Tagovi

Basic income ili trojanski konj u novom ruhu

Nije me tu bilo par godina, jednostavno, život mi nije dao vremena i mozgovnog prostora za to. Iskreno, nije mi se baš ni dalo trošiti energiju nakon naučenih lekcija kroz kratku i neuspješnu političku karijeru. Ali, tema..

Da odmah na početku kažem da mislim da je to kratkoročno socijalno dobra stvar, ali kako ćemo vidjeti, dugoročno je to mehanizam za daljnje povećanje bogatstva bogatih, s tim da ovaj put, umjesto radnika, ceh plaćaju države. Kako već dugo samo letimično pogledam što se tu piše, ne znam da li je netko već o ovoj temi ovako pisao. Ako je, ispričavam se za ponavljanje.

Rasprava je krenula od toga da u visokoautomatiziranoj proizvodnji više nema potrebe za radnikom, a društvo proizvodi dovoljno da se ne mora raditi. Rješenje koje se nudi je zajamčeni prihod, pa ajmo vidjeti kako to funkcionira.

U sadašnjem sustavu imamo tri različite funkcije.
- Privatni sektor koji je tu gravitaciona točka za novac, i polako ali sigurno ga akumulira. Pod privatni sektor mislim na proizvodnju, distribuciju, banke i usluge. Usluge radi svoje disperzije po malim firmama malo zamućuju sliku pa ćemo ih izostaviti.
- Radnik, ili bilo koji zaposlenik, proizvodi novac koji kreće u opticaj (svojim radom, a zaduženje je tu samo akontacija za budući rad mada je to za pravo točka stvaranja novog novca)
- Država, koja nas tu zanima prvenstveno kao moderator, usmjerava tokove novca i kontrolira im brzinu.

Sadašnja situacija je takva da se glavni tokovi odvijaju od proizvođača novca, radnika, prolaze kroz moderiranje od strane države, i na kraju kao akumulacija završavaju u privatnom sektoru. Nećemo se baviti samom regulacijom i poreznim igrama, nego pogledajmo samo glavne tokove u tim točkama.

Primjer kojim sam pokušao na fejsu osvjestiti ekipu je slijedeći:
Recimo da u državi nitko ne radi, i da svi dobivaju garantirani prihod. Država to plaća, a privatni sektor odrađuje. Jedini trošak koji država ima su 4% minusa u vanjsko-trgovinskoj bilanci i 5% zarade privatnog sektora. U prvom mjesecu, država odvaja milijardu novaca za to. Sve osim ovih 4+5% joj se vraća kroz poreze, i sve te novce opet misli dati svojim građanima. Koliko joj fali do milijarde, zadužit će se i tako podmiriti potrebe. Radi jednostavnosti, zaduženje je bez kamate. Stanje izgleda ovako:
1. mjesec:
Država:+1.000.000.000
Privatni sektor:0 (nula)

120. mjesec - za deset godina ili nakon 120 mjesečnih krugova novca:
Država: -(minus) 10.710.000.000
Privatni sektor: +5.950.000.000

Kako zaduženje države nije rješenje, i ne može ići do beskraja, izbacimo ga kao prihod i onda stvar izgleda ovako:
1. mjesec - isto kao u prvom slučaju:
Država:+1.000.000.000
Privatni sektor:0 (nula)

120. mjesec:
Država: +13.364
Privatni sektor: +555.548.131

Iz ovog svega se jasno vidi koliko je ovaj model neodrživ. Ako nas zanima stabilnost modela i održivost, moramo promijeniti odnose između elemenata. Sadašnje funkcije su narušene jer je uloga proizvođača novca prebačena s radnika na državu. Bivši radnik postaje samo prolazna točka (što je prije bila država, s tim da je ona i moderirala), a privatni sektor i dalje akumulira. Jednostavno, da bi model bio održiv, ne smije postojati točka akumulacije.

Sad smo došli do onog što smo učili na tipss-u i marksizmu, krajnje nepopularne teme u ovim kapitalističkim vremenima.
Način da se to stabilno uravnoteži je da proizvodnja, distribucija i sekundarna emisija (kreditiranje) postanu komunalne djelatnosti koje odrađuje državna ili lokalna vlast.
Ako su proizvodnja, distribucija i kreditiranje u privatnim rukama, država se mora kontinuirano zaduživati. Kad bi bile u državnom vlasništvu, dobit bi financirala proračun i tako bi dobili puno uravnoteženiji (održiviji) sustav.

Vanjsko-trgovinski deficit iz primjera nije ništa drugo nego privatni sektor u nekoj drugoj državi. Novac koji je otišao iz naše primjer-države se tamo nekoliko moderira od strane njihove države i na kraju se smiri kao akumulacija. Da ne krene rasprava o tome, i dionice, nove firme, zgrade.. sve to možemo gledati kao akumulaciju. Sve što je u trajnom vlasništvu privatnog sektora, a kupljeno je tim novcem.

Kad makneš zaduženje kao priljev, moraju ostati uravnoteženi i stabilni tokovi postojećeg novca koji podnose oscilacije uzrokovane zaduženjima građana i firmi.

Argumenti ili mrkve koje su ponuđene uz ideju zajamčenog prihoda su progresivna stopa poreza na dobit, visoki porezi na luksuznu robu, potrošnja koja će se, kao, orijentirati na lokalno proizvedena dobra.. Na to imam tri pitanja.
- Lova ne voli progresivne stope poreza, i glavom bez obzira bježi od njih. Što se dogodi ako ti proizvodnja i distribucija zbrišu iz države?
- Ako imam novaca, a moja žena baš hoće loubotenke, da li će me biti briga za visoki porez? Ako i hoće, sigurno će postojati načini da se to izbjegne.
- Što se tiče seljenja nabave za potrošnju prema lokalnim malim proizvođačima, demanti ideje su svud oko nas. Trgovački lanci, internet dućani raznih vrsta.. sve se to ukrupnjuje jer se tako daleko više isplati.
Trošak po jedinici prometa je puno niži u velikom dućanu nego u malom, a osim toga veliki distributeri ucjenjuju manje dobavljače da ih kreditiraju robom. Najvažnije, veliki distributer zbog velikog asortimana ima i veći promet preklapajućeg asortimana.. To sve mali dućan ne može i jednostavno se gasi. Isto i s malim proizvođačima. Trošak po jedinici proizvoda je neusporediv...
Moje pitanje je: Are you serious?

Ima tu i hrpa drugih efekata koji nisu baš dobri, a vidjeli smo ih kod branitelja u mirovini - rentna neuroza, depresija.. ali to je tema za neku drugu raspravu.

Da se zaključim; kratkoročno je prijedlog zajamčenog prihoda socijalno stvarno dobra stvar, ali na duge staze samo povećava bogatstvo bogatih, i još ubrzava taj proces.

To se u sadašnjem monetarnom i ekonomskom sustavu može financirati jedino uz zaduženja države, pa je dugoročno samo stvar trenutka kad će Nestle pitati: - Pošto Švicarska?

Komentari

nemaš razloga za ispriku @modrobradi patuljče.

Kako već dugo samo letimično pogledam što se tu piše, ne znam da li je netko već o ovoj temi ovako pisao. Ako je, ispričavam se za ponavljanje. nemaš razloga za ispriku @modrobradi patuljče.
Ne ponavljaš ništa. Pisalo se na tu temu, ali uglavnom s oduševljenjem. I to po inače oduševljenim social justice warriorsima...iako upravo u krajnjoj liniji taj "basic income for all" kao plaća za nula odrađenog posla oduzima dostojanstvo, smisao,... samom radu i radnom čovijeku, da ne velim radniku, kao društvenoj kategoriji,
...da se ne upuštam dalje u posljedično dodatno fiskalno kažnjavanje eventualnih produktivnih pojedinaca (za koje iskreno sumnjam da bi duže od otkaznog roka u radnom ugovoru ostali u društvima koja si dozvole takav eksperiment. Dovoljno je poznavati povijest uspona i pada ideje kibuca u Izraelu)
...i da se ne upuštamo u prave razloge sadašnjih nevolja koje traže takva populistička rješenja, a leže u kreditnom stvaranju novca, pa u tome da društva sigurno ne trpe oskudicom radne snage, ne trpe oskudicom strojeva, robota i softvera, ne trpe oskudicom niti novca od kada ga se može oteti od unuka...
...ali trpe oskudicom kreativnosti, i trpe oskudicom odgovornosti...
He, ali, da, zato će svi biti slobodni biti mužikaši, tamburaši, slikari, kompozitori...ili bar plodni autori na facebooku i drugim društvenim mrežama...yeaah...

Tko je glasao

Nemam ja ništa protiv toga da

Nemam ja ništa protiv toga da se identitet "radničke klase" izgubi u povijesti (a i čini mi se da je u našim krajevima jako na zalazu), isto kao i bilo koji drugi grupni identitet. Rad i plaća za rad su sredstva jednog povjesnog trenutka i nekih ekonomskih uređenja. (u plemenskom uređenju ili u robovlasničkom ih nema ili su zastupljene u manjoj mjeri)

Ja sam notorna lijenčina, i kao takav podržavam nerad kao izričaj :)

Šalu na stranu, čovjekova konstruktivnost je sputavana obavezom rada za plaću. Sadašnje nesnalaženje sa slobodnim vremenom i facebook productivity će s vremenom prijeći u konstruktivnije načine. Čovjek se mora privići na nove slobode.
Znaš ono kad ljudi ne znaju što bi sami sa sobom kad odu u penziju? Slično se događa fejs generaciji, s tim da oni to proživljavaju zajedno, online. Uz depresivan nedostatak perspektive..

Tko je glasao

...facebook productivity

Sadašnje nesnalaženje sa slobodnim vremenom i facebook productivity će s vremenom prijeći u konstruktivnije načine. Čovjek se mora privići na nove slobode.
Znaš ono kad ljudi ne znaju što bi sami sa sobom kad odu u penziju?
...jašta,...dašta...
...facebook productivity će s vremenom prijeći u konstruktivnije načine. ...jašta,...dašta...
...to kada facebook bude trodimenzionalan i toliko dubokog sadržaja da kad´ kreativac u njega baci udicu uspije izvuć bar cipla,
...ili kad´ uzne lunjat´ fejzbučkim Evereston mora dobro pazit´ da ga Šerpa iz pratnje ne razvali šakon na primjedbu o, npr. sestri,
...ili ...

Tko je glasao

Nesporazum. Pod facebook

Nesporazum. Pod facebook productivity sam mislio na to kad cijeli dan visiš na fejsu, a rezultat su lajovi i šerane slikice preslatkih pasa.

Tko je glasao

nisam ni ja bio daleko. Meni

nisam ni ja bio daleko.
Meni su pred očima bile tankoćutne slike orošenih cvjetova iz susjednih vrtova...i kreacije makrobiotičkih obroka na stolu...

Tko je glasao

Lajkovi

Lajkovi

Tko je glasao

...to kada facebook bude

...to kada facebook bude trodimenzionalan i toliko dubokog sadržaja da kad´ kreativac u njega baci udicu uspije izvuć bar cipla,

@indian, javi mi molim te kad se to dogodi da i ja krenem na taj fejs. I da cipal bude pečen po mogućnosti.

Tko je glasao

...da pečen, pozlaćen, jer

...da pečen,
pozlaćen,
jer sve će to narod pozlatiti...sjećaš se @mari?

Tko je glasao

Radnik, ili bilo koji

Radnik, ili bilo koji zaposlenik, proizvodi novac koji kreće u opticaj (svojim radom, a zaduženje je tu samo akontacija za budući rad mada je to za pravo točka stvaranja novog novca)

Radnik ne proizvodi novac nego vrijednosti koje se mogu unovčiti ako za taj proizvod postoji potražnja.
Hrvatska i Hrvati su se zadužili da mogu konzumirati, a nisu uložili skoro ništa za stvaranje novih vrijednosti.
, a naj gorje je da konzumiramo strane proizvode, koji kod nas sa PDV-om pune državnu blagajnu i taj se novac troši za kupovanje stranih proizvoda.

Tko je glasao

U trenutku provlačenja

U trenutku provlačenja kreditne kartice ti si stvorio novac. Ne cijeli iznos, ali da veliku većinu. Kartična kuća ti je odobrila kredit i to je novostvoreni novac. On se poništava tvojim plaćanjem računa na kraju mjeseca. Isto i za kredit za stan, auto..
Dok ne god platiš račun, ili ratu kredita, taj novac postoji i u opticaju je. Na kraju, da bi ga poništio, ti si dao svoj rad, odnosno plaću koju si dobio za taj rad.
Proguglaj "sekundarna emisija".

Kod plaćanja debitnom karticom toga nema.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci