Tagovi

AntunTun i njegov Goli Ručak

Posta san totalno indiferentan na ovu lakrdiju (kako ko već na to ko gleda) od naše politike. Jednostavno ne želin sudjelovat u nećemu di mogu igrat jedino ulogu lude. Više uopće ne želin komentirat postupke amo ih ća nazvat političara. Grabljenje mraka loncem i zašivanje razlupanih jaja koncem, njihove programe i izjave koje ka da su inspirirane tom pjesmom Grigora Viteza "Antuntun". Zapravo svih 25. godina ove države i postupci ovoga naroda se mogu dočarat kroz tu pjesmu. Političari samo igraju na šta većina naroda piva. Sve šta je postignuto kroz tih 25. godina je zaduživanje za oko 50 miljardi EUR, rasprodaja gotvo sve društvene stečevine iz bivše države a da od toga nema ama baš nikakova napretka, dapače i dalje smo u sve većem minusu. Sad ti isti likovi čije se postignuće može svest na prethodnu rečenicu, osin šta su svi oni redon postali tusti i bogati, donose nekakve programe za napredak ekonimije i smanjivanje deficita dok su svo vrime istovremeno trubili o nekakovoj samostalnoj Hrvatskoj zemlji blagostanja. Podsjetimo se samo na onoga treuntno oporbenoga ministra financija koji je tamo 2007. dok je PDV još bija 22% kategorički tvrdija da Hrvatskoj ne priti financijska kriza. Danas ta ista kreatura prigovara nesposobnost trenutnoj vladi da nije ništa učinila kako bi nas izvukla iz krize. Dolazi s nekavin programon nove vlade u kojoj bi on opet triba bit ministar financija. Sad bi bilo dobro stavit onoga "smajlića" koji se lupa mlatom u glavu.
Sve je to savršeno okružje da s dna sve više i više besperspektivnog manipulatorskoga šljama dopire do površine koje je s vremenom postalo samom sebi svrha. Plutanje šljama na gotovo potpuno prekrivenoj površini. Kad se podvuće crta upravo to je naš "Goli Ručak". Upravo i samo ono šta imaš na vrhu peruna prije nego šta ga staviš u usta.
Jedino šta me trenutno preokupira je razmišljanje kako šta više srizat moguće gubitke pa odmaglit odavde prije nego šta vrag dođe po svoje. Onaj koji misli da neće neka mi lipo objasni ka malome ditetu kako će to ova država bit makar na nuli odnosno na koji način će ostvarivat "profit" barem jednak onome iznosu potrebnome za vraćanje dugova i kamata te srizat nova zaduživanja. Jedini način namicanja novaca koji ja vidin je da se recimo onima poput mene koji nisu nikome ništa dužni, ništa nisu ukrali i niko in ništa nije da nameću raznorazni lucidni nameti i porezi. Poput recimo certifikata za pasju kućicu ili kazne u slučaju da se gost neobrijan pojavi na teraci. Ok, može i to ali tek nakon šta mi se pojasni ovo prethodno i pod uvjeton da se od turizma ovde može živit. Ne dolazi u obzir da ja s kućon uz more od koje pravin neku lovu i to uzimajući je strancima ostanen s recimo minimalnon misečnon plaćon dok mi se raznorazni uhljebi, paraziti i oni s posušenin kockarskin dugovima smiju. Apsurd!
Bilo kakav interes za nekakovu budućnost ove države san izgubija nakon šta je osuđeni ratni zločinac u po bila dana postrojija svoj sturmabteilung pred zgradom državnog parlamenta bez da iko ozbiljno reagira osin par novinara. Većina tog ratnog zločinca smatra smješnin likon isto ka šta su se smijali jednome "besperspektivnon" Austrijancu s crnin brčićima pod imenon Adolf koji je isto tako postrojava svoju sokol gardu. Okružen još besperspektivnijim likovima poput onoga propalog voditelja farme kokoši zvanog Heinrich u državi pod velikon ekonomskon krizon i politčikin podjelama. Pored čijega portreta ka i portreta njegovih domaćih slugu ovaj naš rado s smješkon pozira. Nakon nekog vrimena ovaj Austrijanac nikome više nije bija smješan. Jedna razlika ipak postoji jer ni Adolf ni Heinrich , osin nešto političkog zatvorskoga staža, tada nisu bili osuđeni ka ratni zločinci.
Lomin se oko toga da skupin familiju i potpalin pete promptno ili da čekan dok se na vidiku ne pojave jahači apokalipse koji sasvim sigurno za obzorom odlučno jašidu u našem smjeru. Sad su pitanja oko kojih se lomin hoću li ih prerušene uspit na vrime pripoznat i hoće li tad već bit kasno.
Obićno se ljudi probudidu iz noćne more dok će se u nas probudit u noćnu moru. Kako god bilo u jedno san siguran, sitnozubi Antuntuni će dobit točno ono šta sitnozube ide dok i dalje uporno pokušavaju zagrabit mrak loncem i razlupana jaja zašit koncem samo šta neće više bit ni za lonac ni za konac. Samo goli ručak na vrhu peruna.

Tagovi

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci