Tagovi

Je li hrvatskoj ljevici potrebna psihološka pomoć?

Dogodilo se očekivano - SDP je opasno podbacio na izborima koje je morao pobijediti. Milanoviću se dogodio Karamarko. Najgora vlada u hrvatskoj povijesti prije tebe, sve ankete ti predviđaju pobjedu, a na izborima potop.
Prvo se vratimo na izbore u studenome. Karamarko je tada bio najveći saveznik SDP-a i Milanovića. Lijevi birači su uistinu mislili da moraju glasati protiv u tom trenutku talibanskog ekstremno-desnog HDZ-a. I izašli su na izbore. Bez obzira na Milanovića i jako lošu vladu SDP-a. Pomogla je i kampanja koju je odlično odradio Alex Brown i tijekom koje je uspješno kontrolirao i Milanovića. SDP je, iako kasnije nije formirao vladu i usprkos neuspješnoj vladi u kojoj je imao najjaču ulogu, pobijedio na tim izborima što su kasniji događaji i pokazali.
I zašto SDP sada, nakon 6 mjeseci najgore vlade u novijoj hrvatskoj povijesti gubi izbore?

Put do najslađe reforme

U dućanu kupimo brašno, mlijeko, cukar, maslo, kakao u prahu i čokoladu za kuhanje. U kokošinjcu kod kokoše uzmemo par jaja. Ukoliko imamo kravu, mlijeko ne kupimo, već ga uzmemo direktno kod krave (ili ovce ili koze), a maslo sami istučemo iz skorupa. Iz konobe donesemo kilo mendula koje smo prethodno prije par mjeseci ubrali sa stabla u vrtlu (može i oraha ili lješnjaka ukoliko nemate mendula, a ako nemate vrtla, prošetajte se ponoći do nekog tko ga ima, pa uzmite njemu, ali tako da vas ne vidi).
U kuhinji istučemo i sameljemo mendule (ako ste ih istukli dan ranije, dobro ih sakrijte jer su svima drage ali ih nitko ne bi tukao). Na stol u kužini stavimo sve ove sastojke.

Zoki i Slaki u Zemlji Malih biskvita

Dok sam studirao u Pragu, cesto sam znao kupiti Krasevu cokoladu. Niti ne zato sto je bila Kraseva, vec zato sto je u onom supermarketu u kojem sam kupovao bila daleko najjeftinija. Tako sam i ja imao neke koristi od zatvorenog hrvatskog trzista cokolade, pa su i moje cokoladne uzitke, kao i ostalim stanovnicima Ceske 'nize kupovne moci' u to vrijeme, subvencionirali hrvatski kupci Kraseve cokolade.
Ali, eto, bilo, pa proslo. Cokolada je sad i u Hrvatskoj jeftinija, ne samo na trznicama, na kojima nekim visim cudom u Hrvatskoj nikad nisu vazila carinska ogranicenja, pa su ih gospodje prodavale uz steke ronhilla po tri za deset kuna.
Sad se mogu kupiti po normalnim cijenama i u hrvatskim trgovinama.

Je li problem u Zagrebu ili Sutivanu?

Prije vise mjeseci, na jednoj raspravi o javnom prijevozu bez korisnicke naknade se mogao procitati i podatak da je direktna subvencija Grada Zagreba ZET-u za 2011. godinu iznosila 580 milijuna kuna, dok je ZET-ov gubitak u istoj godini iznosio 400 milijuna kuna. Buduci da u konacnici taj gubitak pokriva Grad Zagreb, iznos ovakve i onakve gradske subvencije ZET-u iznosi skoro milijardu kuna.
Sad, vecina ljudi se kod brojki vecih od milijun obicno izgubi. Jasno im je sto znaci sto tisuca kuna i sto bi oni osobno mogli napraviti s tih sto tisuca kuna. Koliko bi prosjecna zaposlena osoba morala raditi da zaradi milijardu kuna- tisucu godina, pet tisuca, jedanaest tisuca godina? Kad se radi o vrijednosti sto ili dvjesto tisuca, to je mnogo lakse. Zato se obicno i marcapije koje se broje u milijardama mnogo lakse sakriju nego ove manje.
Mislim da su sad to dobro osjetili svi gradonacelnici i zupanica sa svojim novim automobilima. Jer svi znamo sto je to Audi ili BMW i sto se dobije za dvjesto tisuca kuna.

Pobjeda i poraz

Predsjednica CDU-a Angela Merkel je nesumnjiva pobjednica jucerasnjih njemackih izbora. Kancelarka Angela Merkel je nesumnjiva gubitnica jucerasnjih njemackih izbora. Koja izjava je tocna?
Usprkos lijepim rijecima na naslovnicama casopisa i portala o pobjedi predsjednice CDU-a, dosadasnju njemacku vladu su glasaci poslali u povijest. Manji koalicijski partner FDP prvi put u modernoj njemackoj povijesti nije osigurao ulazak u Bundestag. Solidna vecina koju je koalicija imala nakon izbora prije 4 godine se tako istopila, a samom CDU nedostaje 6 glasova do apsolutne vecine u parlamentu. Apsolutnu vecinu su osigurale 3 stranke koje sebe pozicioniraju lijevo od centra.

Ljeto bez ideja

'To je je jedan dugotrajan proces sada. Morat ćemo oko toga sjesti i dogovarati. Rekli ste novi porezi - poreze više ne možemo. Morat ćemo naći neki model. Došli smo u jednu bezizlaznu situaciju zbog toga što nije bilo aktivnosti u drugom planu. Mi sad stalno cijedimo limun koji je već iscijeđen i tu ne znate što je gore', rekao je Karamarko.

SDP pusti u javnost probni balon o monetizaciji auto-cesta jer na naplatu dolazi par milijardi eura kredita. Karamarko i HDZ graknu da se radi o nacionalnoj izdaji i putu u propast (jadne li drzave kojoj je komad asfalta nacionalna svetinja). Novinari iskopaju Karamarku da je jednom vec u bivsoj HDZ-ovoj vladi glasao za nekakav Program gospodarskog oporavka u kojem je predvidjena isto tako monetizacija tih istih auto-cesta.
Karamarko im odgovori da je on bio ministar unutarnjih poslova i da je on samo dizao ruke za bilo sto sto su drugi ministri donosili na sjednice. I onda Karamarka novinari pitaju a kako bi on to platio kredite koji slijedecu godinu dolaze na naplatu. I ovo gore je odgovor kojeg daje predsjednik najvece oporbene stranke.

Hotel California

Eto, Hrvatskoj se priblizava novi 'povijesni datum' kako ga ne sa zluradoscu, vec s iskrenim odusevljenjem naziva nas JL. Pripreme su tijeku, pa je bio i red da kapne neka lovica iz pricuve za proslavu uoci 'povijesnog datuma'. Politicka elita punasnih crvenih obrascica cijuce od srece i ceka kad ce konacno bit podijeljeno i tih desetak birokratskih pozicija u nasoj novoj prijestolnici, pa da i njima konacno sjedne koji euro na racun. Istina je, bit ce vise ovih nezadovoljnih, al nada umire zadnja pa mozda budu bolje srece kod slijedeceg kruga izabira nasih i njihovih birokrata.
Tocno, pregovori nisu vodjeni bas najbolje, iz ormara ispada svako malo koja kosturcina, al za poziciju se bilo vrijedno zrtvovati.
Nas 'povijesni datum' je odlucio proslaviti i tabloid Bild (istina tabloid, al za informaciju premijeru svejedno najcitanija njemacka novina), pa nam priblizno izracunao kolko ce to nesto vise od cetiri milijuna hrvatskih drzavljana (hvala bogu za bijelu kugu i Oluju, inace bi u Uniju ulazilo pola milijuna vise neradnika) kostat postene i radisne njemacke porezne obveznike. Izracun je dosta odokativan a glasi- milijarde.

Novo proljece europskih naroda

Gospodarska, politicka i kriza upravljanja je krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih nepovratno promijenila politicku geografiju Europe. Sve visenacionalne drzave u srednjoj i istocnoj Europi su postale dijelom povijesti. Neke su se raspale miroljubivo i konsenzualno u barsunastim revolucijama, a neke u krvavim ratovima. Neke su dosle do samostalnosti jer je ogromna vecina stanovnistva bila za samostalnost, a nekima je samostalnost nametnuta i provele su godine pokusavajuci se pribliziti i ujediniti s bivsom maticom.
Medjutim, sve je to povijest. Drzave u srednjoj i istocnoj Europi su danas nacionalno homogene, a u ogromnom slucaju nemaju ni brojnijih nacionalnih manjina buduci da je kraju svakog rata u proslom stoljecu slijedio (ne)dobrovoljan odlazak manjinskog stanovnistva iz njihovih (do tada) drzava.

Vozi me vlak u...hm...Zapresic...?

U poplavi svih ovih prvorazrednih, drugorazrednih i trecerazrednih tema A, B, C i D kategorije, ja bih pisao o jednoj temi koju bi vjerojatno vecina citaca ocijenila kao temu SZNLJ kategorije. Nadam se da smijem buduci da u tekstu necu spomenuti niti pokusati pomoci gladnoj djeci, napustenim psima te radnicama i radnicima Kamenskog i Jadrankamena.
Naime, rado bih napisao par rijeci o vlakovima. Onom prijevoznom sredstvu koje tristo ili cetiristo kilometara izvan hrvatskih granica zna doseci i brzine od dvjesto kilometara na sat, dok se hrvatskim tracnicama vuce onako romanticno sporo (u prosjeku oko 50 kilometara na sat).
No, dobro, sporo ili brzo, dodje se do cilja po relativno ugodnoj cijeni. Uvijek se nadje i govorljivi suputnik, tako da obicno nije ni dosadno.
Sreo sam puno ljudi koji su sjetom govorili o svojim europskim avanturama s Interrail kartom u dzepu. Primjetio sam da se uvijek radilo o jako otvorenim ljudima s kojima smo mogli usporedjivati dozivljaje- tko je seksao na vlaku i s kim, gdje sve, tko se pokusao prosvercati u WC-u, tko je sakrivao travu u kosu za smece par minuta prije granice itd.

Čudnovati slučaj radnice iz Kamenskog ili o problemima srednjeg razreda

U zadnjih par godina je nesretna radnica iz Kamenskog postala mjerna jedinica populizma. O radnici iz Kamenskog se tako dosta govori i piše. Ako uzmemo radnicu iz Kamenskog kao simbol za nekog tko radi za minimalnu plaću, ja bih napisao da postoje dvije vrste radnica iz Kamenskog. Jedne su urbane radnice iz Kamenskog (koje su u apsolutnoj većini), koje i ako rade za višu od minimalne plaće, jako teško preživljavaju, još posebno ako žive u većoj sredini i nisu vlasnice nekretnine u kojoj žive. Druge radnice iz Kamenskog (koje su u manjini) doduše rade za jako nisku ili minimalnu plaću (npr. recepcionerka u hotelu na Braču ili Hvaru), međutim sa dva ili tri apartmana i prodajom maslinovog ulja po 15 eura po litri ili vina (naravno sve bez plaćanja poreza) žive sasvim solidnim životom na kojemu bi im i veliki dio zapadnoeuropskog srednjeg razreda mogao pozavidjeti (imam i sam u obitelji nekoliko ovakvih radnica iz Kamenskog).
Ono što mene zanima jesu one prve radnice iz Kamenskog, i tko njih politički uopće predstavlja.
Možemo reći da se rijetko koja od ovih radnica bavi politikom. Razloga je više, a jedan od najvažnijih je stalno turpijanje o stručnosti u politici.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci