Tagovi

Kud' je cvijeće nestalo?

Kud' je cvijeće nestalo, od davnina?
Kud' je cvijeće nestalo, tako davno?
Kud' je cvijeće nestalo?
Pobrale ga cure mlade, sve do jednoga.
Hoće li naučiti, ikada?
Hoće li naučiti, ikada?

Strane su odabrane, znamo od početka koji su "naši" a koji su "njihovi". Rat je počeo, ljudi ginu - no to je nebitno. To je rat propagande, rat onih koji će činiti sve da prođe još bar jedan pridjev. Oni su "oteli", ovi su "zarobili". Oni "okupiraju", ovi "oslobađaju". Oni su "teroristi", ovi "glas naroda". Oni su kučkini sinovi, ovi su naši kučkini sinovi.

Reci, slobodno

Možda ste čuli za Nadeždu Tokoljnikovu, umjetnicu, članicu benda Pussy Riot (kojima bi trebalo dati neku medalju makar samo zbog izraza lica Wolfa Blitzera kad mora izgovoriti njihovo ime), jednu od ikona anti-Putin pokreta u Rusiji, aktivistkinju za slobodu govora koja je zbog toga osuđena na dvije godine zatvora. Dvije godine. Njezin je grijeh bio što je sa ostatkom benda provalila u katedralu Krista Spasitelja u Moskvi i tamo su odsvirali par prosvjednih stvari. Taj su prosvjed ruski mediji gotovo jednoglasno proglasili bogohulnim činom a zapadni izrazom slobode govora (i pritom doveli sirotog Wolfa B. u gorespomenutu neugodu).

Pederi u duhu protiv pedera po Duhu Svetome

Peder je pogrdna riječ, no kako je danas često u upotrebi važno je razumjeti njeno značenje ovisno o kontekstu. Velik broj pogrdnih riječi koje žive u jeziku dulje vrijeme poprima nova značenja, koja čak dovode do toga da ih upotreba jasno razlikuje od negdašnjih istoznačnica (kao primjer ajmo uzeti kako to pojašnjava Rade Šerbedžija u filmu Variola vera). Vrlo često ta pogrdna riječ postaje opis karakterne osobine koja se stereotipno pripisuje (uglavnom neosnovano) originalnoj grupi na koju se pogrda odnosila. Tako je peder od oznake nečije homoseksualne sklonosti dobio i značenje pokvarene i podle osobe koja koristeći neki oblik manipulacije nastoji sebi pridobiti neku korist, a posebno ako je to na račun nekog tko je već u slabijem položaju od te osobe.

molite PROTIV homofobije

Tko sam ja da im sudim? - Papa Franjo, 28.lipnja 2013. godine na pitanje kakav je njegov stav o homoseksualcima.

Pitanje ovog referenduma je pitanje da li je Republika Hrvatska slobodna zemlja. Činjenice vezane uz ovo odlučivanje su jasne, određena zloćudna organizacija širi mržnju kako bi se ustanovila kao dominantna politička sila. Pritom zloupotrebljava slabost političkog sustava, nesposobnost političara i nadasve lažima manipulira ljudima.

Najvidljivija laž je u samoj formulaciji "inicijative" - nikakav brak osim između muškarca i žene u Hrvatskoj nije moguć i ovo je čista inicijativa mržnje kojom se brani već zabranjeno. Uz to, pojam obitelji i pojam braka nisu isto - potpuno je uobičajeno da obitelj ne podrazumijeva nikakav brak i jednako tako da brak sam po sebi ne znači obitelj.

Pravi razlog otpora ćirilici u Vukovaru

Govore li branitelji francuski? Naravno, točan odgovor je: neki da, neki ne. Nema "da" ili "ne" odgovora na to pitanje. Mogu li branitelji govoriti francuski? Tu je odgovor puno lakši: da, mogu. Kad god se tako općenito definira neka grupa ljudi i postave kriteriji koji nisu povezani s definicijom, bit će onih koji tom kriteriju odgovaraju. Uostalom, prošlo je dvadesetak godina, ako neki i nisu tada znali francuski, mogli su ga naučiti. Prilično je jasno da možemo i tvrditi kako to što je netko bio branitelj nimalo ne utječe na to zna li francuski.

Mogu li branitelji biti izdajnici? Da, mogu. Tome upravo sada svjedočimo, oni iz Stožera, oni koji razbijaju ćirilične ploče a bili su branitelji - oni su danas izdajnici Republike Hrvatske. Oni su danas na istoj strani sa na primjer notornim Savom Štrpcem koji se priprema za suđenje u kojem Republika Srbija tuži Republiku Hrvatsku za genocid a koje počinje uskoro, početkom iduće godine. Oni tim svojim djelovanjem daju direktne dokaze Srbiji za tu optužbu, direktno radeći protiv interesa Republike Hrvatske i pomažući protivniku. To je izdaja, ma tko ju činio.

Staljinisti s Kaptola

Udruga David pokrenula je peticiju za potpuno oprezivanje crkvi, što je vjerojatno reakcija na peticiju onih koji se crkvi uvlače u guzicu. Mizerne su šanse da ta peticija uspije, no doživljavam ju kao očaj zdravog razuma suočenog s brutalnom silom zadrtosti i gluposti. No cilj je dobro određen, jedino što je Crkvi bitno to je imovina, možda jedino što više vole od keša u ruci su nekretnine.

Čim ih pogodiš gdje boli, u pare, oni vrište. Redaju se pizduni koji objašnjavaju da Crkva plaća porez (kad ga nikako ne može izbjeći jer su profiti brutalni), koji opanjkavaju građansku udrugu da je sekta (iako je osnivanje fiktivnih sektaških udruga upravo praksa Crkve za bavljenje politikom) i koji su danas plasirali krilaticu da "ni Staljin nije oporezvao milodare".

Jasno je kako su Bozanićevi propagandisti pokušali zloupotrijebiti to što će u istim vijestima s njihovom konstrukcijom biti i uobičajena reportaža iz Kumrovca i baš je zato to njihovo preseravanje prezira vrijedno. Nema aproslutno nikakve poveznice inicijative za oporezivanje novaca koje Crkva iznudi od lakovjernih sa Staljinom ili bilo kojim drugim povijesnim likom.

Nema kompromisa, nema milosti

Republika Hrvatska je ugrožena. Njena opstojnost, realnost i stvarnost su pod žestokom opsadom gluposti, zadrtosti i zla. Nesporna je obveza svakog slobodnog građanina Hrvatske da izađe i bori se protiv tih zlikovaca koji zagađuju ovu zemlju. Nema kompromisa, nema milosti.

Ustavni sud Republike Hrvatske je donio presudu o suspendiranju dijela obrazovnog programa koji upoznaje đake sa spolnom i rodnom raznolikošću. Ključ problema nije u presudi nego u obrazloženju, gdje se u točci 13.1. navodi:

Unatoč prihvatljivosti tih ciljeva, nije potrebno posebno argumentirati činjenicu da je ipak riječ o temama koje roditelji, u pravilu, doživljavaju kao područje u kojem se moraju uvažavati jamstva slobode i zaštite njihovih osobnih "vjerskih ili filozofskih uvjerenja". To je samo po sebi dostatno da stvori obvezu za državu odnosno njezina nadležna tijela da roditeljima i njihovoj djeci osigura objektivno i kritičko, pluralističko i tolerantno ozračje u kojem će se ti ciljevi djelotvorno ostvarivati, uključujući i obvezu države da sadržaj i/ili način provedbe nastavnog programa IV. modula bude oblikovan neutralno, uz aktivno i djelotvorno sudjelovanje roditelja.

Dobra večer. Danas nije bilo vijesti.

Oni koji su prije 83 godine u svojoj dnevnoj sobi uključili radio kako bi čuli BBC vijesti za taj Veliki Petak 18. travnja 1930. dobili su rečenice iz naslova. Danas nije bilo vijesti.

To danas gotovo bogohulno zvuči, toliko događaja, toliko svega, svuda. Javnost ima pravo znati, javnost želi znati, ma ta javnost to mora znati pa makar joj šopali niz grlo ili koji drugi tjelesni otvor. Uz to, svatko tko je ikad od trećeg razreda osnovne naovamo napisao neki sastavak ima sve predispozicije biti novinar, a ako slučajno ima i blog onda je odmah i istraživački novinar. Ego napuhan poput balona od sapunice se podrazumijeva.

Danas nije bilo vijesti. To je surova vijest koja prestravljuje one koji prodaju ono što stave u neiskorištene minute i na prazne stranice između reklama. Jagme se za slobodom medija umjesto za slobodom od medija. Zamislite, nešto se negdje dogodilo - no da li je to vijest? Ili vijest koja je bez dodira sa bilo čim što se dogodilo.

Beznačajni zastupnici

Birališta su se zatvorila i jedina dilema koja je ostala je da li je izašlo manje od 20 ili manje od 25% birača. Nebitni seratori pune ekrane, no činjenica koju ne izgovaraju je glasnija od svih njihovih gluposti. Više nego dvotrećinska većina birača im poručuje da su nebitni i nepotrebni, da Hrvatska ima preča i pametnija posla nego što bi htjela određena šaka jadnika.

Čisti bezobrazluk bacanja novca na ovu predstavicu nekih mjesec dana prije no što će se ovce zvati na novu rundu šišanja je jedna zasebna tema. Ovdje je riječ o tome da su oni koji su danas proveli dan s obitelji ili prijateljima, oni koji su uveselili dragu im osobu, oni koji su prošetali nekim parkom, oni koji su možda masturbirali danas ili radili bilo što drugo umjesto što su izašli na te bijedne izbore - svi oni su učinili više za Hrvatsku nego što će učiniti itko od tih danas "izabranih" tokom cijelog svog mandata.

Za što se bore izdajnici Hrvatske?

Za odgovoriti na pitanje iz naslova trebamo prije svega doći do suštine pojma izdajnik. Jasno je kako je to osoba koja čini ili je počinila akt izdaje, napustila ili prevarila određene ideale. U konkretnom slučaju, domovinu, Hrvatsku.

Iz ovog je jasno kako nitko tko se borio protiv Hrvatske u Domovinskom ratu nije počinio čin izdaje. Ti su ljudi od početka bili na toj strani, protiv Hrvatske i iako se za neke može utvrditi da su zločinci najgore vrste - oni nisu izdali Hrvatsku, oni su cijelo vrijeme bili protiv nje. I njihova borba je bila uzaludna, gotovo je, Hrvatska se protiv njih izborila.

Izdati Hrvatsku su mogli samo oni koji su se pravili da su joj saveznici ili da su se bore na njenoj strani. Ili možda koji su se i borili na njenoj strani pa ju izdali naknadno. Mogli su i oni koji su borbu za svoje privatne interese, više ili manje uspješno, pokušali maskirati borbom za Hrvatsku.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci