Tagovi

Bagra

Na političkoj sceni Rusije još od kraja 80-tih egzistira jedna kasta (mislim da je to fakat najbolji izraz), koja se i u ozbiljnim i u manje ozbiljnjim današnjim analizama smješta pod opšti pojam liberala.
No neke buduće (al' pravo) ozbiljnije analize moraće ipak da je detaljnije i obrade i definišu i tako na taj način još više obogate spektar već odavno hipergeneričkih pojmova liberala i liberalizma.

Odmah da se razumijemo liberali u Rusiji nikada nisu bili omiljeni i vjerovatno su najveću šansu imali na prelazu iz 80-tih u 90-te godine prošlog vijeka ... no pročerdali su je.

Međutim iako su oni, narodski rečeno, prdnuli u čabar, to se za liberalizam ne može reći ... barem ne za neke njegove premise, koje možemo naći u programima raznih partija, bez obzira da li su one pozicionirane desno ili lijevo.

Situacija je takva da sa liberalnog švedskog stola u Rusiji u posljednje vrijeme uzima svako šta hoće i i zatim to i koristi kako i kada hoće. Jedan regionalni funkcioner LDPR-a objasnio mi je to ovako:
"Pa mi smo i marksizam rusificirali, a da to ne uradimo sa liberalizmom."

Ecce Homo 2

Ovo je Svetolik M. Dragačevac.

A ovo je pismo, koje je on, nekada sreski načelnik Paraćina, a tada već u penziji, napisao 25.III '41. Adolfu Hitleru.

Ovo je prevod pisma na njemački.

A ovo je odgovor od 16.V '41. koji je zaprimljen u BG 27. istog mjeseca.

(na dnu odgovora vidi se zabilješka od 14.VII '47. u kojoj se kaže - Osoba je umrla u lageru)

(ovo sam dole morao staviti jer je dnevnik previše kratak)
Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2
Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2 Ecce homo 2

Ecce Homo

15-og septembra 1963. godine ekplodirala je bomba u Baptističkoj Crkvi na 16-toj ulici u Birmingamu, drzava Alabama.

Poginule su 4 djevojčice i niko nije odgovarao za to.

1970. godine Drzavni Tužilac u Yellowhammer State postao je Bill Baxley. Baxley je tada imao 29 godina i bio je najmlađi Državni tužilac u istoriji SAD. Desetak godina kasnije, tačnije 1983. Baxley će postati i viceguverner Alabame.

Svoje mjesto u istoriji Baxley bi zaslužio i samo zato što je upravo on bio taj koji je prvi put (opet) u istoriji SAD imenovao jednog crnca za pomoćnika Državnog tužioca .., e ali sa jednim drugim svojim potezom Baxley će otići korak dalje i postaće (prosto rečeno) besmrtan.

On će naime vrlo brzo nakon stupanja na dužnost otvoriti slučaj iz 1963. godine.
Naravno, pripadnici Ku Klux Klan-a zbog toga žestoko protestuju. Baxleya nazivaju "počasnim crncem, a na njegovu adresu stižu i brojna prijeteća pisma.

Uništiti Robina Huda

- Ja se slažem sa vama g. Rerden. Ali ja sam izabrao jednu specijalnu misiju.
Ja sam u potrazi za čovjekom, kojeg hoću da uništim. On je istina umro prije mnogo vjekova, ali sve dok u ljudskom pamćenju ne bude izbrisana posljednja uspomena na njega, ovaj svijet neće postati mjestom dostojnim života.

- A ko je taj čovjek?

- Robin Hud.

(Ayn Rand, Atlas Shrugged)

Poglavlje o Rusiji, u svojoj knjizi The Age of Turbulence: The Adventures in a New World, Alen Grinspen počinje susretom u MMF-u sa tadašnjim Putinovim savjetnikom Andrejom Ilarijonovim.

Grinspen piše kako mu se Ilarijonov obratio sa slijedećim pitanjem:"Da li bi mogli, kada slijedeći put dođete u Moskvu, da sa mojim prijateljima i sa mnom porazgovarate o Ejn Rend?"

Zaboravljeni datum

Prije tačno 107. godina u Francuskoj je stupio na snagu Loi du 9 décembre 1905 concernant la séparation des Eglises et de l'Etat ili ti Zakon o odvajanju Crkve od države.

Izglasan je 9. decembra 1905. od strane Narodne skupštin Treće republike, a na incijativu (vječna mu slava) budućeg laureata Nobelove nagrade za mir socijaliste Aristid Brijana (Aristide Briand).

U samoj Francuskoj proces prelaza ka laicizmu (1905-1906) je prošao bez velikih potresa, kako zbog činjenice da je francusko društvo bilo na to već pripremljeno, tako i zbog krajnje diplomatskog pristupa samog Brijana, koji je u nužnost i opravdanost donošenja zakona uspio ubijediti veliki broj aktivnih katolika.

Sa ovim je završen proces koji je počeo 1880. donošenjem Zakona o državnim školama i Zakona o asocijacijama i udruženjima iz 1901.

Kao ni jedan drugi upravo taj zakon je uskoro postao simbol ne samo Treće republike, nego i svake moderno ustrojene države i društva.

"Totalitaritolozi" suzama ne vjeruju

Kao što rekoh, na ovom portalu za nekoliko dana se stvarno svašta dogodi. Jedno od tih stvari je i posljednji robotov dnevnik – odmah da se razumjemo dnevnik je solidno urađen, tipični robotov rad … sadržaj je naravno drugi padež, ali to što je htio, robot je odradio “muški”
Njegovo objašnjenje nastanka tog dnevnika je interesantno.
Može se reći da je sve počeo vkrsnik, njemu je odgovorio urban, no ubrzo je to preraslo u njegovu polemiku sa robotom, koji na koncu (zbog opširnosti )svoj odgovor svim oponenetima pretvara u novi dnevnik.

Prvo što je zanimljivo je to da polemike tog tipa, na relacijama vkrsnik-urban-robot-ostali, nije trebalo uopšte ni da bude. Dok sam pisao ono o antifafašizmu pazio sam da ni na koji način ne apostrofiram bilo koju ideologiju, bilo koju državu ili bilo kojeg lidera antifašističke koalicije. Namjera mi je bila da pišem o ideji.

Međutim vkrsnik (zvani detektor) je i u tome prepoznao širenje komunjarske propaganda i uradio je šta je uradio, a opet robot, kao da je urbanov odgovor vkrsniku jedva dočekao, reagovao je upotrebom svih oruđa, pripremivši prije toga teren sa onom pričom o totalitarizmu u svom prvom komentaru.

Defensor civilisationis

Danas je 8. maj i ako sve bude bilo u redu i sa nama i sa planetom iza ponoći bi trebao nastupiti 9. maj. Upravo negdje na prelazu ta dva dana u vremenskim zonama između Londona i Moskve, prije 67 godina fašizam (sinegdoha) je zvanično priznao svoj totalni poraz u ratu koji daleko od toga da je bio "običan rat"

WWII je u stvari bio sukob dvaju koncepcija razvoja ljudske vrste.
Jedna od njih – fašizam, predstavljao je "fundamentalnu alternativu vrijednostima Zapadne humanističke kulture" i njegov trijumf značio bi utapanje čovjećanstva u iracionalne zoološke sheme, armirane zvjerskim instinktima i nagonima.

Kao pojava i fenomen fašizam je zapravo u praksi ostvareno uzdizanje partikulariteta na nivo opštosti, a upravo je to ono što je njemačka klasična filozofija odredila kao apsolutno/radikalno zlo.

Fašizam je apsolutizacija rase, nacije i države. On je, i njihovo pretvaranje i inaugurisanje u vrhovne i vrhunske principe, ali i intezivna totalitarna pretenzija ka pojedincu za apsolutnom identifikacijom sa tim principima.
Fašizam je destrukcija individualnog.

Soviet Story

Ovaj blog je završen u prošli utorak, dok je još članak Đeneral Draža i hrvatska popustljivost prema Srbiji bio na spisku novih dnevnika.
Razlog za ovoliko kašnjenje njegovog objavljivanja su slike koje sam planirao da u njega uvrstim, odnosno konkretnije – razlog kašnjenja je zapravo to što nisam znao kako da ih uvrstim.

Prvo sam pokušao sam i nije išlo. Nije mi ništa drugo preostalo nego da kontaktiram neke od korisnika, a među njima je bio čak i administrator.
I eto nakon nekoliko dana prepiske uspio sam da blog ipak ima izgled koji sam planirao, te se zbog toga javno zahvaljujem Hircu, mraku i Golgoti – bez njih nikada ne bih uspio.

Elem da krenem.

U toku diskusije vođene na ovom portalu povodom procesa rehabilitacije ratnog zločinca generala Draže Mihajlovića u jednom svom komentaru korisnik ppetra je napisala slijedeće:

Pogledaj je li, ili nije jasno jasno tko je prvi počeo , a i smislio likvidiranja cijelih naroda, ili cijelih društvenih klasa:
http://www.youtube.com/watch?v=uSTN-sDFVgU

Koorvini sinovi

Ispašće da su skoro svi moji dnevnici reakcije na stavove i komentare korisnika Politike ... e sada ja stvarno ne znam jel’ to normalno ili nije, ali stvar je u tome da preko nekih stvari jednostavno se ne može preći, a jedna od njih (po meni naravno) je i ovo:

Oh kako je lako pogriješiti u zanosu pobjede,naročito ako si komunist i ako nema Boga jer onda ti je sve dopušteno.

drvosjek — Sub, 05/11/2011 - 22:06

Gore citirana rečenica je prekrasan primjer milenijumske propagande, kojom su nas pokušali ubijediti kako bi mi bez Boga, religije i Crkve bili na moralnom nivou jednog oposuma.
Po svojoj “šupljini” ovoj tezi teško da može konkurisati čak i ona priča o kamencu na vanjskoj strani bubnja veš mašine.

Taman religiozni menadžeri i profesionalni trgovci Božjim slovom pomisle kako smo valjda zaboravili na krstaške ratove, inkviziciju i na opasače sa motom Gott mit uns, kada se nekoliko duboko religioznih budala ili zalete u kule WTC-a ili raznesu na pijaci u Bagdadu.

Izbljuvci iracionalne svijesti

Dva dana (naravno ne baš dva cijela dana) razmišljao sam da li uopšte o ovome treba da pišem.
S jedne strane ne valja ništa previše forsirati, ali sa druge strane nije vala ni dobro stvari ostaviti nedorečene.

Danas, negdje oko 18h tas na toj nekakvoj imaginarnoj vagi je prevagnuo u korist one druge opcije.

Ono što je neposredni povod ovoj mojoj novoj pisaniji je jedan od komentara na moj posljednji dnevnik. Autor tog komentara , mnogopoštovani Skviki je u njemu izložio nekoliko navodnih citata iz Talmuda.
Ja sam mu u odgovoru napisao da ih nisam sve pregledao, ali da na osnovu onih nekoliko prvih, koji su očite izmišljotine, može se pretpostaviti da su i ostali fantastični produkt poznate redukcije svijesti.

Talmud je obimna zbirka rabinskih rasprava o religiozno-moralnim, pravnim, istorijskim i inim temama. Jezik kojim je pisan je aramejski.
Postoje dvije verzije Talmuda, Jerusalemski (pisan od 3. do 4. vijeka n.e.) i Vavilonski (stvaran od 3. do 7. vijeka n.e.).
Ova posljednja verzija je ono što se danas obično podrazumjeva pod Talmudom.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci