Tagovi

Korisni 'uhljebi' i 'paraziti'

Jedan od većih problema kada se razmatraju moguća rješenja u ekonomiji jest brkanje moralnog prosuđivanja i ekonomske analize. Opća ideološka ofenziva na 'uhljebe' u javnom sektoru jest najaktualniji i najbolji primjer na kojem možemo to brkanje pojasniti. Iz moralnog gnjeva prema relativno privilegiranoj grupaciji zaposlenih u javnoj upravi, prigodno označenih kao 'uhljebi' ili 'paraziti', po kratkom postupku se u mnogim komentarima prelazi na kvaziekonomski zaključak da bi njihovo masovno otpuštanje dovelo do poreznog rasterecenja privatnog sektora i tako omogućilo veće zarade i profite, porast proizvodnje i zapošljavanja.

Korisni 'uhljebi' i 'paraziti'

Jedan od većih problema kada se razmatraju moguća rješenja u ekonomiji jest brkanje moralnog prosuđivanja i ekonomske analize. Opća ideološka ofenziva na 'uhljebe' u javnom sektoru jest najaktualniji i najbolji primjer na kojem možemo to brkanje pojasniti. Iz moralnog gnjeva prema privilegiranoj grupaciji zaposlenih u javnoj upravi, prigodno označenih kao 'uhljebi' ili 'paraziti', po kratkom postupku se u mnogim komentarima prelazi na kvaziekonomski zaključak da bi njihovo masovno otpuštanje dovelo do poreznog rasterecenja privatnog sektora i tako omogućilo veće zarade i profite, porast proizvodnje i zapošljavanja.

Korisni 'uhljebi' i 'paraziti'

Jedan od većih problema kada se razmatraju moguća rješenja u ekonomiji jest brkanje moralnog prosuđivanja i ekonomske analize. Opća ideološka ofenziva na 'uhljebe' u javnom sektoru jest najaktualniji i najbolji primjer na kojem možemo to brkanje pojasniti. Iz moralnog gnjeva prema privilegiranoj grupaciji zaposlenih u javnoj upravi, prigodno označenih kao 'uhljebi' ili 'paraziti', po kratkom postupku se u mnogim komentarima prelazi na kvaziekonomski zaključak da bi njihovo masovno otpuštanje dovelo do poreznog rasterecenja privatnog sektora i tako omogućilo veće zarade i profite, porast proizvodnje i zapošljavanja.

SDP i radikalna ljevica

U famoznom planu21, programsko -političkoj platformi s kojom je koalicija lijevog centra, predvođena SDP-om, krajem 2011. godine uvjerljivo pobijedila na hrvatskim parlamentarnim izborima u samom uvodu stoji - 'radnici koji su izgubili radna mjesta, potplaćeni i neplaćeni radnici i svi oni ugroženog životnog položaja u društvu, od izbora očekuju samo jedno – promjene društvenih i gospodarskih vrijednosti u korist rada i stvaranja, a ne profita i dijeljenja prema političkim kriterijima i osobnim interesima." Nije li to važna politička poruka s kojom bi se trebao složiti svatko tko za sebe drži da je 'istinski ljevičar'?! Ne treba li također primjetiti da dovođenje u pitanje profitnog interesa, kao suprotstavljenog interesima rada i stvaranja, čini jedan od osnovnih postulata radikalno lijeve kritike vladajućeg kapitalističkog sistema i kapital odnosa?! Nakon ovakvih i sličnih poruka iz izborne programske platforme kako onda objasniti praksu koja je uslijedila nakon osvajanja vlasti , a koja predstavlja njihovu oglednu negaciju?!

Divide et impera

Oko najavljene mjere "stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa", koju je ovih dana najavio ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, diglo se dosta prašine. Držim, s pravom. Ipak, potrebno je razmotriti njezine dublje implikacije da bi se dobila prava slika.

Najavljena mjera spada u set tzv. papirnatih šema. Pokojni Branko Horvat tako je okarakterizirao mjeru "s faksa na posao" koju je predstavila Račanova vlada, u situaciji ogromne nezaposlenosti koja je vrhunac dosegla 2002. Mislim da je tada bilo oko 420000 nezaposlenih. Horvat je objasnio da takva papirnata kreiranja radnih mjesta služe isključivo za poboljšanje statistike i za subvencioniranje poslodavaca, a ne za kreiranje održivih radnih mjesta. Treba odmah napomenuti da u kapitalizmu niti jedno radno mjesto samo po sebi nije sigurno održivo. Njegova održivost uvjetovana je prije svega stopom i trendom akumulacije, a sam trend akumulacije ovisi o profitnim izgledima i odnosima konkurencije kapitala..

ACTA i Karl Marx

Kakve veze imaju polemike i sukobi oko ACTA-e sa naukom Karla Marxa?! Mnogi ce se iznenaditi, ali suštinske. Poznata Marxova konceptualizacija o sukobu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, kojom objašnjava povijesnu dinamiku i promjenu društveno-ekonomskih sistema, savršeno se kristalizira u oprecnim zahtjevima i pozivanjima na prava u svezi ACTA-e.

Za uvod cu pojednostavljeno i sažeto izložit navedenu konceptualizaciju, da bih na kraju izvukao direktne poveznice sa suštinom sukoba oko ACTA-e.

Dakle, Marxov koncept sukoba proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa kaže da do promjene povijesnih društveno-ekonomskih sistema dolazi kada proizvodne snage, koje predstavljaju dominantne načine, tehnike i tehnologije proizvodnje dobara u određenom društvu, dođu u nepomirljiv sukob sa vlasničkim odnosima na kojima počiva proizvodnja,.

Štedimo da bismo što manje imali

Adekvatno razumijevanje ekonomije ima za svoj uvjet ispunjenje minimalno dvije pretpostavke. Prva je sagledavanje ekonomije kao dinamične, nestabilne cjeline, a druga prihvacanje njezine proturječne i povijesne logike razvoja.
Pogrešno razmatranje ekonomije zakrivljuje prvu, a isključuje drugu dimenziju. Takvo pogrešno razmatranje u nastavku teksta označavat cu kao ideološko.

Ideološki pristup ekonomiji i objašnjenju postojeće krize prevladava ne samo među političarima i ekonomistima, već i među brojnim građanima jer im se čini najlogičnijim, a taj dojam „logičnosti“ konkretan je učinak ideologije.

Da bi naznačio u cemu je pogrešnost ideološkog razumijevanja mislim da je najbolje krenuti od predstavljenih rješenja za izlazak iz krize.
Osnovni pravac rješenja kojim je krenula i aktualna hrvatska vlada usvajanje je tzv. mjera štednje odnosno mjera financijske konsolidacije. Cilj navedenih mjera smanjenje je javnog deficita i kumulativno smanjenje javnog duga. Deklarirana svrha tog smanjenja stvaranje je „zdravih osnova za gospodarski rast“ i povratak povjerenja investitora (čitaj: očuvanja, a zatim poboljšanja kreditnog rejtinga države).

Milosrđe versus Solidarnost

Oduvijek sam osjecao odbojnost prema humanitarnim akcijama, no o razlozima nikad nisam pretjerano razmišljao. Svake godine u vrijeme blagdana i blagdanskog darivanja raste broj humanitarnih akcija, a aktualna kriza tome je još dodatno pridonjela.

I sad kad su me opet izbombardirali silnim pozivima na humanitarne akcije, razmislio sam o svemu i zakljucio da moja odbojnost prema humanitarnim akcijama proizlazi, ni manje ni više nego iz odbojnosti prema kapitalizmu.

Mnogima će se ovakav zaključak na prvu učiniti čudan, ako ne i apsurdan ili čak paranoičan. Kakve pobogu kapitalizam ima veze sa akcijama i željom ljudi da pomognu onim potrebitim? Duboko sam uvjeren da ima bitne veze. Kapitalizam i humanitarne akcije dvije su strane iste medalje. Bez kapitalizma, nema ni humanitarnih akcija, odnosno potrebe za njima. Također, što je ipak manje razvidno, humanitarne akcije ideološki i psihološki podržavaju kapitalističke odnose koji dalje stvaraju potrebu za humanitarnim akcijama.

Realna ekonomija kao balončić u vrtlogu financijske spekulacije

Situacija u Grčkoj tek je krajnja točka iste tendencije koja obilježava dinamiku kretanja svih deficitnih nacionalnih ekonomija u Europi, pa tako i hrvatske. Bez obzira na razlike u pojedinim ekonomskim i političkim faktorima, koji ublažavaju navedenu tendenciju, sve deficitne ekonomije na primjeru Grčke mogu gledati u vlastitu budućnost, naravno ukoliko i dalje bude prevladavao pristup i shvačanje problema kakvo danas prevladava. Takva ocjena posebno vrijedi za malene ekonomije kakva je i hrvatska.
Naznaka takvog kretanja spominjanje je MMF-a u već zahuktaloj predizbornoj kampanji. Znamo da je Italija, puno veča i snažnija ekonomija od Hrvatske, samoinicjativno pozvala MMF da vrši monitoring nad programom „financijske konsolidacije“ kojeg namjeravaju provesti.
Spominjanje MMF-a indikator je prjeteceg pada kreditnog rejtinga i nemogucnosti refinanciranja vanjskog zaduženja.
Jedni kažu da MMF Hrvatskoj nije potreban jer cemo sami provesti potrebnu konsolidaciju javnog sektora i tako ocuvati povjerenje investitora i prihvatljivi kreditni rejting, dok drugi tvrde da nam je MMF neophodan i zbog jeftinijeg zaduživanja i lakšeg nametanja bolnih mjera racionalizacije i štednje.

Od financijalizacije ekonomije do socijalizacije financija

Zadnja događanja oko švicarskog franka još su jednom u fokus stavila mjesto proturječja koje je ključno za razumijevanje načina na koji funkcionira kapitalizam u fazi tzv. financijalizacije. Radi se dakako o financijskom sustavu i njegovim mehanizmima transmisije novca i kapitala, koji u okviru privatnog vlasništva banaka, burzi i fondova, ne alociraju sredstva na način kojim se ostvaruje javni interes. Problem je globalne naravi s obzirom da je financijska sfera najintegriranija i naglobaliziranija razina ekonomskih odnosa. Stoga se i posljedice krize u financijskom sustavu najbrže šire i utječu na realnu ekonomiju i živote ljudi diljem globusa.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci