogom ministra Marasa da se ne radi ovrha za dugove koji su manji od 30.000 kuna. Ministar Maras se, po običaju, odmah povukao, a također ni on ni Hrvatska obrtnička komora nisu tražili da se od prisilne naplate barem izuzme članarina za tu parazitsku organizaciju, na čije članstvo smo prisiljeni zakonom, a koja zauzvrat rijetko i samo u iznimnim slučajevima štiti svoje članove, što potvrđuje i ovaj slučaj o kojem pišem, a koji je državi donio milijune kuna duga od PDV-a u turizmu.

VIZE ZA TURISTE IZ RUSIJE, UKRAJINE I TURSKE

Dnevnik na ovu temu počeo sam pisati prije par mjeseci, kad sam shvatio kako će nam vlada zakomplicirati i otežati poslovanje svojim sporim reagiranjem na probleme. Za ovaj problem, uvođenja viza za turiste iz Rusije, Ukrajine i Turske (naveo sam samo nama najbitnije) znalo se odavno, kao što se znalo i na koji način bi se taj problem trebao riješiti ili barem ublažiti njegove štetne posljedice. Naime, iz vlade su još najesen govorili da ćemo uvesti režim brzog izdavanja viza po ugledu npr. na Poljsku, kako bi se umanjila šteta od toga koraka koji nam je obavezan po ulasku u EU. Znao se i datum uvođenja viza, 1. travnja 2013.

OECD-ov izvještaj

U kolovozu prošle godine upustio sam se u jedan, slobodno mogu reći naporan i složen pothvat - sažimanje svih nezakonitosti, problema i pogrešaka, ali i iluzija koje prožimaju naše visoko školstvo i znanost, u nekoliko dnevnika pod zajedničkim naslovom „Začarani krug akademske korupcije“. Učinio sam to kako bih onima koje to područje zanima olakšao snalaženje i razumijevanje cijele njegove problematike. Naime, dok su ostala područja koja su pod ingerencijom Vlade dosta dobro zastupljena u medijima (gospodarstvo, financije, pravosuđe itd.), ovo se područje velikim dijelom krije od očiju javnosti, a građanstvo uopće i ne reagira na to što nema osnovne informacije o svemu što se događa u Ministarstvu  znanosti, obrazovanja i sporta, iako su znanost i obrazovanje osnova razvoja svakoga društva i jedina prilika za bolju budućnost.

Inauguracija vojvode Tome Nikolića za predsjednika Srbije

Ovih se dana u političkim krugovima i medijima počelo provlačiti jedno veoma bitno pitanje, treba li hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović prisustvovati svečanoj inauguraciji novoga srpskog predsjednika Tome Nikolića? Moj odgovor je – ne, a pokušat ću ga obrazložiti u ovom dnevniku. Za početak se trebamo podsjetiti da niti bivši srpski predsjednik Boris Tadić nije prisustvovao svečanoj inauguraciji dr. Ive Josipovića jer hrvatski protokol nije prihvatio njegov ultimatum da se na taj svečan čin ne pozove kosovski lider Fatmir Sejdiu. Nitko oko toga nije pravio veliku dramu, niti je došlo do pogoršanja odnosa, ali je Srbija postavila neke dosta jake i jasne političke stavove. Tadašnji predsjednik Boris Tadić, koji je usto i dobar prijatelj Ive Josipovića, naglasio je kako će se ubrzo naći s našim predsjednikom i razmotriti na miru sporna pitanja, što se nedugo potom i desilo. Prema tome, ne razumijem zašto bi se u ovom trenutku naš predsjednik drugačije ponio.

Srbija udesno

Postoje neke stvari, situacije i ljudi koji nisu stvar našeg izbora već nepromjenjiva konstanta. Narod kaže da jedino roditelje i susjede ne biramo. Svi ih imamo, bolje ili gore, s njima se slažemo ili svađamo više ili manje. Prekidi odnosa s njima najčešće ostavljaju ogromne ožiljke, dok dobri odnosi donose obostran napredak. Susjeda teško možeš zamijeniti. Zapravo, postoji samo jedan izlaz – preseliti se. Problem je što ćemo dobiti nove susjede i priča počinje ispočetka. Mogući početni idilični odnosi kad-tad će doći u krizu, ako ne u našoj generaciji, potomstvo će se pobrinuti za to. Razlog za svađu se uvijek nađe. Najčešće je to neki komadić zemlje, a mogu biti i rodbinski odnosi, poneka ružna ili loše shvaćena riječ, a događa se i to da susjed doista uzme nešto ili nekoga što ili tko mu ne pripada pa nerijetko potekne i krv.

Registar kliničkih ispitivanja

Nema gore stvari za pravdu i demokraciju nego kad se država ne pridržava zakona i pravilnika koje je sama donijela. Ako se, kao u slučaju o kojem pišem, pritom ugrožava zdravlje stanovništva ili onemogućuje njegovo liječenje zarad interesa malih, ali jakih liječničkih i farmaceutskih lobija, onda već možemo govoriti i o izdaji nacionalnih interesa, što zdravlje i jest. Svi lako možete zamisliti sebe ili nekoga od vaših bližnjih kako ste oboljeli od neke opake bolesti za koju nema lijeka ili nijedan od dostupnih lijekova ne pomaže. Svi možete zamisliti sebe ili nekog od vaših bližnjih kako čekate na listi za neku skupu terapiju dok se bolest bez čekanja širi. E sad zamislite da se tu negdje, u vašoj zemlji, klinički ispituje neki novi lijek koji bi baš vama ili vašim bližnjima mogao pomoći, koji biste mogli dobiti besplatno, a vi za to ne znate.

clanak 20

Posljednja mladost: epizoda Beograd

Svima onima koji će se do 15.01.2012. zateći u Beogradu preporučio bih da obavezno posjete Muzej istorije Jugoslavije, u kojem je u tijeku izložba netipičnog i provokativnoga naslova Poslednja mladost u Jugoslaviji: Epizoda Beograd. Naslovljena je po ploči dueta Krsić - Šaper, koji su puno poznatiji kao članovi VIS Idoli i spadaju među početne tvorce ogromne umjetničke građe koju je stvorila samo beogradska scena i za koju čak niti ovaj velik muzejski prostor od 1.600 m2 nije bio dovoljan da je predstavi u cijelosti. Podnaslov postava Omladinska alternativna pop kultura u Jugoslaviji od 1977. do 1984. puno preciznije govori što vas ovdje čeka.

Sajam nemaštovitosti

S početkom predizborne kampanje cijela naša zemlja pretvara se u jednu ogromnu izložbu na otvorenom, gusto prošaranu izbornim parolama i sloganima. S razvojem tehnologije ta nam se izložba već odavno preselila u domove, preko televizora, a ovo je prvi put da će nam naši političari sa svojim parolama intenzivnije iskakati i iz kompjutora, a ušli su nam i u garderobu preko smartphonea. Često čujem ljude kako kažu da neće pratiti izbore. Kako će ti to, brale, poći za rukom, molim te?!

Novo vrijeme - isto stanje

Već više od osam godina slušamo sadašnju opoziciju i najizgledniju buduću vlast kako nas trebaju voditi sposobni, a ne podobni, kako treba prekinuti s rodijačkom politikom i pogodovanjem, kako treba uspostaviti kulturu dijaloga, kako treba slušati struku, kako treba napraviti nacionalni konsenzus oko najvažnijih pitanja, kako ne smije sva vlast biti koncentrirana u rukama velikog vođe, i da dalje ne nabrajam mudre poruke koje se, izgleda, sve više pretvaraju u jeftine političke parole i koje još dugo neće zaživjeti u našoj zemlji. Kod mladih ljevičara iluzija se počela razbijati ovih dana kad im je rečeno kako će novi ministar kulture biti glavni bukač sličnih parola iz saborskih klupa, Nenad Stazić, brat blizanac Darka Stazića, direktora zagrebačkog Dramskog kazališta Gavella, s kojim je zajedno u kumskoj vezi s Dušanom Ljuštinom, ravnateljem Kazališta Kerempuh i najvećim kulturnim menadžerom u Hrvatskoj, a svi oni zajedno u istoj su vezi s Kazalištem Ulysses. Osim što se ovdje radi o laganom monopolu i malo težem nepotizmu, postavlja se pitanje čime je dotični brat Nenad obilježio našu kulturu.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci