Tagovi

Bauk protekcionizma?

Od malena slušam stalno jednu te istu pri?u: previše se uvozi! Budu?i da nisam ekonomist, uvijek sam to uzimao zdravo za gotovo: previše se uvozi. Stalno se govorilo: zašto ne proizvodimo ovo, zašto ne proizvodimo ono...

Merkantilisti su u relativnoj davnini prou?avali bilance uvoza i izvoza i bili su strogi pobornici ograni?enja uvoza — naime, za uvezenu robu je trebalo dati ?vrstu valutu — zlato. Strah je bio da ?e u zemlji do?i do manjka zlata zbog uvoza svega i sva?ega i nestati zlata za uvoz neophodnih stvari ili za unutrašnju trgovinu.

Philipp Wilhelm von Hörnigk je godine 1684. napravio program gospodarstva Austrije u devet na?ela:

  1. Svaki komad tla u državi se mora koristiti za poljoprivredu, rudarstvo ili proizvodnju;
  2. Sve sirovine koje postoje u državi treba koristiti za vlastitu proizvodnju, budu?i da gotovi proizvodi imaju ve?u cijenu od sirovina;
  3. Treba poticati rast stanovništva i zaposlenosti;
  4. Izvoz zlata i srebra treba biti zabranjen, a sav doma?i novac u opticaju;
  5. Uvoz svih stranih dobara treba smanjiti što je više mogu?e;
  6. Gdje je uvoz neophodan, treba ga, ako je mogu?e, obaviti trampom za doma?e proizvode;
  7. Što je više mogu?e, uvoz treba ograni?iti na sirovine za preradu;
  8. Stalno treba tražiti mogu?nosti prodaje viškova doma?e proizvodnje strancima, u zamjenu za zlato i srebro;
  9. Uvoz ne smije biti dozvoljen za dobra koja se proizvode na doma?em tržištu u dovoljnim koli?inama.

Opazite, ako zamijenite njegove "zlato i srebro" izrazima "?vrsta valuta", "euro", "strana valuta", sve ovo zvu?i dosta moderno i nekako jako poznato. A ?ovjek je to napisao prije 325 godina!

Nešto kasnije je g. Smith tvrdio suprotno. Besmisleno je proizvoditi sve, najbolje je da se svaka država specijalizira za odre?enu grupu proizvoda koju može proizvoditi relativno jeftino, pa se dobra mogu razmjeniti, a na kraju svi imaju više jer se sve proizvodi jeftinije.

Npr. jedna zemlja ima puno željezne rude i brda pa je mnogo lakše proizvoditi ?elik nego pšenicu, druga je sasvim ravna i plodna pa ?e lako proizvesti pšenicu i sli?no. Ako svaka zemlja proizvodi ono u ?emu je "bolja" ukupna koli?ina proizvedenih dobara ?e biti ve?a, dakle svima ?e biti bolje (Smitha je zanimalo samo da se proizvede što više, kako bi cijene bile što niže, dakle ljudi bi mogli priuštiti i kupiti što više i živjeti bolje). Višak se dakako razmjeni trgovinom.

Smith se zato zalagao za slobodnu trgovinu, jer je zaklju?io da ?e tako biti bolje svima.

Ukratko, optimalna situacija je vrlo sli?na tome da je cijeli svijet skoro jedna država (s razli?itim zakonima, porezima, ali sa slobodnim tokom roba).

Me?utim, što ako specijalizacija i rast produktivnosti dovedu do nezaposlenosti? Po Smithu, ve?a ponuda radne snage ruši cijenu rada, dakle, isplati se više zapošljavati jer ljudi rade za manje. Ukupni rezultat je da je proizvod mogu?e proizvesti u ve?oj koli?ini i manjoj cijeni...

Ne zaboravimo da je to 18. i 19. stolje?e, veliko doba iseljavanja u prekomorske zemlje iz Smithove domovine Britanije, tako da su se lako rješavali viškovi radne snage. To je doba u kojem se kapital mnogo teže kretao.

Postavlja se odmah problem: što ako je jedna država bolja u svemu od neke druge države? David Ricardo je ustvrdio da se svejedno isplati specijalizirati u onom u ?emu je netko (država, firma) najbolji i uvoziti/kupovati ono u ?emu je netko najgori, jer ?e ukupna produktivnost biti ve?a. To je i argument za sve mogu?e koncentracije firmi na "core business" i sli?no. Ne treba trošiti energiju na ono što nam donekle dobro ide, ve? na ono što nam jako dobro ide. Ali ako se toga ne drže svi, ve? samo neki, pojavljuje se problem, jer je tržište ograni?eno. Napustili ste djelatnost X, a vaša osnovna djelatnost A ne može rasti koliko biste htjeli! Dakle, ovo nije univerzalno rješenje (po mom skromnom mišljenju)...

Iako se ?ini da je moderni kapitalizam nastao direktno iz ovih razmatranja, nije sasvim tako. Najve?i protivnici slobodne trgovine su bili upravo u 19. stolje?u u SAD-u. Obrazloženje je bilo da treba zaštititi doma?u industriju od europske konkurencije.

Throughout the 19th century, leading statesmen of U.S. including Senator Henry Clay continued Hamilton's themes within the Whig Party under the name "American System."

Wikipedija

Between the Civil War and the Second World War, the USA was literally the most heavily protected economy in the world.

Ha-Joon Chang (vrlo zanimljivo za ?itanje)

Sredinom 20. stolje?a su SAD postale zagovornici slobodne trgovine. Zanimljivo da je industrija u me?uvremenu toliko oja?ala da su SAD postale jaki izvoznik. Dva svjetska rata su oslabila europsku privredu, opet na komparativnu prednost SAD-a.

Sada, kad se pojavila vrlo jaka i konkurentna Kina, SAD možda ponovo okre?u plo?u.

Argument pristalica slobodne trgovine je: svima ?e biti bolje ako rade tržišni mehanizmi, uklju?uju?i i slobodnu trgovinu.

To ima jednu zanimljivu posljedicu. Zamislimo da jedna skupina država posjeduje supertehnologiju, takvu da može proizvoditi sva zamisliva dobra uz zanemariv trošak, mnogo više od vlastitih potreba, samo treba sirovine. Mogla bi se specijalizirati i dio proizvoda uvoziti, ali ne želi. Drugoj skupini zemalja je jeftinije izvoziti sirovine i uvoziti nego proizvoditi, jer nemaju tu tehnologiju, pa je njihov proizvod mnogo skuplji. Rezultat je polarizacija na dva tabora, od kojih je jedan bogat, a drugi siromašan — ako su sirovine obilne i mnogo jeftinije od gotovog proizvoda, a to je tako dok se sirovine ne potroše i postanu rijetke.

Nešto za politi?are! Nudim upute za nastup na sljede?im izborima:

  1. uzeti gornje Hörnigkove to?ke (reklamirati ih kao svoj originalni program!)
  2. izbaciti spominjanje srebra i zlata, ubaciti društvo znanja i razvoj tehnologija;
  3. staviti na jamstvenu karticu, u novine ili sli?no :)
  4. nakon što se dobiju izbori, pravdati se da je situacija mnogo teža nego što se mislilo i da ?e oporavak biti spor...

Toliko od mene, ja sam ipak tek amater koji pokušava logi?no razmišljati...

Komentari

Sto je protekcionizam i sto

Sto je protekcionizam i sto je to manjak protekcionizma?

Protekcionizam koji je "nepozeljan" danas je protekcionizam nacija, drzava, ljudi i ekonomij..

ukidanjem takvog protekcionizma i dodatnim regulativama imamo protekcionizam neoliberalnog globalnog modela.

Znaci, protekcionizam u klasicnom smislu bio bi los za "globalizaciju". a nju, iako nije donijela nista dobroga, treba pod svku cijenu zastiti od svakog "protekcionizma".

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

Ako živiš u Kini, možda

Ako živiš u Kini, možda je i donijela nešto dobrog...

Tko je glasao

Moje mišljenje o

Moje mišljenje o protekcinizmu je sasvim pozitivno.
Koliko se sjećam, protektirati znači zaštititi.
Problem je kada pokušavaš zaštititi sebe na štetu drugoga,problem je kada se taj netko drugi počne buniti.
Naša vlada ima problem sa nama zato što nije protektirala našu privredu, a mi se ne bunimo.

ZAGOR

Tko je glasao

Vidiš, mišljenja se

Vidiš, mišljenja se razilaze. Možda je stvar u sljedećem:

ako svi drže protekcionizam, svima je lošije
ako svi ukinu protekcionizam, svima je bolje
ako svi ukinu protekcionizam, ali neki 'varaju', onda će onima koji 'varaju' biti mnogo bolje, a ostalima zapravo lošije...

Sve je to svejedno za nas. I uz najjači protekcionizam uvozit će se gomila stvari, kao što su automobili, nafta, plin, televizori, kino/TV filmovi, lijekovi, mobiteli itd. Ljudi će kupovati i Grandi ketchup ali i Hellmans ketchup jer žele ime, žele marku, žele osjećaj da jedu nešto dobro. Imaš hrvatske cipele za 150 kuna ali će ljudi rado pokupovati sve talijanske za 800 kn i više. Imaš za kupiti Končarev frižider pa mnogi ljudi kupuju skuplji, njemački, jer smatraju da je njemačko bolje.

To će se lagano okretati, naši proizvodi će biti ljepše dizajnirani i porasti će im ugled, pa će se nešto od toga smanjiti ali nikako sve.

Predlažem da pročitaš nešto o povijesti Argentine...

Tko je glasao

Bravo Dani(j)ele. Slučajno

Bravo Dani(j)ele. Slučajno sam nakon dugo vremena posjetio ovaj sajt, naletio na tvoj dnevnik o penzionerima i usput ih pročitao sve. Vrlo su dobri, samo tako naprijed.

Moram se osvrnuti na tvrdnju da će onima koji "varaju" biti bolje. Ne slažem se. Meni je na stolu knjiga "loši samaritanci", autora ovog Koreanca na čiji si članak linkao. Upoznat sam sa poviješću protekcionizma. Stvarno je istina da je većina nacionalnih ekonomija koje danas imaju nekakvu industriju do nje došla metodama koje se nipošto ne mogu opisati kao "laissez faire".

Svejedno, "varanje" se može ali nipošto ne mora isplatiti. Povijest je jednako puna priča o neuspješnom protekcionizmu kao i uspješnom. Evo jedne: svaki zaposleni Hrvat godišnje gubi jednu plaću zbog subvencija. Da, i mi "varamo", pa je svejedno brodogradnja samo ove godine izgubila 1,3 milijarde kuna.

Dolazimo do toga da protekcionizam nije varanje stranaca, nego domaćih. To je današnja redistribucija vrijednosti unutar gospodarstva s nadom da će se to jednog dana vratiti. To je kockanje od vrste kojim se država ne bi trebala baviti.

Ključno je razumjeti da novac za protekcionizam ne dolazi niotkuda. Mora se raditi o raspodjeli. Znači već danas postoji netko tko je kompetitivan i zarađuje i kome se može uzeti da bi se dalo onima koji nisu. Možda taj netko nije glamurozan, možda se radi o konobaru u Vodicama ili krojačici u Čakovcu. Ali on postoji. No recimo da nemamo ni njega i da Hrvatska ne može vani prodati ništa osim kuća na moru. Svejedno nije opravdano oporezivati izvoz tih kuća da bi se subvencionirala brodogradnja.

Tvoj primjer na kraju sa dvije zemlje, jednom industrijskom (nazovimo ju Kina) a bogatom a drugom rudarskom a siromašnom (Australija) ne ide do kraja. Činjenica da je zemlja rudarska ju ne osuđuje na siromaštvo. Australci dobro zarađuju izvozeći željeznu rudu i ugljen. Mogli bi sagraditi čeličane i praviti na licu mjesta čelik, ali im je ovako isplativije. No vjerojatno si imao na umu neku Afričku zemlju koja nije JAR. Pa recimo to ovako: ako neka zemlja puno proizvodi a druga gotovo ništa, onda je ne samo logično nego i pošteno da se u prvoj puno troši a u drugoj ne :)

Tko je glasao

Problem subvencija zahtjeva

Problem subvencija zahtjeva dublju analizu :)

Ideja protekcionizma je da raspodjelom više vrijednosti ostane "unutra". I pitanje je naravno što je to vrijednost: euri/zlatnici? Hrana? Zemljište? Sve zajedno?

Moj primjer na kraju je jako isforsiran, pokušavam u svjetlu laissez-faire argumenata objasniti da je moguće da neke zamlje ostanu siromašne, kao npr. neke afričke zemlje.

Sve se može promatrati i kroz produktivnost poljoprivrede, dok to nije poraslo cijeni svijet je živio kao što najbjedniji dijelovi Afrike žive sada.

Ja sam što se tiče ekonomije totalni amater, ali malo čitam, uspoređujem i pokušavam donijeti neke zdravorazumske zaključke.

Hvala na lijepim riječima...

Tko je glasao

ako svi drže

ako svi drže protekcionizam, svima je lošije
ako svi ukinu protekcionizam, svima je bolje

tako su to prodali "svima", a bolje je samo "njima"

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

ja sam kupio koncarev

ja sam kupio koncarev stednjak po 2000 kuna, prvi sljedeci od gorenja je 3000. stednjak je odlican i bas mi je drago da sam se odlucio za koncar

Dok dobri šute, zli caruju

Tko je glasao

I ja imam usisivač od

I ja imam usisivač od Končara. Mislim da je Made in Italy ;)
Imam i ploču za kuhanje Bosch. Made in Slovenia :)))

Tko je glasao

g. Phlipp je svojih devet

g. Phlipp je svojih devet točaka pisao točno 200 godina prije nastanka USA, u vrijeme kada nije bilo WTO, MMF, G20 i u vrijeme kada je lošu vijest donosio jahač na konju i ne rijetko takvo donosioca skratili za glavu. Suvremena praksa bi za svaku od njegovih točaka mogla izbijeti pregršt argumenata protiv. Mada, naizgled, točno je da dobro zvuči.

Tko je glasao

Mala ispravka: 100 godina

Mala ispravka: 100 godina prije nastanka SAD...

Tko je glasao

točno, nije namjerno

točno, nije namjerno

Tko je glasao

A i kod nas se ti argumenti

A i kod nas se ti argumenti čuju svakih par godina kao spasonosno rješenje.

Tko je glasao

Do krize tridesetih godina

Do krize tridesetih godina proslog stoljeca koristio se tzv zlatni standard, gdje se valuta fiksirala uz cijenu zlata, a zlato se koristilo kao sredstvo za dugorocno cuvanje rezervi i vrijednosti i u principu raspolozivi novac imao je pokrice u zlatu.
Nakon toga i krize tridesetih godina prestalo se s tim jer su SAD prestali mijenjati dolar za zlato.
Preslo se na novi sustav Bretton Woods koji se koristio od IIsvr do 1970-ih i u tom vremenu je dolar na neki nacin zamijenio zlato i postao valuta u koja se koristila za iskazivanje rezervi drzava i imovine opcenito, a druge vrijednost drugih valuta odredivle su se odgovarajucim tecajem spram dolara. Ukupni iznos dolara premasio je iznos zlata i on vise nije imao pokrice u zlatu nego je on sam, tj. dolar bio pokrice. Sustav je napusten jer su SAD opet odbile mijenjati dolare za zlato.
Zlato i dolar vise nisu jedino sredstvo za pohranjivanje dugorocnih vrijednosti i rezervi vec su to duznicki papiri drzave za kuju drzava jamci pa se dosjetilo da je to posve dovoljno sigurno kao sto je nekada bilo zlato odnosno dolar.
To znaci da kad u otvorenoj ekonomiji normalna drzava izda blagajnicke zapise za taj iznos ce se povecati ukupna kolicina novca odnosno vrijednosti cije je pokrice ne u zlatu ili dolaru vec u spomenutim vrijednosnim papirima.

Iz ovoga je vrlo jasno i razvidno u cemu je bit danasnje svjetske politike i oko cega se ustvari vode bitke.

Izdaj zapise, budi bonitetan, servisiraj to kako znas i umijes i ispocetka.

Drzava kad izda vrijednosne papire ona poveca ukupnu kolicinu raspolozivih vrijednosti s jedne strane, a s druge strane mora u buducnosti osigurati da se ta vrijednost poravna, tj umanji vracanjem duga koji je nastao.
Problemi nastaju kad se to realno ne moze, odnosno kada se dug pocne gomilati preko svake normalne mjere, a bonitet za daljnje zaduzivanje dode u pitanje.
Ovo je razmatranje isto ugrubo i diletantski, ali bez obzira na to ocigledno je da cemo narasle recimo to tako virtualne dugove koje je netko (zna se tko) dugo stancao uz zadrzavanje ekstra boniteta (govorim globalno tj o ukupnim svjetskim gabaritima, a ne nase dugove) sada morati sanirati realnim vrijednostima i ekvivalentima u stvarnim opipljivim vrijednostima sto ce u najmanju ruku potrajati.
Netko je tu ocigledno omastio brk dok je festa trajala, a ocigledno je tendencija da se to nekome ostavi za placanje.
Iz ovoga je i slijedila moja kritika nase monetarne politike koja je u globalu pokusavala biti papskija od Pape, pa nas je u ovoj nevjerojatnoj krizi iznanadila i vlastita relativno dobra pozicija, sto nas uopce nece spasiti vec mi se samo cini jos vise dezorijentirati ... http://pollitika.com/nacrt-za-kritiku-monetarne-politike-do-2008

Tko je glasao

Ali iza svega stoje neke

Ali iza svega stoje neke realne vrijednosti, neki opipljivi proizvodi, dolar je samo komad papira. I zlato je samo jedna kovina koja nikome baš i ne treba neophodno (dobro, malo u elektronici).

Na kraju moraju postojati neke stvari koje zadovoljavaju realne potrebe ljudi, kao što su hrana, kuća, voda, odjeća, zabava. To što su Ameri tiskali dolare i poticali ljude da kupuju u besvjest je građenje kule od karata, jer su na kraju završili tako da su uvozili nevjerojatnu količinu dobara, a domaća industrija je preživljavala državnim injekcijama.

Tko je glasao

primjer: Arapi prodaju naftu

primjer: Arapi prodaju naftu i onda kupe SAD drzavne obveznice.
U tom trenutku Amerikanci knjigovodstveno s jedne strane knjize gotovi i opipljivi novac a s druge dug kojega moraju vratiti vlasnicima obveznice (protuvrijednost prodane nafte + prinos na obveznicu).
Uz pomoc tog ogromnog novca Ameri privuku svjetsku intelektualnu i drugu elitu iz cijelog svijeta koja generira razne proizvode na kojima se onda ubire porez i vracaju spomenuti dugovi.
Racunica je jednostavna stvar je i ponata da ako to sprovodis onda si u igri i glavni inace ne.

Tko je glasao

Sada je slično, Kinezi su

Sada je slično, Kinezi su prodavali igračke i elektroniku, i kupovali državne obveznice.

Ali sve te obveznice jednom dolaze na naplatu, a njima je dug 3 puta veći od GDP-a. Plus je što je dug u njihovoj vlastitoj valuti, dakle moguće su razne igre. Minus je što te igre znače da više neće biti jeftinog uvoza...

Tko je glasao

Hmm, kao da slušam

Hmm, kao da slušam oživljenog Vugrina :)

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

# Jedan neprijatelj pametnom čovjeku više vrijedi nego hiljadu prijatelja

Tko je glasao

šteta što mogu davati samo

šteta što mogu davati samo po jedan plus. odličan dnevnik

Tko je glasao

Meni se sviđa tvoj nadimak

Meni se sviđa tvoj nadimak (kao ideja za izvozni proizvod, dakako!)

Tko je glasao

Meni se sviđa tvoj nadimak

Meni se sviđa tvoj nadimak (kao ideja za izvozni proizvod, dakako!)

znao sam ;-) nadimak je ostao od doba kada sam se online napucavao u RtCW-u. ali vratimo se na temu. jučer nakon pisanja komentara sam otišao jesti i poslije zaboravio na pollitiku.com. ipak sam se dosjetio jednog pojma vezanog za ubrzani globalni ekonomski rast, koji se često pojavljivao u novinama u doba između 1980 i 1990. godine, a to je pojam antidampinga. čak i kada sam taj pojam naučio na satima marksizma, nisam previše obraćao pažnju na članke u novinama iz tog doba jer sam bio adolescent i važnije mi je bilo raspored kino programa, te odlazak na koncerte. uglavnom su to bili antidampinški ratovi SAD-a protiv ostatka svijeta. vršljajući danas po netu, našao sam hrpu linkova, uglavnom za knjige ali i nešto javno, možda te i zainteresira. sada dvojim jesam li trebao taj link zloupotrijebiti u komentiranju dnevnika uvaženog akademika Šlausa ali nema veze.

Tko je glasao

Hvala ;)

Hvala ;)

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci