Tagovi

Vladanje neznanjem

Ovo je tekst koji je nastao kao komentar na dnevniku Slučajno nastalo, Darwinova „prirodna selekcija“ ili Stvoritelj?, no obzirom na dužinu učinilo mi se da je primjerenije dnevniku i eto dnevnika. Drugi razlog ovog "raspisivanja" je propovijed biskupa Košića koja je bila u standardnom tonu kakav nam dotični prosvijetljeni crkveni velodostojnik redovito podaruje u svom ovozemaljskom poslanju.

--------------------------------------------------------------------------------------

Religija - pogled s neke druge strane

Vjera, odnosno religija kao derivat, se uvijek u ljudskoj povijesti temeljila na neznanju. To je bio način da se da objašnjenje pojavama koje ljudi nisu bili sposobni objasniti, od metereoloških pojava, kemijskih pojava, bioloških pojava itd. Jednostavno kad se nešto nije znalo pripisivalo mu se nadnaravnost.

Empatija for Dummies

Mala škola empatije

Dakle, riječ je naravno o kreditima s deviznom klauzolom vezanom na švicarski franak, “švicarcima” od milja. Vjerojatno svatko od nas zna neki primjer, nerijetko i osobni, gdje je netko ušao u takav kreditni aranžman i gdje danas ti imaju nemale probleme vraćati taj kredit. Priče su različite, od onog koji je na taj način htio doći do svog sanjanog stana od 60m2, onog koji je na taj način kanio pokrenuti nekakvu proizvodnju do onih, posebno omraženih, kojima je to bio način da sjednu u terenac snova, za ovu priču gotovo svejedno.

U svim slučajevima je zajedničko to da su ti ljudi imali nekakvu želju, nekakav san ili nekakav plan, pametni ili blesavi, i taj plan kanili ostvariti uzimanjem kredita, dakle potpuno legalno koristeći ono što ime se nudilo. Ono što je također svima zajedničko je uvjerenje da će taj kredit moći vratiti kao i uvjerenje da su u toj priči dobro prošli jer su dobili izuzetno povoljan kredit, to su im u banci tvrdili, a to oni najbolje znaju, jelte?

Na koljenima

Pred neko vrijeme se na radiju 101 vrtio jingle gdje je uvijek prepoznatljivi glas zagrebačkog gradonačelnika, samoukog sveznadara, uspio u dvije rečenice sintetizirati i prenijeti ono za što ekonomskim fakultetima treba barem 5 godina mukotrpnog studiranja:

Znate kad se kupuje?
Kad su drugi na koljenima, kad moraju prodat!
Naučite nešto.

Zvuči logično, no ovo nije tekst o ekonomiji niti o trenutnom (?) gradonačelniku hrvatske metorpole, ovo je tekst o moralu, prvenstveno društvenom moralu, o lakovjernosti i o zajednici koju stvaramo i koju želimo stvoriti, te u toj dioptriji logičnost tvrdnje postaje, blagorečeno, upitna.

Upitna u prvom stupnju jer ta i takva logika implicira da je netko na koljenima ili će uskoro biti kao nužni uvjet da bi se ostvarila kupovina. Mislim da ovdje ne treba biti vidovit da bi se shvatilo da netko može biti na koljenima zato što je splet okolnosti takav, ali može i zato što smo mu podmetnuli nogu eventualno u trenutku kad je naivno očekivao pomoć.

Eto, tko mu je kriv što je bio naivan!

Gdje je lova?

U ranim fazama države porezi su blagi u svojem pojavljivanju, ali ipak donose ogromne prihode…kako vrijeme prolazi, a kraljevi nasljeđuju jedni druge, oni gube svoje plemenske navike u korist civiliziranijih. Njihove potrebe i hitnosti rastu…uslijed raskoši u kojoj su bili doneseni. Stoga oni nameću svježe poreze na svoje predmete... oštro povisuju stopu starih poreza radi povećanja svojih doprinosa…Ali učinci na poslovanje zbog tog porasta u oporezivanju čine ih osjetnima. Ljudi se ubrzo obeshrabre u poslu usporedivši svoju zaradu s bremenom njihovih poreza…kao posljedica toga proizvodnja opada, a s njom i doprinosi oporezivanja.
Ibn Khaldun - 27.05.1332. Tunis - 17. 03.1406. Kairo;

Oltarno prodavanje Boze

Sex & Crkva & Vlast

Sigurno svi znamo za bezgrešno začeće, jedno od temeljnih misterija kršćanske vjere, slijedno tome i katoličke crkve, čije smo posljedice upravo neki dan proslavili. Stvar je u tome što je, prema navedenom predanju, Marija zadržavši svoju nevinost, rodila zdravo muško dijete. Jasno da na takvo medicinsko obrazloženje se pojavio nemali broj onih koji su izrazili svoju opravdanu sumnju, te je za te i takve objavljena otorinolaringološka dopuna priče gdje se detaljno objašnjava da je navedeno začeće izvršeno kroz uho.

Vrijeme heroja

Najgore vrijeme je vrijeme heroja!

Ovaj dnevnik nastaje iz donekle nevezanog komentara koji se trebao pojaviti na Luninom dnevniku Stvarnost jedne generacije kao nekakav logičan nastavak misli kronološki postavljeno iza 80-tih.

Stoljeće III
Na samom početku ovog upisa još jedna veza (link kako se sad voli reći) s nečim što možda mnogi nisu nikad pažljivije promotrili: onaj Sv. Juraj, rad austrijskih kipara Kompatschera i Windera, nesretno smješten ispred Kamenitih vrata na Trgu braće hrvatskog zmaja u Zagrebu (kladim se da mnogi nisu nikad ćuli za taj trg). Za razliku gotovo svih standardnih Sv. Juraja, koji su prikazani u punoj akciji ubijanja zmaja i zaštite bajne djeve, ovaj prikazuje našeg heroja neposredno nakon bitke, osamljenog uz mrtvog zmaja. Atmosfera spomenika je kontemplativna, tiha i mirna kao suprotnost strašne borbe u kojoj je Sv. Juraj kopljem usmrtio strašnu neman koja je godinama terorizirala Salem jedući njihovu djecu. Mogli bi čak reći da je atmosfera tužna kao što je možda i Sv. Juraj tužan kao posljedica stresa i realnosti “što sad?”. Ako ogolimo priču do kraja možemo reći da je Sv. Juraj tim možda nepromišljenim činom, kojeg bi osudile sve udruge za zaštitu životinja, postao nezaposlen jer zmajeva više nema i njegova vještina je postala beskorisna kao i on sam (naravno svugdje osim u propagande svrhe kao što i danas možemo vidjeti). Da li je on svjestan te nove realnosti? Vjerojatno nije jednostavno jer za to treba ipak proteći neko vrijeme, vrijeme otrežnjenja.

Prodaja grada

Neurbani pristup urbane misli

1. Zapad
Uz standardno veselje, važne uzvanike, nebrojene znatiželjnike i samovažne osobe, šarene balone te besplatno i jeftino svašta otvoren je u Rijeci toliko iščekivani “Zapadni trgovački centar”, oliti ZTC za najmilije. Graditeljska pobjeda koja hrabro prkosi krizi i općoj neimaštini dostojanstveno se ugnjezdila na glavnoj ulici zapadnog dijela grada nastaloj poslije onog rata, nekad Bulevar Marksa i Engelsa, danas Zvonimirova ulica. Široka prometnica, pogotovo za ono vrijeme, s četiri trake, obostranim drvoredom i pločnicima zamijenila je davnih pedesetih stari povijesni put, pristup u grad sa zapada koji je prolazio kroz tvorničku zonu i predstavljao smetnju razvoju i sigurnosti. Dio te stare prometnice vidljiv je na Kantridi iznad stadiona i ide do porte “3. Maja” i nestaje među gomile lima i ogromnih hala dok druga strana ide od raskršća na Mlaki negdje do pogona “Torpeda”, odnosno one zbrke objekata koji su od stare cijenjene tvornice ostali.

Idite u miru

Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom

Tragom vijesti 07.03.2012. da je Hakerska grupa Anonymous oborila internet stranicu Vatikana:

Anonymous je odlučio danas da obori vašu stranicu u odgovoru na doktrinu, liturgije, apsurdne i anahrone koncepte koje vaša profitna organizacija širi po cijelom svijetu

Ovo je, uz izvrsnu novinarsku reportažu o stanju u današnjoj “Bosni ekstrema” emitiran na talijanskom nacionalnom radiju, povod za ovaj tekst “s odmakom”.


Projekcija negativa - Čavke u svakodnevnoj primjeni

Eto imao novu vladu već 2 mjeseca. Mašala!

Zapravo smo je trebali imati već prije, no nismo, i ako malo razmislimo, osim ono malo manipulacija s izbornim spiskovima, sami smo si krivi odnosno zaslužni što je bilo kako je bilo. Jednostavno kao emisija “Zaželjeli ste, poslušajte” dobili smo što smo htjeli. Da li smo upravo to htjeli, vjerojatno baš i ne. Samo malo razmišljanja je bilo dovoljno da se shvati gdje ćemo stvarno dospjeti, a i dospjeli smo, no očito tog razmišljanja nije bilo ni približno dovoljno. U sustavu gdje samo manjina dobiva a većina gubi nažalost većina je mislila da može biti u onoj manjini što dobiva što je samo upućuje na zabrinjavajuću bedastoću većine.

Tko se sjeća Mirjane Lučić

Djeca sportaši kao roditeljski projekti

Mirjana Lučić, za one koji je se ne sjećaju, je bila i je tenisačica. Mjesto na naslovnicama je zauzimala kao 16-godišnjakinja svojim teniskim uspjesima, bila je 32. igračica na svijetu, ali pogotovo je zauzela naslovnice u srpnju 1998. nakon dramatičnog bijega u Ameriku. Pobjegla je od oca skupa s majkom i braćom.

Tada su isplivale mračne priče odnosa sa ocem-menađerom koji je njene neuspjehe, ali i uspjehe, “nagrađivao” ponižavanjima, uvredama i nerijetkim okrutnim batinama. To je bio način na koji je Mirjana dobivala “dopunske” treninge već niz godina, a puklo je kad je imala 16 godina i kad je napokon stekla dovoljno samopouzdanja i hrabrosti da se najprije sakrije, a zatim i pobjegne što je dalje mogla.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci