Tagovi

Bespuća hrvatske neozbiljnosti

Ovaj dnevnik se bavi razmišljanjima koliko se država treba miješati u situaciji nastanka financijske krize, te koliko nam je u razdoblju od nastanka Hrvatske koristila ili štetila konstantna ekonomska politika.

Trebaju li vlade ublažavati porast cijena imovine ne bi li smanjile vjerojatnost financijske krize? Treba li središnja banka postati „zajmodavatelj u krajnjoj nuždi“ u situaciji kad kriza likvidnosti posljedično dovodi i do krize solventnosti? U takvoj situaciji spriječava se jaka deprecijacija valute koja zbog nelikvidnosti uzrokuje val stečajeva. To opet uzrokuje rast nezaposlenosti, pad kupovne moći, pad izvoza, pad uvoza, manje ubranih poreza u državnoj blagajni.

Kroz povijest je bilo mnogo primjera kad su vlasti odlučile ne intervenirati, ali su na kraju ipak promijenile odluku. Opća pravila da bi država uvijek trebala intervenirati ili nikad ne intervenirati jednako su pogrešna, no bavljenje financijskim krizama ostaje uvijek veliki suvremeni problem.

Hrvatska je u ovom desetljeću također uvezla problem fiktivnog napuhavanja tržišta. Proučavajući biheviorističke financije naišao sam na čitav niz povijesnih primjera kad su države znale prevenirati velike posljedice financijskih mjehura. Iako su neki naši ekonomisti na to sustavno upozoravali (sjećam se da je posebno glasno na nadolazeću krizu upozoravao Žarko Primorac), financijsko tržište je, zaslijepljeno ili čak drogirano velikim prinosima – potpuno ignoriralo ta upozorenja o neskladu realnog i financijskog sektora, a država naprosto nije znala kako bi se postavila.

Mnogi ekonomisti u svijetu zagovaraju teoriju lassez-faire (što na francuskom jeziku znači pustiti da se sve samo događa, bez intervencije države ), jer u slučaju intervencije države putem utemeljenog „zajmodavatelja u krajnjoj nuždi“ investitori znaju da, ako se i dogodi jako smanjivanje imovinskih cijena, predstoji podrška vlade. To smanjuje opreznost investitora u nastupima na tržištu, što može lakše uzrokovati nove propasti tržišta i tzv. moralni hazard. Što bi vlasti više intervenirale u krizu, to bi svaka slijedeća bila još veća, jer bi mnogi od sudionika na tržištu vjerovali da je njihov rizik ipak na neki način umanjen saznanjem da će vlada na krizu reagirati. To se u teoriji naziva „besplatni ručak“.
Problem moralnog hazarda jak je argument za nemiješanje u financijske krize.
Prema čikaškoj školi, sudionici tržišta uvijek su inteligentniji od vlasti jer su vlasti motivirane kratkoročnim političkim ciljevima.

Do nastanka najnovije velike svjetske financijske krize koja je uzrokovana drugorazrednim hipotekarnim kreditima (koji nisu sekuritizirani) u Sjedinjenim Američkim Državama, postojalo je obilje sredstava na međunarodnom financijskom tržištu, a posljedično i na našem tržištu. Čak štoviše, hrvatske banke-kćeri upumpavale su u hrvatski financijski sustav ogromna financijska sredstva, jer su zbog monopolističkog položaja na tržištu uspijevale ostvarivati veće profite u Hrvatskoj nego u matičnim zemljama.
Lako dostupna financijska sredstva banke su, rukovodeći se načelom profitabilnosti, ali i sigurnosti, primarno usmjeravale prema građanima, koji su pak pretjerano investirali u povećanje životnog standarda. Država je blagonaklono na to gledala, jer je ubiranje poreza od povećane potrošnje (primarno uvozne) dobro punilo državnu blagajnu. Highway to hell.

Što su učinile SAD kao odgovor na financijsku krizu?
FED, američka nacionalna banka kao jedan od prvih poteza odustala je od politike kontrole inflacije (u ljeto 2007.) i spustila je kamatnu stopu i to nekoliko puta zaredom.

Hrvatska već preko 15 godina vodi istu ekonomsku politiku koja se zasniva na sidrenju tečaja. Također, neumjerena je, da ne kažem nepristojna, participacija države u fiskalnoj raspodjeli BDP-a. Zadaća svake vlade mora biti da zemlju dovede u društvo blagostanja. Čini mi se da danas vlada vodi politiku preživljavanja po principu „branite me do zadnjeg čovjeka“. Čak i mediji pomalo ironično kalkuliraju što sve vlada može prodati da bi politički preživjela.

Ono što posebno zamjeram vladi je da se zadužuje na domaćem tržištu i na taj način direktno guši poduzetništvo. Država usisa sav raspoloživi bankarski kapital, a ako nešto slučajno i preostane za poduzetništvo, ta preostala sredstva postanu skuplja jer je potražnja veća od ponude. Za nas jako loše, za strane banke raj na zemlji.

Država je danas preskupa i neefikasna i potrebni su puno drastičniji rezovi od onih koji se provode.

U situaciji potpune dezorijentiranosti i političke obezglavljenosti, ne vidim nikakvu mogućnost da naša vlada utječe na opisane probleme u gornjem dijelu teksta. O definiranju strateških ciljeva ekonomske politike, o mijenjanju modela ekonomske politike, o društvu znanja, o definiranju naših komparativnih prednosti skoro da se i ne govori.

Stoga „besplatan ručak“ možemo zaboraviti na dulji rok, a možemo pomalo i djecu pripremati na dijetu.

Robert Hirc

gospodarstvo@hns.hr

Komentari

Mali poluofftopic.... Što

Mali poluofftopic....

Što vi u HNS-u mislite o onoj neznalici i šarlatanu s inicijalima R.Č. koji je negdje sredinom ili krajem 2007. spominjao da u Hrvatskoj više nema problema nezaposlenosti, nego da se pojavio problem nedostatka radne snage te je nastala potreba za uvozom iste, pri čemu bi on favorizirao uvoz kršćanske radne snage?

http://www.index.hr/vijesti/clanak.aspx?id=358718

Vrijedi li još uvijek ta genijalna vizija o nedostatku radne snage i potrebu uvoza iste, ili smatrate da bi neznalica i šarlatan R.Č. trebao redefinirati svoju viziju politike zapošljavanja, po preko nekoliki put, budući da je već i ranije imao vizija slične razine genijalnosti, poput one o 200 000 novih radnih mjesta?

Tko je glasao

Na ta pitanja bi nam

Na ta pitanja bi nam najkvalitetnije odgovore mogli dati Izraelci jer oni imaju cjelokupni dosje spomenutog gospodina.
Tko zna možda daju što love, ako im ga isporučimo.
Lova nam i te kako treba, a on će se već nekako snaći.

Tko je glasao

hoćeš reći da se

hoćeš reći da se dobrovoljno javljaš da svim uredskim štakorima koji prevrću papire i koji su kritična skrivena nezaposlenost koja živi na državnim jaslama saopćiš da se prekvalificiraju u građevinare, kovače, elektromontere, pekare, mlinare, stolare, tapetare, obućare i dimnjačare?

u hrvatskoj nije toliko problem visoke nezaposlenosti koliko je problem istovremenog postojanja velikog broja i suficitarnih i deficitarnih zanimanja.

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

@griotta Istina, i ovim

@griotta
Istina, i ovim dolazimo do potpuno pogresne obrazovne politike. Sve zapocinje inflacijom odlikasa u osnovnoj skoli (vise od 90% superodlikasa u nekim osnovnim skolama). Sva ta djeca se naravo upisu na gimnaziju jer kamo da otidje jedan superodlikas nego u gimnaziju. Veliki dio tih gimnazijalaca nikad ne zavrsi faks. I zaposlenje u nekakvom drzavnom uredu i prevrtanje papira i spajalica je jedino sto im preostane. Tome mogu jos i dodati nedostatak ikakvog doskolovanja u odrasloj dobi (u vecini zemalja je sasvim normalno promijeniti ne posao, nego i zanimanje pet-sest puta kroz radni vijek), i dodje se do ogromnog broja nezaposlenih koji samo cekaju uhljebljenje u kancelarijicama.

Tko je glasao

Većina ljudi uopće ne

Većina ljudi uopće ne shvaća ekonomiju. Većina ljudi samo želi naći neki način da dođu do novca na što lakši način. Kod nas ljude zanima zemlja samo da je što jeftinije kupe i što skuplje prodaju, malo koga zanima obrađivanje. Bitno je da se gradi, da cijene rastu, da imovina "vrijedi" a što će s tom vrijednošću?

Bitno je da se ima za auto, a sve drugo je daleka budućnost. Zato su cijene tako uzletjele, zato se dogodilo to što se dogodilo, ali to je bio jednokratni događaj, svemu mora doći kraj.

Morat ćemo odustati od mnogo čega. Usporedba s Njemačkom i Francuskom ne stoji. Isto tako se možemo uspoređivati s Amerikom, pa pitati zašto nismo poslali čovjeka na Mjesec i zašto nemamo nuklearne podmornice. Što si oni mogu priuštiti, mi ne možemo. To će se morati odnositi i na mirovine i na subvencije itd.

Ali "dabogda imao pa nemao". Jako je teško rezati u državi sa socijalističkom prošlosti, u kojoj država "sve osigurava".

Ulaskom u EU sve će se karte otvoriti. Bojim se dana kad će doći do iseljavanja, nas ima toliko malo da nam neće dati nikakvu granicu, parsto tisuća radnika više-manje. To će biti ventil za nezaposlenost, ali to će trajno zacementirati disbalans zaposlenih i penzionera. Bojim se da će granica za mirovinu uskoro morati biti 70 godina i više. Bojim se da više neće biti zubara na trošak zdravstvenog osiguranja. O besplatnim vrtićima itd. da ne govorimo.

Tko je glasao

Danijel K. za razliku od

Danijel K.

za razliku od tebe držim kako ljudi jako dobro shvaćaju ekonomiju, i način kako to shvaćaju, i kako si u osnovi točno predočio, za mene je u redu. Međutim, postavlja se pitanje ne shvaćaju li oni ekonomiju onako kako "netko" hoće da oni shvate ekonomiju?

Konkretno, ako apreciraš vlastitu valutu koja nema pokriće ni u čemu, osim u tomu što ti želiš da kuna vrijedi 7,5 eura, a to želiš zato što ti određuješ vrijednost valute jer si VLAST, tada ekonomija funkcionira točno na predočeni način. No, ako odrediš da euro vrijedi 15 kuna, tada će stvari biti bitno drukčije.

Prema tome, kada se govori o državi, a o čemu nemesis govori točno iz ishodišta sadržaja i zadaća države u smislu pojma, u stvarnosti ne govorimo o takvoj državi već o konkretnoj ovdje Hrvaskoj državi. Kao što je poznato, u stvarnosti ne postoji apstraktna država, već konkretna država. I znamo da se konkretne države međusobno itekako razlikuju.

Između ostaloga, neke su kvalitetnije u odnosu prema konkretnoj Hrvatskoj državi, a neke nisu, dapače, neke su još gore. S obzirom na to da po naravi stvari svatko želi živjeti u kvalitetnijoj državi od one koju ima, ili koju "nam je naša borba dala", postavlja se pitanje kakva bi trebala biti kvalitetnija Hrvatska država od ove postojeće Hrvaske države.

Dakle, govorimo o onomu što bismo mi učinili l"da smo na vlasti". Naime, na vlasti, odnosno s ovlasti upravljanja konkretnom državom, određujemo (i) ekonomski sustav, sukladno modelu kojega smo "osmislili".

Očevidno je u Hrvatskoj državi ovakav ekonomski model, ili ekonomski sistem proizvela vlast. Kakav ekonomski sistem nudi potencijalna buduća vlast?
SDP Hrvatske nudi "industrijalizaciju", HNS nudi ne znam ni ja što, a ostali nude ono što itekako uočavamo.

Ja govorim o modelu Emilia Romagna. No, za to je potrebna stranačka infrastruktura, i za to je potrebna lova za financiranje izbornog uspjeha. Kao što je poznato, i stranačku infrastrukturu i lovu za financiranje izbornog uspjeha imaju SVI oni koji ne će taj model, već hoće ekonomski model kojega su oni proizveli.
A kada se ovdje u Hrvatskoj proizvode "ekonomski modeli", tada to i mora imati točno ovakav učinak. U Zagrebu i u Rijeci (koliko mi je poznato), a gdje su socijaldemokrati na vlasti, ne postoji nikakav ekonomski model. U Hrvatskoj postoji točno ovo što imamo danas konfrontirano s SDP modelom koji je, kada se ozbiljnije čita, doslovno neozbiljno ništa. No, SDP i ostali, jesu političke stranke.

Prema tome, put za kvalitetnu državu vodi preko političke stranke. Koje?

Očevidno niti jedne, jer je Hrvatska država potrošena od strane postojećih političkih stranaka. Jednih koji su osmislili takav model, a drugih koji nisu spriječili da se to provede. Pa i sada SDP viče da hoće izvanredne izbore. Gotovo kao da su stranka "curica". Možda pošalju novu "interpolaciju".:)

Prema tome, kada govorimo o državi uvijek govorimo o konkretnoj državi, u odnosu prema nečemu. A ako nismo zadovoljni s konkretnom državom, tada se ona m i j e nja, svjesnom aktivnosti, kako bi postala konkretna država kakvu hoćemo.
Hoćemo li da je ona populistička, socijaldemokratska, socijalistička, liberalna, kršćanskodemokratska, pučka itd. itd.? Nadalje, što svaki takav pojam znači u konkretnom smislu ekonomskog modela kroz koji se materijalizira skup pod nazivom "naša politička određanja"? Nadalje, što on znači iz ishodišta vlasništva, itd. itd. itd.

Tko je glasao

Što se tiče valute, još

Što se tiče valute, još uvijek vrijedi ono Škregrino vađenje 100 DM i pitanje tko će dati više od 360, 370 kuna za to.

Kvragu, ako je najamnina stančića u Zagrebu 250-300 €, tko želi umjesto 2200 kn dati recimo 2600 kn? Onaj tko iznajmljuje ima opet fiksne troškove u EUR, tipa kredit, auto i naravno ne želi popustiti, i NEĆE popustiti jer uvijek ima manje stanova nego što su potrebe... ako će i malčice popustiti, popustit će manje nego što će biti promjena tečaja, tako da SIGURNO sve cijene idu gore u kunama. Da ne govorimo o trošku grijanja (uvozni plin), prijevoza (uvozna nafta) i struje (opet djelomično uvoz)...

Što sa nekretninama, automobilima, sve je u eurima? Što je s ratama kredita? Što je sa silnim firmama koje su se zadužile kod inozemnih banaka?

Ne može vlast industrijalizirati Hrvatsku. Može eventualno to poticati. Ali što se najviše gradi: trgovački centri, veleprodaje, skladišta. Hrvatska je gladna uvozne robe, i nije jedina.

Pravi put je dizanje produktivnosti, rezanje svega nepotrebnoga. Ali ni to ne ide preko noći. Jednostavno, nema jednostavnog puta.

Boli me nešto je li država socijaldemokratska ili kršćanskodemokratska, bitno je da stvari funkcioniraju, a ne funkcioniraju. Ionako oni za koje glasam nikad ne igraju nikakvu ulogu.

Tko je glasao

Imam dojam da se u nas

Imam dojam da se u nas problemima prilazi uglavnom jednostrano. Razumijem da ekonomisti vide primarno krizu ekonomije, pravnici vide krizu kao krizu pravosuđa, ali mi nije jasno zašto političari nisu u stanju misliti krizu i tražiti rješenja iz perspektive društva kao funkcionalno diferenciranog sitema koji ovisi o autonomnom i autoreferencijalnom funkcioniranju svih svojih podsustava.

Drugim riječima, političari bi morali imati sposobnost sagledavanja i razumijevanja društva kao cjeline, a ne se panično hvatati jedne jedine slamke u kojoj vide spas. To što je ta slamka u pravilu ekonomska politika, govori samo i jedino o sprezi privatnih društvenih interesa (nemojmo zaboraviti da ekonomiju pogone isprepleteni privatni interesi ljudi za stjecanjem sredstava za život tj. relativnog bogatstva) s područjem čija je primarna funkcija briga za javno dobro.

One vlade koje se u donošenju odluka rukovode isključivo operativnom logikom ekonomskog podsustava, polučit će samo parcijalne rezultate koji će u određenom vremenu pogodovati jednom skupu društvenih interesa, a marginalizirati ostale. To što će ti zadovoljeni ekonomski interesi proizvesti i relativno bogatstvo (zbog povoljnih okolnosti koje im je osigurala od njih instrumentalizirana politika), ne treba miješati s prosperitetom zajednice u smislu uvećanja javnog dobra. Kretanje ekonomskih ciklusa nas uči, naime, da igra nultog zbroja na jednoj strani stvara pobjednike, a na drugoj gubitnike.

Ono što hoću reći je da, istina, ekonomska kriza traži ekonomska rješenja koja će pronaći ekonomisti, ali da politika, s druge strane, ne može biti u službi ekonomije, nego je njezina funkcija osigurati dobar život maksimalnom broju ljudi. Kad to ne bi bilo tako, državama bi mogli vladati samo ekonomisti (kroz tzv. stručne ili tehničke vlade) i svi naši problemi bi bili riješeni. Svako od ekonomskih rješenja koja se sada predlažu imaju svoje pristalice i protivnike, a javnost je zbunjena jer se političari stavljaju u službu jednog od ponuđenih pristupa i tvrde da je taj jedino ispravan.

Pritom ne govore tko će biti dobitnici, a tko gubitnici primjene ekonomske politike koju zagovaraju i zašto misle da bi baš ona bila najbolji odgovor na potrebe zajednice. Frapantno izbjegavanje političara da govore o političkom sustavu i političkim procesima koji su u službi održanja statusa quo društvenih odnosa, a ne slobode i jednakosti građana, dokaz je da i ovaj put rješenja neće biti na tragu uvećanja javnog dobra, ma koliko efikasna (?) ona bila (ili se tako predstavljala) u rješavanju ekonomske krize.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Budući da pratim što se iz

Budući da pratim što se iz mojeg područja, a to je sociologija, objavljuje na Internetu, naišla sam danas na jedan članak u kojem autor Dr Mark Featherstone elaborira upravo ovaj moj argument o dominaciji ekonomije nad politikom i o ekonomskom redukcionizmu koji je zavladao suvremenim promišljanjima o društvu i društvenim odnosima. Za sve koje bi to moglo zanimati, a najviše za autora dnevnika, Roberta Hirca, evo linka i preporučam čitanje:

http://sociologyresearchatkeele.wordpress.com/2009/08/06/what-is-sociolo...

A za one kojima se ne da, prenosim dio članka koji najbolje ilustrira point mojeg gornjeg komentara:

Centrally, in his book on politics Aristotle argued that tyrants often encourage obsession with economy because it deflects people’s attention from political questions about whether this, that, or the other way of living is better or worse and allows social, economic, and political inequalities and injustices to remain unquestioned. In this respect Aristotle saw that obsession with economy erodes critical thought by encouraging people to busy themselves with private matters concerned with the continuation of their way of life. The effect of this was, in his view, to leave the public sphere, the space of politics and debate about social issues, wide open for colonisation by those interested in preserving the status quo.
Prevedeno:
U svojoj knjizi o politici, Aristotel je tvrdio da tirani često ohrabruju opsesiju ekonomijom zato jer ona odvlači pažnju ljudi s političkih pitanja o tomu da li je ovaj, onaj ili neki drugi način življenja bolji ili gori i zato jer se tako omogućuje da društvene, ekonomske i političke nejednakosti i nepravde ostanu neupitne. U tom je smislu Aristotel uvidio da opsesija ekonomijom, ohrabrujući ljude da se bave privatnim stvarima koje se tiču kontinuiteta njihova načina života, uništava kritičku misao. Učinak toga bio je, iz njegova gledišta, da se javna sfera, prostor politike i debate o društvenim pitanjima, ostavljalo širom otvorenima da ih koloniziraju oni zainteresirani za održavanje statusa quo.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Najveći je problem u

Najveći je problem u nedostatku angažmana svih onih koji su zakinuti(šutnja i prihvaćanje). Činjenica je da će svi koji su se okoristili na račun osiromašivanja srednjeg sloja društva, sada pokušati zadržati status quo.
Upotrijebit će sva raspoloživa sredstva koja im daje moć novca.
Potkupljivati će, koristiti korupciju zbog zadržavanja postoječeg stanja.
Koristiti će vezu sa zastupnicima u Hrvatskom saboru i pokušati progurati zakone koji će onemogućiti bilo kakve promijene.
Snaga onih koji žele boljitak i promjenu stanja je u zajedništvu i u ustrajnosti, a velik' broj interesenata koji znaju što im je cilj jedino može dovesti do ostvarenja konačne pobjede(ostvarenje istinske demokracije).
Kada uspijemo ostvariti da su naši glasovi vrijedni po brojnosti, a ne po debljini novčanika, onda možemo govoriti o ostvarivanje interesa glavnine građana RH.

Tko je glasao

Jako mi se svđa Vaš

Jako mi se svđa Vaš komentar. Biheviorističke financije koje u zadnje vrijeme proučavam zapravo su spoj psihologije i ekonomije. Ovo o čemu Vi pišete je na tom istom tragu.

Tko je glasao

Hvala, drago mi je. Voljela

Hvala, drago mi je. Voljela bih da nas u jednom tekstu upoznate sa sadržajem biheviorističkih financija. Ne znam koliko su one korisne za spašavanje naše jadne ekonomije, ali bi svakako bilo zanimljivo vidjeti što se krije iza tog neobičnog spoja dviju znanosti.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Hvala na sugestiji. Napisat

Hvala na sugestiji. Napisat ću o tome tekst kad zaključim da dovoljno o tome znam. Tijekom ljeta imam dogovorene sastanke s jednom istaknutom magistricom psihologije koju također ta tema zanima pa ćemo zajedno raditi na tome.

Inače, slušao sam i na postdiplomskom iz Upravljanja financijskim institucijama na Ekonomiji taj predmet i to nije u Hrvatskoj novost, ali se ipak mali broj ljudi time bavi.

Tko je glasao

Ali kako osigurati dobar

Ali kako osigurati dobar život maksimalnom broju ljudi, nego kroz razvoj ekonomije i zapošljavanje? Nešto mora generirati novac koji se onda ovako ili onako raspodjeljuje.

Sve je balans, stisneš više i stvari se počnu prelijevati u sivu ekonomiju, ljudi počnu odlaziti u inozemstvo itd.

Nitko ne zna koja je ekonomska politika najbolja, da se zna, cijeli svijet bi imao jedan te isti sustav.

Tko je glasao

Ali kako osigurati dobar

Ali kako osigurati dobar život maksimalnom broju ljudi, nego kroz razvoj ekonomije i zapošljavanje?

Ne treba potcjenjivati ljude predrasudom da oni sami (tj. mi sami) ne znaju što je za njih dobar život i kako ga osigurati. Uloga države je da im to omogući (zato ju plaćaju), a političari koji imaju mandat korištenja instrumenata države u vidu javne vlasti moraju brinuti da ni jedan društveni privatni interes ne ugrozi opće dobro zajednice. Ništa manje i ništa više.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Slažem se, ali država im

Slažem se, ali država im to omogućuje na način: evo vam obrazovanje, evo vam cesta, evo vam struja.

Ali nitko na zna kako (sebi) osigurati dobar život. Da svatko zna, svi bi dobro živjeli. To je nemoguće, nigdje ne živa svi dobro. Svugdje ima siromašnih, ljudi koji neće uspjeti u životu, ljudi koji nešto pokušaju i sve propadne.

Opće dobro zajednice je tek zbroj privatnih interesa. Svatko od nas ima svoj privatni interes — da mu bude bolje — i u tome nema ništa loše.

Tko je glasao

Slažem se, ali država im

Slažem se, ali država im to omogućuje na način: evo vam obrazovanje, evo vam cesta, evo vam struja.

Drugačije od tebe, ja mislim da obrazovanje, ceste, struju, ne financira država, nego porezni obveznici/e. Problem nastaje onda kad država "pomisli" da ona nešto nekom "daje". Pravi primjer takvog shvaćanja države su etatistički jednopartijski sustavi. Očito da je u svijesti naših ljudi još uvijek snažno prisutan etatistički nerv.

Tek kad budemo shvatili da smo kao ljudski rod "izmislili" državu da kroz njezine instrumente osiguravamo sebi uvjete da živimo zajedno kao slobodni i jednaki i da javno dobro nije mehanički zbroj privatnih interesa (zero sum game), nego razlog života u zajednici, bit ćemo kadri efikasno prevladati ovu krizu.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Tako jednostavno i tako

Tako jednostavno i tako jasno rečeno ono što bi svi građani ove države trebali imati na umu i na srcu tražeći izlaz iz "krize".

Kada MI shvatimo da imamo HRVATSKU da kroz njezine instrumente i institucije SEBI osiguramo uvjete da budemo ljudi i da JAVNO DOBRO nije zbroj privatnih interesa,nego je razlog i cilj života u zajednici,bit ćemo slobodni pojedinci i slobodno društvo,a krize nema kada je društvo slobodno.

Tko je glasao

Nisam rekao da država

Nisam rekao da država nešto ne uzima zauzvrat.

Država je, jasno, samo način na koji se ljudi organiziraju. Država međutim ima moć da uzme od svakoga, a ne mora dati svakome. I ne može dati svakome točno ono što je uzela, jer se time ništa ne postiže. Dakle, država nekom daje više, nekom manje. Država od nekog uzima više, od nekog manje. Država radi preraspodjelu.

Javno naravno NIJE mehanički zbroj privatnih interesa, ali nije nešto BITNO različito od toga. Pitanje je SAMO jedno: koliko država treba uzimati, i što treba raditi s tim novcem.

Tko je glasao

ja mislim da bi vlada puno

ja mislim da bi vlada puno toga mogla napraviti da se postigne promjena

što se tiče same krize mislim da bi trebalo razdvojiti tu krizu na njezine sastavne elemente, pa ja primjerice prepoznajem nekoliko značajnih faktora:

a) svjetsku krizu; hrvatska živi u globaliziranom društvu i naravno da se kretanja u svjetskoj ekonomiji manifestiraju i kod nas - moje je mišljenje da se vladajući uglavnom izvlače na svjetsku krizu te je koriste kao alibi za ostale probleme koje također imaju

b) nesposobnost našeg gospodarstva: ideal bi bio učiniti naše gospodarstvo samoodrživim koliko je god to moguće. naravno to nije izvedivo u 100% ali se zasigurno može učiniti puno više nego što smo danas u stanju. svi puno drve o izvozu, no s pozicije samoodrživosti ekonomije jednako je važno ne uvoziti; hrvatska uvozi ama baš sve, od poljoprivrednih proizvoda na dalje. poljoprivreda je u stvari jedan od naših strukturnih problema i modeli koji se forsiraju bojim se da nisu adekvatni odgovor na stanje u kojem se nalazimo. industrija je gotovo nepostojeća a osim toga je i njezin mix u stvari nepovoljan i malo se učinilo da se to promijeni u posljednjih dvadesetak godina

c) nesposobnost vlasti; hrvatska je posljednjih desetak godina u stvari živjela na stranim investicijama (što je samo malo bolji izraz od termina: prodaja resursa) i naravno da kada je pipa usahla da odjednom ekonomija počne panično kočiti jer je pijanki kraj. odgovornost vlade je bila identificirati ne samo naše slabosti prema svjetskoj ekonomiji (i makar se efekti svjetske krize teško mogu izbjeći, mogli su se barem ublažiti adekvatnom pripremom i regulativom), nego i stvoriti regulatorni okvir koji će stimulirati proozvodnju (znanja, proizvoda, usluga...) na uštrb uvoza i trgovine.

neki od načina rješenja problema (što smo morali raditi puno ranije a ne danas) su:

1) redizajn poreznog sustava, postojeći porezni sustav u prevelikoj mjeri oporezuje dohodak, značajno oporezuje potrošnju (što samo po sebi i nije tako loše) ali uopće ne oporezuje dohodak od kapitala. kada bi rasteretili trošak rada i rad učinili jeftinijim tada bi i domaći proizvod bio konkurentniji pred stranim ne samo na domaćem tržištu nego i na stranom.

2) redizajn sustava poticaja: trebalo bi hladne glave proanalizirati zašto je francuski sir jeftiniji od domaćeg, zašto mi nemamo dovoljno jabuka, krušaka, kukuruza i desetka drugih temeljnih poljoprivrednih proizvoda (ne govorim sada o rezultatu procesne industrije nego o čistim sirovinama) i treba poljoprivredu preusmjeriti da se to razriješi. Ista stvar oko brodogradilišta (što se sada napokon rješava, iako duboko sumnjičim da će brodogradilišta naglo postati profitabilna) ali i svih drugih subjekata koji dobijaju stimulacije od proračuna.

3) oslobađanje i redistribucija socijalnih naknada; uvjeren sam da se one dijele šakom i kapom i da je baza korisnika te pomoći puno prevelika - ovo što naša država radi nije socijalna država nego klijentelistička država i tome treba stati na kraj (no to podrazumijeva i napuštanje populističke politike kojom su se koristile sve vlade do sada)

4) raconalizacija državnog aprata na svim razinama: kreirati lean&mean državnu upravu, ljude sa stimulativnim plaćama ali žestoko opterećene poslovima i to samo onima koji unose dodanu vrijednost u sustav; zaustaviti sve aktivnosti države koje ne možemo mjeriti ili koje ne kreiraju dodanu vrijednost građanima i gospodarstvu

5) korištenje ušteda nastalih u točkama 3 i 4 za stimulaciju gospodarstva i to u investicije s kratkim i srednjim povratom (u odnosu na dugoročne investicije u infrastrukturu što smo do sada radili)

ima puno primjera država sličnih nama (teritorijalno, po broju stanovnika, prihodima) a koje su uspjele i nema nikakve potrebe otkrivati toplu vodu, to je proces koji traje ali ga je moguće stimulirati i ubrzati - samo treba imati snage za ružne rezove i mudrost za pametne poteze

Tko je glasao

ima puno primjera država

ima puno primjera država sličnih nama (teritorijalno, po broju stanovnika, prihodima) a koje su uspjele i nema nikakve potrebe otkrivati toplu vodu, to je proces koji traje ali ga je moguće stimulirati i ubrzati - samo treba imati snage za ružne rezove i mudrost za pametne poteze @mrak,
jasno je da nema potrebe otkrivati toplu vodu no kako je kod nas sve naopako tako je i u tumačenju problema u kojima jesmo.
Svugdje u "normalnom" svijetu politička kriza nastaje kao posljedica ekonomske krize a kod nas je obrnuto pa je ekonomska kriza nastala kao posljednica političke krize - nesposbnosti da joj bude u funkciji.
Politika od stvaranja Hrvatske nije bila u funkciji razvoja društva što joj je jedna od glavnih zadaća već je upravo društvo (dakle i svi resursi) bilo u funkciji politike.
Takvo stanje nas je i dovelo do toga da nam politika cijelo vrijeme kreira naše gospodarsko stanje umjesto da gospodarsko stanje kreira i generira političke odnose (pa i promjene) u kojima će politika biti tek faktor u uklanjanju raznih unutarnjih i vanjskih "barijera" za gospodarski razvoj zemlje.
Kako mi imamo temeljem neregularnosti izbora kvazi vlast, a temeljem rada istih i kvazi (privatizacijske i drp) gospodarstvenike onda je jasno da bez eliminacije prvih i dobrog dijela drugih nema pomaka sa mjesta...... a tu onda dolazimo i do one treće.... sudbene vlasti koja proizlazi iz one prve i dobijemo ovo što imamo. Banana državu.
Dakle treba obaviti veliki remont, a da bi se to moglo opet se vraćamo na stalno ono prvo..... prijevremeni izbori, ali na kojima moramo imati alternativu ovome sada...... sve drugo će opet biti zamjena "figurica".

Tko je glasao

I opet ću ja ponoviti isto

I opet ću ja ponoviti isto - Hrvatska država je veličine jednog kvarta Los Angelesa, ili nekog većeg EU grada. A da mi za ono malo para što nam je ostalo iznajmimo nekog njihovog gradonačelnika da nam uspostavi sustav države na noge? Sramotno je tko i kako ulazi na pozicije vlasti, ministarstva ili Vlade.

Dok se u narodu ne osvijesti saznanje da sve strukture države, od vrha pa na niše, su zaposlenici, te da im je narod poslodavac, od kojeg primaju plaću, ostati će i dalje hipnotiziran u stanju letargije. Prisjetimo se što je početkom godine Obama učinio nakon što je zamolilo menadžere da se obuzdaju sa isplatama bonusa. Nisu ga poslušali a on je u roku od 24 sata donio odluku da će se takvi bonusi oporezivati 90%. Točka. Ovo ne znači da smatram američku ekonomiju kosturom kojeg treba preuzeti, no čovjek je rekao nemojte, nisu ga poslušali pa je upotrijebio moć - u korist naroda.

Samo iz ovog primjera je vidljivo kako i koga štiti Vlada i vlast. Sve je to leglo neradnika, kompleksaša,i željnih moći, da bi svoje nedostatke oprali pred samima sobom. A zna se što bi se dogodilo kada bi dopustili da gospodarstvo kreira politiku - svi bi završili na ulici, pa potom u zatvorima.

Neka mi netko objasni kako premijerka sa svojom plaćom može školovati sina u Japanu? Dajte, glupa sam, ne mogu to nikako izračunati, pomozite mi!!!! Čula sam još prije dvije godine da u ZG plinari postoji 30 zaposlenih sa fakulteta politike - političara. Čudila sam se zašto, pa mi je osoba rekla: nisu ih imali gdje zaposliti, pa su ih tu ugurali, primaju plaće a ne rade ništa .... i tako do firme do firme ... naravno, uvijek i isključivo one državne - koje mi hranimo. Sjetimo se HITRO, HITROREZ - potrošeni milijuni - nikada zaživjelo, EU je imala neke novce iz predpristupnih fondova - nismo ih znali povući. Nismo ih znali povući ... tko ih nije znao povući? Uvijek isti, tamo stavljeni da primaju plaću za nesposobnost i nerad. Nekih 500 milijuna dolara je USA dala HR da sredi pravosuđe - gdje su novci, gdje je pravosuđe. Čitam, 40 novih oglasa za državne poslove. Neka, 12 liječnika, ali kog vraga 8 restauratora a 4 suca - daj 2 restauratora, uzmi još 6 sudaca - zašto sporovi traju po 10, 15, 20 i više godine - jedno ročište godišnje, osim na kaznenom? Jedan sudac za sve Ovrhe na Splitskom sudu za Splitsku županiju? 15 inspektora građevine za Zagrebačku županiju? Tako, sve u smjeru da se otvori što više prostora za mito i korupciju ....

Iskreno rečeno, malo je onih u ovoj državi koji imaju legitimitet voditi neku novu Hrvatsku. Imah ih na prste jedne ruke, no bojim se da je onaj manji dio, koji su stručni u svojim poslovima (od ekonomije, pa do svih drugih područja) toliko zgrožen i zgađen i samom pomisli na politiku, da ne znam što bi bilo potrebno napraviti da se te i takve snage aktiviraju za pokretanje HR privrede i cjelokupnog društva.

I tako sada imam osjećaj da sam se probudila i shvatila da je godina 1988, pa zapravo da se nalazim na kružnom toku, te da sada nakon 20 godina moram sve ispočetka ....

Tko je glasao

Sistemski gledano, ekonomija

Sistemski gledano, ekonomija je samo jedan od društvenih podsustava i to onaj koji funkcionira u kodu plaćanje/neplaćanje. Tamo gdje nema plaćanja, nema niti ekonomske aktivnosti tj. ekonomija prestaje funkcionirati. Mislim da je nepotrebno zamarati se da li je ekonomska kriza generirala političku ili obratno, kad gotovo sve ukazuje na to da je kriza nastala zbog sprege ekonomskog i političkog sustava pri čemu su privatni ekonomski interesi instrumentalizirali političko.

Interesi su uvijek partikularni pa kad počnu dominirati političkim koje operira u sferi javnog i zajedničkog, dolazi do distorzije (iščašenja) u funkcioniranju političkog i do njegove krize. Zato mislim da ideja da politika mora biti "u funkciji gospodarstva" (pa makar samo i radi "uklanjanja barijera", kako predlaže @DEMOS) nije najsretnije rješenje. Problem koji mi imamo (a i drugi, ali manje, jer imaju dulju demokratsku tradiciju i visok stupanj autonomije ostalih društvenih podsustava, prije svega sudstva) je kako presjeći tu spregu javnih i privatnih interesa. Kako odvojiti političare i gospodarske subjekte iz čvrstog zagrljaja međusobnog korumpiranja na štetu cjelokupne zajednice?

Bilo bi bolje reći da politika mora biti u funkciji autonomnog operiranja svih društvenih podsustava, a preduvjet za to je neovisnost, uravnoteženost i međusobna kontrola svih triju vidova vlasti. Konstitutivno uređenje političke zajednice definira javno(a) dobro(a), a funkcija države je da bude instrument njegova čuvanja i uvećanja. Slijedi da bi dobra politika bila ona koja bi osigurala usklađenu i harmoničnu aktivnost svih društvenih podsustava u korist dobrog života maksimalnog broja članova i članica zajednice.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

@nemesis, nasi politicari

@nemesis, nasi politicari nisu volonteri.Oni su profesionalci.
Dakle kao i svi drugi trebau nekog vraga i raditi da bi zaradili place.Poslodavci su u njihovom slucaju porezni obveznici.( svi koji svaki dan kupe nesto u cemu je obracunat PDV i sve ostalo).
Zasto svi snose posljedice rada/nerada, konkurentnosti/nekonkurentnosti ili sposbnosti/nesposobnosti sefova tvrtki, a samo ovi ne?
Institut imuniteta i povlastenih mirovina je protivan 1, clanu Ustava RH u kojem se svima jamce ista prava.
Lijek je otvoreno drustvo, ali prije svega edukacija glasaca o ovoj anomaliji.
No sad se namece sasvim irelevantno pitanje: tko ce slijedeci sjediti u vili Zagorje, a provoditi se na Brijunima.
Da se mene pita u Zagorju bi bila neka korisna ustanova, a Brijuni bi donosili € i nekome dali posao u turizmu.
Sto ce nama sa brojem stanovnika Milana koji ima 6 x veci GDP od cijele Hrvatske, sav taj hohstapleraj?!

Tko je glasao

Sve vlade valjda od 1950. su

Sve vlade valjda od 1950. su vodile populističke politike. Zato su ljudi i toliko voljeli Tita.

Sad je još gore, u demokraciji smo. Kako dobiti izbore na platformi: rezat ćemo ovo i ono, bit će vam gore (iako na dulji rok bolje)?

Hrvatska je uostalom mala zemlja. A imamo i čeličane i poljoprivredu i brodogradnju i turizam i neku industriju i od svega pomalo. A drugi imaju od svega popuno. Teško se s njima natjecati...

Tko je glasao

Hrvatska je uostalom mala

Hrvatska je uostalom mala zemlja. A imamo i čeličane i poljoprivredu i brodogradnju i turizam i neku industriju i od svega pomalo. A drugi imaju od svega popuno. Teško se s njima natjecati...

apsolutno si u pravu, upravo zato treba idenfiticirati svoju poziciju u globalnom svijetu i kapitalizirati na tome, neka od rješenja bi mogla biti:

a) turizam (ok, totalno očigledno)
b) prometna povezanost (razvoj luka i željeznice)
c) proizvodnja i usluge u različitim industrijskim nišama
d) poljoprivredna proizvodnja (ne nužno masovna, nego organska)

Tko je glasao

a) turizam (ok, totalno

a) turizam (ok, totalno očigledno)
b) prometna povezanost (razvoj luka i željeznice)
c) proizvodnja i usluge u različitim industrijskim nišama
d) poljoprivredna proizvodnja (ne nužno masovna, nego organska)

Ovo pod c i d ima smisla, pogotovo ako se znanstvene institucije ukljuce.Trustovi laboratorijskih genijalaca su OK u slobodno vrijeme ili pod necijim sponzorstvom.U SAD su sveucilista cesto povezana sa businessom, pa i stipendijama od nekih tvrtki i radnim mjestima.
Strategija proizvodnje nekih elemenata ili usluga koje se baziraju na znanju, je takodjer perspektivno, ako se radi uz zeleno svjetlo drzave.( medicina, software, neke obrade preciznijih dijelova u raznim segmentima proizvodnje i sl.)
Samo je to sve manje vise zapusteno i prepusteno pojedinacnim lutanjima.Nema ni ozbiljne promocije i trazenja stranih seeds-ulagaca ili JV Fondova.
Na zalost neki dan citam kako od 22 mil. kuna za poticanje stranih ulaganja, 15 milijuna "pojedu " place te agencije...
Sto se tice poljoprivrede tako bi se mogla izvrsiti optimizacija terena prema karakteristikama podneblja, vremenskim uvjetima i sastavom zemljista.Neke su industrijske biljke, zacini, aromaticno bilje za farmaceutiku, unosni i na manjim povrsinama.Jug Europe ima tu prednost nad sve skupljim troskovima zagrijavanja, napajanja svjetlom i natapanjem u tzv. "umjetnim" uvjetima.
To je prilika da se macem presjece nebriga za okolis, vodu, otpad, preradu istih sirovina i drugo.Na zalost vrijedi i za turisticka naselja :(
Oboje pruza perspektivu za promotere i ljude sa idejama koji mogu pokazati koliko znaju o marketingu, promociji novih proizvoda, pa da se vidi sto oni znaju,
Kako to plasirati i pomoci takvim poduzetnicima bez papirologije po agencijama za ovo/ono i nista konkretno.
To samo kao primjer...

Tko je glasao

a) turizam (ok, totalno

a) turizam (ok, totalno očigledno)
b) prometna povezanost (razvoj luka i željeznice)
c) proizvodnja i usluge u različitim industrijskim nišama
d) poljoprivredna proizvodnja (ne nužno masovna, nego organska)<(cite>

Sve to mi imamo, no treba to i ponudit kvalitetnije od drugih za jednu razumnu cjenu.

No definitivno to nismo u stanju zbog naše lakomosti za brzom i lakom zaradom.

Tko je glasao

Sve to mi imamo, no treba to

Sve to mi imamo, no treba to i ponudit kvalitetnije od drugih za jednu razumnu cjenu.

Skviki što podrazumjevaš pod "razumna cijena" ?
jel to možda financijski prihvatljiva srednjoj klasi-ako je to cilj onda smo tu gdje jesmo-izgubljeni.
Npr.ne može jedan orginal drniški pršut biti ni tamo ni vamo. To je pršut među najboljima na svijetu,dugi je proces proizvodnje... i mora biti skuplji deset puta nego je sad.
Za prodati pod tim uvijetima treba više od veselice narodnog veselja pred kamerama HTVa tj. to je posao profesionalnog trgovca ,ne onog koji pravi pršut ili bilo kojeg drugog amatera.
Profesionalizma nama fali :)

Tko je glasao

TT, Skviki što

TT,

Skviki što podrazumjevaš pod "razumna cijena" ?

Razumna cjena je kad se kalkulacijom dođe do cjene koju je spreman kupac i platit. Pršut ti možeš prodavat po kojoj cjeni ti želiš i ljubitelj tog istog ga bu platil ko suho zlato, naravno ak ima novce.

Parmezan je bil prije 30 godina skoro nedostupan malom čovjeku u Njemčakoj a danas se nalazi na svakom stolu po cjeni koja je u ono doba bila ne zamisliva.

Tko je glasao

čića Skviki baš ste

čića Skviki baš ste prefrigani. dokle ću ja ili vi, ideje pa makar i glupe davat narodu besplatno ?...na kraju nekako dojdje uvijek ona rečenica---"treba mi toliko love"...odnosno dobar dan ulagači:)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci