Tagovi

IN MEMORIAM - BOROVO SELO

Iako se ne zelim prikazati pjesnikom, jer to ne mogu biti, barem dokle god ne pripadam nekoj poltickoj stranci, ipak vam razastirem jedan skromni uradak. Ukoliko u njemu primjetite pomanjkanje umjetnicke vrijednosti, ne kudite me zbog toga. Zrtvovao sam je u za vid dokumentarne. Apriorno vas s njim zelim podsjetiti kako je i kada je poruka "sprem'te se, sprem'te cetnici" iz pjesme prerasla u djelo. Stihovi su takodjer odgovor i onima koji se sve cesce zapitkuju: "Tko nas bre zavadi"? Kao i onima koji sve glasnije tvrde da su Franjo i Slobo jednako za rat krivi. Znam, pjesma se nece nekima svidjeti, ali ne mogu im pomoci, vec im tek savjetovati neka potraze i citaju bolje i od boljih autora. Naprimjer: Rade Serbedzije, Sime Mraovica, Borisa Dezulovica, Miljenka Jergovica. Ja ne zelim pisati takve kao oni. A izgleda, bas zato nikada ni necu postati hrvatski pjesnik. No, unatoc tomu, nastavit cu pisati, pa makar bilo za sest poklonika. Necu pisati za "kriticare", nego o njima.

DAN POLITICKIH ZATVORENIKA

Buduci se u Hrvatskoj svakodnevno mijenjaju pravopis, povijest, bogomolje, molitve, sveci, stoga su nam autori i tiskari kalendara u kontantnom i kontinuiranom (za)kasnjenju. Cim nam naprave i tiskaju jedan, izidje drugi. Radi toga ne znamo ni kada su nam, ni kakvi su nam blagdani.
I kad to nikoga ne pogadja glede blagdana, kako bi tek pogadjalo radi nekih nevaznih i nejasnih nadnevaka? Za jedan medju njima se tako ni u kalendaru nije uspjelo naci mesta. Za koji? Za Dan politickih zatvorenika.

Pa iako je on beznacajan, moram vam o njemu i pojedincima koji su doprinijeli njegovom nastajanju kazati rijec-dvije: . S obzirom sto nastojim izbjeci lamentiranje cinjenica i jalovo elaboranje, te se suzdrzati odlaska u duboku povijest, necu se stoga osvrtati na generacije zatvorenika ciji pripadnici poduzi niz godina nisu medju nama. To ne cinim radi toga sto prema njima gajim netrepljivost, nego jedino zato sto vas zelim postedjeti neinteresantne i beskorisne besjede.

Nasa pomirba - nasa utopija

U Strosmayerovo vrijeme nasi su se preci dijelili na Horvate i Slavjane. Horvati su napredak Lijepe nase vidjeli u njenoj samostalnosti, a Slavjani u povezanosti sa drugim juznoslavenskim zemljama. Znaci, Horvati su bili suverenisti, a Slavjani integralisti. S vremenom ce se oni metamorfozirati u Jugoslavene. Ova nasa dioba je opstala i do danasnjih dana.

Poslije ugusenja Kvaternikove pobune, Bec ce nastojati oslabiti nacionalnu struju, pa ce u drzavne sluzbe, pretezito u policiju, novaciti hrvatske Vlahe i od njih poceti stvarati Srbe. Upravo od te 1871-ve datira njihova ljubav prema odori. Prvi svjetski rat ce pokazati da je odluka Beca bila pogubna i za nj i za Zagreb. Jer u poratnome vremenu pocimaju postajati velikosrbi, jer ce se sve cvrsce povezivati sa Srbijancima. Istini za volju, povremeno se priklanjaju i hrvatskim projugoslavenima.

"Nacisticka dijaspora"

Buduci se za komentiranje teksta "Stipina detudjmanizacija" javilo osamdesetdva
komentatora, stoga nisam htio svojim odgovorima dodatno komplicirati i rastezati predmetnu tematiku, nego sam odlucio odgovoriti na neke komentare zasebnim prilogom . Izmedju svih, zgranuo me komentar potpisan sa "cika Velja". Autor kroza nj paradira, kalkulira, konstatira, harangira, te kaze: "Mozemo se zapitati zasto je dijaspora toliko nacisticka - no vjerujem da cemo odgovor naci u filtriranju svega sto se ne uklapa u istinu".
Boze moj dragi, svega on tu nadrobi, ni Benjamin se nebi snasao.

Cica Velji ocigledno nije poznato da izvan Hrvatske zivi jedna trecina njena sveukupnog zivlja. A toliku masu nazvati nacistickom je, blago receno, gruba kvalifikacija. Lijepo je posjedovati solidno znanje o mnostvu stvari, ali sto god je ono svestranije, moze biti i manjkavije, a Veljino o dijaspori je oskudno.

Hrvatske bure

Prije nekoliko dana neocekivano se na ovim stranicama nasli stihovi "Zalosna svagdanjica". Medjutim, buduci su u javnost lansirani prije nego su zgotovljeni, njihovo objavljivanje me, priznajem, nije oneraspolozilo, ali ni odusevilo. Nesporazum koji se zbio imedju mene i editora je rezultirao preuranjeno editiranje. Eh sada, u za vid ispravljanja te pogrjeske, primio sam nekoliko poruka za ponovnim objavljivanjem dotjeranije, sazetije i konstruktivnije verzije. No, s obzirom sto jos nije takva kakvu pokusavam napraviti, a da se nebih potpuno oglusio na poruke, stoga cu vam, umjesto predmetnih, razastrijeti druge stihove.

Stipina detudjmanizacija

S obzirom sto autor pojma, tj. inovator "detuđmanizacije" ni do današnjega dana nije u stanju odgovoriti što podrazumijeva pod tim pojmom, računam stoga, a na osnovu mnoštva žalosnih događaja, da je taj izraz postao sinonim za dekroatizaciju Hrvatske. Zbog toga, eto, pri razmišljanju često postavljam pitanje, i sebi i drugima:

Dokle je tigla "detuđmanizacija", odnosno dekroatizacija?

Kada bi “detuđmanizacija” bila usmjerena na eliminiranje anomalija u hrvatskoj gospodarskoj sferi, dao bih mu aplauz, ali njeno usmjeravanje u političku, energično osuđujem.

Priličan broj hrvatskih političara snosi moralnu i političku odgovornost, jer su podlegli pritiscima iz vana i prihvatili formulu po kojoj je Hrvatska jednako kriva za rat kao i Srbija. Svjetski moćnici neumorno izvlače i danonoćno upotrebljavaju iz svog instrumentarija instrumente kojima smeta postojanje bilo kakve Hrvatske. Među važnijim instrumentima je Haaški sud.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci