Tagovi

Putin zakonom zabranjuje darkere, Židovi prodaju MP4 ure?aja, a u nas fratri slave ustaše

- Putin zabranjuje emose i gotike – naslov je s druge stranice današnjeg Jutarnjeg lista, a zadnjom stranicom dominira zamra?eni tekst o prosvjedima ortodoksnih Židova pred jednom trgovinom tehni?ke robe u Jeruzalemu gdje se bune protiv prodaje MP4 ure?aja za koje doživljavaju kao prijetnju ?udore?u. Player koji vrti MP4, dakle video, nije košer. A onaj što vrti MP3 jest. Jebena filozofija. Ali ovi sektaši za nju su spremni zapo?eti «sveti rat».

Nit je kupovao uran po svijetu,nit su ga u utvrdi ?uvali ruski specijalci

?ine se pretjerane sve one fore iz ameri?kih filmova gdje srpski ratni zlo?inci u bijegu od me?unarodnih vlasti žive na samo tako branjenim ran?evima okruženim minskim poljima i de?kima u maskirnim uniformama naoružanima uzijima i opremom za no?no izvi?anje. Bosanski srpski psiho živio je kao podstanar, umjesto u blindiranim mašinama s voza?em i tjelohraniteljima vozio se beogradskim javnim prijevozom. Umjesto skupe plasti?ne operacije, lik se doduše vrlo uspješno, ali ipak solo transformirao u šumadijskog dedicu, i na kraju umjesto da je s ostalim fanaticima na ilegalnom globalnom tržištu pribavljao uran i dijelove za atomsku bombu kojom ?e razoriti sve neprijatelje svete ideje o Velikoj Srbiji, bio cilj Zagreb ili Washington, naš je dedica sveo karijeru na pomaganje sugra?anima kojima se ne može dignuti. Jebiga, kad ve? nije mogao riješiti potenciju cijeloga naroda, «podizao» je impotentne pojedina?no, spašavao seksualni život srpskih gra?ana i lije?io im psihu narodnom medicinom.

Probni crnac zaradio preko 100 milja tokom dana nezavisnosti

Više od sto milijuna dolara utržio je film Hancock u prvom tjednu prikazivanja nakon što je u vrijeme proslave ameri?kog Dana nezavisnosti pušten u tamošnja, ali istodobno i u europska, pa i naša kina. Odlu?io sam ga ve?eras pogledati jer sam naišao na iznena?uju?e dobru kopiju s obzirom da je rije? o «telesynic» xvidu, a ne DVD ripu što mi je nekakav standard kvalitete kada downloadiram filmove s neta.
Možda sam paranoi?an, opsjednut ili samo internetu hvala indoktriniran, ali nakon filma rastura me analogija, umjesto odli?nog Will Smitha pred o?ima mi se ukazuje lik Baracka Husseina Obame. Isto je kad zatvorim o?i, i dok su mi otvorene. Nije baš uobi?ajeno da je super heroj crnac. A kada je ve? crnac, onda je logi?no da se u prvoj sceni glavni junak pojavljuje urokan jeftinim whiskeyem, smrdljiv i masu mamuran. Odjeven je u nekakvu ofucanu odje?u iz Caritasa, spava na klupi i drveni. Tipi?no ameri?ki. Rasisti?ki.
A ako super junak može biti crnac, što ne bi mogao biti i stanovnik Bijele ku?e. Super junak, predsjednik, sve je to ionako ista pašta, ta je furka po defaultu upakirana u njihovu tradiciju.

Sumrak hrvatskog novinarstva - u okovima korporacija, PDV-a i beskrupuloznih izdavača

Nikad hrvatski tiskani mediji nisu bili u težoj situaciji nego danas, a koliko su stvari ozbiljne ponajbolje ilustrira svježi slučaj kultnog splitskog tjednika Feral Tribune koji ovoga tjedna po prvi put nakon 14 godina nije izišao, niti je uopće tiskan. Naklada kakva god bila, ni približno ne može pokriti troškove proizvodnje novine, a oglašivače imaš samo ako im stalno podilaziš i ne zamjeraš se nikome, što je tragična spoznaja za novinarstvo, startna pozicija s koje je daljnja utrka jednostavno nemoguća. Da stvar bude još gora, a gore skoro da i ne može, pobrinula se država s nenormalnim nametima. Umjesto da stimuliraju novine, sve ove godine bezdušno su gušili izdavače s punim iznosom PDV-a od 22 posto, da bi se tek sad pred ove predstojeće – bez ikakve sumnje dramatične parlamentarne izbore odlučili prepoloviti porez. Ma sjajno. Još kad je Ivo Sanader danas izjavio da Vlada mora naći načina kako pomoći Feralu, shvatio sam da nisam pretjerivao kad sam zaključio da nas čeka bespoštedna predizborna kampanja, najteža i najkrvavija do sada.

Zašto G. Jandroković više nije onaj isti, liberalni lik koji čita "Stranca", nego stranački klon HDZ-a?

Danas je u Stankovićevoj emisiji «Nedjeljom u 2», nekakav sugovornik novinara koji su radili prilog o gostu emisije Gordanu Jandrokoviću, kazao da je mladi lav HDZ-a ranije bio prilično liberalan, potpuno drukčiji i malo nalik na ono što predstavlja danas u hrvatskom političkom životu. Dok je bio mlađi, pa čak i kasnije, kada je već radio u Ministarstvu vanjskih poslova, Jandrokovićevi pogledi na život i životni svjetonazor općenito, bili su dijametralno suprotni onima koje isfurava danas. Jer kao član HDZ-a, on drukčije od ovoga i ne može. Ne smije. To je osnova HDZ-a. Onoga trena kad im se pridružiš, možeš zaboraviti na osobno, ne dao bog njima različito mišljenje. Moraš posve zaboraviti na to, kako se ne bi dogodilo da se izlaneš pred nekim u slučaju da izvan stranačkog foruma, unutar svoja četiri zida ipak razmišljaš normalno, normalno kao većina svojih vršnjaka koji ne vjeruju u bezgrešnost ikoga, pa tako i Franje Tuđmana, Ive Sanadera itd.

Milanović vs. Jandroković - Tako slični, a tako različiti

Često u posljednje vrijeme imam potrebu uspoređivati Zorana Milanovića i Gordana Jandrokovića. Dva mlada lika, relativno nova na hrvatskoj političkoj sceni. Tako slična, a tako drastično različita. Po nekakvom defaultu, HDZ bi kao konzervativna stranka trebala biti skup ljudi koji njeguju kršćanske vrijednosti, dobrotu, poštenje, smirenost, opraštanje, a od SDP-a bi čovjek po tom istom nekakvom, u mojoj glavi na stečenim iskustvima zamišljenom defaultu, očekivao upravo suprotno. Kad ono, na političkoj pozornici događa se baš obratno. Pa i kroz usporedbu ova dva, u svakom slučaju zanimljiva lika. Jandroković je u javnosti izgradio image bahatog, arogantnog tipa koji ne preže ni pred čime, pravi je komunistički omladinac od prije 30 godina, socijalistički prvoborac, oštar, drzak i bahat, zadojen do boli ultraljevičarskom doktrinom. Dok Milanović djeluje poput nekakvog laneta, studenta bogoslovije koji je ispunjen mirnoćom, staloženošću i fratarske potrebe za praštanjem. Kakva ironija!

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci