Tagovi

Holy Bullshit

Dočekali smo eto i taj dan. Dan kad je komad špeka postao simbol slobode. Bezgraničnost ljudske gluposti se još jednom pokazala u svom punom sjaju.

Nekakva ministrica nekakvog ministarstva odlučila je ukinuti nekim ljudima pravo izbora. Slobodu da žive onako kako sami izaberu. Što je najgore, učinila je to na temelju propagande u nacističkoj maniri potpuno beznačajnih i irelevantnih pojedinaca koji čine sve kako bi se prostituirali po medijima.

Vijesti kojih se sramimo

Zbog čega primatima ne isključuju elektriku?
Oni u principu ionako rijetko čitaju.
A i to što čitaju krive stvari čitaju.
Pa zašto im onda ne isključuju elektriku?

Pune se novine tekstovima kako jedna televizija ne emitira dovoljno vijesti. Zbog toga je pod prismotrom državnih struktura kako bi ustanovili "pravo stanje stvari". Javljaju se ovakvi i onakvi stručnjaci, govore o koncesiji i uvjetima, vrli nam novinari to revno prenose. Pogotovo ih je uznemirilo to što je ta televizija - zamislite samovoljno - odlučila proglasiti kako je njihov prilog o kožuhu nekog seljačine (ili nešto slično) zapravo vijest.

Ukradeni zastupnički mandati

Naravno, legalno ukradeni. Krajnje jednostavno, ukraden je svaki onaj mandat, svaki glas koji nije eksplicitno dan nekoj političkoj opciji koja je izašla na izbore. I dok se za one koji su u tim "izborima" sudjelovali može i imputirati da su time i prihvatili ta pravila koja su kradljvci glasova sami sebi donjeli, svatko tko na izbore nije izišao može glasno tvrditi da je njegov glas (očekivano) ukraden.

Srpski radikali u Saboru

Koalicija srpskih stranaka u Hrvatkoj (Srpska narodna stranka, Demokratska partija Srba i Naša stranka) koju podržava Koalicija udruženja izbeglica u Srbiji ističe svoje kandidate za Sabor. Pritom su na svoj predizborni skup u Vukovaru pozvali predstavnike Srpske napredne stranke (SNS, stranka iz Srbije, odmetnuti iz Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja) kojima hrvatska granična policija (nakon najavljenih prosvjeda branitelja) nije dozvolila ulazak u RH.

U tom nizu vijesti koji se daleko više pojavljivao u medijima u Srbiji nego u kod nas nazire se nekoliko tema koje bi mogle utjecati na političku situaciju u Hrvatskoj nakon izbora. Konkretno, je li Hrvatska sposobna i spremna nositi se (idealno na racionalan i demokratski način) s radikalno srpskom opcijom na saborskoj govornici - a onda slijedom toga i u javnom životu. Iako ne znam tko su ti kandidati Koalicije srpskih stranaka, niti za što se formalno zalažu, ova je analiza rađena na temelju političkih sponzorstava koje su sklopili. Sve reference u ovom tekstu na srpski politički radikalizam nisu vezane uz istupe pojedinaca sa te liste (jednostavno zato jer mi nisu dostupni) nego na političku opciju za koju zaključujem (upravo na temelju tih sponzorstava) da se preljeva u Hrvatsku. Hoće li to biti odmah sada u prvom koraku ili će scena postupno radikalizirati to ćemo tek vidjeti.

Ono što smijemo ili ono što trebamo

Državno izborno povjerenstvo je, na zahtjev njegove stranke, osuđenom ratnom zločincu dozvolilo da bude nositelj izborne liste ali ne i kandidat na njoj. Obrazloženje je kako ne bi mogao preuzeti dužnost zastupnika zbog pravomoćne presude, te je stoga i njegova kandidatura fiktivna (odnosno lista ne bi imala 14 valjanih kandidata).

Smatrao sam do sinoć kako je to još jedna od fusnota ove kampanje, onaj dašak morbidnosti u kojem bi se očekivala validacija ratnih zločina ako se usvoje u demokratskoj proceduri pa se preventivno, kao društvo, štitimo od sramoćenja (a to je, jelte, sada i kazneno djelo). Ukratko, po inerciji sam zaključio kako je DIP to trebao učiniti. Bio sam u krivu.

DIP je, kao tijelo koje brine o regularnosti onoga što je unaprijed dogovoreno, umjesto da ih provodi definirao pravila i to tako da nekome ukine temeljno pravo - biti biran. To nisu smjeli učiniti. Propisana pravila za kandidaturu su daleko blaža nego za obnašanje funkcije i tu praktički nema dvojbe - jer ako sumnja i postoji, u takvim prilikama se mora zaštiti pravo pojedinca a ne ograničiti. I to je sve što je DIP smio učiniti.

Da je Steve Jobs radio pećnice žene bi bile gdje im je mjesto

Jeste li se nedavno uvrijedili? Možda je netko bešćutan bio grub ili neobazriv, možda je iskorištavao vašu osobnu slabost, zloupotrijebio društvenu nejednakost. Možda je to bilo na mah, možda je bilo smišljeno. Problem je što vrijeđanje uglavnom nije univerzalno, često je i vrlo osobna reakcija koja ovisi o procjeni što je taj netko zapravo želio reći, realnosti odnosno ozbiljnosti rečenog i kontekstu u kojem je rečeno. Rečenica iz naslova bi mogla uvrijediti žene koje smatraju da je valjan stereotip kuhinje kao sramotnog mjesta za modernu osobu a i mačo korisnike iUređaja koji bi se mogli osjetiti naglo i nadasve stereotipno feminiziranima. Ako napravimo reality check, jasno je kako je tvrdnja dovoljno odmaknuta od ikakve realnosti da predstavlja, ovisno o slušatelju, više ili manje duhovitu pošalicu upravo iskorištavajući stereotipe. Tu bi čak mogli raspravljati nije li taj možebitni uvredljivi element u fuknciji šale te bi za nekog tko se zaista i uvrijedi mogli reći kako ne samo da nije shvatio šalu nego i predstavlja dio problema jer ismijani stereotip proglašava realnim.

Imaš pravo reći "Ne"

Još jednom se bliže još jedni uzaludni izbori. Za fanatične pristalice strančarenja i pogotovo medije ovo je najgora rečenica koju netko može izreći. Nije neprijatelj politički protivnik nego onaj tko smatra da je taj njihov skupi i potpuno neučinkoviti "festival demokracije" najobičnija farsa. Da, svi su isti.

Ako više cijeniš svoje kasnojesenje nedjeljno jutro no što to oni očekuju, ako ne želiš popustiti brutalnoj propagandi, ako ti se gadi gledati stoku koja ide na klanje - nisi sam. I nisi nimalo u krivu, čak ni ako odeš pogledati izbliza i prekrižiš sve redom ili sve odjednom. Ako je tvoj glas jedino što imaš, jedino što ti je ostalo i ako im ga upravo zato ne želiš dati.

Mit o Kosovu

Trenutno najaktivnije krizno žarište u Europi je ujedno i konstantno mjesto sramoćenja hrvatske vanjske politike. Potpuno je nerealno očekivati da bi se to imalo moglo promijeniti, ali možemo razmotriti što se tamo zapravo događa i kakav bi to utjecaj moglo imati na Hrvatsku. Tekst je duži nego je primjereno ovom mediju ali je i ovako sažeta verzija opširnije analize.

Ona će pisati vatikanskom Miloševiću

Nekakvi popovi su prije nekih sedamdesetak godina otišli iz Istre. Netko bi rekao da su utekli pred komunistima, netko da su imali nečistu savjest zbog suradnje s fašistima (onim pravim, Musolinijevim) - svejedno.

Svejedno je zato jer je konačno Osimskim sporazumima o razgraničenju Italije i Jugoslavije riješeno i to minorno pitanje i to tako da je Jugoslavija Vatikanu isplatila odštetu za te nekretnine koje su ostale iza tih popova. To se događalo dobrih četvrt stoljeća nakon kraja rata, tako da su te odštete bile u vrlo realnim iznosima.

I sada ti popovi (odnosno neki popovi koji sjede u njihovim foteljama) hoće još para. Još, još, još! I prvo su tužili ove lokalne popove koji su sada u Istri i izgubili spor na hrvatskim sudovima jer jednostavno nisu u pravu. Ali su se, vjerujem, dosjetili da im je zajednički šef ipak bio u Hitlerjungendu pa će možda moći "na staru slavu" ušićariti ako se potuže njemu. I ne lezi vraže, Papa-Ratzi poništi odluku hrvatskih sudova. Poništi, kao vladar strane države, suverenitet Republike Hrvatske i ugrozi njen teritorijalni integritet (o tome malo niže kad počnem ozbiljnije).

Zamolba s molitvenom komponentom

Kao što ste već upoznati, jedan od brojnih samoproglašenih glasnogovornika boga ljubomore (u nekim krugovima poznat kao Jahve, mada postoje indicije da koristi još bar dva druga lažna identiteta) posjetit će za vikend jednu državicu koja se trudi biti vazalnom. Napominjem to jer je taj događaj sam po sebi toliko minoran da je vjerojatno izmakao vašoj pažnji, te vam ne bi ni upućivao zahtjev kad proroci iz kutije šarenih svjetala ne bi najavljivali vašu aktivnost u to vrijeme nad tim mjestom.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci