Tagovi

Bijes i mržnja II – uzroci i posljedice

pollitika Neke se bitke moraju voditi više puta da bi se dobile. (Margaret Thatcher)

Izgleda da mi je suđeno da ovogodišnje blagdane provedem na pollitici.com, i to – kako već rekoh – u 'ispravljanju nekih naših krivih Drina'. Jučer je to bio dnevnik 'Bijes i mržnja' – motiviran nekim težim terminima koji se javljaju u našoj međusobnoj komunikaciji. Hvala vam što ste prepoznali to nastojanje, jer nije bilo 'moralizatorskih' pretenzija.

Mržnja je emocija...ne znam...nisam nikog mrzila, nepoznat mi pojam, mada sam imala puno razloga do sada u životu; valjda su mi tako zvijezde posložene; život je prekratak i predragocjen da bismo prosipali energiju na mržnju, kad nasuprot postoji ljubav.
Tako je reagirala kolegica Esperanca, hvala joj. A Grgo zahvaljuje 'na stvaranju i održavanju božićnog ugođaja i ovdje gdje smo svojim pismenim razmjenama mišljenja stvorili jednu, doduše virtualnu, ali po svemu drugome ipak zajednicu'. I nastavlja:

A kad kažeš da "na svoju budućnost možemo i moramo utjecati - i to pozitivno, naravno", onda izražavaš zbiljski duh Božića - rađanje i novi početak života u svom njegovom jedinstvenom ljudskom potencijalu.

Ganuo me Grgo svojim komentarom, pa mu odgovorih da pokušamo proširiti taj duh i zadržati ga trajno, da se ne bi osušio kao prigodna božićna dekoracija. Potrudimo se da to i ostvarimo!

Ali zašto ja tu 'žvačem' jučerašnje stvari, kad ovdje ionako ne fali 'recikliranja' tema? Jučerašnji 'bijes' i 'mržnja' samo su (negativne) emocije koje ovdje povremeno susrećemo, a one imaju i svoje korijene. Naravno, pojavili su se ti korijeni i u raspravi koja je uslijedila, 'vuku' se kroz komentare. A to sam i želio! Započeo sam priču o bijesu i mržnji da bismo popričali o njihovim uzrocima. Jer ako ne riješimo uzroke, eto nama opet 'starih dobrih' negativnih emocija.

Dobro, baš da ćemo uspjeti riješiti uzroke – vjerojatno bi to bilo malo preoptimističko očekivanje, jednako kao da pretendiramo potpuno iskorijeniti i negativne emocije kao takve. Naravno da tu ne gajim prevelike iluzije. Ali - samim time što ćemo otvoriti (osjetljivu) temu, što ćemo o njoj razmijeniti misli u božićnom duhu tolerancije (u to vjerujem!) – u prigodi smo ostvariti značajan iskorak. Ako je to tako, onda bi moglo biti vrijedno truda. Pa i po cijenu da ''neke bitke budemo morali voditi više puta da bismo ih dobili''.

Dakle, koji su to uzroci 'bijesa i mržnje' u raspravama na pollitici.com? Riječ je o našoj novijoj povijesti i prijeporima koje često 'izviru' kroz pojedinačne stavove. A oni su najčešće oštro suprotstavljeni i ideološki obojeni ... ukratko, isključivi.

O čemu se tu radi? Pođimo od jednostavne činjenice: prošlost je prošlost. Kakva god da je bila - nju ne možemo promijeniti. Nasuprot tome, na svoju budućnost možemo i trebamo (pozitivno) utjecati. Međutim, onaj tko je opterećen prošlošću, izvjesno je da će - na ovaj ili onaj način - 'opteretiti' i svoju budućnost. Zato sam se založio da našu prošlost rasvijetle povjesničari, uključivo i sve ono što nas iz te prošlosti opterećuje, prvenstveno sva stradanja koja su se dogodila. Jer naša novija povijest je vrlo slojevita i 'crno-bijela tehnika' tu ne pomaže puno.

Zašto ovo govorim? Mnoge naše rane su relativno svježe ili – ako su i starije – predugo su bile potisnute, pa su još uvijek bolne. A sve se to povremeno koristi u dnevno-političke svrhe, prema potrebi. Tako da se na podjelama iz prošlosti, na ideologijama koje su dijelile naše očeve ili djedove, umjetno stvaraju podjele u suvremenom hrvatskom društvu. I to je ono što je nezdravo, dapače i opasno po našu budućnost, koju – ako sebi želimo dobro – ne možemo graditi na tim podjelama.

A te se stvari namjerno održavaju takvim i prema potrebi podgrijavaju, tako da bi se u danom trenutku nekoga moglo lakše politički diskvalificirati, što je jako štetno za društvo u cjelini. Nakon što smo se napokon izborili za svoju državu, dužnost nam je da je svi zajedničkim snagama gradimo, a ne da se u njoj bilo tko i bilo kojim povodom osjeća isključenim ili diskvalificiranim.

Ovo je uzrok mnogih problema i u našim raspravama. Jer one počesto – poglavito one na relaciji desni-lijevi – završe u tom ćorsokaku. Pa jedni misle da su poentirali, s drugi se osjećaju loše, iako ništa nisu skrivili. Jer na temelju odbačenih ideologija, koje pripadaju povijesti, događa se 'etiketiranje' sadašnjih naraštaja terminima iz prošlosti (komunisti, ustaše, partizani, četnici sl.), što je – u najmanju ruku – kontraproduktivno. A to samo ukazuje da se još uvijek nismo riješili mentalnih sklopova zaostalih od tih ideologija.

A Bijesdrugi dodaje: ''Prošlost definira budućnost, ono što smo radili u prošlosti definira nas u budućnosti, naše postupke danas i naše pokušaje danas da izbjegnemo greške prošlosti. Krivo bi bilo prošlost ignorirati i staviti je 'ad acta'. Ali naravno, ne treba se baviti prošlošću radi prošlosti, već gledati u budućnost i izgbjegavati greške prošlosti ...''

U pravom trenutku javio se i g. Oštrić, povjesničar koji 'stavlja stvari na svoje mjesto':

Prošlosti, ili barem onim dijelovima čiji se "repovi" još vuku, ljudi obično prilaze s velikim strastima. A to ih spriječava da ju razumiju.
Prošlosti se ne sudi. Treba ju razumjeti. Suditi se može jedino sadašnjosti, a odlučivati o budućnosti. To treba razlikovati, da bi se od povijesti moglo nešto naučiti.
Zbog toga, kad o prošlosti govorim, dosljedno izbjegavam emotivno nabijene pojmove kao "zločin" i "zločinac".

Kad o ovome čovjek promisli, lakše je shvatiti da se i neke teške stvari mogu smjestiti u 'koordinate' koje omogućuju normalnu komunikaciju, bez tenzija. A to je ono što nam ovdje treba. Gospodin Oštrić to objašnjava i konkretnim primjerom:

To je nešto što treba razumjeti, a ne opsesivno ponavljati emotivno nabijene pojmove i poznate činjenice. Ja sam ljevičar, i valjda ne trebam u svakom svom postu ritualno osuđivati zločine komunizma, kao što ne tražim od svakog katolika da ritualno osuđuje inkviziciju.

Nakon ovoga – kako se popularno reče – 'više ništa ne bi smjelo biti isto', bar ne u našem komentiranju prijepora iz novije hrvatske povijesti, odnosno 'repova koji se još vuku', kako reče g. Oštrić.

Umjesto ovakvoga pristupa mi se već predugo vrtimo u svojevrsnom ćorsokaku. Jer, neupućen u prethodno spomenuto, Bijesdrugi će mi reći: ''Situacija je toliko čista, treba samo malo hrabrosti onih koji su činili zločine da se očituju i priznaju''. A jednako neprosvijećen, ja mu odgovaram: ''Hipotetski, ako je moj pokojni djed počinio zločin, kako će se on očitovati i priznati, ako to nije učinio za života? Čak i da znam što je on skivio, jesam li ja taj koji se treba očitovati i priznati? I snositi njegovu krivicu? Možda izgleda kao da karikiram, ali nekako se u toj situaciji nalazimo.''

Pa tražeći 'izlaz iz tunela' ovako nastavljam: ''U pravnoj državi mora postojati način da se utvrdi nečija krivica, neovisno o tome je li se taj 'očitovao i priznao', bio on živ ili ne. Ili se podrazumijeva da za 'grijehe očeva' trebaju odgovarati 'njihovi sinovi' - preneseno na društvo - nekakvi današnji 'pravni sljednici' ondašnjih 'subjekata', 'u čije ime i za čiji račun' se dogodio krimen?'' I u tom 'bauljanju tunelom' kažem i slijedeće:

'Imam osjećaj da se ove stvari namjerno ne rješavaju, kako bi se prigodno uvijek mogla prirediti politička 'talačka kriza'. I kapitalizirati, osobito na izborima.

Zašto mi se čini da je ovdje ključ problema? U daljnjoj raspravi rekoh i slijedeće: ''Uostalom, koliko znam, Sabor je donio rezoluciju o osudi komunističke vladavine (ne znam točno kako se dokument zove, radilo se o 'odrađivanju' europske obveze), samo što je to prošlo skoro neopaženo, bez odjeka u javnosti (koliko se sjećam, samo su dvije novine o tome pisale: 'Glas koncila' i čini mi se 'Hrvatsko slovo', nisam potpuno siguran u ovaj drugi podatak). Zašto je jedna tako važna stvar prošla bez odjeka u javnosti?'' Teško pitanje, ali samo na prvi pogled.

Tu se moramo vratiti našem kolegi Oštriću i onoj njegovoj: ''Prošlosti se ne sudi. Treba ju razumjeti. Suditi se može jedino sadašnjosti, a odlučivati o budućnosti.'' U tome je ključ.

Jer što mi imamo umjesto ovoga? Prošlost ne želimo razumjeti. Zašto? Zato da ne bismo sudili sadašnjosti, odnosno da ne bi 'oni' sudili o 'nama' danas. Umjesto toga, 'mi' ćemo 'njima' natovariti tuđe grijehe iz prošlosti. I tako ćemo ih eliminirati – jednim udarcem dvije muhe: neće 'oni' suditi 'nama' o sadašnjosti, niti će 'oni' sudjelovati u odlučivanju o budućnosti. To je 'naše' ekskluzivno pravo. Zato je saborski dokument prošao neopaženo, tj. bez odjeka u javnosti (odrađena je obveza prema EU, ali nam ne odgovara doma). I tako se krug zatvorio. Idemo dalje!

A mi bismo ipak trebali pokušati zatvoriti onaj pravi krug – spoznati uzroke da bismo izbjegli negativne posljedice. Odnosno razumjeti prošlost, da bismo svi imali jednako pravo suditi sadašnjosti i odlučivati o budućnosti.

Komentari

Bavili smo se već ovim i

Bavili smo se već ovim i što se prošlosti tiče, postigli skoro suglasje da "trebalo bi" da povjesničari ocijene, da je zločin zločin bez obzira tko ga je počinio i to je ok.

Istina je i ovo što pišeš, da se u raspravama uvijek vraćamo na isto i da padaju ovakve ili onakve tvrdnje, uzburkavaju se emocije i da ponekad padnu i teške riječi. Teško je tu biti pametan pa reći nešto novo, nešto što bi kao čarobnim štapićem odnijelo sva sukobljavanja, ovdje i šire u društvu.

Osobno ne vidim problem u različitim stavovima ili ocjenama pojedinih događaja iz povijesti ako tijekom rasprave zadržimo razinu elementarnog kućnog odgoja i barem minimalno uljuđenu komunikaciju.

Na kraju mala ispravka (nisam stigao u prvom postu):

''Uostalom, koliko znam, Sabor je donio rezoluciju o osudi komunističke vladavine (ne znam točno kako se dokument zove, radilo se o 'odrađivanju' europske obveze)...

Mislim da su osuđeni zločini počinjeni za vrijeme komunizma ali ne komunizam kao takav ili pojedine komunističke a posebice ne socijalističke vladavine. Bilo je i takvih traženja ali nisu prihvaćena ni kod nas niti u Evropi.

B-52

Tko je glasao

Na žalost, naša prošlost,

Na žalost, naša prošlost, osobito ideologije 20. -og stoljeća i dalje bitno određuju našu sadašnjost i budućnost. Zašto? Zato što nekima važnim tako odgovara. Stalno se nekog poziva na neke isprike. I kad ih dobuju, ajmo opet. Zaboravili, ili konstrukcija rečenice nije dobra, ili su korišteni krivi izrazi. Smiješno.
Već sam jednom pisala, povjest je znanost. Znači da postoje neki kriteriji, metode istraživanja i rada u toj znanosti.
U našoj javnosti se, međutim, jako raspravlja na nekim pretpostavkama, emocionalnim stavovima, i imamo crno-bijelo situaciju. Većinom procjenjujemo iz naše osobne perspektivne, što je potpuno normalno, ali to nije stajalište za donošenje opće ocjene. za opću ocjenu potrebno je objektivno sagledati cijelu "stvar". Moramo definirati kriterije po kojim ocjenjujemo, težinu svakog pojedinog kriterija i prema istim kriterijima promatrati obje naše sporne ideologije.
Kako u životu nije ništa crno -bijelo, tako ni ove ideologije se neće pokazati kao čisto bijela ili čisto crna. Biti će u nijansama sive, tamnije i svijetli. Ti, unaprijed definirani kriteriji, će odrediti nijansu sive koju ima pojedina ideologija.
I naravno, kad naši mediji, ili barem jedan od njih odluči prestati manipulirati, i prezentirati stavr objektivno.
Ovako su osuđena i moja djeca, koja su rođebna u slobodnoj, cjelovitoj Hrvatskoj, rzglabat i određivati se o komunizmu i fašizmu. Nemaju pojma o tome, osim što pročitaju.
Malo pretjerano, ali kao da mene pitaju da se odredm o jakobincima i žirondincima. Kakve veze imam ja s tim, a one s predhodnom dilemom?

Tko je glasao

Ragusa, Danas je Božić i

Ragusa,
Danas je Božić i nebi htel se s tobom sukobit u vezi pojedinih rečenica, no prošlo bu i tih dva dana. Javil se bum u to budi siguran.

Tko je glasao

Prođe Božić, ide Nova

Prođe Božić, ide Nova godina ...,
dobro, ostavit ćemo još koji dan za triježnjenje! Šala mala.

ragusa

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci