Tagovi

Bleiburg 1945. – 2015.

Nije potrebna ni rasprava ni dokazi ni dokumenti. Sve je već dokazano, raspravljeno, dokumentirano.
Sve će se vidjeti i čuti sutra – 70 godina poslije, nakon najvećeg pokolja kojeg su Britanci omogućili najvećem ubojici u povijesti svijeta i Balkana upravo sa ovog polja i iz obližnjeg dvorca. Krvolok tzv. Josip Broz Tito će sutra doživjeti svoj najveći poraz kao i svi njegovi sljedbenici tog sotonskog kulta – kulta boljševizma i Staljina. Dvostruki agent boljševičke Rusije i masonske Britanije sutra ima još jedno umiranje nakon što je već odavna umro. Vampira se treba i mrtva probosti glogovim kolcem.
Sutra počinje uvertira istine i pravde koja će biti izvršena nad koljačima hrvatske nedužne mladosti. Pravda će se izvršavati do posljednjeg zločinca koji je na bilo koji način sudjelovao u precizno isplaniranom zločinu. Garancija tome je sutrašnja hrvatska mladost na tom polju a suport svake vrste smo mi – stariji. Broj moje iskaznice je 000047; - ne tajim.
Dokaz pravde i provedbe će biti upravo mladi, mladi do 19 god. starosti. Oni su sutra tamo glavni jamac provedbe pravde nad zločincima koja slijedi uskoro. Četvrta generacija će vam doći glave.
Ni predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović a ni kardinal Bozanić nisu sutra u prvom planu. U prvom planu je hrvatska mladost koja je stasala i shvatila. Mladost, rođena nakon svih ratova i boljševičko partizanskih pokolja nad pradjedovima njihovim. Mladost koju niste uništili vašim lažima a niste ju ni pobili u Domovinskom ratu jer su oni rođeni nakon njega.
Koliko će ih biti? 35? 350? 3500? 35.000? 350.000? Eh, to nitko nije u stanju znati ali mnoge će sutra obliti hladni mrtvački znoj kada shvate da hrvatska mladost nije nasjela na njihove komunističko/boljševičko/velikosrpske laži. Hrvatska mladost zna, vjeruje i hoće pravdu i zadovoljštinu! I dobit će je.
Mi stariji samo moramo postaviti čunjeve na kuglanu – kuglu izbacuje par tisuća najodanijim mladih hrvatskih kćeri i sinova.

P.S. Dobronamjeran savjet Ne pokušavajte ubaciti svoje „elemente“ sa nekakvim obilježjima, bilo kakvim osim legalne zastave i grba hrvatskog.
Biti će nas starijih koji znamo kako sa „elementima“ a bome i kuda.
Imate vi svoje kamere i sustave za dešifriranje osobe i podataka o njoj na temelju snimke, ali kasnite. Mi smo to već uradili i unaprijed znamo koji su vaši provokatori, lako ih izdvojimo iz skupa.
Žrtvujte ih ako ste hrabri, bolje rečeno toliko ludi i uplašeni. Nitko i ništa vas više niti želi niti može abolirati.

Račun za nevinu prolivenu krv je došao na naplatu.

Komentari

Tuga

Za razliku od otpisanog, mene neizmjerna tuga ulovi kad vidim čime su zadojena ta djeca...i boli me za otpisane i ine slične njemu, koji hodočašće u svom bunilu, ali zašto, pobogu zašto trujete tu jadnu djecu???

Koja je vaša poanta??? Da je Tito bio zločinac? Pa da se sto milijuna puta prizna zločin na Bleiburgu, kao što uostalom i je priznat, što bi to promijenilo u budučnosti te jadne djece? Kojom ljudskom kvalitetom bi to obogatilo tu djecu, čime bi ona išla bogatija u budući život??

Manite se više čorava posla i pustite bar djecu da rastu nezadojena vašim izgubljenim bitkama!

Statistička pogreška

Tko je glasao

Nitko tu djecu nije natjerao

Nitko tu djecu nije natjerao u Bleiburg, došli su dragovoljno i sami.
Budućnost te djece je ista kao i onih koji su 1945. bili ili išli prema Bleiburgu, barem takvu im spremaju u čoporu zvanom "antifašisti". Možda shvate tko ih organizirano i sustavno iseljava iz Hrvatske da budu tuđi batleri u tuđini.
Možda neki kozičavi spusti ruku sa stisnutom šakom i prestane urlati: "No pasaran!" Možda, ali u svakom slučaju će znati što ih čeka i kako se obraniti.

Dolaskom u Bleiburg dobili su "ljudsku kvalitetu" prepoznavanja opasnosti po sebe i oko sebe još kada se opasnost da zustaviti jednom šamarčinom.

Eto, ima koristi i svrhe zašto su došli.

Tko je glasao

otpisani

Tko je glasao

Sa izdajicama Domovine ne

Sa izdajicama Domovine ne razgovaram! Ponamanje onima koji imaju rezervno državljanstvo koje ti imaš.

Tko je glasao

djeca

hrvatskih i srpskih krezubaša moraju bit zadojena mržnjom svega i svačega jer su tako podatnije tijesto za političare i kler koji ih onda mogu huškat po potrebe jedne na druge, ili na jugoslavene i domaće izdajnike koji se prigodno izmisle. bolje da umre selo nego običaju kaže se, a običaj na balkanu je da se pokoljemo svako malo i ta tradicija ne izumire ni s novom generacijom.

ali puno gore i pogubnije za našu rvacku od ognjištarskog zadajanja je generalno stanje u društvu. djeca vide da prolazi konvertitsvo, pokvarenost, lopovluk, populizam, demagogija, da šljam živi kao gospoda na grbači oni koji šute i rade. u rvackoj si debil ako si pošten i igraš po pravilima, to je poruka koja im se svakodnevno šalje, kroz legalizaciju kuća, predstečajne nagodbe, opraštanje dugova, lažne penzije, kroz laganje političara i otvoreno ruganje zdravom razumu, kroz apsolutno sve pore društva izbija gnoj koji im jasno pokazuje da od morala i poštenja nema vajde i da se treba barem onako djelomično prepustit mračnoj strani i okoristit se nauštrb obraza. malo se umočiš u govna, dobiješ neke beneficije, a šljam koji svime dirigira onda može reć da više nemaš pravo prigovarat jer si se i ti okoristio, i tako svi sretni, a država propada.

to je naslijeđe koje ostavljamo, čak ni djeca kronista i rodijaka neće više moć živjet u socijalističkom rezervatu zadužujući se na račun radnika plebejaca, a vidit ćeš tek onda kmečanja i upiranja prstom na sve osim sebe.

Tko je glasao

djeca hrvatskih i srpskih

djeca
hrvatskih i srpskih krezubaša moraju bit zadojena mržnjom svega i svačega jer su tako podatnije tijesto za političare i kler koji ih onda mogu huškat po potrebe jedne na druge,

Nisam vidio da je bilo i srpske mladeži na Bleiburg-u.

Oni su valjda bili na brifingu u Lisinskom???

Tko je glasao

Комунизам и дечји врисак из јама

Блајбург Комунизам и дечји врисак из јама

Ostalo je nespomenuto da se počast odala i za oko 10 000 četnika Koste Pećanca, Draže Mihajlovića i Pavla Đurišića pobijenih na Križnom (Krsnom) putu... baš simpatično da im hrvatski "domoljubi" odaju počast i ove jubilarne 70. godine.

Na dan kada je u Beogradu 'rehabilitiran' Дража Михајловић, naša Колидa je otišla u Блајбург položiti vijenac za sve nevino pobijene, valjda i na grobove njegovim četnicima koji su poginuli u "Križnom putu", pokazujući osjećaj bezpridržajnog zajedništva i jedinstva 'stvarnih pobjednika' u WW2.

E, da se ne zaboravi na taj posljednji zajednički 'pobjednički' marš gubitnika - ustaša i četnika, budućih 'stvarnih pobjednika'.

Tko je glasao

Ostalo je nespomenuto da se

Ostalo je nespomenuto da se počast odala i za oko 10 000 četnika Koste Pećanca, Draže Mihajlovića i Pavla Đurišića pobijenih na Križnom (Krsnom) putu... baš simpatično da im hrvatski "domoljubi" odaju počast i ove jubilarne 70. godine.

Da, i što je tu sporno? Žrtva je žrtva, zločin je zločin bio on počinjen nad Srbinom ili Hrvatom.
Tako nas uči Sveta Mati Crkva i mi taj nauk prihvaćamo. Mislimo da je to pravi put - odati počast žrtvi koja je posljedica orgijanja nepismene koljačke rulje koju još zovu, danas i neki; - antifašistima.

Tko je primjenjivao fašističke metode i to isto bio i ostao...
Pa sam si najbolje opisao ovim svojim komentarom.

Tko je glasao

odavanje počasti svim žrtvama...

... to je lijepo.

Nego, kako je bilo na Kozari, Dotršćini, Jasenovcu, Jadovnu, . što kaže Sveta Mati Crkva o tim žrtvama koje su posljedica orgijanja nepismene koljačke rulje?

Tko je glasao

Kaže isto što i za Bleiburg i

Kaže isto što i za Bleiburg i ono poslije.
http://www.glas-koncila.hr/docs/1253801665-31-100.pdf

Ovo ti dajem na proučavanje @zaphod. Isprintaj na ploteru u recimo A0 format i objesi si iznad bračnog kreveta:

Propovijed zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića - Bleiburg
Bleiburg, 13.05.2007. Blagoslov oltara i spomen slavlje na Bleiburškom polju

Kardinal Bozanić

Čitanja: Otk 21,10-14.22-23; Iv 14, 23-29

Draga braćo i sestre!

1. Nakon naviještenoga evanđelja, na ovome mjestu prepunom povijesne memorije i vjerničkoga spomena, zahvalan Bogu za dar vjere, molim riječima psalma: "Pa da mi je i dolinom smrti proći zla se ne bojim, jer ti si [Bože] sa mnom" (Ps 23, 4). Okupljeni smo u dolini koja danas plijeni svibanjskom ljepotom prirode. Lako je uroniti u zavodljivost te ljepote i promatrati je kao divan Božji dar. Ali, ova dolina zna da je ona jednoga svibnja za ispaćeni narod, o posebno za živote mnogih, postala neobičnom dolinom; da je postala dolinom smrti, zaustavljenih života, srušenih zemaljskih nadanja. Ova dolina zna zašto smo danas ovdje. Ova će dolina hrvatskomu narodu, na samo nama poznat način, trajno šaptati riječi koje su u njoj ostale, molitve koje su u njoj izgovarane, prenoseći nam kako okus ljubavi, tako i okus mržnje pred kojom se svaka ljepota grči u boli. Gledajući nas ovako sabrane, netko, komu je ovo tek obična dolina i polje, mogao bi se zapitati: Tko su ovi i odakle dođoše? (usp. Otk 7,13). Mi smo vjernici, okupani Jaganjčevom krvlju, oslobođeni njegovom pobjedom nad smrću, opečaćeni Kristovim križem. Kao vjernici i pred smrću ispovijedamo život, a pred tragedijom za koju ne postoje dovoljno snažne ljudske riječi u molitvu uranjamo svoje misli, u nju stavljamo svoja pitanja i nadanja, dok liturgijskim slavljem postajemo dionicima nebeske domovine.

2. Odakle smo došli? Dođosmo iz svoje zemaljske domovine Hrvatske, iz Bosne i Hercegovine, iz raznih krajeva Europe i svijeta, sretni što na ovome polju danas mirno možemo reći da je iz hrvatskih žrtava krvavoga nasilja iznikao ponos i da su stvoreni preduvjeti da se ovim poljem prolomi istina o Bogu i čovjeku, istina koja ne smije biti predana u ruke ljudskim manipulacijama. Došli smo ovamo onim istim putovima kojima su prije šezdeset i dvije godine, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, kolone vojnika i civila tražile put koji bi ih poštedio od zatorne ruke jugoslavenskih i inih ratnih pobjednika. Na tome smo putu ponovno čuli glas žrtava koji se desetljećima nije smio čuti; u mislima smo nailazili na njih, susretali ih, premda do danas nisu obilježena mjesta njihovih stratišta, niti otkrivena imena izvršitelja djela nedostojnih ljudskoga imena. Iz šumaraka i jama, iz rovova i dvorišta dosiže nas šapat koji se nada da će biti dovoljno jak da ga mi čujemo i da ga glasno izgovorimo kao istinu koja je sposobna ponovno roditi život, dati smisao njihovu umiranju, stvoriti temelje za izgradnju društva u kojemu je najmanje što možemo učiniti poštovanje nedužnih žrtava.

3. Da, braćo i sestre, ova je dolina gledala ispaćena lica i hrvatskih civila i hrvatskih vojnika, hrvatskih očeva i majki, sinova i kćeri; lica koja su bila uronjena u nadu i očekivanja da će im biti darovan prostor ljudskosti, put prema zakonitosti i životu koji se neće pomiješati s mržnjom, bezumnim osvećivanjem i ideološkim lažima. No, ova je dolina vidjela zaustavljenost te nade, razočaranja, neizvjesnost i, konačno – zvjerstva. Toga svibnja, godine 1945., ova se dolina silno proširila. Zbog ljudi koji nisu poštivali Boga ni čovjeka, Bleiburško se polje izlilo i pretočilo u 'križne putove', u udarce, logore, tamnice, mučilišta i smrt koja je svoj zadah i strah širila stotinama kilometara, ali jednako tako, poput otrova, godinama bila stavljana u hranu odgoja novih naraštaja. Od trenutka kada ova dolina više nije smjela gledati lica, nego leđa i korake povratka, krvave tragove povratka u jugoslavensku tamnicu hrvatskoga naroda, i njezina se ljepota pretvorila u bol, u neizrecivu okrutnost i na kraju u bezimenost. Prije dvanaest godina (1. svibnja 1995.), u Pismu Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata, napisali smo sljedeće: "… taj je svibanj – za razliku od drugih naroda kojima je vraćena sloboda i demokracija – dolaskom marksističkog totalitarnog sustava za nas značio nov početak zatvora, ubijanja nevinih ljudi. Mnogi su stradali samo zato što su katolici, što su katolički svećenici, redovnici i redovnice, što su katolički biskupi. Taj martirologij optužba je krvnika, ali on je još više – slava Kristove Crkve". Od trenutka kada je počinjeno sramotno izručenje razoružane hrvatske vojske i nevinih civila u ruke krvnika, upravo su zločinci zabranjivali svaki spomen na ovo mjesto i sve ono što je slijedilo poslije Bleiburga, nastojeći silom spriječiti istinu da progovori glasom žrtava. Komunistički vlastodršci ovu su dolinu učinili prisilnim polazištem na put smrti i krvoprolića. Međutim, danas je ova dolina mjesto našega spomena i slavlja Boga koji je put, istina i život. Bog je taj koji je sve putove ljudske patnje preobrazio u Križni put svoga Sina; sve ljudske laži raskrinkao svojom istinom i u svaku tamu smrti unio zraku svjetla svoga života. To je ono što nikakvo nasilništvo ne može zaustaviti. Zato u nama kao vjernicima nasilje ne postoji, ali postoji vapaj za istinom.

4. Nažalost, mnoga naša okupljanja – protkana poglavito molitvom i pročišćenjem spomena – ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu, ili ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni istinom, promatraju još uvijek očima svoje ideologije. Prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan način na koji su to činili i u ono doba. Prozivat će, vjerujem, i moje današnje riječi, a ja u njih ne stavljam ništa osim ljubavi. A upravo to ih smeta: ljubav prema čovjeku, ljubav prema Domovini, ljubav prema pogaženima i ljubav prema istini koja iz Boga izvire. Danas sam među vama kao čovjek koji hodom želi počastiti mukotrpni hod ispunjen nadom prema slobodi; među vama sam kao vjernik koji je došao pohoditi jednu dolinu o kojoj su mnogi bili primorani šutjeti, da bi ušutkali istinu o svome zločinu; među vama sam – u poniznosti Božjega izabranja – kao pastir koji je došao ispovjediti vjeru i zajedno je s vama učvrstiti; među vama sam kao Hrvat koji je došao s ljubavlju promotriti zemaljsku tragediju svoga naroda i moliti za njegove žrtve, ali i za žrtve svih kojima je ova dolina u mislima, u sjećanjima i u životu ostavila spomen na neizrecivu ljudsku okrutnost. S puno pijeteta spominjem danas osobito pripadnike islamske vjeroispovijesti koji su dijelili patnju s kršćanskim vjernicima.

5. I dok tako govorim, netko bi mogao pomisliti da nas je na ovome mjestu skupila tragedija smrti. Netko bi mogao zaključiti da smo došli oplakivati neizbježnost ljudske drame nad koju se nadvila ljudska zloća. Ne, ovamo nas je i danas doveo Život i vjera u Život. Danas sam ovdje da s vama proslavim Vazam Gospodnji i molim svjetlo Duha Svetoga u kojemu se kao vjernici pitamo, što nam to Bog govori u iskustvima ratova, progonstava, u žrtvi nevinih ljudi, što nam to Bog kao narodu ima reći kada smo stavljeni pred kušnje neopisive boli. U kršćanstvu postoje polazišta i vrijednosti kojih se nikada ne smije zaboraviti. Jedna je od njih poštovanje tuđega života. Tu ne može biti razlike ni nacionalne, ni konfesionalne, ni svjetonazorske, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku Božju. Upravo stoga je danas teško razumjeti zašto se još uvijek ne može dovoljno jasno čuti glas koji govori o tome da se ovdje nije poštovao život, da su, bez ikakva suda i dokaza krivnje, poubijani hrvatski vojnici i civili nakon rata. Ponavljam: nakon rata!

6. Isus u današnjemu evanđelju govori o svome odlasku Ocu. Njegova osuda na smrt već je bila 'napisana'. Dobro zna da učenike pogađaju njegove riječi i da im uznemiruju srce. Utješne riječi o miru vjerojatno su im zazvučale poput iluzije, baš onako kako ljudima našega vremena zvuče svetopisamske riječi koje obećaju sigurnost i spokoj u svijetu razdiranom nemirima. Mir o kojemu govori Isus jest mir koji razumije ljudski krik: Bože moj, zašto si me ostavio?, ali jednako tako zna da je samo u Bogu konačni dom u kojemu se krik očaja preobražava u mir srca. "Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne straši". Dajući svoj mir, Isus to govori jer zna da je granica dobra i zla u našemu srcu te da prva i prava pomirba mora nastati u ljudskoj unutarnjosti; da se pomirba ne može uspostaviti nikakvim političkim dogovorima i sredstvima prisile, jer se u tom slučaju pretvara u još veću neistinu. Isusov mir nije mir koji daje svijet, nije kupljeni mir ili pak mir koji se želi nametnuti ratom. To nije mir koji se postiže gospodarskim blagostanjem, potrošačkim prividima, stavljanjem vlastite osobnosti u središte svijeta. Za nas kršćane Kristov mir je zahtjev. On ne pripada konačnomu spokoju mrtvih. Prvi dar uskrsnuloga Krista prestrašenim učenicima jest mir. Smireno srce je čvrsto srce, ono se ne koleba i ne gubi pouzdanje u protivštinama; ne gubi se u očaju, niti obeshrabruje u trpljenjima. Otkriće Boga u vlastitu životu, radosni susret s njim, uranjanje u njegovu ljepotu, obraćanje Isusu Kristu koji je prepoznat kao Bog, razlozi su radosti i mira u ljudskome srcu.

7. Kristov mir koji svijet ne može dati, mi vjernici živimo u zemaljskome domu. Znamo koliko je svakom čovjeku važno biti u okrilju ljubavi i topline doma. Nitko rado ne napušta ni dom ni domovinu, niti ih lako zaboravlja. Ljudi kojih se ovdje spominjemo ostavili su za sobom Hrvatsku i svoje domove; nipošto laka srca. Zato, braćo i sestre, kako da se srce ne stegne nad nepravednom tvrdnjom koja kaže: da nisu bili krivi, ne bi bježali. Takvo poopćivanje uistinu vrijeđa. Zar i nakon svega onoga što se dogodilo poslije njihova izručenja jugoslavenskim komunističkim vlastima, netko još dvoji koliko je njihov strah bio opravdan? Jedan od najbližih Titovih suradnika u to vrijeme Milovan Đilas ovako je posvjedočio godine 1979: "Da budem iskren, mi nismo shvaćali zašto Britanci ove ljude nama vraćaju. Uglavnom su to bili obični seljaci. Oni nisu nikoga ubili. Njihov je jedini zločin bio strah od komunizma. Oni (Englezi) učiniše nešto sasvim pogrešno kada su ove ljude prebacili preko granice, kao što smo i mi pogrešno učinili što smo ih sve poubijali" (vidi: Vlatko Pavletić, Tuđmanova doktrina i drugi članci, Zagreb 2007, str. 151). Pitam se: je li to komunistički antifašizam? I dok se tješimo riječima vjere, kao ljudi ne smijemo previdjeti nepravde koje su rađale nove nepravde. Koliko je samo, nakon Drugoga svjetskoga rata, domova opustošeno, razoreno, konfiscirano; koliko je ljudi obespravljeno i onemogućeno; koliko je bogatstva otuđeno i koliko siromaštva rođeno zbog gramzivosti nepravednog komunističkog režima. Nije u pitanju samo egzekucija, nego sve što je ona sa svojim posljedicama značila na društvenoj razini. Stvoren je novi poredak koji nikada neće zaslužiti odliku pravednosti, ma koliko ga se pokušavalo prikazati da je bio stvoren "u ime naroda". Bleiburška je tragedija osiromašila cjelokupno hrvatsko društvo. Zbog događaja kojima je bila klica, stotine su tisuća Hrvata stjerane na margine; mnogi su kasnije bili prisiljeni na iseljeništvo, obitelji koje su na bilo koji način bile povezane sa žrtvama tih događanja natjerane su na posvemašnju šutnju i bile politički maltretirane; potomci su smatrani građanima drugoga reda, poglavito ako nisu htjeli prihvatiti novu ideologiju i ucjenjivačku igru terora. Bleiburška je tragedija, i sve ono što je slijedilo nakon toga uvod u zločin puno širih razmjera. Ona je ostavila pustoš u duhovnom i kulturološkom tkivu hrvatskoga naroda, jer je ubijen, ušutkan i raseljen veliki broj intelektualaca, posebno katoličkih, svećenika, redovnika i redovnica, kako bi se lakše ukorjenjivala ideologija marksističkog i bezbožničkog obilježja. Od tada, pa sve do današnjih dana, na Crkvu se u našem narodu baca ljaga i sjena krivice koju Crkvi nijedan analitičar, koji drži do istine i teži k objektivnosti, ne može pripisati. To pak da je i među sinovima i kćerima Crkve bilo i onih koji su počinili zlodjela sa žaljenjem oplakujemo i prepoznajemo bol koju je nanio njihov grijeh.

8. Na ovome mjestu, kao biskup Crkve u hrvatskom narodu, ne smijem šutjeti. Štoviše, valja mi postavljati pitanja koja si postavlja svaki čestit čovjek prosvijetljen istinom: Kako to da šezdeset godina nakon stravičnoga zločina, bez obzira na to što još uvijek postoji dovoljan broj svjedoka i prikupljenih svjedočanstava, te bez obzira na to što je iz mnoštva činjenica vidljivo o čemu se radilo, nitko nije odgovarao? Kako to da su još uvijek nepoznata imena nalogodavaca i izvršitelja tih djela? Kako to da se još uvijek ne može, barem na načelnoj ako već ne i na konkretnoj razini, čuti jasna osuda svega što vapi zbog gaženja božanskih i ljudskih prava, a učinjeno je protiv hrvatskoga naroda? Zar mislimo da je moguće graditi zdravo hrvatsko i bilo koje društvo sa sviješću da se naraštaje naše djece i mladih hranilo i danas hrani neistinama? Kako to da nije napravljen popis žrtava i da nisu obilježena mjesta masovnih grobnica u kojima do danas neidentificirane leže kosti poznatih i nepoznatih ljudi? Grozna je pomisao da su tolike godine zajedno s nama živjeli i žive ubojice; da su protkali sve pore svakodnevice te možda ni njihovi najbliži ne znaju istinu o njima i da su se prikazivali u najljepšem svjetlu boraca za slobodu. Molimo za njih, da im Bog dadne snagu obraćenja, priznanja i prihvaćanja slobode u istini. Ali kao vjernici, kao državljani suverene i nezavisne Hrvatske s pravom očekujemo da državne institucije učine ono što su zakonom dužne učiniti: da istraže ove zločine i obznane krivce za njih. Očekujemo da će se mjerodavne institucije države Hrvatske jasnije očitovati o komunističkome režimu i nedjelima koja je planirao i sustavno provodio te na temelju istine promicati one vrijednosti koje nisu sukladne s komunističkim krivotvorinama, kako u povijesnome tako i u svjetonazornome smislu. Očekujemo da će hrvatske vlasti i u vidu deklarirane proeuropske orijentacije poduzeti sve da se kod nas provede rezolucija Skupštine Europskog parlamenta broj: 1481, od 25. siječnja 2006., o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima. Više sam puta pitao, pozivao mjerodavne da poduzmu korake u rasvjetljavanju istine, a taj poziv ponavljam i danas: zakonitim i pravičnim putem tražite i poštujte istinu i o žrtvama i o krvnicima. Neka ne postoji nikakav politički razlog radi kojega bi istina ostala pokopana i odgurnuta s pozornice razvoja zdravoga hrvatskog društva. Zbog naše sadašnjosti i zdrave budućnosti, zbog naše odgovornosti prema mladim naraštajima potrebno je osnovati nadstranačku i nezavisnu državnu instituciju koja će znanstvenim metodama rasvijetliti istinu o žrtvama totalitarističkih režima dvadesetoga stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma. Prošlost je dio našega života i jasno pokazuje svoju snagu u sadašnjosti, a ono što se olako naziva poviješću u nas često pišu isti, ili sljedbenici onih koji su nedužnom krvlju i stvorili te događaje. Zar nije odviše upadljivo da se neka povijesna istraživanja uopće ne čuju ili prešućuju?

9. Posljednjih se mjeseci u nemiru nastalom zbog nerazjašnjenih činjenica i nepoštena odnosa prema učinjenom u prošlosti pojavila rasprava i o tzv. foibama, o strašnim mjestima smrti, o jamama i stradanjima koja je za sobom ostavio fašizam i komunizam. Ni tu kao Crkva ne smijemo prešutjeti istinu, a istina je da su pripadnici totalitarnih režima stvorili te jezive podsjetnike neljudskosti. Kao Crkva danas govorimo da su takva mjesta nastala tamo gdje je iz života izguran Bog. Vrijeme rata, a još manje poraća, ne može biti nikakav izgovor. Tamo su i za vrijeme fašističkoga i za vrijeme komunističkoga terora stradavali svećenici, vjernici i vjernice, jer kršćanstvo ne može mirno suživjeti niti s jednom neljudskom vladavinom. U Hrvatskoj se olako stavlja znak jednakosti između antifašizma i komunizma, između opravdane težnje i borbe za slobodu i bezbožne ideologije boljševičkih i velikosrpskih planova. Stoga ne čudi nas što se rasprava vodi između krivaca i njihovih sljedbenika s raznih strana, kako onih koji podržavaju partizanske zločine, tako i onih koji se ne žele odreći fašističkih težnja i osuditi svoje zločine. Dobro je znano koliko je dragocjeno djelovanje Katoličke Crkve na uspostavi zajedništva među narodima i kako se mi vjernici iz raznih naroda i država lako razumijemo i međusobno dijelimo bol koju je prouzročila nepromišljenost političara u prošlosti. Stalo nam je do očuvanja identiteta i integriteta vlastitih zemalja i do međusobnoga zajedništva i razumijevanja. Ono je pak moguće samo na istini. Katolička Crkva će i nadalje činiti sve što je u njezinoj moći da u našim životima istina progovori Božjom istinitošću kojoj je podvrgnut svaki čovjek.

10. Govorim kao katolički biskup koji može biti ponosan na djelovanje Crkve u najtežim vremenima totalitarizama. I nas su htjeli svrstati u ideologije protučovještva; do današnjega dana optužuju nas da smo za nešto krivi, a Crkva je pokazala da ona ni pod fašizmom, ni pod nacizmom, ni pod komunizmom nije zastupala ideologije i da su katolici trpjeli i umirali od neljudskosti s raznim predznacima te da su ih bili puni zatvori, koncentracijski logori i masovne grobnice. To je potrebno znati i ne prihvaćati naivno klevete onih koji žele nametnuti krivnju Crkvi, da bi i danas provodili "svoju istinu". Mi smo svakoga dana pozvani preispitivati svoju grješnost i kajati se za počinjene grijehe. U svakome liturgijskom slavlju ispovijedamo potrebu Božjega milosrđa u raznim oblicima pokajanja. Stoga je krajnji cinizam i besramno je Katoličku Crkvu svrstavati u promicatelja bilo kojega političkog sustava, a osobito stavljati je uz bok onih pod kojima je Crkva najviše trpjela, jer trpio je čovjek, bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost ili stalešku pripadnost. Dok danas ovdje komemoriramo strašnu Bleiburšku tragediju s grozom mislim i na jasenovački ustaški logor. Smatram nužnim upravo ovdje reći da nam se zbog vjernosti Bogu i ljubavi prema Hrvatskoj ne smije zamagliti pogled ni pred čijim zločinom. U tom duhu ponavljam riječi blaženog Alojzija Stepinca koji je bez ikakve dvoznačnosti javno usred rata, u veljači 1943. godine, jasenovački logor nazvao "sramotnom ljagom", a za ubojice u njemu izjavio da su "najveća nesreća Hrvatske". Ali hrvatsko društvo zaslužuje svima dosežnu i koliko je više moguće cjelovitu istinu! Kao kršćanin i kao Hrvat bio bih nedostojan i jednoga i drugoga imena, kada bih i u primisli nosio opravdavanje nečijega zločina. Ta zar netko uistinu misli da boli nedužnih koje su prouzročili pripadnici hrvatskoga naroda nisu i moje boli? No, jednako tako bio bih nedostojan čovještva, kad ne bih prokazivao laž i nepravdu nanesenu hrvatskomu narodu. Iz poštovanja prema svim žrtvama, kada je i Jasenovac u pitanju, potrebno je istini dopustiti da progovori u svojoj istinitosti. Zato mi je drago što se posljednjih godina učinio pomak u stavovima koji ublažavaju propagandnu zaglušnost pristranosti i povijesne nekorektnosti. Hrvatska javnost ima pravo znati istinu o Jasenovcu za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, kao i nakon što je prestao biti ustaškim logorom. Žurno valja istražiti koliko je ljudi stradalo na tom strašnom gubilištu i mjestu nečovječnosti, kako bi se znalo njegovati osjetljivost za patnju koju su prouzročili mrzitelji čovjeka. Gdje god se nalazili mi kršćanski vjernici ne okupljamo se da bismo zajedno mrzili, nego pronalazili snagu za zajedništvo u Ljubavi. Zato još jedanput navodim riječi iz pisma hrvatskih biskupa: "U čežnji za Božjim oproštenjem i mi ljudi uzajamno opraštamo jedni drugima. Ono što pohranjujemo u svojoj povijesnoj memoriji nisu nepodmireni računi koji rađaju namisli osvete. Pamtimo zlo koje se dogodilo, a nije se smjelo dogoditi. Učimo kako ne ponavljati grijeh i kako ustrajati u dobroj odluci. No sadržaju našega povijesnog pamćenja pripada i sve ono što su činili ljudi Crkve kada su osuđivali zločine te svesrdno zaštićivali i pomagali ugrožene u vrijeme dok je bjesnio Drugi svjetski rat. Ta kršćanska odlučnost i požrtvovnost, posebno katoličkih biskupa u Hrvatskoj, nadahnuće je i poticaj današnjem naraštaju" (Pismo Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata, 1. svibnja 1995.).

11. Isus nam je ostavio riječi upućene nebeskomu Ocu: "Posveti ih u istini". Te riječi pripadaju nama vjernicima i obvezuju nas, ponajprije nas. Time je naznačena bit kršćanstva. Ljubav omogućuje da izađemo iz sebe, da bi se pogled usmjerio prema Bogu, da bi se slušala njegova Riječ, a ne vlastiti ciljevi, ne dopuštajući da nas neposrednost želja i htijenja odvuče od istine i zamagli pogled na površnosti ljudskih prosudbi. Kristova istina nas oslobađa. Danas ovdje molimo za svjetlo istine da mognemo jasnije spoznati plodove ideologija zla dvadesetoga stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma. Ovdje smo braćo i sestre, jer želimo svojom molitvom i euharistijskim zajedništvom ponovno zaliti klice Božjega kraljevstva, utemeljenoga na ljubavi, a ne na sili i mržnji. Uzdamo se u Boga, u onoga koji posvećuje u istini, molimo ga da nam udijeli uvijek jasnije kriterije te istine, a to je na prvome mjestu ljubav. Za svakoga čovjeka vrijedi da će, ako traži istinu, pronaći Boga. Kao vjernici u ovu dolinu donosimo baš ono čega je ovdje nedostajalo u svibanjskim danima godine 1945., a to je mir. Moleći za sve žrtve, pogled nam je uprt u križ, a od sada će taj znak jasnije obilježavati ovu dolinu. Mjera naše istine je Kristov križ. On je zakrilio sva vremena i sve ljudske drame. Križ je nekima ludost, nekima sablazan, a nama koji smo dionici Kristova otajstva, spasenje i kompas. Ovim se poljem ne može jednostavno proći, mirno i ravnodušno. Kršćani će na ovome prostoru promatrati oltar i križ, znak našega spasenja. Zato zahvaljujem svima koji su do danas i u teškim vremenima, kada je samo pojavljivanje na ovome polju bilo opasno za život, sačuvali spomen na nedužne poratne žrtve. Zahvaljujem svima koji su omogućili izgradnju ovoga prostora i koji, u suradnji s mjerodavnim austrijskim institucijama, nastoje oko cjelovitoga rješenja ovoga spomen-prostora. Pozivam također na jedinstvo. Ne dopustite da nas kao narodno i crkveno tkivo razjedinjuju oni kojima nije stalo do hrvatskoga boljitka, sloge i dobra. Pozivam na jedinstvo domovinske i iseljene Hrvatske, a svatko tko može pridonijeti istini o Bleiburškoj tragediji neka to čini u kršćanskome duhu poniznosti i sebedarja.

12. Ovdje smo gdje je odmah nakon Drugoga svjetskoga rata u srcu Europe na najgrublji način pogaženo dostojanstvo čovjeka, da zahvalimo za žrtve onih čija su tijela doduše prekrivena, ali istina koja ne može ostati pokrivenom i dalje vodi u život, glasnije, vjerodostojnije, s pouzdanjem u vječni život svih koji u Krista vjeruju. Jer povijest je za nas kršćane u svjetlu Božje sveprisutnosti memoria futuri – spomen budućega. U toj vjeri koja ljubavlju pobjeđuje smrt naše pokojne vidimo u gradu koji opisuje Knjiga Otkrivenja, u gradu kojemu "ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala, i svjetiljka mu Jaganjac!... Ali, u nj neće unići ništa nečisto i nijedan koji čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života" (Otk 21,23.27).

Bože, učini da Bleiburško polje bude dovoljno široko za sve koji tuđu patnju osjećaju kao svoju vlastitu; da bude dovoljno plodno, da iz njega ne niče mržnja, nego stabla ljubavi i mira. Blažena Djevica Marija, Majka boli i nade; blaženi Alojzije Stepinac, mučenik i branitelj istine, svi sveti mučenici hrvatskoga naroda neka nas zagovaraju kod Boga i pomognu živjeti Evanđelje Božje ljubavi. A ti nam, sveti, silni i besmrtni Bože, podari blagost i mir. Amen.

IKA/KNI
© Katolici na Internetu A.D. 2000 - 2007. design&program: Ivica za(@) katolici.org
_____________________________
Ostatak ti je ovdje:
http://pollitika.com/kad-kardinali-prolupaju#comment-82762

Tko je glasao

isprintao...

... (šteta tonera)

Ne vidim niti riječ o drugim pokoljima koje sam nabrojao niti o drugim žrtvama?

Tko je glasao

Da ja čitam umjesto tebe, aaa?

Dok danas ovdje komemoriramo strašnu Bleiburšku tragediju s grozom mislim i na jasenovački ustaški logor. Smatram nužnim upravo ovdje reći da nam se zbog vjernosti Bogu i ljubavi prema Hrvatskoj ne smije zamagliti pogled ni pred čijim zločinom. U tom duhu ponavljam riječi blaženog Alojzija Stepinca koji je bez ikakve dvoznačnosti ..

Find-iraj tekst za ostala pitanja kada već ne želiš proučiti. A naučio bi jako puno.
LP

Tko je glasao

yeah

Kada vidim tih istih 50.000 u Jasenovcu, onda ću vjerovati kako njih zanima teza da je svaka nevina žrtva - žrtva.

Do tada ću biti sumnjičav :)

Tko je glasao

Pa Bozanić ti je bio i u

Pa Bozanić ti je bio i u Jasenovcu - dao sam ti link na njegov govor iz Jasenovca.

Tih 50.000 (zapravo Austrijska policija govori o daleko većoj numeri, no - svejedno) se boji doći u Jasenovac jer ako su Lustigu fučkali ovu bi nam dječicu tamo izrešetali puškostrojnicama.

Zato neće doći. Nisu se ništa promijenili "brojači" koji izbrojiše 1.000.000 pobijenih u Jasenovcu.

Tko je glasao

Bozanić

Za Bozanića se zna da je bio u Jasenovcu.
Postoje svjedoci, film i fotografije.
Međutim za Tita se ne može nedvojbeno utvrditi da je ikada bio u Jasenovcu.
Ima više svedoka koji kaži da nije bio.
Nema niti jedna fotografija o njegovoj posjeti Jasenovcu.
Niti filma.
A vrlo dobro znamo da je fotografiran na svakom mjestu.

Molio bih da me netko može razuvjeriti sa nekim dokazom.

grdi

( ne ulazim u raspravu ako nije i zašto nije bio :):):) )

Tko je glasao

Informacija, nije rasorava

tzv. Josip Broz Tito nikada nije bio u Jasenovcu.

Tko je glasao

još potpunije

tzv. Josip Broz tzv Tito nikada nije bio u tzv. KL Jasenovac...

Doduše, Tito je navodno bio dvaput, ali to su zapravo tzv. istine.

"Josip Broz Tito u Jasenovcu je bio dva puta. Prvi put odmah poslije rata, 1945, kad na tom mjestu nije bilo ničega osim ruševina koje su raščišćavane. Uz njega je tada bio Ivan-Stevo Krajačić, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Hrvatske. Drugi put Tito je u Jasenovcu bio između 10. i 11. kongresa SKJ. U društvu s njim bili su Edvard Kardelj, Miloš Minić i Dušan Dragosavac. Tito je tada položio cvijeće pred Bogdanovićev spomenik. Dogovoreno je da se o njegovoj posjeti ne izvještava kako ga novinari ne bi salijetali i tražili da se izjašnjava o broju jasenovačkih žrtava"

Tko je glasao

Volio bih vidjeti neki

Volio bih vidjeti neki dokument o tome jer ga nisam imao prilike nikada i nigdje vidjeti. Mislim da tzv. Tito nikada nije bio u Jasenovcu niti sam u dokumentaciji iz spomen područja Jasenovac našao i slovca o tome.
Zanima me to čisto iz forrmalnih razloga, svejedno mi je sasvim jel bio ili nije.

Tko je glasao

Otpisani

kako je Zap naveo radi se o lažima pojedinaca.
Nema za to nikakvih dokaza osim rekla-kazala.
Meni je potrebna jedna jedina fotografija.
Npr kao ona sa susreta Tita i Stepinca.

Tko je glasao

Imamm svoje mišljenje oko

Imamm svoje mišljenje oko toga @grdilin.

Recimo, zadnja u nizu činjenicaa koje znam o Jasenovcu:
Tebi je poznato koja je postrojba oslobodila Jasenovac u Bljesku 1995. isto tako ti je poznato što je posao IPD-ovca u toj i takvoj situaciji. Tebi nije potrebno "crtati"...

Velim, nikada nisam našao ama baš ništa što bi pokazalo da je Tito ikada bio u Jasenovcu. Barem ne od uspostave FNRJ.

Tko je glasao

Pitanje @otpisani

da "moji" nisu čuvali..jel bilo ideja među "tvojima" da ono poravnate...onako usput..kad ste već tamo...svejedno su u srbijanskoj propagandi javljali da to činite

hehe

sve dobro...

Tko je glasao

Odgovorno,kao časnik HV-a i

Odgovorno,kao časnik HV-a i IPD-a tvrdim da nije bilo ni govora ni nakane da se bilo što dogodi spomen području Jasenovac. Čak obrnuto, bile su stroge zapovjedi oko toga.

Sam spomenik nema na sebi ni jedne jedine ogrebotine koja bi nastala djelovanjem HV-a 1995. u Bljesku.
Poginuo mi je tamo jedan od mojih najboljih prijatelja, čovjke s kojim sam skupa radio do rata u istoj tvrtki - pukovnik Ivica Čaja. Kako je bio omiljen kod vojske nekima je poznatije nego li meni da su jedva ali samo čvrstom vojničkom stegom uspjeli da ne odleti nebu pod oblake pravoslavna crkva u Jasenovcu a i sam spomenik žrtvama nakon pogibije pukovnika Čaje.
Naime. pukovnik Čaja je pogođen snajperom preko Save. Moram priznati da taj koji je pucao nije bio budala, s obzirom na udaljenost a čekao je mirno i staloženo prilično dugo i "odabrao" časnika. Moguće je čak da je i osobno poznavao Čaju..., ali to je duga i druga priča.
Naime, Čaja je zapravo poginuo ne u samom oslobađanju Jasenovca nego netom poslije, kada su sve točke bile pod našom kontrolom a četnici neutralizirani, uz sporadično već puškaranje.

Inače, poginuo je tu i moj susjed... Suprugu mu često viđam, nikada se nije oporavila od tog šoka...

Ma, previše pišem, previše detalja ...., a ovdje ima svakojaka smrada. Pišem istinu ali ipak... nije mi cilj usrećiti ih opisom pogibije izvrsna čovjeka, vojnika i Hrvata.

Znam da su neki i nas "čuvali" baš kao što sam i sam imao zadatak sa svojima čuvati svoje u akciji Jasenovac od smjera istoka.

Glupava srpska propaganda je tog dana da smo spomen područje Jasenovac sravnili sa zemljom. Vrhunski časnik, profesinalac, pukovnik HV-a Perinović je istog dana našeg snimatelja V.H. uputio i osigurao mu snimanje cijelog područja te je iste noći video kazeta snimljena profesionalnom kamerom bila u ZG.

(V.H. je bio zapravo i prije Bljeska, negdje od 1991. (nakon Trnskog) naš snimatelj i zapravo ratni dopisnik HRT.)

Tko je glasao

Ne gledam tu emisiju; - čak

Ne gledam tu emisiju; - čak ni kada ju ti "linkaš". :):):)
@3103, nađi nešto bolje za link. :):):)

Tko je glasao
Tko je glasao

@3103, hvala na savjetu ali

@3103, hvala na savjetu ali ja sam prestar da bih mijenjao neke svoje navike bez jaaako, jaako ozbiljna razloga.
Znači, ništa od "nedeljom u 2".
Žao mi je!

Tko je glasao

dobro prepričat ću ti ukratko:

gost je profesor povijesti koji potsjeća na neke povojesne fakte i vezi blajburga

nigdje se na komemoraciji ne spominje da se radi o fašistima odnosno ustašama, nego ih se o njima govori samo i jedino kao o nevinim žrtvama iako su one daleko od nevinih u odnosu na količinu počinjenih zločina

Tito zločinac? ...treba dovesti u kontekst povijesnog trenutka. za usporedbu protupitanja:

- kako se danas zemlje ex yu suočavaju sa prošljošću od prije 25 godina?
- kako su se nakon ww2 odnosili saveznici sa silama osovine s kojima je kolaborila ndh?

Tko je glasao

nigdje se na komemoraciji ne

nigdje se na komemoraciji ne spominje da se radi o fašistima odnosno ustašama, nego ih se o njima govori samo i jedino kao o nevinim žrtvama iako su one daleko od nevinih u odnosu na količinu počinjenih zločina
Nije moguće da su svi ustaše automatski bili i zločinci! To uopće nije istina kao što nije istina da su svi partizani ubijali nakon (i prije) svibnja 1945. sve redom: žene, djecu, starce, mobilizirane vojnike... I sve to bez ikakva suda i najmanjeg dokaza o bilo kakvom počinjenom zločinu od tih istih pobijenih i u jame, rovove pobacanih ili živih u rudnike zazidanih.
Zato nije moguće ni na jednoj komemoraciji govoriti o zločincima jer su titovi partizani sve osim svojim pripadnika proglasili fašistima a to je najobičnija laž Cijele narode proglasiti "zločincem" može samo Hitler koji je takvima npr. proglasio prije svega Židove. Kakva je razlika u tome između Hitlera i Staljina ili ovog svjetskog landrasa zvanog Josip Broz Tito? Ama baš nikakva. Zločinci bez presedana ali različite snage i kapaciteta za ubijanje pa je broj žrtava svih njih jednak njihovoj realno ubilačkoj snazi. Tzv. Tito je, gledajući na broj ubijenih u odnosu na broj koje je mogao ubiti je zapravo najveći koljač.

- kako se danas zemlje ex yu suočavaju sa prošljošću od prije 25 godina?
Nikako!
To je zato što se ne dozvoljava realno, na temelju činjenica i tisuća neutralnih svjedoka ispisati istina o prošlih 25 godine; - kako, zašto i gdje se dogodilo što se dogodilo i kako se uistinu dogodilo.

Zašto se ne dozvoljava? Pa zato jer su u svim zemljama ex yu na vlasti jugonostalgičari (zagovornici sa željom obnavljanja "rajskog vrta" - Titove satrapije) koji preko starih i novo stvorenih profesionalnih lažova već sada pišu "povijest". Kažeš li istinu: U Bosni si muđahedin, u Srbiji si četnik a u Hrvatskoj si ustaša. Zločinačka udba i njeni derivati i dan danas vladaju "od Vardara pa do Triglava" samo zato što smo bili budale i nismo ih maknuli kada ih je trebalo maknuti. Danas su je toliko razmahali i bolest je uzela maha, metastazirala i te prijeti čitavom tijelu ozbiljnim posljedicama. Nisam siguran može li više uopće pomoći zračenjei kemoterapija.

Eh, sad zamisli kako su isti ti tek pisali "povijest" od 1941 pa do 1990. i dana današnjega.

- kako su se nakon ww2 odnosili saveznici sa silama osovine s kojima je kolaborila ndh?
Ovisi koji "saveznici"! Staljin i njegovi (u koje je spadala i kominternina izdrkotina tzv. Josip Broz Tito) su ubijali, silovali, klali i pljačkali sve redom. Bez ikakva suda i sudskog procesa nisu pojedinci odgovarali za neosporno učinjene zločine već su ubijani cijeli narodi a posebno oni unutar tih naroda za koje su "oslobodioci" imalo posumnjali da bi im mogli biti protivnici ma samo u razmišljanju. Znači, ti su provodili apsolutno istu vrstu genosida kao i Adolf Hitler, razlika među njima je ravna nuli. Potpuno su isti.

Ameri i njihova grupacija su bili ipak nešto "soft" izvedba makar ne značajno bolji od Staljinovih. No ipak si nisu dozvolili očite zločine; - prvenstveno je npr. amere zanimala "vanzemaljska" tehnika koju su razvili i razvijali njemački inžinjeri.
Sudovi u Njemačkoj su sami osudili istinske zločince naciste ali se svelo za ostale Njemce na lustraciju.

Npr. Francuzi su svoj kukavičluk i predaju Hitleru brzinom koja je skoro nadmašila brzinu predaje Kraljevine Jugoslavije liječili na način da su skoro hametice pobili na desetke tisuća svojih sunarodnjaka koji su samo pokušali preživjeti pod okupacijom kojoj su je izložili njihovi politički i vojni vođe svojom izdajom vlastite zemlje i bežanijom preko Kanala.

Sve u svemu, način ponašanja "saveznika" generalno uzevši nije ništa drugo nego li novo sjeme zla za neke nove pokolje što i je bio cilj.
Zato se i opiru toliko istraživanju činjenica te konačno ispisati istinu.

Tko je glasao

konačna istina...

... a bokte, od 1990. do danas je objavljeno valjda 200 knjiga na ovim prostorima o toj temi.

Moglo je Vas 50.000 tamo skupiti svako po 10-20 kn, pa financirati najveće istraživanja za utvrđivanje nepobitne istine. Ono, istina po cijeni pive, nije skupo.

Tko je glasao

Istina skuplja od pive, značajno skuplja

... a bokte, od 1990. do danas je objavljeno valjda 200 knjiga na ovim prostorima o toj temi.
I što piše u tim knjigama? Ovisi tko piše, zar ne?
Kraj mene na stolu je knjiga: " Susreti i doživljaji" ; - autor Ivo Rojnica. Prve dvije.ostale dvije dobivam kroz koji dan.

Izdanje DoNeHa Zagreb 1995.
Podnaslov knjige prve je:
Razdoblje od 1938. do 1975. u mojim sjećanjima
Knjiga prva:1938-1945.
_
Kada proučim prvih 700 stranica te dvije opsežne knjige - možda dobiješ kratko izviješće.

Tko je glasao

Kaj to piše?

I što piše u tim knjigama? Ovisi tko piše, zar ne?
Gospar Ivo Rojnica je zasigurno objektivni autor?

P.S. Ako baš imaš potrebu za čitanjem povijesne literature ja ti preporučam sabrana dijela Veljka Barbijerija, taj je zasigurno neusporedivo bolje obradio prošlost i tradiciju i time neusporedivo više učinio za Hrvatsku od ovog tvog argentinskog odreska.

leddevet

Tko je glasao

Gospar Ivo Rojnica je

Gospar Ivo Rojnica je sudionik onoga o čemu piše a za tog tvog Barbijerija nisam nikada ni čuo. :):):)
Pa znaš i sam da sam ja obični seljačić, radnik primitivni, ognjištar smrdljivi, krezubaš i slinavi.
Nepismen Hrvat, skoro klasični, nemam pojma ni o čemu zato ovdje i pišem da bi me podučili a besplatno.

Kada pročitam knjige Ive Rojnice - javim se! Može?
Inače, djelovao mi je sasvim smireno, sabrano i iskreno kada me npr. posjetio 1992. u dominirajućem bunkeru na Kričkim brdima. Dobio sam i specijalni poklon od barba Ive. S njime je došao i njegov šogor, časnik iz Stockerau akademije, i još poneki ...
http://kafotka.net/5986

Znači, predstoji mi čitanje, oh pardon - slovkanje.
http://www.bgstockerau.ac.at/schule/about.php

Tko je glasao

KARDINAL BOZANIĆ NA

KARDINAL BOZANIĆ NA OBLJETNICI BLEIBURŠKE TRAGEDIJE:
»Tražiti istinu da ne bismo ostali zatvoreni u prošlost«
slika

Svečano koncelebrirano misno slavlje u povodu 70. komemoracije žrtava Bleiburga i Križnoga puta predvodio je u subotu 16. svibnja na Bleiburškom polju u Austriji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Organizator komemoracije je Počasni bleiburški vod, a organizator liturgije uime Hrvatske biskupske konferencije i BK BiH je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu na čelu s ravnateljem dr. Tomislavom Markićem, koji je pozdravio tisuće okupljenih hodočasnika.

U propovijedi kardinal Bozanić podsjetio je kako se ovih dana Europa i svijet spominju 70. obljetnice završetka velikih patnja u II. svjetskom ratu. Dok je 1945. godine za zemlje zapadne Europe nastupilo oslobođenje od totalitarističkih ideologija zla, u Hrvatskoj, kao i u nekim drugim zemljama srednje i istočne Europe, "došlo je do zamjene jednoga režima s drugim, jedne totalitarističke vlasti drugom, dotadašnji nacifašizam je zamijenio komunizam. Za razliku od drugih zemalja kojima je završetkom II. svjetskog rata vraćena sloboda i demokracija, osvajanje vlasti od komunističkoga totalitarnog sustava za nas je značilo novi početak progona, zatvora i ubijanja nevinih ljudi; tu su jame i fojbe o kojima se nije smjelo govoriti, zatim sada već poznate i one još nepoznate i neistražene masovne grobnice i grobišta. Progoni i uklanjanje osoba nepodobnih režimu, osobito inteligencije koja nije dijelila marksističku ideologiju, čišćenje prostora od onih koji su bili ili mogli postati prepreka za komunistički režim, drastično uskraćivanje temeljnih čovjekovih prava i gaženje dostojanstva ljudske osobe označilo je, u većemu ili manjemu intenzitetu, razdoblje režima koji se u Hrvatskoj urušio tek 1990. godine".

Kardinal Bozanić dodao je kako je posebno u nekim dijelovima Hrvatske, kao naprimjer u Istri, Hrvatskome primorju i Dalmaciji, domoljubni antifašistički otpor širokih masa u II. svjetskom ratu, koji je zaslužan za oslobađanje nacionalnoga teritorija u tome dijelu hrvatske zemlje, bio iskorišten i borbom komunista za osvajanje vlasti, kao i za provođenje marksističke revolucije. Puno je primjera da su isti ljudi, posebno katolički svećenici i vjernici laici, tijekom rata trpjeli i bili progonjeni od fašista, a nakon rata od komunista, rekao je kardinal, posebno istaknuvši istarskoga svećenika bl. Miroslava Bulešića, mučenika komunizma, ubijenog u Lanišću 24. kolovoza 1947. godine.

Zagrebački nadbiskup upozorio je kako se u našoj Domovini, "posebno zadnjih godina, ponovno žele oživjeti sukobi i stare ideološke podjele za koje se vjerovalo da su dijelom prevladane; raspiruje se mržnja, nameće se netrpeljivost i isključivost. Naime, nekima kao da je stalo produbljivati neistine ne bi li se produžio sukob i nasilje iz vremena totalitarizma. Nasuprot domoljubnom antifašističkom otporu iz II. svjetskog rata danas se pojavljuje neka nova ideologija antifašizma s diskursom iz pedesetih godina prošloga stoljeća koju ne nalazimo u suvremenosti drugih europskih zemalja. Izmišljanje neke fašizacije Hrvatske hrani tu ideologiju i daje joj priliku da se njezini promicatelji predstavljaju borcima protiv tih navodnih pojava, skrivajući pravu narav svoga djelovanja i ne dopuštajući da hrvatsko društvo raste u slobodi, zajedništvu i suživotu, u čežnji za napretkom, pravednošću i mirom, u otklonjenosti od svakoga totalitarizma".

Kardinal je istaknuo kako je za suvremen, miran i skladan razvoj hrvatskoga društva potreban odmak i otklon od ideologija zla dvadesetog stoljeća: fašizma, nacizma i komunizma i poručio: "Pustimo povijest povjesničarima bez straha pred istinom jer ideologije se boje istine i štite se propagandom laži. Ne dopustimo ni da sjeme novih ideologija antifašizma i antikomunizma unosi nove stare podjele u našu svakidašnjicu. Kao vjernici pozvani smo, u vjernosti Evanđelju, davati svjedočanstvo uvijek novog načina zajedništva."

Danas smo se okupili na ovome polju gdje je, nakon završetka II. svjetskog rata, prije 70 godina, 15. svibnja 1945. godine, započela 'Bleiburška tragedija' hrvatskoga naroda, taj zločin protiv čovječnosti što ga je sustavno izvršila jugoslavenska vojska pod znakom crvene zvijezde petokrake. Na ovom polju počeo je Križni put koji je nastavljen u kolonama smrti, u neistraženim jamama i zloglasnim logorima; sve bez sudova, svjedoka i presuda, s ciljem da se žrtvama zatre svaki spomen i trag groba. O svemu se tome, od 1945. tijekom narednih 45 godina sve do demokratskih promjena u nas, nije smjelo ni govoriti, ni pisati. Strogo je određena damnatio memoriae - osuda na zaborav, rekao je kardinal i dodao: "Bleiburg je sve do pada komunističkoga režima ostao mjestom gdje se ipak moglo progovoriti o žrtvama i organizirati spomen na taj sustavni masovni pokolj Hrvata i pripadnika drugih naroda koji je počeo na ovome polju, a nastavljen je na raznim poznatim i još nepoznatim stratištima od Slovenije do Vukovara i Dubrovnika te još dalje. Stoga bleiburško okupljanje i bleiburški spomen ima posebno značenje i danas. Ono nam je i svjedok jednog vremena koje je nametalo šutnju, zatiralo pamćenje, širilo strah i kažnjavalo spomen."

Bleiburg i danas svjedoči o strahu koji se uvukao i proširio. Bojali su se mnogi, a čini se najviše naredbodavci i izvršitelji strašnih zločina. Zato je bilo uvedeno korjenito brisanje sjećanja i širenje laži sustavnom propagandom. A Isus nam poručuje: "Istina će vas osloboditi", rekao je kardinal Bozanić i istaknuo: "Na ovome mjestu kao zagrebački nadbiskup postavljam pitanja: Bojimo li se istine? Vladaju li u Hrvatskoj snage koje ne žele da istina dođe na vidjelo? Kako inače objasniti nemar državnih institucija da se dođe do koliko je moguće potpunije istine o svim žrtvama rata i poraća, da se ispitaju sve jame, masovne grobnice i stratišta, da ih se dolično označi, da se svim žrtvama, bez obzira kojem narodu ili vjeroispovijesti pripadaju, te bez obzira na kojoj su strani ili bez strane pale, zagarantira principijelan pijetet?"

Kardinal je istaknuo potrebu da se, koliko je moguće, popišu sve žrtve totalitarističkih ideologija zla, bez straha od istine na kojoj je strani bio veći broj stradalih. "U našoj zemlji, natopljenoj krvlju, važno je tražiti istinu da ne bismo ostali zatvoreni u prošlost i stalno bili izlagani potpirivanju mržnje kojom se hrane ideologije zla. Očekujemo da se hrvatske institucije i pojedinci koji bi mogli tome pridonijeti zauzmu za sustavno iznošenje istine. Istina će nedvojbeno otkriti posljedice zločina, ali će dopustiti i da progovori nada, bez koje je budućnost zatvorena", poručio je kardinal Bozanić.

Upozorio je da naše suvremeno polazište "ne smije biti u ideološkim sukobima II. svjetskog rata, jer su ti sukobi porazili jednu vrstu nečovječnih ideologija, ali su za našu Domovinu ostavili na životu drugu vrstu nečovječne ideologije. Nama je uporište mlađe i čvršće, u vrednotama demokracije i zajedništva koje se živjelo i očitovalo u obrani Hrvatske u Domovinskome ratu." Vjernike je pozvao da Bleiburško polje gledaju vjerničkim srcem, jer "ovdje, gdje je smrt ostavila duboke tragove, pred nama je rječita poruka nade." Nada, prosvijetljena Kristovom žrtvom, govori o Božjoj objavi u tom istom trpljenju i o Božjem milosrđu.

Kardinal je istaknuo i snažan poziv bl. kardinala Alojzija Stepinca na opraštanje i pomirenje koji je potvrdio svojim mučeničkim životom i smrću, te ponovio riječi sv. Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. kako "oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanja od mržnje, zavade, želje za osvetom, znači priznati bratom čak i onoga koji nam je nanio zlo, znači ne dopustiti da nas pobijedi zlo, nego zlo svladavati dobrim".

"Nismo ovamo došli nošeni zlom, strahom i progonstvom, nismo vođeni političkim motivima, nego smo tu kao djeca istoga milosrdnoga Oca koji nas je potaknuo na zajedništvo, na molitvu u radosti što smrt nema zadnju riječ, na istinu koja odjekuje u našoj čežnji za onim vrijednostima koje nadilaze prolaznost. Danas se nismo došli vratiti u prošlost i ostati u njoj, nego moliti za našu Domovinu, za naše obitelji, djecu i mlade. Samo tako ćemo biti osjetljiviji u zauzetosti za istinu koja oslobađa, poručio je kardinal Bozanić.

U uvodnom dijelu programa komemoracije kardinal Bozanić predvodio je molitvu odrješenja na groblju Unterloibach s kojega je krenula procesija do oltarnog prostora na Bleiburškom polju gdje je molitveni predprogram animirao fra Ivica Vrbić, OFM Cap. Spomen slavlje uveličao je Katedralni muški zbor iz Zagreba pod vodstvom maestra Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju Nevena Kraljića. Na misi je posluživala katedralna asistencija iz Zagreba koju čine bogoslovi Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa pod vodstvom ceremonijara dr. Denisa Barića.

U nastavku komemoracije molitvu za žrtve islamske vjeroispovijesti predvodio je muftija dr. Aziz Hasanović, uslijedili su govori i polaganje vijenaca kod spomen obilježja. Program je vodila urednica vjerskoga programa HKR-a Tanja Popec, a izabrane tekstove čitao glumac Joško Ševo. Komemoracija je održana pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i dr. Dragana Čovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskoga naroda. (ika / gk)
16.5.2015.

Tko je glasao
Tko je glasao

"Grijeh struktura" je

"Grijeh struktura" je postavio Račanovu vladu.

Tko je glasao

jbti, al vas ima... :):):)

jbti, al vas ima... :):):) Daj zovite u pomoć sve one "mladiće"
iz Lisinskog id neki dan :):))

Naslovnica » Bleiburg 1945. – 2015.

View
Tko je glasao
Popravi

Ime Vrijednost Vrijeme
bet -1 17.05.2015 - 20:23
Red Cavalry -1 16.05.2015 - 23:48
laufer -1 16.05.2015 - 13:12
Sanjar61 -1 16.05.2015 - 12:34
ppetra 1 16.05.2015 - 11:41
mr_brown -1 16.05.2015 - 10:31
sjenka -1 16.05.2015 - 10:15
pravednik vz -1 16.05.2015 - 09:32
tenor -1 15.05.2015 - 23:39
Bigulica -1 15.05.2015 - 23:29
vkrsnik 1 15.05.2015 - 22:51
pjastrela -1 15.05.2015 - 22:19
dinamitd -1 15.05.2015 - 22:08
3103 -1 15.05.2015 - 21:43
MKn 1 15.05.2015 - 21:30
vojko27 -1 15.05.2015 - 21:13
drvosjek 1 15.05.2015 - 20:10
bube -1 15.05.2015 - 18:42
RoseParks -1 15.05.2015 - 18:13
Feniks -1 15.05.2015 - 17:29
Elnino 1 15.05.2015 - 15:55
Skviki 1 15.05.2015 - 15:40
zaphod -1 15.05.2015 - 15:31

minusirali vi koliko vam drago ali prosjek starosti im je bio - 25 godina!!!???? (zasad, neslužbena procjena)
A to je bio glavni cilj da se ne zaboravi!
Od prisutnih na Bleiburgu cca 15 % ove godine prvi put izlazi na izbore!!!!

Tko je glasao

Legitimišitemise

Od prisutnih na Bleiburgu cca 15 % ove godine prvi put izlazi na izbore!!!!
Za razliku od Poljaka koji su imali akciju sakri osobnu baki, mi bi trebali imati akciju sakri osobnu unucima. Ma zapravo bi trebali imati akciju sakri osobnu svima obzirom na ono što većina bira nakon svega.

Zapravo kad bolje promislim upravo je strašno da 15% prisutnih na Bleiburgu su klinci koji ne bi smjeli imati nikakve veze s tim davnim događajima, ta rođeni su debelo nakon što je Jugoslavija prestala postojati. Eh, što ti je indoktrinacija koja ima za cilj održavanje te nesretne fajde koju imamo prema Srbima. Katastrofa!

leddevet

Tko je glasao

Eh, što ti je indoktrinacija

Eh, što ti je indoktrinacija koja ima za cilj održavanje te nesretne fajde koju imamo prema Srbima.
To nije istina! Hrvati nemaju nikakvu ni odbojnost prema Srbima a najmanje da gaje neku mržnju.
Sasvim je druga priča kada velikosrbi i četnici počnu klati po Hrvatskoj! No, jesu li to uistinu Srbi? Svi tvrde da jesu.

Tko je glasao

Srboljub Horvat

To nije istina! Hrvati nemaju nikakvu ni odbojnost prema Srbima a najmanje da gaje neku mržnju.
To znači da su ppetra i vkrsnik Kinezi?
Deder otpisani saberi se!

leddevet

Tko je glasao

Laž je tvoje obilježje

Po čemu si ti mene strpao u "mrzitelje Srba"!
Ja samo osuđujem teroriste koji su ubijali po RH, a među njima su uglavnom bili pobunjeni Srbi?

Normalni ljudi ne vole ubojice, ali ti još njeguješ ljubav prema jednome od najvećih krvnika koji je pobio stotine tisuća Hrvata, dakle toliko duboko mrziš Hrvate, da ti se normalni osjećaji gađenajja prema zločincina i ubojicama iskrivljuju u mržnju, jer eto- ti voliš ubojice Hrvata.

Projiciraš svoje osjećaje, jer ja cijenim svakoga Srbiana koji RH voli kao svoju Domovinu, koji ju je branio i koji želi mirno živjeti kao pravi "Hrvat"= politički Hrvat.
Ovi koji ruju protiv RH, i snuju velikosrpske snove po RH, su aši neprijatelji i trebamoih udaljiti od svih položaja na kojima bi mogli naštetiti i nama,i našoj državi.

Ti si gradio Zajednički zločinački poduhvat za RH i to te označilo kao lažljivca, podmuklicu i nedobronamjernoga prema nama, pa zato te ne mogu cijeniti, a niti te mrzim, nego samo želim da doživiš jednake nepravde kakve širiš.

Nije baš u duhu moje vjere, ali bit će mi oprošteno, jer oprost i je za grješnike, a ne za bezgrješnike!

Tko je glasao

Ki ča mi

Po čemu si ti mene strpao u "mrzitelje Srba"!
Po onom što pišeš i po stavovima koje zastupaš. Eto samo to.

leddevet

Tko je glasao

ljudi vidjeli vlastitim očima i čuli vlastitim ušima, a on laže

Ne možeš pronaći niti jedan citat iz moga komentara iz kojega izvire mržnja prema Srbima, pa daješ takav općeniti komentar!
Ako ej anpisati istinu mržnja onda je jasno tvoje iskrivljeno opažanje.

Isto tako niti ti, niti ostali titoljubci niste mogli navesti niti jedan rat u kojemu je, neka vojska, časnije postupala od Hrvatske vojske prema neprijateljima koji su bili toliko nečasni, krvoločni, masovni zločinci, kao pobunjeni zločinački Srbi i JNA.

I takvoj časnoj Hrvatskoj vojsci ste gradili ZZP, lažovi teški!
Pa što onda ne bi i o meni na jednak način teško lagao.

Ma navikli smo na to laganje. Eno i Orsat laže "na kamare", a ljudi vidjeli svojim očima i čuli vlastitim ušima!

Tko je glasao

Mazohizam

Ne možeš pronaći niti jedan citat iz moga komentara iz kojega izvire mržnja prema Srbima, pa daješ takav općeniti komentar!
Ma ne kanim niti tražiti jer ponovno čitanje tvojih komentara ne bih poželio niti najgorem neprijatelju. No ne brini, nećeš ti dugo moći pisati bez neke šovinističke svinjarije i čim na to naletim budem te upozorio, naravno uz malo strpljenja jer iz zdravstvenih razloga ne čitam sve tvoje načrtanije. Doduše postoji rješenje da sama čitaš svoje komentare obzirom da očito to ne radiš, ali kao što sam rekao, to ne bih poželio niti najgorem neprijatelju.

leddevet

Tko je glasao

Eto argumenata. .))) Nema

Eto argumenata. .)))
Nema nigdje niti riječi o mržnji prema Srbima, a ti se ovako izmotavaš.

Poštujem naše hrvatske Srbe, poput ovih, i žao mi je što ih nije bilo daleko više, nego pobunjenih i zločinačkih:
https://www.youtube.com/watch?v=SWWWSFRFirQ

Tko je glasao

Ma da nije pod utjecajem ovih poznatih političara i dr.

"Srbi su nemilosrdni ljudi, spremni zaklati nožem, šte mogu zahvaliti svom slovenskom porijeklu."
Francois Kremio, pripadnik francuskih snaga Sfora

"Srbija, nesumnjivi agresor, trebalo bi biti prisiljena UN rezolucijom snositi čitav teret reparacije."
Josif Brodski, ruski pjesnik i nobelovac, International Herald Tribune, 5. kolovoza 1993.

"Srbi provode teror i siluju albansku djecu"
Bill Clinton, američki predsjednik, Washington, 25. travnja 1999.

"Srbi su zločinački dupeglavci"
Richard Holbrooke, Njujorker, 6. studenog 1995.

"Trebalo bi da bombardujete Srbe"
Papa Ivan Pavao II, riječi upućene predsjedniku Clintonu u Denveru, SAD

"Srbi su narod bez zakona i bez vjere. To je narod razbojnika i terorista."
Jacques Chirac, predsjednik Francuske, lipanj 1995., na sastanku šefova vlada država članica EU)

"Srbi nisu naročito pametni"
Lawrence Eagleburger, bivši državni tajnik SAD

"Rat protiv Srbije nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla. Između civilizacije i barbarstva."
Tony Blair, britanski premijer

"Prošlog tjedna imali smo devetero ubijenih Srba. Ove nedjelje osmero. To je jasan napredak"
Bernard Kouchner, šef civilne misije UN na Kosovu i Metohiji, u izjavi za TV France 2, krajem ožujka 2000.

"Neka se Srbi podave u vlastitom smradu"
Helmut Kohl, bivši njemački kancelar, početkom 1998.

"Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom ka prostatluku. Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju."
Ser Piter Justinov, glumac, ambasador UNESCO, 10. lipnja 1993.

Znaš L9...kritika može biti i dobronamjerna..a ne odmah....vidi ga mrzi...

sve dobro...

Tko je glasao

Trebalo bi da bombardujete...

... otkad to Papa priča sprski?

Tko je glasao

Prijevod

to je argumentacija koju koriste tamo njihovi za "suočavanje" s prošlošću....

ps.vid tebe..gle..ja se npr. ne libim uporabiti srbizam.... ne opterećujem se time i ako mi je zgodno..zašto ne..zašto onaj koji je to preveo ne bi mogao biti netko poput mene

sve dobro...

Tko je glasao

papa

jovan pavle apelirao na bombardovanje srbije? nisam čuo za to, ima li nekih izvora ili je usmenom predajom iz denvera došlo? ne mogu baš zamislit papu kako šapće klintonu - bombardirajte srbiju.

da nije to neki naš 'povjesničar' malo slobodnije protumačio neku izjavu, kako im se zna dogodit, a krezumice onda po starom dobrom receptu - ponavljaj dok ne postane istina, počele diseminirat tu propagandu i blatit ime jovana pavla?

Tko je glasao

Nisu Kinezi ali ne mislim da

Nisu Kinezi ali ne mislim da mrze Srbe "od kolevke do groba" već onu vrstu koja je i opet bi ubijala sve i svakog za "Srbiju do Meksika".

Jbg, tu uvijek počnu s Hrvatima pa eto...
Sabrano sadim vrbe da mi uz potoke koji presjecajući oplakuju moju pradjedovinu da mi bujice ne otplave plodnu zemlju. Doslovce! - ne koristiti u druge svrhe, molim.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci