Tagovi

Povjerenstvo za poticanje sukoba interesa

Kada je 2003. godine donesen Zakon o spre?avanju sukoba interesa, on je trebao biti snažno oružje, ne samo protiv korupcije, i to one najopasnije, politi?ke korupcije ili korupcije u politici, nego je trebao donijeti više morala u politiku i vjere u politi?are.
Vjere da ?e oni, koji su izabrani od gra?ana, na svojim izbornim dužnostima, raditi promi?u?i op?e dobro i javni interes, a ne svoje osobno dobro i neki svoj sebeljubivi, sitni, pojedina?ni interes.

Na temelju tog zakona osnovano je Povjerenstvo i ono je takvo o?ekivanje opravdalo. Predsjednik mu je bio ?lan najve?e oporbene stranke, ?astan ?ovjek Josip Leko, a Povjerenstvo je pronalazilo postojanje sukoba interesa i kod dužnosnika SDP-a i kod dužnosnika HNS-a. I kada je to Povjerenstvo ispitivalo eventualni sukob interesa za nekog dužnosnika HDZ-a i utvrdilo da sukoba interesa nema, ja sam tom Povjerenstvu vjerovao, bez obzira na sve sumnje koje su se i dalje javljale za tog dužnosnika.
To i je bio jedan od razloga osnivanja Povjerenstva. Otkriti sukob interesa gdje on postoji, ali i skinuti stigmu s politi?ara tamo gdje je on žrtva bla?enja svojim politi?kih protivnika.

HFP - uspjeh ili sramota Vlade

Puknula korupcijska afera u Fondu za privatizaciju. Provedena akcija „Maestro“. Pohapsilo potpredsjednike.

Odmah nakon što se saznalo za uhićenja, novinarima se na iznenada sazvanoj konferenciji za novinare obratio premijer Sanader s tezom o velikom Vladinu uspjehu, a nedugo zatim javnosti su se obratile i oporbene stranke sa posve suprotnom tezom: traži se odgovornost Vlade.

Pitanje je dakle postavljeno i na njega bi trebalo smisleno odgovoriti: je li akcija „Maestro“ stvarno uspjeh Vlade, kako to tvrdi premijer ili je ona zapravo Vladina sramota, kako to kaže oporba?

principi i pragma

Krupna ideološka pitanja kao što su pravo manjina ili suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu su, na sreću, iza nas. HDZ je u oba ova pitanja radikalno promijenio svoju prijašnju politiku, pa mu danas u Saboru parlamentarnu većinu osiguravaju i zastupnici SDSS-a i pripadnici drugih manjina, a suradnja s Haagom je upravo idilična. Izručili su sve dostupne, a za neko vrijeme nedostupnim Gotovinom su organizirali hajku dok i on nije postao dostupan. Carla del Ponte je otvoreno i jasno pohvalila Sanadera i rekla da bez njegove izravne pomoći ne bi bilo ništa od hvatanja najpoznatijeg bjegunca.

Kiro-praktika

Ministru Kirinu navodno su iz Vlade prije nekoliko dana zabranili javne nastupe. To je šteta jer su njegovi javni istupi već dulje vrijeme izvor neskrivene radosti i općeg veselja za sve građane ove zemlje, a posebno posjetitelje raznih portala. No, eto, ministar nije poslušao naputak Vlade nego se opet javno oglasio, braneći svoje neobranjive gluposti.

Evo te njegove najnovije izjave, koja, međutim, nije više ni malo vesela, nego pokazuje kako se Kirin praktično (Kiro-praktika) bori protiv širenja svojih gluposti mrežom interneta. Ta njegova izjava nije smiješna jer predstavlja neskrivenu prijetnju, opasnu zbog toga što ju je izrekao ministar unutarnjih poslova. Ministar kaže:

Vjeruje - ne vjeruje

Da čovjek ne povjeruje! Vladimir Zagorec odbija prihvatiti izručenje u Hrvatsku jer ne vjeruje hrvatskom pravosuđu. Ne vjeruje dakle pravosuđu zemlje za koju se borio kao general Hrvatske vojske i u kojoj je najodlikovaniji vojnik. Dobro. Ne vjeruje, pa ne vjeruje. E, ali nije baš da ne vjeruje potpuno i bezrezervno, jer taj isti Zagorec pred tim istim hrvatskim pravosuđem tuži književnicu Vedranu Rudan zbog uvrede. Uvrijedila ga je, kaže, jer je napisala da su hrvatski pljačkaši najgori zločinci te da jedni drugima otimaju dječurliju, kako se nada da će se ti gadovi poubijati međusobno i konačno kako nitko nikada neće pobrojati koliko su Hrvata uništili, udavili, pobili, zatrli i zatukli general Zagorec i njemu slični. General dakle ne vjeruje da će to pravosuđe pravedno i pošteno suditi njemu zbog otimačine dragulja, ali vjeruje da će pošteno i pravedno suditi književnici koja ga je nazvala otimačem, da će ju osuditi zbog tih strašnih uvreda na njegov račun i valjda poslati na dugogodišnju robiju kako bi bila primjer svima koji bi se ikada i igdje usudili reći ili napisati nešto tako ružno o slavnome generalu.

slijep za potrebe slijepih

U Hrvatskoj ima oko pet tisuća osamsto slijepih osoba. Nekada davno, prije puno godina, surađivao sam sa Savezom slijepih snimajući za njih zvučne knjige. Bilo je to za mene dragocjeno iskustvo jer mi je pružilo priliku da bolje upoznam ljude kojima je bolest ili neka tragična nesreća oduzela vid. Naučio sam se prema njima ophoditi posve prirodno, na način koji i njima najviše odgovara, a to znači bez sažaljenja i nudeći im pomoć samo onda kada im je uistinu neophodna. Divio sam se tome kako uspijevaju savladavati prepreke i uživati u posve normalnim, jednostavnim stvarima kao što je igranje šaha ili partija preferansa, kao i njihovom zdravom odnosu prema vlastitom teškom hendikepu. Otiđete li sada na Internet adresu: www.savez-slijepih.hr naći ćete tamo u rubrici humor nekoliko viceva o slijepima. A, eto, kada se netko može šaliti na vlastiti račun, na račun vlastite invalidnosti, onda time najbolje pokazuje kako normalan odnos ima prema sebi samome.

Omraženi zastupnici

Jedne su dnevne novine objavile opširan članak o zastupnicima koji šute za 13 tisuća kuna. Zastupnici su tu podijeljeni u tri skupine: oni koji stalno govore i za koje se kaže: u Saboru sjedi nekoliko zastupnika koji se javljaju baš za svaku raspravu i o svemu imaju što reći. U tu je malobrojnu skupinu novinarka uključila i moju malenkost. Drugu skupinu zastupnika naziva specijaliziranim zastupnicima koji su koncentrirani na specifična društvena područja i govore samo kada se raspravlja o toj određenoj temi. U treću skupinu, zbog kojih je članak valjda i napisan, svrstani su zastupnici koji jednostavno ne govore.

mali građanin i velika država

vlada je saboru podnijela izvješće o provedbi zakona o pravu na pristup informacijama u kojem pišu neki statistički podaci o tome koliko je zahtijeva upućeno, a na koliko je njih odgovoreno, ali u kojem se ne kaže apsolutno ništa o tome koliko je u stvari unaprijeđen odnos između građana i državnih institucija i je li uopće unaprijeđen. sastavljen kao suma izvješća koje su sama tijela dostavila vladi, izvješće nije kritičan prikaz stvarnoga stanja, nego mu je zadaća stvaranja iluzije kako se zakon provodi na najbolji mogući način i kako je sve upravo idelno.
važan je ovaj zakon donesen potkraj 2003. godine. važan za demokratske procese koje neprestano treba jačati i važan za građane koji su imali pravo nadati se da više neće biti tek mali i beznačajni objekti, potpuno nezamjetni u usporedbi s ogromnim i moćnim državnim aparatom, nego njihov odnos postaje takav da građanin ima pravo tražiti sve informacije koje ga zanimaju, a tijelo javne vlasti mu te informacije mora dostaviti, bez obzira koliko to neugodno bilo za čelnika toga tijela.

kriza hrt-a

nije izabran novi ravnatelj hrt-a. ni jedan kandidat nije dobio dovoljan broj od 8 glasova, a najbliži uspjehu bio je vanja sutlić. pa kako to da mu 4 člana vijeća nisu poklonila povjerenje, kad znaju da time izazivaju krizu na hrt-u. jedna članica nije ni došla na sjednicu, bila je bolesna, pa sada o njoj ovdje nećemo. od preostalih troje, dvoje je javno reklo da nije glasovalo za sutlića i zašto nije. o trećemu i njegovim motivima samo se nagađa. e, pa da vidimo čime su se to vodili ovo dvoje. njih je smetalo to što se politika uplela u izbor ravnatelja i što je vanja sutlić navodno imao podršku te politike, upravo hdz-a, a oni nisu željeli svoj glas dati bilo kome tko je favorit politike jer se principijelno ne slažu s tim da politika na bilo koji način, pa makar i samo lobiranjem kod članova vijeća, određuje novog ravnatelja.

big brother

vlada je saboru predložila zakon o sustavu informacijske sigurnosti, a sabor ga je jučer i raspravio u prvom čitanju. po svemu sudeći, nakon drugog čitanja, zakon će biti i usvojen.
rasprava nije zabilježena u medijima, a jedne novine, umjesto bilo kakvog izvješća o radu sabora, kao najvažniju novost iz parlamenta, donose tek vijest o bizarnoj inicijativi slavena letice koji kaže kako će tražiti da se sucima ustavnog suda zabrani ulazak u saborski restoran.
a zašto ja sada gnjavim čitaoce ovoga posta tim zakonom koji se zove tako činovnički dosadno i izgleda potpuno nevažno?

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci