Tagovi

7 veljače 1990

Danas neprimjetno prolazi jedna slavna godišnjica. Prije sedamnaest godina, preciznije 7 veljače 1990 godine Centralni komitet Sovjetskog saveza je donio povijesnu odluku o predaji sedamdesetogodišnjeg jednopartijskog monopola političke vlasti, što je bio još jedan signal o sveprisutnom kolabiranju komunističkog sistema vlasti na istoku Europe.

To je bila još jedna od Gorbačovljevih inicijativa. Kritičari njegovog djelovanja su upozoravali na mogući raspad tekovina boljševičke revolucije i slabljenja međunarodnog položaja Sovjetskog saveza. Oni koji su ga podržavali naglašavali su nestrpljenje naroda u Sovjetskom savezu slabašnim brzinama promjena (čuvene „Perestrojke“) i naglim urušavanjem gospodarstva. Tadašnji ministar obrane u Sjedinjenim američkim državama Caspar Weinberger izjavio je da je „osobno zadivljen i konsterniran da bilo tko u Moskvi ima mogućnost takvo nešto spomenuti i ne biti ubijen“, a tadašnji predsjednik George Bush (otac današnjega) suzdržano je čestitao Gorbačovu na njegovoj "hladnokrvnosti i prefinjenosti".

Ono što je u svemu bilo ironično jest da je taj događaj označavao spremnost Komunističke partije da se izloži i političkim izazovima u očajničkoj težnji da uspore slabljenje svoje vlasti širom Sovjetskog saveza. No sve to je bilo od male koristi i - Gorbačov je 25 prosinca 1991 morao dati ostavku, a šest dana poslije, na Silvestrovo te iste godine Sovjetski Savez je formalno prestao postojati. Time je ponovno rođena samostalna i nezavisna Rusija.

Iza gore spomenutih povijesnih događaja, u Sovjetskom Savezu i na Istoku Europe se počeo odvijati gigantski proces mijenjanja političke slike svijeta, u kojem su iznjedreni potpuno novi odnosi kroz stvaranje mnoštva novih slobodnih, samostalnih i demokratskih država na ruševinama divovskog „carstvo zla“.

Da se podsjetimo kojim je to redom išlo. Najprije pao Berlinski zid 9 studenoga 1989, koji je bio faktičku uvod u dotada nezamislivo ujedinjene Njemačke (što se i formalno dogodilo 3. listopada 1990). Potom je započet niz stvaranja 14 novih država odvajanjem od Sovjetskog Saveza, i to ovim redom:

• Litva 11 ožujka 1990;
• Gruzija, 9 travnja 1991;
• Estonija, 20 kolovoza 1991;
• Armenija, 23 kolovoza 1991,
• Ukrajina, 24 kolovoza 1991;
• Bjelorusija, 25 kolovoza 1991;
• Moldova 27 kolovoza 1991;
• Azerbejdžan, 30 kolovoza 1991;
• Kirgizija, 31 kolovoza 1991;
• Latvija, 21 kolovoza 1991;
• Turkmenstan, 27 listopada 1991;
• Tadžikistan, 9 rujna 1991;
• Uzbekistan 1 rujna 1991;
• Kazakstan 16 prosinca 1991;

Poljska Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Čehoslovačka su se izvukli ispod sovjetskih skuta i započeli svoj samostalan i demokratski život, da bi Češka i Slovačka svojim razlazom završili procese istočnoeuropskog prestrojavanja dne 31 prosinca 1992. godine.

Ono o čemu će povijest jednog lijepog dana u budućnosti morati dati suvisao odgovor jest fenomen raspadanja Jugoslavije. Naime, dok se ranije i uglavnom na miran način raspadalo cijelo „carstvo zla“ (što unutar Sovjetskog saveza, što političkim osamostaljivanjem istočnoeuropskih satelita), na Balkanu se kasnilo a onda je izbio krvavi rat, i to nasuprot činjenici da se u cijeloj Europi, pa i u svijetu, cijeli ovaj prostor smatrao najdemokratičnijim, najspremnijim i najsposobnijim odgovoriti na izazove novog vremena. Ne samo to, nego smo za provođenje nužnih reformi imali punu (materijalnu i političku) podršku razvijenog svijeta.

O ovoj temi se može raspravljati koliko god želi, s više strasti ili još više razuma, ali će povijest dati svoju nemilosrdnu prosudbu. Najvjerojatnije mnogo drugačiju od slika koje većina ljudi na ovim unesrećenim prostorima nosi u svojim glavama.

No eto, zaplelo se bilo „krvavo kolo“ unutar kojeg su nastajale nove države uz ogromne žrtve i razaranja, unutar kojeg su najprije 25 lipnja 1991 godine nastale Hrvatska i Slovenija; pa 8 rujna 1991 Makedonija, a 1 ožujka 1992 godine Bosna i Hercegovina. Srbija i Crna Gora su bili upali u čvrsti zagrljaj, iz kojeg se referendumom Crna Gora uspjela izdvojila tek 2006 godine, kad možemo smatrati da je ponovno rođena i nova Srbija.

No ono što je bilo najgore, na ovim prostorima su ostale skoro sveprisutne mentalne zamke iz kojih se još uvijek teško izvlačimo - osim Slovenije. Ona se uspjela toliko transformirati da je ne samo odmakla dalje od velike većine novoprimljenih članica u Europsku uniju, nego je nadrasla i dobar dio starih članica.

Tako jutros na kavi, razgovarajući o ovim povijesnim reminiscencijama, moj dobar prijatelj je dao jednu dosta utemeljenu „argumentaciju“. On je rekao otprilike ovo:

„Sve se svodi na korektno funkcioniranje pravnog poretka, koji je u Sloveniji vladao i prije raspada Jugoslavije. Tako npr. kad bih automobilom prelazio slovensku granicu, morao sam dobro paziti kako vozim, da se slučajno ne bih zamjerio prometnim policajcima, jer s njima ni onda nisi imao što pregovarati ako te uhvate u prekršaju.“

Slikovito, nema što!! Ali ono što je na kraju ipak nužno, neophodno, a možda čak i poučno jest postaviti jedno samokritično pitanje: Radi čega smo mi Hrvati, navodne perjanice demokratskih težnji u staroj i pokojnoj Jugoslaviji, ostali na samome europskom dnu?

Tražiti krivce samo u drugima je samo izbjegavanje suočavanja s vlastitim likom u povijesnom zrcalu.

Komentari

marin držić možda nije u

marin držić

možda nije u vezi sa dnevnikom, ali primjeren naziv za trg gdje se nalazi kazalište, pravni fakulet i još nekoliko ustanova i muzeja možda bi bio:

kazališni trg maršala tita.

eto kontinuiteta.

marin držić

Tko je glasao

Pitanje: Tko je najvise imao

Pitanje: Tko je najvise imao koristi od rata u bivsoj YU ?!
Odgovor: Milosevic & Tudjman Co. !

Pitanje: Kakvom su politikom uspjeli doci na vlast?!
Odgovor: Zavadi pa Vladaj !

Pitanje: Kakav je sistem prevladavao u njihovo vrijeme?
Odgovor: Despotovski !

Pitanje: Tko ih je postavio na vlast?
Odgovor: Stoka Sitnog Zuba !

Pitanje: Zbog cega ih je postavila na vlast?
Odgovor: Jer nije znala bolje !

Pitanje: Lijek za sveukupnu HR tegobu?
Odgovor: Uspostava Pravne Drzave !

Pitanje: Kako doci do uspostave Pravne Pravne?
Odgovor: Hrvatskim Proljecem II !

Pitanje: Sto je Hrvatsko Proljece I ?
Odgovor: "Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda, i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima" (Wikipedija)

Pitanje: Sto je Hrvatsko Proljece II ?
Odgovor: Hrvatsko proljece II je organizirani otpor iznjedren od vecine gradjana RH kojima je dosta funkcioniranja Nepravne Drzave. Jedan od glavnih ciljeva organiziranog otpora je vracanje civilizacijsko-demokratskih prava tj. vracanje ponosa pripadnosti hrvatskom gradjanstvu sto je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom te djelatnoscu HDZovog rezima.

Njezin krajnji cilj: Preuzimanje Odgovornosti od Neodgovornih !!!

Live Free or Die !

Live Free or Die !

Tko je glasao

Fali ti Kazahstan. Ostalo je

Fali ti Kazahstan. Ostalo je manje-više OK.
Istina je da je put osamostaljenja ex-YU država išao malo dručijim putem od onoga u ex SSSR-u (malo drukčijim, jer i tamo su izbijali ratovi; sjeti se samo Nagorno-Karabaha ili Pridnjestrovlja / Transnistrije), a potpuno drkučije od onoga u ex-Čehoslovačkoj. To je vjerojatno zbog toga što su ovdašnji lokalni moćnici shvatili da im je to prilika za ostvarenje "stoljetnih snova svojih naroda", uz istodobno zadržavanje na vlasti stare garniture, koja je samo promijenila stranačke dresove. Na ruku im je išlo i to se raspad SSSR-a odvijao koliko-toliko u kontorliranim uvjetima (ipak je to bila nuklearna velesila, pa su i kamere, i svjetska diplomacija bile uprte u tu zemlju), dok je ex-YU ostala poptuno zaboravljena. Dok SLO i HR nisu proglasile samostalnosti i dok nije izbio rat, mnogi na Zapadu ne samo da nisu tu očekivali nikakve probleme, nego nisu čak imali ni pojma da se u toj zemlji događaju neke turbulencije i da u njoj žive različiti narodi (za koje smo kasnije vidjeli da zapravo uopće nisu toliko različiti).
Kod ex-ČSSR ionako nitko nije ni očekivao da bi mogli izbiti neki problemi; samo je "plišani razvod" dolazio u obzir. Što ćeš, oni su takav mentalitet - mirni i civilizirani ljudi. Svojedobno sam bio i u Češkoj i u Slovačkoj. Neki zapadnjaci su ih pitali za usporedbu s exYU i oni su se nasmrt uvrijedili, rekavši da se ne žele ni uspoređivati s nama, već da su njihovi problemi i mentalni sklop šuno sličniji onima u - Belgiji!
Što se tiče Balkana, uvijek se sjetim jedne frendice koja živi u Njemačkoj (tamo je i rođena, ali roditelji su joj odavdje). Ona je i ranije znala govoriti da za nju YU počinje tek od Zagreba i Rijeke, jer da su Slovenija i Istra posve drugi svijet, koji za nju ni po čemu nije Balkan. Moram priznati da me je tada to vrijeđalo, jer Hrvatsku stvarno tada nisam doživljavao kao balkansku zemlju. Danas, više nisam u to siguran.

Tko je glasao

mnogi na Zapadu ne samo da

mnogi na Zapadu ne samo da nisu tu očekivali nikakve probleme, nego nisu čak imali ni pojma da se u toj zemlji događaju neke turbulencije i da u njoj žive različiti narodi (za koje smo kasnije vidjeli da zapravo uopće nisu toliko različiti).
Živim na tom zapadu i pratim dnevnu politiku redovno, a i posel mi je bil takav da sam dolazil s ljudima u kontakt.
Imam drukčije informacije od tebe.
Znalo se je dobro da kad tito umre da se bu to raspalo jel je uvjek kuhalo i ljudi koji su i malo bili upučeni u situaciju su to predvidjeli.
Jedino kaj ih je iznenadilo je taj krvavi raspad koji je izazvala ideja o velikoj Srbiji.
Što se tiče Balkana, uvijek se sjetim jedne frendice koja živi u Njemačkoj (tamo je i rođena, ali roditelji su joj odavdje). Ona je i ranije znala govoriti da za nju YU počinje tek od Zagreba i Rijeke, jer da su Slovenija i Istra posve drugi svijet, koji za nju ni po čemu nije Balkan. Moram priznati da me je tada to vrijeđalo, jer Hrvatsku stvarno tada nisam doživljavao kao balkansku zemlju. Danas, više nisam u to siguran.

Ta tvoja frendica nije izgleda ni j prošla po jugoslaviji. U jugoslaviji se je razlika vidla i iz aviona. No da ja ne govorim moja zapažanja bum napisal gledanje jednog Grka i jednog Turčina.

I jedan i drugi su mi rekli da kad su prolazili kroz jugoslaviju da su imali dojam da Evropa završava posle Beograda.

Tko je glasao

Koliko je ljudi na Zapadu to

Koliko je ljudi na Zapadu to znalo i željelo znati? Daj, prolistaj malo tadašnje novine, kako domaće, tako strane. Nisu pojma imali ni da "Jugoslaveni" nisu isti narod i da ne govore istim jezikom. Osobno sam se uvjerio u kakvom su stanju šoka bili turisti iz bratske nam i bliske Njemačke, kada su ovdje pred rat čuli da postoji neka razlika između Hrvata i Srba.
Frendica o kojoj govorim jako je dobro poznavala ex YU. Mama joj je Hrvatica iz BiH, tata Srbijanac, a imovinu su imali (valjda još uvijek imaju) od Slovenije do Srbije. Često su ovdje dolazili. Njemačko državljanstvo je dobila tek prije 10-ak godina (iako je u Njemačkoj i rođena i odrasla).

Tko je glasao

Humbert, Ima ljudi u svim

Humbert,
Ima ljudi u svim državama kojima je sveukupno znanje takvo da na karti Evrope nemreju najti neku evropsku državu. Nemoj sad mislit da se to odnosi na tebe ili tvoju prijateljicu.
U Njemačkoj ima ljudi koji neznaju ni sve pokrajine svoje domovine.
Ima četri miliona nepismenih ( zvanično od objavljeno i na TV. Čak su i reklame bile u vezi toga u namjeri ljude poticat za učenje.
Svaki i malo školovaniji čovjek koji je čital ozbiljne novine i tjednike je to znal.

Tko je glasao

Moguće, ali ex-YU ih nakon

Moguće, ali ex-YU ih nakon Hladnog rata više nije puno zanimala. Bilo je tada za njih puno zanimljivijih pitanja. recimo, bivši pretpristupni program EU Phare ne zove se slučajno tako (kratica za Poljsku i Mađarsku). Svakako ih je više zanimalo što će biti sa sovjetskim/ruskim nuklearnim arsenalom.

Tko je glasao

E viš' Skviki, sve ti je to

E viš' Skviki, sve ti je to teorija relativnosti: ovisi s koje strane dolaziš. :)

Balkan započinje u Munchenu, a završava negdje u Kurdistanu. ;->

Ja sam tamo negdje 1980-ih, kad sam kao novinar i aktivist počeo više putovati tadašnjom domovinom, zaključio da Jugoslavija dokazuje Opću teoriju relativnosti, naime ono, o povezanosti prostora i vremena: kad putuješ sa zapada na istok - svakih sto kilometara u prostoru je jedno stoljeće unazad u vremenu. :( Kosovo - negdje na prelazu iz ranog u razvijeni Srednji vijek...

Zoran Oštrić (Zelena lista)

Tko je glasao

Zoran, Ja sam 1974 išel od

Zoran,
Ja sam 1974 išel od Požarevca prema moru i s nama su bili Njemci sa djetetom. Išli smo preko Bajine Bašte i Nekakvog brega no sad ne znam više kak se zove.
Ja sam vozil naprjed i prijatelj iza mene.
Išli smo kroz jedan gradić i od jedamput se pred nama stvori čovjek na malom konju, na sebi je imal prsluk od jenječe kože i oko pasa široki remen.
Opanke na nogama i za pojasom zakrivljeni nož. Ja sam mislil da sam u Kurdistanu. Kod prve pauze mi veli prijatelj:
Marijan, kaj sam ja to dobro videl ili mi se samo činilo.

Tko je glasao

Slovenci su bili drugačiji

Slovenci su bili drugačiji - mentalitet i jezik. Sasvim dovoljno da se ne 'utope' u balkanskom kotlu. Istina, nismo se ni mi bili do kraja 'utopili', ali su nas - za rasliku od Slovenaca - intenzivno 'utapali'. I tako, 'nakon svih ratova i bura', pošli mi s Balkana, ali Balkan nije iz nas.

ragusa

Tko je glasao

čuo sam jedan vic,

čuo sam jedan vic, komentar, da se mi ne možemo uspoređivat s nijednim primjerom na ovom Planetu...jer Srbija ne postoji nigdje u Svemiru pa su usporedbe nemoguće...aj' mu ti sad odgovori...

Tko je glasao

otvorio si zanimljivu temu.

otvorio si zanimljivu temu. slovenski i hrvatski intelektualci su pred vrijeme promjena zajedno promisljali i uglavnom se slagali o nacinu tranzicije u drugacije drustveno uredjenje.

zanimljivo je da su u hrvatskoj isti politicari na sceni vec iz tog doba. upravo isti politicari koji tada nisu bili spremni prihvatiti promjene, jednako kao sto im se i danas odupiru pa se mucimo s iznalazenjem i provedbom rjesenja do te mjere da je narod vec poceo sumnjati u svoje sposobnosti za promjene i zdravu pamet.

e, sad, je li greska u narodu ili je sistem error u politicarima koji, cini se, kao da ce zivjeti vjecno?

moj je dojam da nam se sunce mozda smjesi tek kada ih bog uzme sebi, a to kod zlocestih ne ide tako brzo pa su nam i tada upitne sanse za sunce poslije kise jer je vec puno generacija odraslo u ovom nakaradnom i shizofrenom drustvu.

doduse, mozda neko "proljetno budjenje" moze donjeti drugaciji slijed dogadjaja koji direktno utjecu na buducnost svakoga od nas.

veseli leptiric

veseli leptiric

Tko je glasao

Vratili smo se 1990. nakon

Vratili smo se 1990. nakon 18 godina izbivanja u Hrvatsku. Negdje na jesen, s djecom smo otišli na produženi vikend u Podčetrtek. Pa kako se ne može cijeli dan kupati, krenuli smo s djecom u razgledavanja slovenskih i hrvatskih crkava i kapelica kojih ima mnogo i na jednoj i na drugoj strani. Na slovenskoj strani su crkve i kapelice bile uredne, prilazi uređeni i obavezno je pisalo kad se crkvu može pogledati i iznutra ili gdje se u blizini može dobiti ključ. S hrvatske strane zapuštene kapelice i crkve, zapušteni prilazi i nigdje, ma ni na jednoj crkvi niti slova o tome kad je otvorena, kad su mise itd. Čudili smo se tada kako samo nekoliko stotina metara i Sutla mogu izazvati tako veliku razliku.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci