Tagovi

Nova politička rasprava u Istri: Valter Butković blog

http://valterbutkovic.wordpress.com/

G. Butković moli sve zainteresirane da se uključe u javnu raspravu na njegovom blogu.

=====

16. Sve ostalo dalje navedeno. on 15. Studeni 2011.
15. Daljnje reforme svih društvenih sustava – sistema – modela; sistema vrijednosti (redefinicija). on 15. Studeni 2011.
14. Reorganizirati sistem; “Biro-i za zapošljavanje” / Reforme – otvaranje radionica. on 15. Studeni 2011.
13. Otvaranje javnih kuhinja ili centra za beskućnike. on 15. Studeni 2011.
12. Internetski pokrivena Hrvatska (besplatno) on 15. Studeni 2011.
11. Kapitalizam kao prevladan društveno-povijesni okvir pojma društvenog vladanja – kasni kapitalizam (neoliberalni – reformirani). Neoklasicizam teorije. on 15. Studeni 2011.
10. EU – visokobirokratizirani aparat u službi kapitalizma, financijskog kapitala – robnog tržišta – sustava vrijednosti na nivou konkurencije. on 15. Studeni 2011.
9. Protiv ulaska Hrvatske u EU. Za ulazak Hrvatske u nove saveze. on 15. Studeni 2011.
8. Za koaliciju sve ljevice i antiglobalista te svih ‘zelenih’/ mirotvornih pokreta na svijetu. on 15. Studeni 2011.

Knedli?ke u grlu

Uspješno izbjegavanje problema, mada može rezultirati brojnim po?asnim odli?jima, obi?no ima i logi?an popratni efekt – problem ostaje iza granice prebjega. A s njime i potreba za domišljanjem rješenja. Što se, na prvi pogled, pa i na drugi, doista ?ini sasvim u redu. I neizostavno bude. Izvjesno vrijeme.

Kažu da se, gonjena nekom bizarnom potrebom, ve?ina zlo?inaca vra?a na mjesto po?injenog zlo?ina. Dezerterstvo obi?no nije, kao što bi se moglo ?initi, zlo?in po?injen iz straha, nego zlo?in po?injen iz uvjerenja. Što bi se reklo, u dobroj vjeri. Za dezertera ono stoga i ne predstavlja mjesto zlo?ina. Barem ne toliko dugo dok ne promijeni svoje uvjerenje. Za dezertera, pitanje bizarne potrebe je, dakle, poprili?no jednostavno: koliko dugo ?ovjek može hodati ostaju?i vjeran istom idealu?

Akademska zajednica

Akademska zajednica funkcionira poput dje?jeg igrališta. Jedan je problem, poput jedne jedine lopte, dovoljan da cijeli niz umova zaposli na gotovo nevjerojatno dugo vrijeme. Svaki roditelj male djece zna iz iskustva da djeca imaju višak energije i da je više nego poželjno da ga otpuste na igralištu. Kao što mala tijela iteriraju pokrete na ograni?enom prostoru, tako mali umovi iteriraju promišljanja pod ograni?enim uvjetima. Dok ne utroše dovoljno energije da osjete glad i vrate se ku?i na ve?eru.

Iteriranje daje prekrasan privid rješavanja problema, zajedno sa prividom mô?i kojim je popra?eno. ?ovjek koji si kona?no napravi takvu ?arobnu stvarcu kao što je ra?unalo, može po?eti razumijevati ono na što mu Bog ve? neko vrijeme diskretno pokušava skrenuti pažnju. A i ne mora. Može umjesto toga najprije malo eksperimentirati samozadovoljavanjem.

Hommage a Marko Rakar

LISICA I RODA
Lisica je odlu?ila našaliti se sa svojom prijateljicom rodom. Pozvala ju je na ru?ak i iznijela pred nju neku rijetku juhu u plitkom tanjuru. Takav ru?ak se mogao samo polizati, a roda nije mogla ni kap uhvatiti kljunom. Lisica se pretvarala da joj je jako žao što se rodi nije dopao ru?ak, pa se gladna vratila ku?i.
Slijede?eg dana lisica je bila rodin gost. Zadovoljna i nestrpljiva, požurila je rodinoj ku?i, jer je bila gladna. Ali je tamo sa užasom primijetila da je ru?ak poslužen u dubokim ?upovima, sa vrlo uskim grli?em, iz kojih je roda vrlo lako jela. Lisica nije dohvatila ni mrvicu ukusnog jela i otišla je ku?i gladna.
A onda je rekla sama sebi:" Zapravo nemam pravo žaliti se. Roda mi je samo vratila milo za drago..." (Ezop)

Nadoknada štete od životinja divljih svojti

Shvatih danas (dobro jutro Kolumbo) temeljni božanski naum sadržan u 'pravu svakog pojedinca na vlastito mišljenje'. ?ovje?ji pandan mnogostruko je javno deklariran i odnosi se na javno izricanje istoga. Ali ?ak i onda kada postoji, u cijelosti i potpuno, u nekoj zajednici, nekom javnom okruženju, nedostatan je. Jer, vide?i nešto, ?ovjek može biti tako zaprepašten da doslovce ostane bez rije?i. Da njegova zapanjenost i nevjerica budu tolike da ne nalazi prikladne rije?i kojima bi ih izrekao, te samo, poput ribe izvu?ene na suho, guta zrak u nemuštom pokušaju da ih izrazi.
Tako da nije strah jedini razlog koji ko?i ljude da izreknu svoje mišljenje. Nevjerica može poprimiti razmjere u kojoj ne kažete ništa jer je jedino razumno objašnjenje da sanjate ili vam se privi?a. A to je ve? granica lucidnosti i definitivno znate da tu netko odista jest lud. Ili vi ili Oni. Njih je, ako ve? ništa drugo, više i zato je bolje šutjeti. Možda vam se posre?i pa se probudite.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci