Tagovi

Balada o Narayami

Osamdesetih godina prošlog stolje?a do kosti me potresao japanski film 'Balada o 'Narayami'.

http://en.wikipedia.org/wiki/The_Ballad_of_Narayama_%281983_film%29

Radnja se doga?a u malom, siromašnom selu u vrijeme feudalnog Japana. Zbog izuzetno teških životnih uvjeta u selu se primjenjuje okrutna tradicija tzv. Obasuteyama koja se odnosi na obi?aj da se eliminira slabiji ili stariji ?lan obitelji kako ne bi predstavljao teret svojoj zajednici. Obi?aj se sastojao u tome da se doti?nog ?lana obitelji ostavi na nekom udaljenom, samotnom mjestu kako bi ondje umro.

U budisti?kim predanjima, najstariji sin obitelji bio je zadužen da odnese vlastitu majku (ili oca) na svojim le?ima na obližnju planinu i tamo je prepusti (ne)milosti sudbine i prirode. Tijekom tog jezivog putovanja, majka bi razmicala gran?ice na putu da im olakša uspon i ujedno ih trgaju?i ostavljala vidljivu prohodnu stazu kako bi joj sin poslije lakše našao put ku?i.

U filmu kojeg spominjem, Orin je vitalna starica koja se bliži toj dobi, krepka i zdrava, i posve?ena dobrobiti svoje obitelji. Godina je teška, zima oštra i nemilosrdna a urod je bio slab. Selo ima obi?aj da zajedni?ki ?uva svu hranu, neophodnu za njihovo preživljavanje kako bi svatko dobio najnužniji dio i time imao šansu da preživi. Kra?e se kažnjavaju bez milosti. Jedna obitelj prekrši ta stoga pravila, nametnuta za dobrobit sviju, i ukrade hranu iz zajedni?kih zaliha. Kazna je brza i neumoljiva a Orin je prva me?u egzekutorima.

Našem suvremenom umu, kazna je bezrazložno okrutna i nepravedno odmjerena. Zbog kra?e koju je izvršio jedan ?lan obitelji, cijela obitelj je živa zakopana u duboku jamu koju na njihov o?igledan užas i uzaludno zapomaganje u pomo?, zatrpavaju zemljom tako ih žive sahranjuju?i. Sve bez iznimke, stare, mlade, žene, djecu…

Iako naizgled nezamislivo okrutna kazna, u nemilosrdnim uvjetima u kojima oni žive, nije tako neprimjerena. Onaj koji stavi vlastiti opstanak i dobrobit ispred opstanka i dobrobiti zajednice koja mu omogu?uje taj opstanak, kažnjen je bez odgode i milosti, a s njime i njegova cijela obitelj kako bi svi zapamtili lekciju da ?e za svaki svoj prijestup ispaštati ne samo pravi krivci nego i njihovi najbliži do kojih im je najviše stalo.

Iako je zlo?in kažnjen i zalihe hrane spašene, situacija u selu sve je gora. Hladno?a ne popušta, hrane je sve manje i seljani gladuju preživljavaju?i na pukom minimumu. Orin iako i dalje doprinosi svojim radom opstanku obitelji odlu?i da je došlo njezino vrijeme za smrt, ne bi li u njenoj obitelji bila jedna usta manje za hraniti. Uzima kamen i sama sebi kamenom izbija svoje zdrave, bijele zube jer 'oni ?ije vrijeme je prošlo' nemaju zube. Ona svjesno kamenom uništava simbole svoje vitalnosti i snage kako bi, ubrzavaju?i svoj kraj, doprinijela spasenju svoje obitelji. I tako je došlo vrijeme da ju sin naprti na le?a i odnese na Narayamu kako bio ondje umrla. I to je i u?inio, dok smo mi gledatelji ostali nijemi, zgroženi, ganuti i potreseni do srži svog bi?a. Ve?ina u nevjerici i nerazumijevanju, šokirana tim crno-bijelim filmom i tim crno-bijelim poimanjem života.

Ne?u ovdje raspravljati o metafizi?kim implikacijama ove tradicije niti o maj?inskoj žrtvi. Ono što želim istaknuti jest da sam tek sad po?ela razumijevati stvari koje su mi tada, kad sam prvi puta pogledala film bile posve neshvatljive. Nevjerojatna okrutnost kazne za kradljivce hrane koja podrazumijeva da su za tu kra?u – zlo?in – odgovorni svi. Smaknu?e njih sviju pred cijelim selom na izuzetno grozan na?in.

Dok svjedo?im svakog dana 'kra?i hrane' cijelom 'selu' koje direktno dovodi u pitanje opstanak cijele zajednice, ne mogu se ne zapitati ne bi li smo i sami morali naše kradljivce 'žive zakopati' i tako poslati poruku svima koji bestidno i samoživo svakom svojom kra?om (glasova, tvornica, državne imovine) nas žive ukopavaju. Ili da si sami izbijemo zube i pustimo da nas odnesu na vrh planine jer vremena su teška? Ali nisu nam to sinovi ili k?eri za koje bismo se dobrovoljno žrtvovali. To su najobi?niji kradljivci hrane koji misle da njihovo pravo na preživljavanje i opstanak ukida naše. I naše djece. Naposljetku i cijele zajednice.

Pa se onda sjetim svih naših jama u koje smo kao narod zakopavali svoje neprijatelje i shvatim da ništa nismo nau?ili. Jer su u jamama završili i krivci i nedužni a mi još prebrojavamo kosti iz prošlosti i sva?amo se oko njih poput strvinara.

Dok nam upravo sada kradu život, mi pišamo u vjetar, umjesto da pazimo da nam ne izbiju zube.

Komentari

I ne zaboraviti obitelji. I

I ne zaboraviti obitelji. I nije sve gotovo nego još nismo stigli do dna.

bililo

Tko je glasao

Zbog krađe koju je izvršio

Zbog krađe koju je izvršio jedan član obitelji, cijela obitelj je živa zakopana u duboku jamu koju na njihov očigledan užas i uzaludno zapomaganje u pomoć, zatrpavaju zemljom tako ih žive sahranjujući. Sve bez iznimke, stare, mlade, žene, djecu…

i zamisli sad da krenemo kažnjavati po tom principu
sve ustaše i članove obitelji (više od pola učinjeno)
sve komuniste i članove obitelji
sve desničare i članove obitelji (kako neki traže)

ko bi ostao?

usput,
u nas je realni život upravo obrnut od narayame
hrane ima dovoljno
većina je ljudi vlasnik nekretnine ili više njih
ni u europskim eu pojmovima to nije siromaštvo
budžet države, koji je velikim dijelom posvećen socijalnim davanjima
narastao je dvostruko u zadnjih 5-6 godina

naša je narayama obrnuta
među nama
neradnici jašu radnike
stari jašu mlade
lažovi i manipulatori jašu istinoljubive
a u jamu bacamo i trpamo
"on a random basis"
kao staljin u moskvi 1936.

ne usuđujemo se nikome suditi zbog neplaćanja poreza
pa izmišljamo optužbe koje su uvjerljive koliko i šlogarovi iskazi
ne presuđuje sud nego linč
a i sud kao linč, pokatkad

sutkinja domić, možda ne može biti osuđena zbog načina na koji je radila
(jer tako rade i drugi)
ali postoji način da se ustanovi koliko je stekla imovine
kakva joj je bila sudačka plaća
i da se na tu razliku, ako postoji,
procijeni porez
a ako nije plaćen
da je se zbog toga kazni
ali, to bi bio loš primjer

doktor šimić, osuđen zbog traženja i primanja mita
kao da je ugrožavao ljudske živote
nije istraživan i suđen zbog neplaćanja poreza
to bi bio loš primjer

ali nećemo se valjda držati zakona kao pijan plota...
mi smo kao zemlja došli relativno blizu stanja u kojem bismo mogli
početi razmišljati kako ćemo teško napredovati ako ne promijenimo taj stav

a kao društvo, apsolutno smo nesposobni primijeniti zakon na sebe i svoje
npr. josipović na perkovića...
npr. kosorica na kalmetu...
lakše se smijati papi i pedofilima
a polančeca u zatvor
srećom naši smo, razumijemo se
čovjek je jasno poručio da razumije potrebe i da NEĆE protestirati protiv pritvora
zna on, i bez NKVD-a, što treba reći

luka

Tko je glasao

U jamama uvijek završe (i)

U jamama uvijek završe (i) nedužni. To je problem s jamama.

Tko je glasao

Sve si rekla kako jest.

Sve si rekla kako jest. Čitajući radnju filma o kojem si govorila shvatila sam da sam se i sama često osjećala kao i Orin.

Možda sam u godinama kao i Orin, a možda i nisam (ne znam koliko godina ona ima), ali ja sam tipična hrvatska priča - ostala sam bez posla u najboljim godinama kao "glupa, tupa i neupotrebljiva" (nakon 50-e godine života automatski se dobiva taj nadimak ako ti se treba uručiti otkaz, ali ... još uvijek sam mlađa od naše premijerke), a nikome ne pada na pamet da me zaposli. Otkad se hdz pojavio u mom životu, tri puta sam ostajala bez posla, jer su mi firme odlazile u stečaj. Svaki put sam uspjevala ponovno se zaposliti, ali nakon trećeg puta više nije bilo moguće.

I tada sam se počela osjećati kao i Orin ... kao višak, kao teret (ne svojoj obitelji, već društvu općenito), kao nešto ili netko što više ničemu ne služi niti može biti korisno za bilo šta.

Premda stvarno nije tako (jer još uvijek imam svoje vlastite zube u glavi, još mogu potrčati, brzo hodati, raditi, smijati se, razumjeti što mi ljudi govore i što mi rade) ipak je hdz svih ovih godina uspio ostvariti najvažniji zadatak koji je sebi zadao ... da narod države koju toliko voli učini iskompleksiranima, namećući im osjećaje manje vrijednosti, da ga zatupi (to mislim da i nije bilo baš teško, jer su Hrvati većinom zaista tupavi kad toliko godina stalno biraju kriminalce da ih i dalje pljačkaju).
Nikome ne pada na pamet reći dosta, reći - ti su ljudi kriminalci, neznalice, propaliteti ... ukratko vrlo loši ljudi. Kada se govori o drugim solucijama, o mogućnostima da sadašnja opozicija zamijeni ovu jalovu vlast, počnu se odapinjati strelice na njihov račun, počinje se govoriti kao su loši, neznalice, kako ne bi uspjeli izvući zemlju iz krize ... ukratko, bez obzira što je hdz uništio cijelu zemlju do temelja, i dalje se ne prihvaća niti mogućnost da netko drugi pokuša spasiti što se spasiti da.

Tolika količina primitivizma, zaostalosti, neznanja, tupavosti, zloće u tako dugom vremenskom razdoblju (već 20 godina), bez nade da će kultura, školovanost, pristojnost, moral, uvažavanje različitosti, poštivanje starijih, prihvaćanje tuđih iskustava i stručnih znanja, poštivanje povijesti, prihvaćanje vlastitih mana i nedjela i svega drugog sličnog, u meni osobno stvara osjećaj kao u Orin, ne osjećaj potrebe za žrtvovanjem kako bi mojoj dragoj državi bilo lakše (jer oni ne bi imali ništa protiv da mi svi odemo u Narayamu), već želju za odlaskom negdje gdje neću nikad moći čuti imena onih koje slušam već tako dugo. Niti ih vidjeti.

Tko je glasao

eh ptico - na svoj

eh ptico - na svoj posvemašnji stid moram ti priznati da nisam uspjela naći niti jednu riječ utjehe koja ne bi zvučala lažno i jeftino.

I previše poštujem tvoju priču i cijeli taj mučni put koji si prošla kao i mnogi drugi među nama da bih nas još i dodatno ponizila kakvim slatkorječivim dociranjem.

Ali varaju se oni koji misle da smo otpisani jer su nas oni prekrižili. I zato te podsjećam da ulazak u ring ne jamči pobjedu nikome od nas, ali bacanje ručnika definitivno znači poraz. Nema nam druge nego boriti se jače, bolje i žilavije u slijedećoj rundi jer izbor u stvari ne postoji.

Tko je glasao

@nausikaya Hvala ti na

@nausikaya
Hvala ti na pokušajima da pronađeš utješne riječi, ali nemoj se truditi.

Sve je to prošlo svršeno vrijeme, činjenično stanje i priča o jednoj uništenoj generaciji. Zato ne postoje nikakve utješne riječi, jer utjehe ni ne može biti. Sve je to nešto što je prošlo, netragom su nestale neke životne vrijednosti koje se više ne mogu ni na kakav način vratiti.

Kad kažeš da se varaju oni koji misle da smo otpisani, ja kažem da oni ništa ni ne misle. Oni nisu genetski sposobni misliti tako duboko, niti su sposobni za osjećaj empatije (suosjećanja sa drugima).

Što se tiče daljnje borbe, tu nema izbora. Sve dok čovjek živi on se i bori. Na ovaj ili onaj način. Zato, ako ništa drugo, imamo ovaj i slične forume na kojima se možemo boriti protiv zatucanosti i nepravde. Jer, najgore je kada se čovjek preda i odluči uopće ne reagirati. E, to je zaista najgore. Jer bi to značilo da su loši pobijedili. A to se neće nikada dogoditi. :)

Tko je glasao

Pročitao sam tvoj dnevnik

Pročitao sam tvoj dnevnik uz "jutarnju" kahvu, po tmurnome danu i moram priznati, teško mi pade na stomak.
Davno sam u školskoj knjigici svoje kćerke pročitao definiciju države u kojoj piše da se pojedinci odriču određenih svojih prava u korist države koja im za uzvrat MORA obezbjediti hranu i posao. Ta imaginarna tvorevina, država, ne samo u ovom trenutku izigrava dobar dio svojih građana i zapravo time poništava ugovor između građana i nje. Za ovakvu tvorevinu građani ne osjećaju nikakav dug jer vide da su oni tu zbog države a ne država zbog njih. Zbog toga i gledaju da je na svaki način prevare ili nešto ukradu od nje jer ne vide u tome ništa nemoralno.
Sa takvim stanjem svijesti nema razvitka i napretka a kamoli dragovoljnog odricanja u korist države jer ne postoji ni malo povjerenja kako će se to odricanje iskoristiti za opće dobro.

Tko je glasao

Za ovakvu tvorevinu građani

Za ovakvu tvorevinu građani ne osjećaju nikakav dug jer vide da su oni tu zbog države a ne država zbog njih. Zbog toga i gledaju da je na svaki način prevare ili nešto ukradu od nje jer ne vide u tome ništa nemoralno

Najlakši način da nagovoriš nekoga da prestane žaliti za onim što gubi je;ocrniti prave vrijednosti u očima onoga koji žali.
Mogu li uistinu beskrupulozni trgovci našom domovinom zatomniti našu ljubav prema toj istoj domovini?
Ako to uspiju,postati će dobro plaćeni činovnici u nekoj novoj tvorevini(tamnici naroda)ma kako se ta tvorevina zvala, biti će naša maćeha.
Najgore od svega je što smo im mi kroz svoja odricanja financirali bezbrižan život i pripremali im sve vrijeme teren da postanu dobri trgovci, ali su zapravo dobri samo pogledom na ostvarenu vlastitu dobrobit.
Za sve druge građane u većini, takvi su samo prodane duše i izrod naroda kojem su trebali biti pravedno vodstvo.

Tko je glasao

blade - milsim da je onome

blade - milsim da je onome tko je u stanju nadići vlastite sitne interese, nemoguće zatrti ljubav prema domovini i da je velika većina spremna i na odricanja i na svakodnevni hod po mukama.

Problem je jedino što se neki više nemaju čega odreći jer su već sve dali, što se neki nikada nisu ničega odrekli a oni koji nas vode i trebali bi biti najbolji od nas, pokazuju kako sami nisu spremni ni na djelić onoga što su mnogi od sebe već dali i što od nas traže.

Osobno se nisam nikad smatrala dovoljno pametnom, dobrom ili 'boljom' od drugih i 'pozvanom' da nekog vodim. Vjerovala sam da onaj koji se stavlja u 'službu' svog naroda kao lider mora biti bolji od mene, mudriji, plemenitiji i požrtvovaniji, vizionar i krotitelj lavova. A što sam naučila iz iskustva?

Da u startu sumnjam u svakog tko se osjeća 'pozvanim' i 'odabranim', da zaštitim svoju vjeru u dobro od onih koji ga masovno nude poput jeftine konfekcije, da skrivam svoju nadu da će se jednog dana pojaviti i onaj koji nas neće prodati za 30 srebrnjaka i da njegujem svoju ljubav za svoj narod i svoju zemlju gotovo potajice, kao endemsku vrstu ne bih li je sačuvala od trgovačkih putnika iz raznih stranaka koji bi je učas ugrabili i dresirali u svoju cirkusku atrakciju.

Tko je glasao

Problem je jedino što se

Problem je jedino što se neki više nemaju čega odreći jer su već sve dali, što se neki nikada nisu ničega odrekli a oni koji nas vode i trebali bi biti najbolji od nas, pokazuju kako sami nisu spremni ni na djelić onoga što su mnogi od sebe već dali i što od nas traže.

Boje se istine o pripadnosti grupaciji onih koji obespravljuju i mogućnosti razotkrivanja te istine.
Kako opravdati visoke mirovine i raznorazne nagrade u zemlji gdje većina građana proživljava od 1-1?
Nitko to nemože opravdati ni osmisliti, nema takvog govornika, a čak i demagozi u razotkrivanju gube tlo pod nogama.
Kažeš da se nema tko odricati u ovoj zemlji, a ja ti kažem da se mnogi mogu odricati itekako.
Svi oni koji su dobili nešto, a to svojim radom nisu zaradili(neovisno koja ideologija opravdava dobivanje nečega).
Hrvatska se za godinu dana izvlači iz recesije, kada bi počeli plaćati materijalne vrijednosti, svi oni koji su te vrijednosti dobili badava.
Čak se i vrijednosti darivane braniteljima nisu smjele davati bez dugoročne otplate,makar na 99 godina.
Sve ono što se radom stvori, a nekom se daruje,onda to darivano predstavlja teret otplate za nekog drugog.
Tu je nadvito zlo i prokletstvo nad našu preljepu domovinu jer nema sreće u otetim i darovanim vrijednostima.
Znam da će mnogi oni koji su nešto dobili biti protiv takve teze, ali to ne umanjuje činjenicu da smo zbog takve trenutne stvarnosti,tj. radi svakakvog darivanja, mi svi zapravo u gabuli.
Nažalost, mi ovisimo o dobroj volji "uspavanih" vlastodržaca koji nas promatraju s mrenom na očima i u tome je sazdan bit apsurda.

Tko je glasao

blade - mala ispravka

blade - mala ispravka netočnog navoda. Ja sam rekla da se mnogi nemaju više čega odreći a da se neki nisu nikad ničeg odrekli.
A ima ih i mogu.

I jest, dijelilo se šakom i kapom i zaslužnima i onima koji to nisu a sad kad se treba uzeti, uzet će se istim aršinom. Jer je lakše nabit uravnilovku širokim tihim masama koje smjerno trpe i gutaju nego ocarapit Cezaru Cezarovo 'pučkim tribunima' i 'vrlim senatorima' republike.

Ali tko nam je kriv nego mi sami? Očito u našim glavama Cezaru pripada pravo da i da uzima i da dijeli, dok je nama kruha i igara.

Samo se taj kruh opasno stanjio a i igre su već viđene.

Tko je glasao

Ali tko nam je kriv nego mi

Ali tko nam je kriv nego mi sami? Očito u našim glavama Cezaru pripada pravo da i da uzima i da dijeli, dok je nama kruha i igara.

Samo se taj kruh opasno stanjio a i igre su već viđene.

Činjenica je da je ta igra u vidu preplaćene politike postala preskupa za građane, a ulaznice malobrojnih gledatelja(mali broj izlaska na izbore) ne pokrivaju ni održavanje terena.
Sada tu lošu igru moraju financirati svi oni koji ni ne žele gledati takvu "utakmicu"(svi porezni obveznici).
Kada bi bar mogli napraviti transfer naših aktivnih političara,kvaliteta te igre višestruko bi dobila na kvaliteti.
Samo je problem u jednoj istini;ne samo da ih je nemoguće prodati u neki drugi klub, nego ih je teško i besplatno transferirati.
Nikako sami da shvate; da su teret narodu i Bogu.

Tko je glasao

Kad vidim da se mladi več

Kad vidim da se mladi več bune jel moraju plačat za penzionere, onda i nismo daleko od te sudbine.
Na pollitika.com su se neki o tome izjasnili.

Tko je glasao

zar nemaš ti njemačku

zar nemaš ti njemačku penziju?

što se općenito umirovljenika tiče, žalosno je koliki su iznosi mirovina i uvredljivo je što se priča o mirovinama uvijek vrti oko povlaštenih mirovina. na taj način odaje se poruka kako su eto neki povlašteni i kako puno koštaju, a s druge strane i najdramatičnije rezanje tih mirovina i preraspodjela na "obične" mirovine ne bi gotovo ništa promijenila situaciju. stavljanje naglaska na povlaštene služi isključivo odvraćanju pozornosti s ne-povlaštenih.
problem je u omjeru radnika i umirovljenika i nalazimo se u začaranom krugu. za mirovinsko osiguranje doprinosi su već ionako preveliko opterećenje radničkih plaća, a drugih izvora očito nema. na taj način dobivamo nezanemariv broj umirovljenika koji npr u zagrebu žive s doslovno četvrtinom prosječne plaće. kako ti ljudi preživljavaju - to je već slučaj za na rubu znanosti.
što je po meni najgore, s godinama će situacija biti sve gora i gora. moji roditelji više se ni ne nadaju da će imati mirovinu koja nije tek sića, a ja mislim da ću do moje penzije ako ju doživim riječ mirovina tražiti u rječniku arhaizama.

@n's dnevnik općenito; lijepa i dirljiva priča, šteta što nisam pogledala, ali... 80-ih godina kojeg stoljeća bi te uopće moglo dirnuti?

..............................................................................................
Get your facts first, then you can distort them as you please.

Tko je glasao

što se općenito

što se općenito umirovljenika tiče, žalosno je koliki su iznosi mirovina i uvredljivo je što se priča o mirovinama uvijek vrti oko povlaštenih mirovina. na taj način odaje se poruka kako su eto neki povlašteni i kako puno koštaju, a s druge strane i najdramatičnije rezanje tih mirovina i preraspodjela na "obične" mirovine ne bi gotovo ništa promijenila situaciju. stavljanje naglaska na povlaštene služi isključivo odvraćanju pozornosti s ne-povlaštenih.

Najžalosnije je to što se je uništio sam smisao izdvajanja za mirovinski fond, pa sada imamo fiktivne prikaze primanja zaposlenih, a time i minimalne uplate u mirovinske fondove.
Pomješalo se isplate mirovina sa socijalnom pomoći(mirovina za koju nisu uplaćena sredstva nije drugo do socijalna pomoć), a zbog tog neraščišćenog računa imamo u mirovinskom fondu 40% manjka, tj.taj manjak se trenutno financira iz državnog proračuna.Takva stvarnost bi "na koljena bacila" jednu Švicarsku,a mi se čudimo što je Hrvatska "pokleknula".
Događa se apsurdna stvarnost u kojoj radnici na rubu siromaštva izdvajaju sredstva u fondove koji bi trebali "oploditi" ta sredstva za njihove mirovine,ali fondovi ta sredstva "ne oplođuju", nego ih troše za isplatu mirovina i to u velikom broju puno bogatijim umirovljenicima, koji su vrlo malo ili ništa sredstava uplaćivali u te fondove.
Mirovinski fond bi trebao biti isključivo mirovinski fond i funkcionirati na način da se iz istog fonda isplaćuje onolika mirovina koliko je uplatitelj kroz djelatno razdoblje ostvario, uz pribrojenu kamatu za razdoblje u kojem se je kroz fond raspolagalo sredstvima(nešto poput drugog mirovinskog stupa).
Sve drugo što premašuje taj iznos trebalo bi nositi naziv socijalna pomoć, a visina te socijalne pomoći bi trebala biti ista za sve korisnike.
Naknada za invaliditet i potrebe koje imaju invalidne osobe također ne bi smjela biti vezana za mirovinske fondove.
Korisno bi bilo formirati fond u koji bi sredstva uplaćivali počinitelji štetnog djelovanja koje je izazvalo određeni invaliditet i onda iz tog fonda isplaćivati naknadu za invaliditet. U tu opciju bi se trebala uključiti osiguranja.
Ovako imamo velike isplate osiguranja za počinjene štete, a mirovine tim oštećenim osobama financiraju uplatitelji u fondove mirovinskog osiguranja.
Kako god pogledaš, sve je velika nepravda.
Ko' da su sustav kreirali zamračeni umovi,ispijeni besmislom socijalističkog sustava u kojem svi plaćaju a najviše koristi imaju partijski komesari i njihovi podržavatelji.
To što mi danas imamo u zdravstvenom i mirovinskom osiguranje nije drugo do nastavak "života" socijalističkog sistema.
Partijske komesare zamjenili su stranački čelnici i u toj činjenici je vidljiva jedina razlika.
Ako vi vidite nešto drugo, molio bih vas da mi "otvorite oči".

Tko je glasao

Skviki, mislim da nije

Skviki, mislim da nije sporno pravo umirovljenika na mirovinu nego je sporan sam broj umirovljenika (kojekavih se tu sad skupilo a ima i onih koji nisu nikada ni radili) i omjer umirovljenih i zaposlenih koji je trenutno 1 : 1,38 (u nizozemskoj je primjerice 1 : 3,32) jer stalnim padom zaposlenosti i gubitkom radnih mjesta taj omjer postaje neodrživ.

Ako se takav trend ne zaustavi (a za vjerovati je da neće biti promjena preko noći) cijela će nam Hrvatska postati jedna Narayama.

Tko je glasao

Ružno bi i neprirodno bilo

Ružno bi i neprirodno bilo da mladi ne razmišljaju o svojoj sigurnosti u starosti, međutim naše je danas da pravilno identificiramo one predstavnike totalitarne ideologije kojima su usta puna demokracije i legitimnosti udbaškokomunističkih vrijednosti lijepo zamotanih u antifašistički šarenu lažu.

Tko je glasao

Za razliku od Japanaca

Za razliku od Japanaca naši, stari (CKH) su se pobrinuli da mi ostanemo bez zuba, a nama instalirali KOS i UDBU da pazi kako nebi koji od njih završio na planini.

Tko je glasao

rush, nekima su zube izbili,

rush, nekima su zube izbili, nekima izvadili a neki su ih odmah 'predali na čuvanje' i s radošću zahvalnog psa skitnice pristali na brnjicu u zamjenu za državni gebis lomljive kvalitete koji se smrvi čim vlasnik i pomisli da bi škrgutao zubima a kamoli da grize.

Evo jedne ilustrativne pričice na tu temu:

Pas je jednog dana pobjegao s uzice i otišao prošetati u šumu. Nakon nekog vremena sretne vuka.

Reče pas vuku: " Vučji brate, tako si mršav!Kako možeš biti sretan kad si tako neuhranjen i mršav? Trebao bi poći i živjeti sa mnom kod mog gospodara. Ja jedem svaki dan i nikad ne oskudijevam u hrani."

Vuk kratko razmisli i odgovori "Da, u pravu si. Zašto bih se ja ovdje patio u divljini i lovio hranu da bih pojeo i najmanji zalogaj kad mi to netko može dati? Dobro onda, idem živjeti s tobom."

"Dobro" reče pas, "onda me slijedi."

Dok su išli prema kući, vuk primjeti trag izlizanog krzna oko psećeg vrata.

"Pseći brate, " zapita vuk, "kakav ti je to trag na vratu gdje više nemaš krzna?"

Pas uspori, zaustavi se i okrene prema vuku s tugom u očima.

"To je trag ogrlice koju nosim. Stave mi ju kako bi me mogli kontrolirati i držati pod nadzorom" tužno odgovori pas.

"Nikad!" uzvikne vuk i krene se vraćati natrag u šumu. "Ja ću radije biti gladan i slobodan nego utovljeni rob."

Tko je glasao

nije mi baš legla ova

nije mi baš legla ova pričica, po njoj bi gladni bili slobodni, a robovi utovljeni...

je i utovljeni Šuker na neki način rob, ali ako je nezaposlenost sloboda...

a ako svi moraju dužiti mobitele imenom, prezimenom i OIBOM - kontrola i nadzor se odnosi i na utovljene kao i na gladne

Tko je glasao

Draga Nausikaya, hvala

Draga Nausikaya,
hvala Ti.
Ova potresna priča na koju si nas podsjetila okrutna je slika naše stvarnosti.
Na nama je da je što prije promijenimo.
Imamo znanja.
Imamo snage.
Imamo hrabrosti.
Mi to možemo.
Puno pozdrava draga
Mirtaflora

Tko je glasao

@Tko će nas odnijeti na

@Tko će nas odnijeti na Narayamu ? Jer, odavno su nam ubili život i izbili zube.
Hvala ti za ovaj dnevnik.

Tko je glasao

Tko će nas odnijeti na

Tko će nas odnijeti na Narayamu ?
Mislim da je odgovor očigledan i nalazi se u onoj:

Ako neće Muhamed do brda . . .

leddevet

leddevet

Tko je glasao

draga rose, neki put mi se

draga rose, neki put mi se čini da smo već davno ostavljeni na planini samo to još ne shvaćamo. Ali kažu da je noć najcrnja prije zore.

Tko je glasao

@Slažem se s tobom. Zora

@Slažem se s tobom. Zora mora kad-tad svanuti.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci