Tagovi

O jeziku, blože, da ti pojem

Nažalost, gledao sam frustriranog akademika kako se pjeni oko toga što su, u nekom trenutku u povijesti, kaže, nametnute neke pravopisne odredbe u hrvatski jezik. Ne bez jala, on bi sada nametao druge. Udružen s par istomišljenika, u nemuštoj atmosferi, trkelja o tradiciji i struci.

Zaboravljaju izgleda svi naši stručnjaci, akademici i jezikoslovci, da se jezik kuje a ne truje. Umjesto da prate jezik koji (kao) ljube, oni ga silom ministarskog pečata nastoje žigosati kao pogrešnoga. Toliko ropotare po povijesti, nesumnjivo im se svidjela metoda befela iz Beča kao mogućnost kojom bi riješili spor u svoju korist. Ne vide, brižni, kako taj spor vode protiv onih koji hrvatski jezik danas govore. I kako su ga time već u startu izgubili.

SDP nakon Račana

Vjerujem kako je poznata informacija o zdravstenim problemima Ivice Račana (čak me čudi što u doba kad ovo pišem još nema posta o tome na pollitici), i bez ikakvih zlih primisli o njegovom zdravlju, smatram suvislim analizirati kako njegovo povlačenje iz aktivne politike (makar i privremeno) može utjecati na političku scenu u predstojećim, predizbornim mjesecima.
Počnimo od očitog, SDP slovi za jedinog stvarnog oponenta HDZ-u (na placu sam svojedobno vidio tipa koji na vagi ima utege sa naljepnicama stranaka - ove dvije su jedine na "kilašima", željeznim utezima, ostali su po brončanima...) i kako je osobnost političara očito postala mjera stranke (Čačić, Sanader, Adlešić, Đapić) on je, htio ili ne htio, do jučer bio sinonim za SDP. Mediji, naravno, već spekuliraju o tome kako će neminovno doći do obračuna između njegove zamjenice i upravo ustoličene Željke Antunović i medijski sveprisutnog Milana Bandića. Pretpostavljaju kako će do toga doći tek nakon parlamentarnih izbora zato jer je logično za očekivati kako bi takav obračun neminovno oslabio stranku i doveo ju možda čak i u podređen položaj u odnosu na ostatak "lijeve opcije" - konkretnije HNS.

Strepite!

Jutarnji je danas objavio još jedno upozorenje o katastrofi koja eto samo što nije. Niti je Jutarnji jedini koji s vremena na vrijeme objavljuje takve priloge, niti je prilog sam po sebi znanstveno neutemeljen - u čemu je onda problem?
Problem nastaje kad znanstveno istraživanje mora postati vijest. A ako pitate medije, novinare, blogere, ma bilo koga tko želi "uvaliti vijest" bilo kome, lako ćete saznati da su loše vijesti najbolje za objavljivanje. Da, globalno zatopljenje je prilično solidno dokazana znanstvena činjenica, jednako tako postoje osnovane pretpostavke o činiteljima koji utječu na njega. Nakon toga, postavlja se pitanje kako reagirati. I tu prelazimo iz znanosti u nagađanje.

Bespolni odgoj

Prekjučer sam silom prilika i spletom nesretnih okolnosti odslušao (i kad nemate pristup do daljinskog, možete bar zatvoriti oči) "Otvoreno" o "spolnom odgoju" u školama. Za one koji ne prate, executive summary (bez političke korektnosti) bio bi: dva odobrena programa, jedan Crkvin (Ilčić/Ćuk) drugi liberalan (Štulhofer/Muhoković-Puhovski), suprotstavljeni jedan drugome ne temi kontracepcije i (usputno) masturbacije. Ništa novo. Osim što je Ilčić naučio lekciju medijskog zamućivanja činjenica i navodi protivnike na njegovu retoriku bez argumenata - gdje oboje nemaju dobro uporište.

Papa prokleo znanost

Jutarnji piše kako su "ateisti sluge paklene tmine". Kao deklarirani ateist "novog vala" (javno se i otvoreno suprotstavljamo zaglupljivanju u ime religije), to nalazim zapravo patetično smiješnim, osim jednog dijela koji je brutalno opasan:
“Misterij zla, moć tmina” u naše se doba očituje u “još podlijim i opasnijim oblicima”: kroz opredjeljenja “od ateizma koji se povodi za znanošću do predstavljanja takozvanoga moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa”.
Apsolutno me ne zanima što on misli o Isusu Nazarećaninu, lažnom Kristu po vlastitoj svetoj knjizi (Matej 1:23), ali kad jedan vjerski fanatik proglasi znanost za zlo, tome se treba suprotstaviti.

Štrajkaši

Zanimljiva je (iako očita) usporedba dvojice političara koji su optuženi za ratne zločine, ako ni zbog čeg drugog zato što su obojica, u relativno malom vremenskom razmaku, otpočeli štrajk glađu. Još je zanimljivije što takvu usporedbu (barem koliko je bilo moguće primijetiti) "mainstream" mediji i u Hrvatskoj i u Srbiji izbjegavaju.

Kako i inače ne dajem kredibilitet onima koji zločine dijele na "naše" i "njihove", to što su ova dvojica u vrijeme za koje su optuženi pripadali suprostavljenim stranama smatram faktički irelevantnim. I Glavaš i Šešelj (za one koji ne čitaju tagove) su, osim što su optuženi za ratne zločine, u to doba javno istupali kao zagovornici radikalnih odnosa prema onima koje su doživljavali kao neprijatetelje (a takva je retorika u korijenu atmosfere straha koja je bila plodna okolina za počinjene zločine). Jednako tako, u to su doba bili u mogućnosti počiniti zločine za koje su optuženi. Jesu li ih oni zaista i počinili (ili su na koji drugi način odgovorni) u ovom je trenutku, nadasve kod njihovih sljedbenika (ali i njihovih protivnika), postala sporedna stvar. Sam štrajk glađu ispred tog pitanja postavlja pitanje odnosa institucija prema njima.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci