Tagovi

Bajka o dampingu

Nedavno sam posjetio web stranice carinske uprave RH, naivno misleći da ću naći neke korisne informacije vezane za uvoz robe izvan EU. Naravno, potraga je završila tako da sam ih zvao na telefon i dobio odgovor da mi ne mogu ništa unaprijed reći dok ne stigne roba na granicu. Dakle, zaboravite bilo kakvu fisibility studiju ako se mislite baviti uvozom. Ali ipak, čovjek može i nešto korisno naučiti. Tako mi je pogled pao na donji lijevi kut u kojem se objašnjavaju neki manje poznati pojmovi. Donja slika podsjetila me na davni članak s bloga nreakcija pa sam pomislio da ne bi bilo loše iskoristiti priliku i parafrazirati ga ovdje. Čisto da neke stvari imamo na pameti.

Bajka o dampingu ili tzv. predatorskom zaračunavanju cijena ide od prilike ovako. Jednom davno, iza sedam gora i sedam mora, živio je jedan zli poduzetnik koji je posjedovao sve voćarne u kraljevstvu. Siromašan mladić dođe na ideju da bi i on mogao otvoriti voćarnu. Proda sve što ima i uloži u novi dućan. Kako bi privukao kupce, odluči raditi za manju maržu od abnormalno visoke koju je uzimao zli poduzetnik i uspije ponuditi voće za duplo nižu cijenu. Kada zli poduzetnik to uoči, odluči sniziti svoju maržu kako bi cijena voća bila još niža nego ona kod siromašnog mladića. Siroti mladić počne gubiti mušterije, pa dodatno snizi cijenu. Iteracija se nastavlja do trenutka kada se cijena prodaje izjednači sa cijenom proizvodnje (ili nabave). U svojoj neizmjernoj zloći i gramzivosti, zli poduzetnik odluči se spustiti cijenu i ispod nabavne i poslovati u minusu [1. faza dampinga], znajući da siromašni mladić neće moći dugo pratiti korak. Dva mjeseca kasnije, mladić je prisiljen zatvoriti svoju radnju, a zli poduzetnik - oslobođen konkurencije - ponovno podiže cijene u nebesa i nastavi ostvarivati abnormalno velik profit [2. faza dampinga].

Ovaj zamišljeni scenarij nije ništa drugo nego mit, bajka koja služi kao opravdanje birokratima željnima vlasti za provođenje državne intervencije na tržištu. U stvarnosti, riječ je o protekciji nesposobnih sudionika na tržištu i sprječavanje sposobnih da uđu na tržište i ponude krajnjem korisniku jeftiniju uslugu.

A ako netko misli da ova bajka ima ikakve veze sa stvarnošću, neka razmotri sljedećih nekoliko tvrdnji:

1. Količina novca potrošenog u 1. fazi neće nužno biti manja od dobiti monopola ostvarenog u 2. fazi, nakon što je konkurencija eliminirana. Iako zagovornici teorije o dampingu tvrde da je računica jasna i dobit zagarantirana, u povijesti nije zabilježen niti jedan primjer uspješnog dampinga.

2. Trajanje 1. faze dampinga ne može se predvidjeti niti procijeniti. Uvjeti na tržištu stalno se mijenjaju, pa trajanje 1. faze može trajati puno dulje nego što se u početku mislilo. Također treba uzeti u obzir da 2. faza ne traje beskonačno, jer se na tržištu u pravilu stalno pojavljuju novi igrači koje bi konstantno trebalo "dampirati".

3. Tržište nije statično, neinovativno i konstantno. Za očekivati je da će tijekom procesa dampinga doći do promjena koje bi mogle naškoditi predatoru. Cijene proizvoda i usluga također nisu konstantne, što nastojanje države da definira damping kao prodavanje po "preniskim cijenama" čini u najmanju ruku metodološki upitnim.

4. Na damping se može odgovoriti i kontra-dampingom. Recimo da je plan firme A da dampingom eliminira manju firmu B. Ona se može privremeno povući s tržišta, čekati da firma A nagomila dugove, i onda uskočiti na tržište s jeftinijim (damperskim?) proizvodom taman kada firma A krene u 2. fazu. Moguće je i da se firma B dogovori s firmama C, D i E da će naizmjenično ulaziti i izlaziti s tržišta i tako onemogućiti firmi A da uopće dospije u 2. fazu u kojoj bi trebala nadoknaditi dampinške gubitke.

5. Moguća je i akumulacija proizvoda kupljenih u 1. fazi dampinga, što bi smanjilo potrebu za istima u 2. fazi. Recimo da se u gornjoj priči pojavi frajer s ledenjačom i počne otkupljivati podcijenjeno voće od zlog poduzetnika i skladištiti ga, da bi ga na tržište pustio onda kada ovaj započne 2. fazu. Ili naprosto kućanstva počnu akumulirati voće i kuhati džemove dok je jeftino da ga ne bi morali kupovati kad bude skupo - nije ista potražnja onda kada je voće jeftino i onda kada je skupo.

6. Kao i inače, prešutno se podrazumijeva da velike tvrtke posjeduju svojstvo neranjivosti i da raspolažu s neograničenim sredstvima. Kao da ne postoji nikakva šansa da neka velika firma iscrpi svoja sredstva, pa spas treba tražiti od države i samo od države. Država nikada ne griješi.

Zaključit ću s citatom iz gore spomenutog članka:

Problem nije toliko ekonomski – u ogromnim troškovima i rizicima kojima se izlaže predatorska firma, tehničkim poteškoćama i teškoj izvedivosti samog procesa dampinga, koji ga čine vrlo teško izvedivim planom, a koji se uporno ignorira od strane struke – problem je u osnovnom principu državne intervencije. Država si uzima za pravo da diktira građanima smiju li sudjelovati u dobrovoljnoj razmjeni svog privatnog vlasništva, i to na koji način, pod kojim uvjetima i pod kojim cijenama. Političari cijene smatraju proizvoljnom pojavom koju se, kao i globalno zagrijavanje, mogu jednostavno kontrolirati, i stoga svako dizanje, spuštanje ili održavanje cijena mora biti prvo blagoslovljeno a potom i provedeno kroz državni mehanizam. Birokratske klase i uhljebljenu akademiju koja ih podupire ne treba promatrati s išta više poštovanja nego obične siledžije i lopove, horde narcisoidnih majmuna i napirlitanih hijena kojima nije dosta što otimaju pošteno stečenu imovinu produktivnih građana, nego si moraju i osigurati idući mandat paktovima s velikim igračima kojima nije u interesu tolerirati konkurenciju na domaćem ili stranom terenu.

 

Komentari

citajuci ove tvoje dnevnike

citajuci ove tvoje dnevnike najinteresantnije je prucavati opcu pojavu.. pojavu koja kaze da sto manje netko zna, sto je ograniceniji u promisljanju .. nastup mu je sigurniji, ideologija jaca, agresivnija, cvrsca.. samodrednica pisam, sam naziv "poslanja" i nije tako bitan, jer uvjerenost cak ni ne znaci da se bas o tome radi.. uostalom, svejedno je, princip je uvijek isti..

lijepo je biti tako siguran u sebe i svoje poslanje, tako cvrst i nepokolebljiv, pravocrtan.. ali ..

to je tako dosadno za citati, tako uobicajeno, tako jednostavno i nezahtjevno za pratiti.. i toliko cesto u ovom nasem drustvu, politici opcenito, cak i na nasem kolaborativnom site-u, da nam svima zajedno nije trebao jos jedan zombi vec neke ideologije, uglavnom nemust i jednako toliko bezobraznog ophodenja..

postmoderna jest dezintegrirala sve samorazumljivo i znano, no jos uvijek je frustrirajuce koliko ima sljedbenika na zalasku svog doba..

ili se ipak varam?

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

sorry, post nije upucen tebi,

sorry, post nije upucen tebi, vec galtu..

lunoprof
(Luna)

Tko je glasao

u svakom slučaju se varaš

u svakom slučaju se varaš

Tko je glasao

Ovo je mitska brbljarija i ideologija u službi krupnog kapitala

Dobro je vidjeti da neki od fanatičnih ilibertarijanaca otvoreno priznaju da njihovo histeriziranje protiv Sotone (države) nije motivirano ljubavlju prema Svetom Duhu (Slobodno Tržište), nego jednostavnom podrškom Bogu Ocu (velikim kompanijama).

Damping je inače složena i teška tema, meni ne pada napamet tvrditi da to razumijem (pratio sam npr. sukob SAD i EU s jedne strane i Kine s druge, zbog navodnog dampinga kineskih proizvođača fotonaponskih panela, zbog čekga su SAD i EU uvele zaštitne carine - a WTO je nedavno rekla da je to bilo neoprvdano), ali svakako se ne može svesti na ovakvo pričanje pričica, koje se nastoji ustoličiti u mitove.

Ova primitivna ideološka redukcija, ainrandovske pričitice i miezovski dogmatizam, koju moderni libertarijanci čine u klasnom interesu bogataša koji jašu na valu neoliberaizma iako je sustav očito globalno kompromitiran, potpuno je strukturno isto kao primitivne redukcije marksovih ideja kod staljinističičkih propovjednika dijamasta i histomata.

Tko je glasao

Zašto mrziš slobodu?

Zašto mrziš slobodu?

Tko je glasao

Kao i obično, ti nisi u

Kao i obično, ti nisi u stanju napisati niti jedan suvisao argument na članak.

Tko je glasao
Tko je glasao

Ovo me podsjeća na onaj

Ovo me podsjeća na onaj poznati vic kada tri zatvorenika pritvorena zbog gospodarskog kriminala plaču nad svojom sudbinom i razgovaraju zašto su u zatvoru:

"Ja sam prodavao robu po višim cijenama od svih ostalih pa su me optužili za profiterstvo" - kaže prvi.

"Ja sam, pak, prodavao robu po nižoj cijeni od svih ostalih pa su me optužili za damping" - jadao se drugi.

"A ja, što da je kažem? Ja sam prodavao robu po istoj cijeni kako svi ostali pa su me optužili za kartelsko udruživanje" - zacvili treći.

***

Mislim da mrzitelje slobodne ekonomije zapravo uopće ne zanima postojanje dampinga, monopola ili bilo čega drugog u uvjetima tržišta. Sve što njih zanima je moć generirana pohlepom za tuđim prihodima. Socijalisti se boje slobodnog tržišta zato jer znaju da nemaju što korisno ponuditi drugima i znaju da do tuđih novaca mogu doći samo silom. No za razliku od sitnih kriminalaca koji provaljuju u kuće, socijalisti se služe instrumentima države kako bi otimali na veliko. Priče o nefunkcioniranju tržišta su samo izgovori za ekonomsku intervenciju a funkcioniraju po istom obrasu kao i izgovori za vojnu intervenciju.

Na kraju krajeva, tko je najveći proizvođač monopola, dampinga i sličnih efekata ako ne država sama. Treba nam samo pogledati državne firme, raznorazne komore, minimalne plaće i kojekakva druga čudesa kojima socijalisti uništavaju ekonomiju. Ali to je u redu, jer te monopole i dampinge proizvode oni a ne njihovi klasni neprijatelji ;-)

Tko je glasao

slobodno tržište?

von Libzard, ti kao da si stigao iz 19 stoljeća. Slobodnog tržišta o kakvom ti govoriš nije bilo ni za vrijeme Adama Smitha.
Mi socijalistički kolektivisti živimo u vrijeme zrelog državnog kapitalizma, i u njemu se neki osjećaju sasvim komforno, sve ovisi koliko dugo su imali šanse vježbati kapitalističke institucije iz 21. stoljeća.
Libertarijanstvo je anakrona ideologija koja živi na mitu o idealnim slobodnim tržištima iz nekih početnih faza kapitalizma. Pa pogledaj koji je von katkapital primjer izabrao u dnevniku - voćarnu!
Jebateled, kako vele ovi klinci koji kraj mene idu u školu, pa šta nisi uzeo primjer, nafte, plina, aluminija, bakra, rijetkih metala, urana, kukuruza, da vidimo gdje je tu slobodno tržište i da li ga je ikada i bilo.
Slobodno tržište postoji samo onda ako država na sebe preuzme ulogu regulatora tržišnog ponašanja, ali i to ima ograničen domet, jer s druge strane su ogromne koncentracije bankarskog i korporativnog kapitala kojima je manipuliranje cijenama osnovica za emisiju njihovih derivata i kreativnih financijskih instrumenata.
Ratovi cijenama se već odavno ne vode, jer u takvim ratovima stradavaju svi, to su naučili. Sada se to radi suptilno, vertikalnim integracijama zbog smanjenja ovisnosti o banakama, i horizontalnim zbog eliminacije konkurencije.
To ne znači da nema pokušaja ovladavanja međunarodnim tržištima cjenovnim manipulacijama, ali oni se mnogo lakše suzbijaju državnom anti-dumping regulativom, nego vlasničko prestrojavanje kupovanjem cijelih grana industrije.

uz put, dumping i damping nije jedno te isto. Dumping je manipulacija cijenama radi eliminacije konkurenata uglavnom na konkurentnim međunarodnim tržištima, a damping je aktivnost kojoj je cilj srušiti aukciju prigovorima o kvalitete robe i usluga na aukciji.

Tko je glasao

@hlad: odlično rečeno!

Slobodno tržište postoji samo onda ako država na sebe preuzme ulogu regulatora tržišnog ponašanja, ali i to ima ograničen domet, jer s druge strane su ogromne koncentracije bankarskog i korporativnog kapitala

Paradoks: slobodno tržište može opstojati samo kao rezultat snažne tržišne intervencije.

Anglosaksonci takve stvari ne kuže. Nama, koji smo upoćeni u djela ključnih filozofa o dijalektici (Hegel) i paradoksologiji (Douglas Adams), to je shvatljivo.

pa šta nisi uzeo primjer, nafte, plina, aluminija, bakra, rijetkih metala, urana, kukuruza, da vidimo gdje je tu slobodno tržište i da li ga je ikada i bilo.

Zanimljivo je libertarijanci u pravilu mrze obnovljive, iako pad cijena obnovljivih dovodi do rasula "prirodnih monopola" i pomogućava viši stupanj osobne nezavisnosti (jeftini fotonaponski paneli, baterije i mikromreže, proizvodnja biodizela isl.). O tome stalno pišem i učim, u posljednje dvije godine, kako je odnos tržišta i države složen i ne može se svesti na bilo kakve ideološke apsolutizacije, staljinističke ili miesesovske.

najveće subvencije za fosilna goriva na svijetu su u SAD, vidi: http://thinkprogress.org/climate/2013/03/29/1791811/bombshell-imf-study-...

Iz jednog mog članka iz kolovoza 2013

What Would Jefferson Do? | DBL Investors

Studija "What Would Jefferson Do? : The Historical Role of Federal Subsidies in Shaping America's Energy Future" analizira više od 200 godina američke povijesti (još i prije stvaranja SAD).

U 19. stoljeću za proizvodnju ugljena i drveta države su davale zemljište besplatno, početkom 20. stoljeća federacija je obilno pomagala naftu i ugljen, u doba Velike ekonomske krize hidroelektrane, nakon Drugog svjetskog rata obilno investirala u istraživanje i razvoj nuklearne energije... »Potpora energetskim inovacijama pomogla je pogoniti rast naše zemlje kroz više od 200 godina.« (str. 6) »Inovacije u energetici pokretale su američki rast još iz vremena kad se 13 kolonija ujedinilo da stvori Sjedinjene Države, a vladine potpore su pokretale te inovacije gotovo jednako tako dugo.« (str. 11) »Energetska industrija, s njezinom golemom infrastrukturom, gotovo je nesposobna takmičiti se za sredstva za investiranje na tržištu bez federalnih poreznih olakšica. Te olakšice bile su sredstvo za prevladavanje visokih rizika i uspostavljanje današnje naftne industrije, i one su nužne danas za alternativna goriva kao što su bile prije 100 godina za prevladavanje velikih početnih investicijskih troškova, minimaliziranje rizika povezanog s novim industrijama, te kao signal poreznim obveznicima da postoji potpora tim industrijama.« (str. 34)

Današnje potpore obnovljivima nisu ništa osobito. Izražene kao postotak federalnih izdataka, ispravljeno za inflaciju, subvencije za nuklernu energiju iznosile su više od jedan posto federalnog proračuna tijekom prvih 15 godina, a za naftu i ugljen 0,5 posto. Za obnovljive danas iznose samo oko 0,1 posto.

To je međutim samo mali dio priče. Raznolike potpore za fosilna goriva i za nuklearnu postoje i danas. »Danas, kad tražimo put prema neovisnijoj i čišćoj energetskoj budućnosti, istina je da su obnovljivi, iz povijesne perspektive, ako išta, premalo subvencionirani.« (str. 39)

Tko je glasao

najveće subvencije za fosilna

najveće subvencije za fosilna goriva na svijetu su u SAD, vidi: http://thinkprogress.org/climate/2013/03/29/1791811/bombshell-imf-study-...
da bi i oni koji ne pogledaju clanak znali ove "najvece subvencije za fosilna goriva" su obracunate na nacin da su kao subvencije uzete neobracunate naknade za ispusteni co2, zagadenja i sl.
The world’s advanced economies consume huge levels of fossil fuels, so the failure to properly build pollution costs into the consumer price of fossil fuel use — through a carbon tax or cap-and-trade-style system, or some other policy — is what makes these economic giants the biggest contributors to worldwide fossil fuel subsidies. po toj logici Milanoviceva vlada takoder stimulira gospodarstvo, gradane i sl. jer je mogla opaliti i puno vece poreze nego je zapravo opalila (de facto nisu uveli porez na nekretnine, na kapitalnu dobit,...).
U MMF-ovoj studiji na koju se ovaj clanak poziva definicija famoznih subvencija fosilasima racuna se na nacin da se gleda razlika izmedu neke srednje globalne cijene (fuj fuj trziste) i cijene koju placa potrosac u pojedinoj zemlji (sto je nevideni nonsens jer zbog kojih je posve opravdano drzave koje najvise ubiru od napuhanih cijena zvati ekofasistima). Primjer razlika u cijeni: http://shrinkthatfootprint.com/average-electricity-prices-kwh

Medutim, i u EU se polako pocinje mijenjati prica. Pokazatelja ima puno. Treba vidjeti samo ovo: http://www.oxfordenergy.org/wpcms/wp-content/uploads/2013/11/Limiting-st...
http://www.oxfordenergy.org/wpcms/wp-content/uploads/2013/12/Pulling-the...

Tko je glasao

Da, to je podvala komunjara iz Međunarodnog monetarnog fonda :-)

da bi i oni koji ne pogledaju clanak znali ove "najvece subvencije za fosilna goriva" su obracunate na nacin da su kao subvencije uzete neobracunate naknade za ispusteni co2, zagadenja i sl.

To je jedan od čimbenika, ali ne jedini. Sličnih studija ima puno.

U energetici nikad i nigdje nije postojalo "slobodno tržište". Pogotovo u elektroenergetici. Naprotiv, sad počinje nastajati, kad se urušavaju teritorijalni monopoli vertikalno integriranih elektroprivrednih poduzeća (utilities). Tržišna načela idu sada u korist obnovljivih (jer su cijene dramatično pale i stvorene tehnočke mogućnosti ekonomične proizvodnje na mjestu potrošnje i mikromreža), dok je npr. za održavanje nuklearne energije potrebna vrlo snažna državna intervencija, što pokazuje slučaj NE Hinkley Point u Engleskoj (državna poticaji, koje je EK neki dan ipak odobrila; garantirana otkupna cijena dvaput veća od onih iz vjetrolektrana, pa i veća od onih iz velikih solarnih elektrana; državne garancije itd.).

Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada!

Velika vjetrena i solarna električna postrojenja ekonomski su ravnopravne najjeftinijim elektranama zasnovanim na fosilnim gorivima u SAD, tvrdi uvažena financijska savjetnička tvrtka Lazard Ltd., u analizi objavjenoj prošlog tjedna. (...) Gradsko vijeće Austina, glavnog grada Teksasa, odlučilo je nedavno da do 2025. treba izgraditi 600 MW velikih solarnih elektrana, (...) Odluka je donesena u okviru mjera za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, ali motivirana je prvenstveno ekonomskom računicom. (...) - I razni drugi izvori

Libetarijanci bi, u načelu trebali biti neutralni prema izboru ovog ili onog energetskog izvora. Ako su međutim protiv monopola i državne intervencije, trebali bi cijeniti distribuiranu proizvodnju i mikromreže. Međutim, oni se u pravilu priključuju kampanji protiv obnovljivih, koju u Europi vode velike utilities iz "grupe Magritte" (Energy CEOs call for end to renewable subsidies), dok se u SAD vode bitke u raznim državama, gdje velike kompanije pozivaju države da onemogući razaranje njihovog teritorijalnog monopola (koji je stotinu godina bio tehnološki neizbježan). To se događa u posljednje dvije godine - shvatljivo mi je, da ljudi to još ne shvaćaju.

Ne radi se o tome da je u jednom slučaju stvar u slobodnom tržištu, a u drugom državna intervencija. U oba slučaja postoje državne intervencije, i nemoguće je, da ne postoje.

Ali vidimo međutim kako se navodni ljubitelji slobode u hipu svrstavaju na stranu krupnoga kapitala, koji želi ugušiti konkurenciju. Paradoks slobode: ne klanjaju se oni nekom apstraktnom načelu slobode (koju može postići npr. mudrac na vrhu planine), nego MOĆI. Kvaka 22: što si moćniji, to si slbodniji; najslobodniji si onda, kad dobrovoljno postaneš rob najmoćnijih.

Pritom je zanimljivo, da "energetski zaokret" ka bitno drugačijoj energetici zastupaju najnaprednije kapitalističke zemlje (na čelu s Danskom i Njemačkom - ona notorna komunistica Angela M.), a protivnici, koji zastupaju oslonac na tradicionalnu energetiku, su unutar EU bivše komunističke zemlje na čelu s Poljskom, a van EU Rusija i Bjelorusija - koje su jelte uzori slobodnih tržišta.

Klimatske promjene zaguljen su problem za libertarijance, jer je očito da, ako postoji takva dugoročna prijetnja, te ako zaključimo da bismo trebali raditi na vrijeme da se ona suzbije, naprosto je potrebna intevencija država, dapače njihova koordinirana akcija na globalnom nivou. Zato je najlakši put jednostavno inzistirati, da prijetnja uopće ne postoji (pa jelte svi znamo da su svi ovi iz UN-a, pa i iz IPCCC-a, notorni komunjare).

Bajka, koja se priča u dnevniku, koju se nastoji ustoličiti u mit (mitovi plus obredi pak čine religiju - miesovština svakako jest jedna kompletna religija), cilja na to da se NAČELNO poriče, da damping postoji. Iz čega je vidljivo, da su komunjare preuzele vlast ne samo u IMF, nego i u WTO, gdje su donijeli propise protiv dampinga (međutim, procijeniti je li stvarno u pojedinom slučaju u pitanju damping, beznadežna je zadaća za nekoga tko nije stručnjak u međunarodnom pravu - koje je pak galimatijas).

Nikad ne postoji i nikad nije postojalo "slobodno tržište" bez državne intervencije. Zapravo, slobodno tržište plod je vrlo intenzivnih državnih mjera; nikad se, povijesno, slobodno tržište nije razvilo spontano, nego kao plod intenzivnih državnih napora, i bez njih se ne bi moglo ni održati. To je dijalektika - obrazovanje u "kontinentalnoj filozofiji" olakšava da se to shvati. Ne postoji načelni izbor "ili tržište, ili država". Uvijek postoji i jedno i drugo. Postoje, naravno, praktični izbori ciljeva i mehanizama tržišne intervencije. (A da i ne govorimo o trećem elementu ekonomije:društvenom mehanizmu, nedržavnom i netržišnom, od obitelji preko kooperativa do korporacija.)

Glede klimatskih promjena, evo nešto najnovije (jučer):

Capital is moving to clean energy – governments need to get out of way

Masovni tok kapitala na svjetskom financijskom tržištu počeo se okretati ka investicijama u čistu energiju. Vlade, poput one australijske (koja snažno zastupa interese izvoznika ugljena i klasične energetike), najbolje bi napravile da se maknu s puta. Velike investicije u niskougljične tehnologije dolaze od razvojnih banaka, nekih investicijskih banaka, te od osiguravateljskih kuća. Naprotiv, počele su opadati investicije u sektor fosilnih goriva.

Tko je glasao

U energetici nikad i nigdje

U energetici nikad i nigdje nije postojalo "slobodno tržište". Pogotovo u elektroenergetici. postoji i u Hrvatskoj. Trziste, elektro energije dakle postoji. Struja se kupuje i prodaje kao sva druga ostala roba. Kao sto mi kupujemo dionice, strujni traderi kupuju struju. Postoje njihovi indexi (kao za dionice Crobex), postoje brokeri, nadzori, ... gomila pravila - cijeli "uhodani" biznis.
Kao i kod drugih roba, trzista i ovo ima svoje osobitosti, ali ono postoji. Pricati da trziste energetike ne postoji je kako rece wtf Galt je smijesno.
Slucajno dobar prijatelj mi se time bavi. Doslovno kupuje i prodaje struju. Nisam siguran zna li promijeniti osigurac, ali "na-veliko" kupi i proda struje vise nego zbroj svih vjetrenjaca i fotonapona u Hr skupa.

Tko je glasao

@obala daleka:

Naravno da postoji tržište električne energije; ali obrati pažnju da gore govorim o slobodnom tržištu. Može se vjerojatno diskutirati o "nivoe slobode", ali to je regulirano tržište i samo kao takvo je moguće. Oduvijek je tako bilo. Molim pogledajte gore navedenu studiju What Would Jefferson Do?.

Poanta koju sam želio istaći jest, da ponovim: Ne radi se o tome da je u jednom slučaju stvar u slobodnom tržištu, a u drugom državna intervencija. U oba slučaja postoje državne intervencije, i nemoguće je, da ne postoje. Postojanje tržišta, na kojem kupuje i prodaje tvoj prijatelj, omogućeno je promjenama državne regulative (i nad-državne, na nivou EU).

Spomenuo sam da sada tržište radi u korist obnovljivih. O tome pišem u članku Obnovljivi izvori energije: Budućnost je sada!. Parola iz naslova ne potječe od nekih "alternativaca", nego od jedne financijske savjetničke tvrtke. (Povremeno čujem prigovore na to, da dajem linkove na vlastite članke. ako bacite pogled, vidjet ćete da su ti članci uvelike pregledi novijih vijesti iz respektabilnih izvora, prikazi novih znanstvenih studija, izvještaja, znanstvenih članaka idr.) Upravo pripremam jedan članak o aktualnoj ekonomici nuklearne energije. (Žalba, primjerice, da sadašnja regulacija tržišta nije pravedna prema nuklearnoj energiji, pa regulatori to trebaju uvažiti.)

Tko je glasao

Ovakve clanke treba

Ovakve clanke treba prenositi, ali i prihvacati sa izrazitom paznjom. Pohvalno je imati link na IEEE Spectrum magazin (redovito ga pratim vec desetak godina), ali tim vise treba zadrzati inzenjerski pristup.
Dakle, glavni problem je sto je u Lazarusovoj studiji rijec o tome da se "utility-scale" PV sustavi priblizavaju isplativosti klasicnim, dok se za "residential-scale" i dalje tvrdi da su preskupi. Sam George Bilicic (direktor Lazarda http://www.pli.edu/Content/Faculty/George_W_Bilicic/_/N-4oZ1z13a1t?ID=PE...) kaze:
"Relative to utility scale renewable, it’s a high-cost product and folks who are attempting to advance it are attaching significance to distributor-owned generation which is a high-cost product," Bilicic said.
Without subsidies residential-scale solar photovoltaic solar panels remain considerably more expensive than utility-scale solar, he said.
http://www.cbc.ca/news/business/solar-wind-cost-competitive-for-peak-ene...
Sto je zapravo jako vazno znati. Postavljanje solarnih panela na kuce je izrazito skupo.
"Utility-scale" su velika solarna polja koja se prema studiji cijenama priblizavaju neobnovljivim.

Tko je glasao

@Obaladaleka: "inženjerski pristu" nije tako trivijalan

Ovdje razgovaramo o odnosu slobodnog tržišta i državne regulative u ekonomiji. Ja sam se nadovezao na hlada, koji gore piše Slobodno tržište postoji samo onda ako država na sebe preuzme ulogu regulatora tržišnog ponašanja. Spomenuo sam primjer obnovljivih izvora energije, osobito električne.

Ti si spomenuo da postoji tržište električne nergije, a ja sam napomenuo, da upravo u tome jest poanta, da to tržište postoji zahvaljujući državnoj regulativi. Nadam se, da smo to razriješili i da se slažeš.

zbunio si me time da najednom u diskusiji o ekonomiji spominješ "inženjerski pristup". Međutim, koliko sam shvatio, imaš na umu naprosto to, da treba razlikovati skale veličina kad govorimo o izvorima električne energije - kW, MW, GW.

Bi li, za ljubav diskusije, mogao pretpostaviti, da sam baveći se tom temom posljednjih 30-ak godina naučio tu razliku? Pa moja prva rečenica glasi: Velika vjetrena i solarna električna postrojenja ekonomski su ravnopravne najjeftinijim elektranama zasnovanim na fosilnim gorivima u SAD, tvrdi uvažena financijska savjetnička tvrtka Lazard Ltd.

(U redu, razumijem ako ti je preteško načiniti tu pretpostavku. Navikao sam i ne ljutim se, iako mi je žao.)

U to bi se posvjedočio i da si jednostavno pogledao moj članak, na koji sam dao poveznicu, u kojem je Lazarusova studija tek prva od više njih koje spominjem. Jer u njoj postoji i rečenica: Manja postrojenja (kao krovni fotononaponski paneli) po Lazardovoj analizi su danas još uvijek znatno skuplja. A nakon toga navodim drugu poveznicu, koja govori o krovnim FN: (Ali OK, i na to sam navikao, da zastupnici klasične energetike odbijaju čitati moje članke.)

E sad, kad se radi o "kućnim" fotonaponskim sustavima, reda veličine kilovata, inženjerski gledano, postoji bitna razlika prema "utility scale". "Inžinjerski pristup" ne može se svesti na navedenu trivijalnost. A onda postoji i velika ekonomska razlika.

Eletrane koje su "utility scale", tj. svoju proizvodnju predaju prijenosnoj ili distributivnoj mreži, konkuriraju jedna drugoj. Gledamo za razne elektrane LCOE i druge ekonomske pokazatelje.

Ali, ako pojedini potrošač razmišlja da postavi malu elektranu, čija će se proizvodnja trošiti na mjestu proizvodnje ili neposrednoj blizini, on ne uspoređuje investiciju i LCOE s onom utility-scale elektrane. On uspoređuje s cijenom, koju plaća lokalnoj utility za struju iz mreže. Razina, kad su LCOE jednake, naziva se "grid parity".

To je dakle bitno drugačija kategorija, I upravo tu dolazi do dramatične promjene, zbog koje u posljednje dvije godine podižu uzbunu utilities i u SAD i u Europi. Grid Parity je u nekim djelovima SAD, Europe i drugdje već postignut, u drugima će biti u bliskoj budućnosti. A k tome sad dolazi i upravo započeti pad cijena baterija. Npr: SolarCity Offers Power Storage to Lower Customers’ Utility Bills.

Ovo je pak važno za temu "regulirana tržišta" (iz mojeg člančića o tome u prosincu 2013):

Račun ekonomske isplativosti ovakvih sustava jako ovisi o tarifnim sustavima koji se koriste za naplatu isporučene električne energije korisnicima. S vremenom, očekuje se da će cijene padati i sustavi postati ekonomični pod svim uvjetima.

Sad se pojavljuje ne samo individualna proizvodnja na mjestu potrošnje, koja smanjuje potrebu za strujom iz mreže pa ugružava prihode utilities, nego i mogućnost gradnje mikromreža, koje uništavaju dosadašnji tehnički monopol elektrodistributivnih područja. I sad utilities nastoje svojim utjecajima na vlade to spriječiti.

Njihovu nervozu u SAD prouzročila je studija koju je napravio Edison Electric Institute u siječnju 2013.: Disruptive Challenges:
Financial Implications and Strategic Responses to a Changing Retail Electric Business
.

Inžinjerski i ekonomski pristup su komplementarni i ne mogu se svesti na trivijalnosti.

Tko je glasao

Nemas potrebe toliko se

Nemas potrebe toliko se hvatati za "inzenjerski pristup". Naime, objasnjenje je ovo, dao si link na IEEE Spectrum. To je sjajno. Taj magazin pratim vise od deset godina. Sada je prestao dolaziti tiskan vec ga treba skinuti sa mreze, pa znam faliti. To mi je jedna od najcjenjenijih inzenjerskih novina (pored toga je jos i ACM Communication http://cacm.acm.org/ i naravno DrDobs http://www.drdobbs.com/). Kad sam vidio taj link naravno da sam se udubio (inz.pristup) i pogledao sve o Lazarusu. Kada sam vidio George Bilicic-a onda sam jos to pojacao i to je to.

Tko je glasao

"slobodno tržište plod je

"slobodno tržište plod je vrlo intenzivnih državnih mjera"

I kako sad itko može shvaćati ozbiljno ovakvog tipa?

Tko je glasao

Evo da se i malo

Evo da se i malo nadopunim...

To ne znači da nema pokušaja ovladavanja međunarodnim tržištima cjenovnim manipulacijama, ali oni se mnogo lakše suzbijaju državnom anti-dumping regulativom, nego vlasničko prestrojavanje kupovanjem cijelih grana industrije.

Valjda si želio reći "ali oni se mnogo lakše realiziraju državnom intervencionističkom regulativom"... :-D

Mi bi se trebali već jednom dogovoriti o čemu se zapravo razgovaramo, o onome što jest ili o onome što bi trebalo biti. Jer ako se razgovaramo o onom što jest onda se svakako slažem da se ne razgovaramo o slobodnom tržištu jer ga nema, što samo pokazuje koliko su smiješni oni što ga kritiziraju. Ali ako se razgovaramo o onome što bi trebalo biti, onda se osim slobodnog tržišta i nemamo o čemu drugome razgovarati...

Tko je glasao

Druže Hlade, za slobodu kako

Druže Hlade, za slobodu kako gospodarsku tako i bilo koju drugu, se uvijek treba boriti jer uhljebi nikad ne spavaju i stalno harače.

Htio bih se još samo nadovezati na našu prijašnju diskusiju o Ini. Evo vijesti od jučer:

http://www.poslovni.hr/hrvatska/vlada-trazi-strateskog-partnera-za-croat...

Dakle, ekipa ponovo jaše i opet rade privatizaciju s figom u džepu i traže "strateškog partnera" od kojih očekuju novce ali će ga podyebavat oko upravljanja. I opet ćemo se svi čuditi kad se nato ne javi nitko ozbiljan već eventualno neki muljatori. Umjesto da privatiziraju kako treba, u cjelosti.

To ti je nova Ina za par godina.

Tko je glasao

tako je, von Libi. Ako si

tako je, von Libi.
Ako si primijetio do sada, ja uopće nisam pobornik nekavih prisilnih privatizacija. Privatizacija je alat, i ako će primjenom tog alata državna kompanija postati bolja, onda je treba privatizirati, a ako ne, onda treba ostati državna, a ponašati se kao da je privatna.
Što se tiče nadležnog minstra u ovom slučaju, čovjek očigledno o svemu tome nema pojma, pa su mu takvi i rezultati. Iza svega toga ne treba uvijek tražiti zakulisne, ideološke malformacije, jer se najčešće radi samo o čistom neznanju...
Kaj ti misliš da su unašem kolektivističkom taboru baš svi pametni?
Imamo najmanje isti postotak glupih, kao i u vašem lib taboru.

Primjer Croatia Airlinesa nije isti, čak ni sličan INI.
INA kao ulaznu sirovinu koristi naftu i plin, a nafta i plin pod zemljom su opće, narodno dobro, ne državno! i Kad izađu na površinu nafta i plin su i dalje narodno dobro a INA uzima svoj dio razmjerno investicijama koje su poduzete da bi imali benzina i grijanja u svojim stanovima.
Narodni dio mora ići u mirovinski fond zato da bi svi imali za penziju u starosti, zato je INA "naša" i nikada ne može biti "privatna", niti "državna". Samo taj koncept je malo prekompliciran za libertarijansko shvaćanje svijeta.

Tko je glasao

INA kao ulaznu sirovinu

INA kao ulaznu sirovinu koristi naftu i plin, a nafta i plin pod zemljom su opće, narodno dobro, ne državno! i Kad izađu na površinu nafta i plin su i dalje narodno dobro a INA uzima svoj dio razmjerno investicijama koje su poduzete da bi imali benzina i grijanja u svojim stanovima.
Narodni dio mora ići u mirovinski fond zato da bi svi imali za penziju u starosti, zato je INA "naša" i nikada ne može biti "privatna", niti "državna".
socijalist trubi "nafta je opce narodno dobro", "nije privatno",..., a libertarijanac trubi jedino je sloboda pojedinca opce narodno dobro.

No nije toliko problem je li nesto "opce" ili pak nije, koliko je pravi problem (posebno kad smo svi prisiljeni biti socijalisti) kako i na koji nacin se dogovoriti o proizvodnji i potrosnji nafte. Tu socijalisti vrlo brzo prelaze u negaciju samog sebe i kad svako drugo misljenje ili namjeru (da ne veli mkonkurenciju) pocnu zatirati dobro uhodanim metodama dobivamo nesto sto se uobicajneo naziva komunizam, fasizam i sl. tiranije. Kaada je lijek za takva stanja zahtjev za jos vise "socijalizma" stvar zapravo ide k vragu. Ta stvar najbolje se vidi na primjeru naseg mladog Premijera koji je od uzdanice postao glavni krivac, a zapravo je odradio tek pripremni dio suocavanja sa ovom zvijeri (jedina je steta sto je pri tome bio zbiljski premijer, a posljedice tog sazrijevanja stvarne).

Sto se tice nas, naseg drustva i sl., poruke, ideje... za koju se nasi austrijanci (http://iustitia.hr/hr/) zalazu su pusta "fina podesavanja" jednom kad i ako sloboda uopce bude dostignuta. Zivimo socijalisticki zenit (mislio sam da je Racanova verzija zadnji moguci pokusaj takvo cega, ali sam se grubo razuvjerio) i iz danasnje perspektive gotovo da se ne vidi izlaz jer je i ono sto kakti suprotne ideologije ogrezlo u potpuno isti duh da ne velim svijest.
Zapravo opisao sam zasto sam izrazitije osjetljiv na ad hominem i potpuno neprimjerena vrijedanja liberalnih blogera kojeg vidimo ovdje kada su se pojavili samo tri nova/stara (kao sto uostalom imamo za samo malo tvrde desne cyberkolege i kolegice stalno).

Nemam sta vise za reci nego uputiti na prekrasnu knjigu Darka Polšeka, a posebno: http://www.elektronickeknjige.com/polsek_darko/radjanje_nacije/index_pag... ,
tj knjiga http://www.elektronickeknjige.com/polsek_darko/radjanje_nacije/index.htm

Tko je glasao

Kaj da ti velim Hlad ... ako

Kaj da ti velim Hlad ... ako hoćeš promjene onda ... ha eto ... nekog vraga moraš i promijeniti... zar ne? Neće se ništa promijeniti ako sve ostaviš istim.

A ako pak nećeš promjene (što je sasvim moguće i dapače vrlo izvjesno), pa onda je sve u redu.... :-D

Tko je glasao

3 praščića

Nisam baš shvatio, da li bi ti svu ovu trojicu (ne)slobodnih ekonomičara pustio iz bukse i još ih nagradio za Poduzetnika godine?

leddevet

Tko je glasao

Evidentno nisi ništa

Evidentno nisi ništa shvatio.

Ta trojica ne bi ni trebala biti u zatvoru jer nisu ništa loše učinili.

Poanta je u tome da se država ne smije miješati u tržište.
Poanta je također u tome da te stvari služe zato da bi se nekog selektivno nagazilo, jer kako god napravio , kriv si.
Poanta je u tome da je priča o dumpingu jedna velika obmana.
Poanta je, Letdevet, da treba početi misliti svojom glavom...

Tko je glasao

Slobodan

Evidentno nisi ništa shvatio.
Ma zapravo sam shvatio, samo mi je djelovalo previše blesavo da bi bilo istinito i utoliko sam pružio nekakvu mogućnost spasenja.

Nažalost, prilika nije prihvaćena i utoliko ostavljam tebi savršenstvo druženja s ova tri prevaranta te s najvećim ekonomistom na ovom sajtu (pozdrav Skviki).

leddevet

Tko je glasao

Poanta je da ste vi wannabe libertarijanci

jedan dječji vrtić koji vrišti na ringišpilu.

Poanta je i da vam je smisao za humor malo ... onak...

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

bogami...

... kad mnogi libertarijanac kaže "Ček, ispričat ću ti vic" - bolje je odmah pobjeći. Naime, nisu smiješni.

Ono što mene tlači kod većine libertarijanaca je sljedeće:
- stav "ja sam upio znanja s vrela libertarijanizma i spoznao istinu, svi vi ostali ste sada toliko neuki da se uopće ne isplati raspravljati s vama"
- omiljena etiketa - jednom je to "gušitelji sloboda", "mrzitelji sloboda", itd., itd. tj. nevjerojatna sposobnost brzinskog (i često potpuno pogrešnog) etiketiranja sugovornika (jednog ili grupe).

Šteta. Ovo govorim kao čovjek koji voli raspravljati i kojem su bliske i zanimljive mnoge teme o kojima isti raspravljaju.

Isti definitivno svojim stavovima nastupaju kao s dogmama ili znanstvenim činjenicama, u stilu "kad spoznaš i prihvatiš OVO, onda možemo dalje" - a niti im je dogma razrađena, a niti su činjenice - činjenice. Uglavnom, liči mi na pubertetske svađe u stilu "Ja imam Commodore, Commodore je najbolji - Spectrum je smeće". Šteta.

Tko je glasao

Odličan tekst, bravo!

Odličan tekst, bravo!

Tko je glasao

Dumping for dummies

U stvarnosti, riječ je o protekciji nesposobnih sudionika na tržištu i sprječavanje sposobnih da uđu na tržište i ponude krajnjem korisniku jeftiniju uslugu.
Ja ne znam gdje ti živiš, ali uvjeravam te da dampinga u građevinarstvu ima više nego dovoljno da tvrdnju da toga nema čini besmislenom.

Damping je u dobroj mjeri potaknut Zakonom o javnoj nabavi koji honorira isključivo nisku cijenu i gdje često nalazimo na ponude koje po nikakvoj logici ne zadovoljavaju ovo što ti navodiš u svojoj idealiziranjoj slici sposobnosti kontra nesposobnosti. Zapravo u pravilu je situacija upravo suprotna gdje se pojavljuju uvijek isti igrači koji nerealno jeftino nude svoje usluge loveći svoj profit u mutnom i istovremeno uništavajući one koji pošteno rade i koji nude kvalitetan proizvod.

To je razlog zašto mnogi više ne sudjeluju u natječajima javne nabave, jednostavno nisu sposobni ponuditi takvu nekvalitetu kakvu nude ovi najjeftiniji.

Ima priča iz jednog natječaja javne nabave gdje je najjeftiniju ponudu dao ponuđač koji je upravo vodio sudski spor s istim investitorom oko slabe kvalitete prethodno izvođenih radova, a obzirom da je po svemu, osim ove sudske sitnice koja je tek počela, bio najpovoljniji nitko u komisiji nije htio podmetnuti leđa i istog eliminirati. Razumljivo jer poznavajući naše pravosuđe nije nevjerojatno da isti "mutni" dobije spor bez obzira na katastrofalnu kvalitetu izvedenih radova, a onda imamo dvostruki problem zahvaljujući blesavom zakonu i činjenici da ne postoji damping.

No ako si stvarno uvjeren u ovo što tvrdiš ja ti svakako iskreno želim da tebi izvede radove netko sposoban i kvalitetan što nudi "nepostojeću damping cijenu" i možda shvatiš u čemu je caka.

leddevet

Tko je glasao

sad da li je Sapunar nasapunao išta.... teško pitanje

za nabavke velike (a i male) vrijednosti zakonom uspješno drže oprobane ekipe u igri, to moraju jer je preveliki interes oko ulaska u igru POLAmeniPOLAtebiPOLAnama. Samo rijetki ne zadovoljavaju po čl. 72 tehničke sposobnosti (ne ide ih ova računica sa POLOVInama pa ne uspiju dobiti zadovoljavajuću ocjeno o sposobnosti)

http://www.jutarnji.hr/-natjecaji-su-se-dogovarali-u-saboru-i-vladi--a-n...

Tko je glasao
Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci