Tagovi

Another brick in the wall

Najosnovniji preduvjet napretka jedne države i naroda op?enito je obrazovanje. Na primjeru Irske možemo vidjeti kako kontinuirano ulaganje u obrazovanje i školski sustav ima eksponencijalni u?inak na iznos BDP per capita. 1985 je Irska bila u društvu Puerto Rica, Madžarske i Slova?ke. Danas je Irska tre?a najbogatija (prema BDP per capita) zemlja Europe, iza Luksemburga i Norveške.

Kako su to uspjeli? Sustavnim i promišljenim ulaganjem u školstvo. Puno sposobnih i visoko obrazovanih mladih ljudi jer privuklo velike strane tvrtke, država je pak tim stranim tvrtkama dala besplatno zemljište, deset godina ih oslobodilo od poreza i evo ih - tre?i najbogatiji narod u Europi. A za sve to je zaslužno kvalitetno školstvo. Možemo povu?i mnogo paralela izme?u Hrvatske i Irske, možda zato što smo i mi i oni bili potla?eni narodi sa velikom emigracijom burne borbe za samostalnost.

I što je toliko dobro u tom irskom sustavu? Sustavnost i ulaganje. Uloženo je puno novaca u pravedan i duboko promišljen sustav državne mature gdje svaki fakultet postavlja koji su njima predmeti važni, djeca u osnovnim i srednjim školama se pažljivo skaliraju prema sposobnostima i preferencijama. Ako netko nema novaca za školovanje, država mu pla?a isto uz uvjet da mora i?i i položiti irski. Upis na fakultete se vrši preko središnjeg tijela tako da nema upisa "preko žnjore." A frapantan je podatak da 41.6% ljudi od 25 do 34 godine ima završen fakultet. Zašto to mi ne možemo imati u Hrvatskoj?

Osnovne škole
Glavna greška osnovnih škola je što drže djecu koja imaju potencijala da budu vrhunski stru?njaci, znanstvenici, inženjeri, doktori zajedno s budu?im kuharima, limarima i zidarima. Djecu koja bi mogla prolaziti kroz gradivo puno, puno brže i u?inkovitije upijaju nova znanja ko?e oni prosje?ni i ispodprosje?ni. Napredni razredi postoje svugdje u razvijenim državama - zašto ih mi nemamo? Bojimo se elitizma? Takvima poru?ujem - "Ni med cvjetjem ni pravice." A naš sustav osnovnog školstva se nije mijenjao od vremena Izidora Kršnjavog. Vrijeme je da fastforwardamo dva stolje?a unaprijed. Napravljeni su neki koraci u vidu Hrvatskog Nacionalnog Obrazovnog Standarda, ali iz druge ruke dobivam informacije da neki relevantni koraci nisu postignuti, samo se smanjio broj knjiga koje djeca nose u školu te da program ?esto uop?e nije prilago?en uzrastu - op?enito da je to sve traljavo napravljeno, bez nekog vidljivog cilja i smisla. Možda je i namjera bila dobra, ali svi znamo da je baš dobrim namjerama poplo?an put do pakla. Prvenstveno je potrebno dignuti razinu obrazovanja koja osnovna škola pruža, da djeca ne odlaze bez ikakvih predznanja u srednje škole, a to se mora posti?i standardiziranim testovima na kraju svakog razreda i iznimnom strogom kontrolom nastavnika jer najbolji u?enik na svijetu pod lošim nastavnikom pati.

Srednje škole
Prvi problem kod srednjih škola je što ima previše gimnazija. Budimo realni - nije knjiga za svakoga, mora i motika biti za nekoga. A gimnazije svake godine pove?avaju i pove?avaju upisne kvote jer im to donosi više novaca. A u Hrvatskoj op?enito vlada neko malogra?ansko uvjerenje da pošten rad "vlastitim rukama" ne doli?i, pa obitelji ?esto tjeraju djecu koja iskreno nisu za gimnazije u iste, umjesto da djecu pošalju da pošteno izu?e neki zanat. A standard obrazovanja u gimnazijama i sam ?esto zna biti manjkavi (svi dobro pamtimo onog postarijeg profesora/profesoricu koji je sve puštao i pri?ao pri?ice o svojim danima u JNA/radnoj akciji Br?ko-Banovi?i). Poznajem puno ljudi koji jesu završili gimnaziju, a po mom osobnom mišljenju mi se ?ini da bi kopanje rovova moglo biti pove?i mentalni napor za njih.
O obrazovanju kakvo pružaju strukovne škole ponekad zna biti toliko porazno govoriti da su bespredmetno potrebna poboljšanja u vidu kvalitete, što teoretske, što prakti?ne nastave, koja se obi?no pretvara u bezo?no iskorištavanje maloljetne radne snage.
Državna matura bi kao trebala donijeti promjene. Ali državna matura u kojoj se polaže samo matematika i hrvatski se postiže ništa. Samo daje jedan zanimljiv statisti?ki podatak. I to jedino ako u?enike na toj državnoj maturi ne ?uvaju njihovi vlastiti profesori (JNA/Br?ko-Banovi?i) i ako nekome teta ne radi u ministarstvu. Ili ako šogor od mamine sestri?ne nije išao u osnovnu školu, a i dan-danas zna popiti pivu sa sastavlja?em testa.

Fakulteti
Uf. Teški, laki i promet? Postoje fakulteti koji u Hrvatskoj nešto vrijede, poslije kojih ti, kao osoba imaš neki kapital na tržištu rada koji možeš ponuditi i koji nešto zna?i - da si ti sposoban i šta ti ja znam. S druge postoje fakulteti na kojima vlada korupcija, interne politi?ke igre izme?u profesora i milijun drugih stvari koje na valja, poslije kojih, jedini kapital koji osoba koja je isti završila ima je eventualno kapital na tržištu toaletnog papira. Na svim fakultetima ?e uvijek i zauvijek biti stvari koje ne valja i to je neizbježno - na nekima manje, na nekima više - ali toga ?e uvijek biti.
U ovom podru?ju su tako?er napravljeni neki koraci uvo?enjem Bolonjskog procesa, ali što se toga ti?e, tako?er iz druge ruke, ?ujem da je samo na malom broju fakulteta uvedena prava Bolonja, dok na ostalima je "biznis ez južual" - jedine promjene koje su nastale su one estetske naravi, da s programi sklepani na brzinu bez neke dublje analize, mjesec dana prije po?etka akademske godine. Da nitko zapravo ne zna što da radi - od profesora i asistenata do samih studenata i da se sve obavlja u hodu. Da ne spominjemo da je odnos studenti:profesori na kriminalno visokih 14:1. Opet isti sindrom - dobra namjera, loša izvedba.

I tko na kraju tu može što treba a što ne treba? Kako da uvedemo naše školstvo u 21. vek? Jednostavno - kopi-pejst! Uzmimo model školstva koji se pokazao u?inkovitim i u velikoj mjeri ga prepišimo! "When in doubt...." O?ito postoje neki u?inkoviti obrasci školstva koji daju rezultate i nema ništa sramotno u tome da se netko drugi dosjetio boljeg sustava prije nas. Mislim ništa sramotno, osim za prosvjetare. Ali sramotnija je ?injenica da u Hrvatskoj ima tek 7% visokoobrazovanih. Puno je više investicijam potrebno u školstvu, po?evši od pove?anja ulaganja u dodatne edukacije profesora, gradacija u?enika i razreda prema sposobnostima te ono što je vjerojatno najvažnije - veoma precizna, opširna studija što bi zapravo trebalo u?initi - napravljena od strane pravih ljudi.

Komentari

Svaka čast na ovom

Svaka čast na ovom postu.
Živimo u društvu u kome je jedino mjerilo uspjeha - novac. Svako ulaganje koje donosi malu dobit je - gubitak poslovnog image-a. Dobru dobit donosi trgovina drogom, građevinarstvo, špekulacije zemljištem, uvoznički poslovi (uključivši uvoz radne snage-budući eldorado) i politička trgovina.
Tu se stiče važnost i novac a time i ugled.
Društveno koristan rad, rad na duge staze (prosvjeta je rad na duge staze) ne donose kratkoročnu dobit, baš obrnuto donose kratkoročni gubitak. Koga to zanima u društvu koje se klanja zlatnom teletu.
Točno je da za slijeđenje Irskog puta potrebna barem vizija, ali tu viziju zabljeskuje sjaj zlata, i ona se ne može zapaziti. Na vizionarima se ne zarađuje. Jasno je da naša politička elita sa vizionarima ne želi imati posla - oni im ruše image uspješnih ljudi.
A bez vizije bauljamo u krug ! U blatu....

Tko je glasao

Prvi problem kod srednjih

Prvi problem kod srednjih škola je što ima previše gimnazija.
Ali sramotnija je činjenica da u Hrvatskoj ima tek 7% visokoobrazovanih.
Zar nisi ovdje ponešto u kontradikciji? Današnje stručne škole su kolabirale u svojoj kvaliteti i ne daju znanje koje je potrebno za studiranje. To je ona beskrajno puta ponavljana priča da nam je Šuvar uništio srednjoškolsko obrazovanje i nemam namjeru ponovo ulaziti u to.

Stanje u gimnazijama je još kakvo-takvo obzirom na stručne škole i ideja da se ukinu gimnazije je upravo u smjeru stvaranja neobrazovanog stanovništva.
Ako smanjimo kvalitetno srednjoškolsko obrazovanje smanjit ćemo i broj onih koji će nastaviti svoje školovanje na fakultetu, a ako smanjimo broj visokoobrazovanih ljudi imat ćemo manjak stučnjaka i teško ćemo naći one koji su voljni svoju stučnost prenositi u školama nego će ih apsorbirati privreda. Dakle manje profesora stvarat će manje stručnjaka i tako fino dalje nizbrdo!

Problem cjelokupnog školstva u Hrvatskoj je da današnja kvaliteta predavača (od učitelja do profesora) katastrofalna. Jasno da dok se takvo stanje ne promijeni ništa nam ne može pomoći. Na djelu imamo negativnu selekciju gdje u stručnom školstvu ostaju samo oni koji se ne mogu zaposliti drugdje jer zašto bi netko radio za 4.000 kn kad može raditi za 8.000 kn ili više, a i zašto bi se ja svoj radni vijek provodio u društvu isfrustriranih vječno nezadovoljnih kolega. Neko vrijeme sam predavao u srednjoj školi i ne bih volio ponoviti to iskustvo.

Stvaranje kvalitetnog školskog sistema je kao sađenje šume, treba jako puno vremena i svaka greška nas u pravilu vraća na početak.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

Veliki problem je u principu

Veliki problem je u principu što svake godine imamo suficit od 5000 ekonomista, a deficit 3000 inženjera. I to što tek 40% ljudi koji upišu fakultet završe isti. Također nužno je dizanje kvalitete stručnih škola kako bi ostvarili bazu srednje klase.

Tko je glasao

svake godine imamo suficit

svake godine imamo suficit od 5000 ekonomista, a deficit 3000 inženjera.
Pretpostavljam da se ne radi o godišnjoj "proizvodnji" diplomiranih ekonomista jer sumnjam da naši ekonomski fakulteti imaju takav kapacitet (to bi značilo uz stopu završavanja od 40% da se godišnje na ekonomiju upiše više od 12.500. studenata).
Nadalje, ova katastrofalna stopa diplomiranih je sigurno u dobroj mjeri uzrokovana lošim stečenim znanjem gdje visokoškolsko obrazovanje postavlja nepremostive zahtjeve za one koji su došli bez adekvatne srednjoškolske podloge.
Svakako treba poboljšati kvalitetu strukovnih škola na način da netko tko završi takvu školu može bez velikih problema nastaviti školovanje na nekom faksu, pretpostavljam u nešto suženijem rasponu obzirom na odabranu srednju školu. U slučaju nastavljanja studija u istoj struci bi čak trebao biti u realnoj prednosti koju je ostvario budući da je u srednjoj školi već dobio jedno prilično dobro bazno znanje.
Na žalost danas su strukovne škole sklonište za lošije učenike i posljedično su takvoj situaciji prilagođeni kriteriji kako cijeli razredi ne bi završavali na popravnom. Vjerojatno je to "medvjeđa usluga" tim učenicima, ali tako je to danas.
Dakle treba poboljšati loše škole (strukovne i tu se potpuno slažem) a ne zatvarati gimnazije koje danas predstavljaju najbolje od srednjoškolskog obrazovanja.

leddevet

leddevet

Tko je glasao

što će djeci

što će djeci školovanje?

dječaci će ionako postati nogometaši ili rukometaši s milijunima, a curice sponzoruše tih sportaša.

a onih nekoliko što se i trude su ionako štreberi.

učenje je out, a ne vidim da bilo tko daje dobar primjer zašto bi trebalo biti in.

učeni ljudi rade 15 sati dnevno za mizeriju, a drmatori njihovu godišnju plaću zarade za istih tih 15 sati, na ilegalan način, i postaju heroji nacije.

malo za kraj...
jeste li znali da goran ivanišević, koji je lobirao za HDZ, ima stan u monte carlu da ne mora voljenoj rvackoj plaćati porez?

IDEMO DALJE!

Tko je glasao

Iskreno, nemam namjeru

Iskreno, nemam namjeru ulaziti u debatiranje, ali ovo je sramotno sa razine pristupa problemu, pogotovo sa "kopi-pejst" zaključkom... Upravo zbog takvih - dajmo i taj kredit - "dobronamjernih sugestija" je školstvo u situaciji u kakvoj jest (kao jedan od vezanih problema - uz recimo zdravstvo - gdje se prepliće socijalna država kao poslodavac [jer želimo kao društvo dati priliku i onima slabijeg imoviskog stanja da se školuju/liječe, pa iz proračuna plaćamo učitelje i liječnike] sa tržišnom ekonomijom u nereguliranom pravnom okviru).

Znači, ugrubo, probleme možemo podijeliti na nekoliko raziina - prva je razina okruženja u kojem obrazovanje djeluje, štono bi se reklo "države" ili "politike" a to uključuje i to koliko će se novaca za obrazovanje ukupno izdvajati, kako će se trošiti i tko će osobno odgovarati za to trošenje (kao i druge stvari koje su van opsega samog obrazovanja a definitivno utječu na njega). Druga je razina sustava, odnosno svih koji su neposredno uključeni u obrazovanje, od nastavnika pa do nakladnika udžbenika i ministarstva, agencija i ostalih trutina. Treća je razina procesa odnosno same nastave, učenika, predmeta i programa a pogotovo ono što je svima u ustima a nikoga nije briga - didaktike i metodike (odnosno kako prestati djecu tjerati da uče gluposti i pomoći im i naučiti ih da uče ono što ih zanima tako da i kad napuste školu znaju i nastave i dalje učiti).

Realno, ne vjerujem da okruženje možemo promijeniti bez neke vrste revolucije, sustav je od 1776. kad je bila zadnja reforma isključivo punjen negativnom selekcijom tako da su neradnici i nesposobni (da li po prirodi ili usljed demotivacije) u dominantnoj većini, te ako želimo išta zaista promijeniti trebali bi se usredotočiti na sam proces. Kopiramo li neki koji se oslanja na uređen sustav i/ili okruženje (kao naprimjer irski) tada ćemo napraviti samo još veće sranje nego što jest sada (znamo otkud pada pa se možemo bar skloniti). Znači bilo koja reforma obrazovanja treba funkcionirati u okruženju i sustavu kakav jest da bi imala ikakve šanse za išta što bi se moglo proglasiti uspjehom. Studije bez ideje što se želi napraviti su samo masturbacija do pred orgazam - nešto potpuno besmisleno i nepotrebno. Treba raditi na tome da se direktno u škole implementira ono što je sada "nemoguće" jer kad se jednom pokaže da jest moguće tada nastaje promjena. Za početak, škole su nam i dalje zatvori za djecu, sve stroži, nastavni plan i program je sve besmisleniji, korupcija i bullying standaradan način rada.

Školovanje u Hrvatskoj zaista i nema smisla osim za par posto populacije. I tek ako tih par posto napravi iskorak i učini samo školovanje smislenijim, a ne da je svrha samo sebi, tek tada ćemo moći dohvatiti sustav, a za koje desetljeće možda i okruženje. Konkretan primjer (također iz domene MZOŠ), jedna osoba koja je po više kriterija "role model" nekoliko generacija mladih u ovoj državi - Janica Kostelić - nakon sportske gradi karijeru u kozmetičkom salonu i reklamira maziva. Zašto ona nije motivirana da nakon sportskih uspjeha nastavi dalje s učenjem?

Tko je glasao

Cika Veljo svaka ti se

Cika Veljo svaka ti se pozlatila!

Tko je glasao

Istaknuo bi da da ovaj tvoj

Istaknuo bi da da ovaj tvoj komentar može dobro posluži i za veoma konkretne općenite potrebe, a koje se ljudima čine krajnje apstraktnom maglom (valjda zbog iscrpljenosti i gubljenjem vida od duge kulturne revolucije).

Realno, ne vjerujem da okruženje možemo promijeniti bez neke vrste revolucije, sustav je od 1776.
To je bilo u sjevernim matičnim djelovima. U južnim, gdje je nakon stoljeća kandijskog rata to 18. stoljeće, do dolaska oluje i trupa francuske revolucije, vladala jaka Vencija, bio je uveden red (mazneš nešto i odsjeku ti prst ...) i kao sada dodjela prijašnje privatne i zajedničke imovine samo "zaslužnim" i "podobnim", te reforme razumljivo nije bilo. Zato su, razumljivo, već skoro mrtve snage, eskplodirale na samu vijest o približavanju revolucije iz Francuske, i od tada do danas teče drama između te dvije etape napredovanja.

Ovo pravo vremensko lociranje osnova je značajno, jer se kontraproduktivnim pokazuje bilo kakav trud oko toga da nešto ima veze s onim "prapovijesnim" npr. iz šezdesetih godina i nedaj bože tridesetih godina 20.st., jer je podjela era na eru prije Bandića i ovo poslije jača nego podjela na ono prije i poslije "zlatnog" grčkog doba.

Ad mojih skromnih dodataka o južnim krajevima i klimatskoj promjeni iz Francuske, također je važno napomenuti, slično o sustavu školstva od 1776.g., da se niuje ostalo na istom nego se je malo palo - kao dobar dan teče kokošarenje a sam uzgoj kokoši i vlasništvo je podosta izvan mode.

Školovanje u Hrvatskoj zaista i nema smisla osim za par posto populacije. I tek ako tih par posto napravi iskorak i učini samo školovanje smislenijim, a ne da je svrha samo sebi, tek tada ćemo moći dohvatiti sustav, a za koje desetljeće možda i okruženje.
Problem je što i tih par posto, okretanjem i pomicanjem, kako god okreneš, pretežno dolazi do zaključka da je krajnje nužna, do stupnja krajnje nužde, nužnost nužnosti koja opće nije nužna. Najbolji liječnici rade najdelikatnija spašavanja ljudi u najopskurnijim uvjetima ne samo zbog svih zbivanja nego i zato što zbilja misle da je to po svemu krajnje nužno, iako prostora i uvjeta stalno ima i svi bi kao ludi trčali samo da odlučno najave da toga i toga dana prestaje ta nužnost. Najbolji stručnjaci u financijama si utvaraju da poznaju global te da je ne samo nužno nego i skoro jedino moguće da lovom opskrbljuju krajnje ishlapjele kokošare, koje inače u vezi drugog moramo povremeno šutati s puta i koji se tome vični uopće ni malo ne opiru, pa što više raskrčiš to više takvim dohranjivanjem ludosti šire močvaru.

Ad lokalnih izbora i bilo čega te najobrazovanije snage su rado tumačiti da se ama baš ništa ne da napraviti bez "provjerenih" snaga, iako smo iskustva da se bilo šta može napraviti jedino stalnim razjurivanjem tih "provjrenih" snaga, čistih kokošara, te da se isti raspadaju skupljajući 10 % glasova koliko im je dovoljno za dobijanje vlasti, pa je često dovoljno samo smanjirti naprezanje na 1/10 i enmaju nikakve šanse.

Ne znam zašto i ad školstva imam dojam da su pitanja iz citata tvoga teksta samo stvar izbora između forsanja i ležernog trezvenog opredjeljenja oko kulturno-revolucionarne opsjene, ili za ili ne, praktički izbor između naprezanja ili opuštanja skoro do dokoličarskog ništa.

Tko je glasao

Ne kažem da trebamo

Ne kažem da trebamo prepisati nečiji tuđi pristup, već samo da treba procijeniti koji faktori i koje promjene pozitivno utječu na razvoj obrazovanja i kopirati ih. Sponzoriranje potrebitih od strane države definitivno nije loša stvar ako se dobro provede.

Čak nije ni potrebna neka mudra rasčlamba problema, već je svugdje problem u nastavnicima koji loše provode zacrtano. Kad bi nastavnici doslovno provodili ono što im se nalaže, pa makar to bilo loše rješenje - omogućilo bi nam graditi na tome - uviditi gdje su greške postojećeg sustava, ali i taj dio zakazuje jer nastavnici često tjeraju po svome, kako su navikli zadnjih 10-20 godina i ne žele se mijenjati ni radi djeca, a pogotovo radi sebe jer im se - jednostavno ne da.

Reforma školstva je moguća - samo nema dovoljno političke volje - u našoj državi važnije je raditi stanove za socijalu i smirivati dobrovoljce mirovinskog rata da ne bace sebe i frižider kroz prozor. Za to vrijeme njihova djeca su na ulici i odustaju od škole - stari nije završio školu, zašto bi oni? Današnja HDZ-ova politika "kruha i igara" mora rezultirati nekakvim krahom. Nažalost samo 7 posto visoko obrazovanih to jasno vidi.

Slažem se da je plan sve besmisleniji i besmisleniji - duboke promjene na tom području su nužno potrebne jer je nastavni plan pun rupa ko ementaler, a srž mu često čine apsolutno nevažne informacije i znanja.

Janica ima para - pusti ti nju. Možda nema koljena, ali ima para. Ona se snašla, ne brinem se ja za nju.

Tko je glasao

danas nema radnih akcija

danas nema radnih akcija koje su nekima poslužile kako pretvoriti ljude sa završenom osnovnom školom u ljude sa završenom srednjom ili im dati posao koji je zahtjevao fakultetsku diplomu. i nije istina da se sputavaju genijalci iz osnovne škole. poznat je primjer sina osječkog suca ivana kljajića koji je sa diplomom osnovne škole uspješno upisao pravni fakultet.

Tko je glasao

Teško je danas raditi u

Teško je danas raditi u školi kao nastavnik, trebalo bi pitati te ljude kako je njima i čuli bi svašta. Najlakše je opali po svima te lijenčine, te negativna selekcija, te ne žele se mijenjati. Jedna dobra indijanska poslovica kaže prvo hodaj mjesec dana u nečijim opancima, pa onda nešto reci o njemu. Ugled nastavnika nikad nije bio niži u društvu. Djeca to jako dobro znaju i osjećaju, pa zlostavljanja nastavnika od strane učenika su redovna pojava. Ti ljudi teško dočekaju penziju i živci im budu do kraja uništeni.
Škola nam propada od kada se ne cijeni ljudski rad i znanje, od kada su snalaženja po političkoj i svakakvoj drugoj liniji važnija za uspjeh u životu od poštenog rada, truda i sposobnosti. Taj proces dugo traje a njegovi plodovi vide se svugdje oko nas.
Pametno je pozvati se na primjer Irske. Ona je procvjetala kad je omogućila besplatno školovanje za sve. Razlika između njih i nas je u tome što smo mi to imali, ali smo krenuli u drugom pravcu i danas gotovo svi školovanje plaćamo i to ne malo u odnosu na naš prosječni standard.
Ne slažem se s konstatacijom da imamo samo 7 % visokoobrazovanih. Možda onih koji su i zaposleni. Svi ostali su po zavodima za zapošljavanje. Pogledajte oko sebe, malo koja obitelj nema barem jedno dijete na studijima ili je već završilo. Statistika prekraja podatke kako kada zatreba i ne moraju imati veze s realnošću.
Drugo je pitanje, zašto se ništa ne radi na tome da postanemo nacija znanja, kad objektivno za to imamo dobre uslove. Izgleda da nas oni vani ne vide u svojim vizijama kao takve. Puno smo interesantniji za NKV poslove poput ratnika ili običnih šljakera. Za takvu viziju da bi postala realnost, sami se trebamo moći izboriti. Treba pogledati i situaciju na zapadu. Ni tamo ne cvjetaju ruže i vlada velika nezaposlenost. Cijeli pogoni se zatvaraju i sele na daleki istok, u želji za lakom zaradom. Čemu se onda mi imamo nadati? Tko je kod nas napravio i jedan korak da dovuče neku prosperitetnu industriju da se i mi imamo gdje zapošljavati? I kako ćeš se školovati kad ne znaš u kojem zanimanju ćeš sutra moći raditi (ostalo je samo trgovac u velikim robnim kućama, a morate priznati da to i nije neka velika škola).
Ako se npr definaraju državni prioriteti turizam, poljoprivreda (ali ne bilo kakva, već npr organska), brodogradnja i drvna industrija, govorim napamet, onda bi trebalo dati prioritet zanimanjima potrebnim u tim strukama i pažljivo ih razviti do savršenstva, ali i onima koji polaze te škole otvoriti mogućnost da se odmah zaposle i napreduju u svom zvanju. Bila bi to i najbolja natalitetna politika, bolje od ove i nema. Daj čovjeku kruh u ruke, za djecu će se pobrinuti sam. A nastavnicima se ne bi događalo da im i nadarena djeca skrešu u brk: "Zašto da učim kad mi mama ionak može naći vezu za zaposlenje i to odmah." Ali to zahtjeva viziju, planiranje i sustavno ulaganje na duge staze, i kao što smo konstatirali, tu smo tanki. I još nešto, kad bi recimo ova vlada čak i donijela takvu odluku, slijedeća bi ju odmah poništila, da se vidi da radi.
Mi se oko ničeg nismo do sada dogovorili, a planiranje budućnosti zahtjeva koncenzus svih snaga, onih koji znaju i onih koji mogu.

Tko je glasao

Sve devet, no

Sve devet, no digresija:
Jedna dobra indijanska poslovica kaže prvo hodaj mjesec dana u nečijim opancima, pa onda nešto reci o njemu. Indijanci u opancima? U Vukovaru poznati naziv za cetnike je bio čejeni pa su se tako pomocu tzv motorola obicno razgovarali čejeni i uje. Tako je to ostalo i eto bilo je tu zivopisnih razgovora. Nes ti Indijanci u opancima, ha ;-)

Tko je glasao

Moja obitelj upravo slavi

Moja obitelj upravo slavi što smo se riješili osnovne škole i sad i najmlađi počinje sa srednjoškolskim obrazovanjem. Stvarno smo se riješili škole s kojom nismo bili ni najmanje zadovoljni, a to je škola koja je na dobrom glasu tu u središtu Zagreba.
Pred nekoliko mjeseci sam bio na roditeljskom sastanku gdje nas je razrednica obavijestila o prilično lošim ocjenama u razredu. Ispalo je da ima 64 jedinice u razredu koje, ako se ne isprave, znači da slijede popravni ili još gore. 64 jedinice u razredu od 17 učenika, to znači više od 3 jedinica po učeniku. Pa to je pravi potop. Vrag mi nije dao mira i javio sam se za riječ pitanjem dali je nastavno vijeće razmatralo taj problem i dali ima nekakav "akcijski plan". Razrednica mi je odgovorila da nastavnici nisu svemogući u da klinci trebaju više učiti i da tu trebaju roditelji biti više angažirani. Ali, zabogamiloga, ta proizvod te škole nije prolazan. Po tim rezultatima cijeli razred pada a nastavnici traže da se roditelji angažiraju. U nastaloj polemici između mene i razrednice ispalo je da ti učenici imaju po jednu ili dvije ocjene u gotovo cijelom polugodištu, a iz nekih predmeta niti jednu i to sve 1,5 mjeseci prije kraja nastave. U razredu od 17 učenika ocjena bi trebalo biti kao pljeve e ne ovakvo ocjenjivanje kao ruski rulet, "I ask you only once!" pa koga pogodi - pogodi.
Naravno da je tu pitanje praćenja rada cjelokupne škole i ono što je mene zanimalo kad razredu iz nekog predmeta ima izrazito puno nedovoljnih ocjena nije li tu ipak pitanje kvalitete nastavnika.
Na žalost slične priče sam čuo od mnogih čija su djeca u tom školskom žrvnju i rijetko se tu ljudi bune budući da se boje da će se nastavnici iživljavati na njihovoj djeci.
Moja je akcija završila tako da je razrednica drugi dan ispitala mog klinca i dala mu trojku. Hvala tata!

leddevet

leddevet

Tko je glasao

iz kojeg predmeta ? Moja

iz kojeg predmeta ? Moja domovina ? ... :)

Tko je glasao

Po statistici - Hrvatske ima

Po statistici - Hrvatske ima 7% visokoobrazovanih ljudi. Nije mi jasno što želiš reći sa "možda onih koji su i zaposleni". Svatko, ama baš svatko tko je visokoobrazovan i tko je iole sposoban u Hrvatskoj može naći posao. Pitanje je hoće li i koliko raditi. Osobno poznajem ljude koji su na socijalnoj pomoći jer su odbili posao jer moraju raditi nedjeljom ili do 6 svaki dan. A osobno poznajem i ljude koji su sa diplomom, sa svojih 50 godina izgubili posao i našli novi u struci bez potezanja ikakvih veza. Tako da mi nitko ne može reći da posla nema. Pitanje je koliko je tko spreman raditi i što je spreman raditi. Danas bi svi vrlo rado bili direktori i menadžeri jer je to jako popularno i djecu se uči da je sramotno biti ćistačica, bravar, vozač bagera, bauštelac...
To što je u Hrvatskoj ostao mentalitet da se posao ne može izgubiti i da se svi stisnu kad treba tražiti novi, to je druga stvar. To što su svi navikli da se radi do 3, to je također druga stvar. A najbitnije u svemu je da se za neke stvari treba potruditi. Ne može se za sve kriviti netko drugi. Uvijek su krivi loši nastavnici, poslije toga je kriv loš sustav prijemnog ili onaj profesor na faksu koji ti nikako ne da da prođeš ispit, koliko god naučio, a onda se nekako sve svede na neku fantomsku silu koja svima drugima nalazi veze za posao, a tebi nekako ne. Možda bi se ljudi, jednom u životu, trebali osloniti na sebe i vlastitu sposobnost, a ne samo sjediti i kukati!

Tko je glasao

Danas bi svi vrlo rado bili

Danas bi svi vrlo rado bili direktori i menadžeri jer je to jako popularno i djecu se uči da je sramotno biti ćistačica, bravar, vozač bagera, bauštelac...

Problem je slojevit. U hrvatskoj je (od kad pratim, a to je preko 30 godina) puno mladih ljudi završilo studije. U potragu zvanu trbuhom za kruhom otišlo je puno (moja procjena oko 30%) visoko obrazovanih ljudi uglavnom u zapadne zemlje.
Mjesta za koje navodiš da bi svi htjeli biti (direktori i menadžeri) zauzeta su politički podobnim bezveznjacima, a u hijerarhijskoj strukturi u kojoj više rangove zauzimaju politički podobni bezveznjaci opasno je pokazati znanje i ambiciju, jer takvi poduzmu sve da se njihova bezveznost nebi kontrastno očitovala.
Stoga su šanse za napredovanje mladih, pametnih, obrazovanih i ambicioznih ljudi svedena na mizernu nadu.
S druge strane siva ekonomija (u kojoj se vrti ogroman novac) također djeluje destimulirajuće na klasično zapošljavanje. Čemu raditi za mizernu plaću ako na crno mogu dignuti dobru lovu. A dok smo mladi za penziju (mirovinsko), socjalno i radni staž baš nas briga.
Nadalje društveno isticanje novca kao jedinog mjerila vrijednosti potpuno destimulira stvaran i uporan rad unutar nekog sustava.
I na kraju zapošljavanje mladih ljudi putem ugovora o radu ne stvara kolektive već se svodi na kratkoročno izrabljivanje ljudi i ti ljudi znaju da napredovanja nema niti će ga biti. Čak se i kopač kanala pomirio s tim da ne može postati predradnik bez obzira na osobnu ambiciju, jer na mjestu predradnika već sjedi neki daleki rodjak (od šefa naravno)

Tko je glasao

U ovom društvu nažalost se

U ovom društvu nažalost se ne cijeni niti rad, niti trud, niti znanje, niti vlastite sposobnosti, bitno se samo "snaći", a svi ostali su "budale" koji se eto ne znaju snaći. Takvo razmišljanje je nažalost uvriježeno u vrlo velikom dijelu populacije, i u horizontali, i u vertikali. Zato se i političarima zamjera, ne zato što su se oni "snašli", nego zato što nisu podilazili narodu....znate onu "Drug Tito i njegovi su krali, al su i nama dali, a ovi kradu, al nama ništa ne dadu"....
Cjelokupno "napredovanje kroz povijest" ( u ap-ovskom kontekstu :) doelo je do razvoja kompletnog društvenog i državnog parasustava, i društvo više ne funkcionira korz svoje redovne institucije, nego jedinona takav paralelni način.

Na kraju, misao za razmišljanje: U ustavu SFRJ stajala je ova konstatacija:

Rad i rezultati rada određuju materijalni i društveni položaj čovjeka, na osnovu jednakih prava i odgovornosti.

..no, niti je to vrijedilo tada, u potpunosti, a niti nažalost vrijedi danas, u potpunosti.

Tko je glasao

"Drug Tito i njegovi su

"Drug Tito i njegovi su krali, al su i nama dali, a ovi kradu, al nama ništa ne dadu"....

Ko djete sam tu poslovicu slušal i mislilo se je na one prije WWII i na komuniste.

Jedan dan se bu to opet govorilo, a zaboravlja se da u stvari ljudima ide sve bolje i bolje.

Pa ja sam ko djete u Zagrebu jel meso samo u nedelju, koji put je bilo malo kosti s mesom i u srijedu.

Imal sam jedne cipele i kad su bile kod šustera sam bil doma jel po zimi nije dobro it bos okolo.

Nekaj slatkog je bilo petog u mjesecu jel je stari dobil plaču.

Nosili smo po zimi kratke hlače i imali duge čarape s štrumfhalterima, gore smo imali košulje i zaštrikani đemper od vune koji je mama zaštrikala od isparane vune jednog ili dva stara tih istih.

Tek tolko o tim dobrim vremenima za vrijeme tita.

Tko je glasao

Skviki, ne znam je li tvoj

Skviki, ne znam je li tvoj post "samo-stojeći" ili kritika na moj post, ali ako je kritika na moj post, onda si krivo shvatio ono što sam ja želio reći - ja sam želio reći kako je u nas nažalost uvriježeno stajalište kako "nije loše ako oni kradu, ako i nama dadu" (da bude pjesnički) - što onda dovodi do toga da je važnije imati vezu ili poznanstvo, ili biti politički podoban, nego što se cijeni znanje, sposobnost, trud...i to vrijedi općenito, za sve slojeve društva, i za sve moguće razloge.

Tko je glasao

Hyeronimus, Nisam mislil

Hyeronimus,

Nisam mislil tvoj komentar kritizirat, nego je ta uzrečica koju si spomenul, za mene crvena krpa.

Tko je glasao

ok..

ok..

Tko je glasao

Od kad sam aktivan na

Od kad sam aktivan na pollitika.com, je bilo više puta omaložavajučeg pisanja u vezi bauštelca i onih koji krampaju.

Kaj me je naj više zaprepastilo da su takve komentare dali mladi ljudi i to ljevo orjentirani.

Tko je glasao

Daj si pogledaj kviz

Daj si pogledaj kviz Najslabija karika, i ako svi ljudi po spisku koji tamo dođu ne lažu, a po vjerojatnosti sigurno svi ne lažu, onda ih je preko 50 % sa visokom stručnom spremom i nezaposleni. Molim te i dalje nastavi živjeti u uvjerenju da imamo 7% visokoobrazovanih i da svatko tko želi raditi sa visokom stručnom spremom može naći posao. Nek te prati sreća i nek ti bude lijepo u životu. A mene smeta da smo svi mi prošli kroz neke i osnovne i srednje škole, kroz ruke nekoliko desetaka nastavnika i profesora i da se nismo u stanju nikog od njih sjetiti s dužnim poštovanjem, jer to su ljudi koji su nas odgajali i učili misliti isto kao i naši roditelji. Sve lijeni, pa ovakvi i onakvi. Oni i danas odgajaju našu djecu i poznaju ih bolje od nas samih jer su duže s njima od nas, nažalost. I naša djeca ponijet će u život nazore tih ljudi koji se danas s njima bore i nadam se da će sutra spominjati imena pojedinih od njih s respektom

Tko je glasao

da, natjecatelji najslabije

da, natjecatelji najslabije karike su stvarno reprezentativan uzorak na kojem se može procjenjivati razina obrazovanja cijele populacije.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci