Tagovi

2.386

U naslovu je broj ljudi koji se danas, još uvijek, vode kao nestali u Domovinskom ratu, po evidenciji međunarodnog Crvenog križa objavljenoj u povodu sutrašnjeg "Dana nestalih".

Sutra ćemo vjerojatno u vijestima čuti podatak o 1.122 nestala koliko je prikazano na stranicama Uprave za zatočene i nestale MOBMS. To su "naši".

Žrtve rata, a svaka nestala osoba to po definiciji jest, Republika Hrvatska dijeli na "naše" i "njihove". Da su živi (jer je zbog proteklog vremena taj termin eufemizam za "ne zna se gdje je i kako poginuo"), praktički svi oni bi danas imali pravo na hrvatsko državljanstvo. Građani Republike Hrvatske. Žrtve rata. 1.122 za koje Republika Hrvatska brine i 1.264 za koje Republika Hrvatska ne brine.

I da odmah preduhitrim, ovo nema veze sa "evidencijom" koju vodi Veritas, i koja danas broji 2.666 "njihovih" žrtava, bez ikakve suvisle metodologije ili provjerenih činjenica. Ovo nema veze s mitovima.

Jesmo li mi, kao društvo, kao država, zreli prihvatiti jednostavnu činjenicu da je rat gotov i da sve žrtve tog rata treba barem identificirati? I da to nije pitanje ni politike niti "naših i njihovih". Nego pitanje temeljne humanosti prema žrtvama i njihovim obiteljima.

Komentari

Da su živi , praktički svi

Da su živi , praktički svi oni bi danas imali pravo na hrvatsko državljanstvo. Građani Republike Hrvatske. Žrtve rata.

Ima li među tih 1264 za koje Hrvatska "ne brine" možda onih koji su digli oružje na istu tu državu čiji bi državljani trebali biti, ubijali njene građane, nisu je priznavali?

Naravno, danas 12 godina nakon rata, humano je pitanje da se sve pronađene žrtve identificiraju, slažem se s time.

Nervira me ovo "svi su građani RH, svi su žrtve rata" jer spada u one relativizacije o građanskom ratu, nitko nije kriv, sve je to isto. Za još 12 godina neće više nikome ni biti važno ni jasno kako i zašto je počeo rat i što se u njemu događalo. Tim više što razne udruge tih naših potencijalnih građana svake godine u Beogradu organiziraju mitinge po kojima Hrvatsku prozivaju za masovne zločine i dalje sanjaju nekakve Krajine i općenito ne pokazuju nikakvo kajanje za ono što se događalo u ratu.

I sad Hrvatska treba o svom trošku im obnoviti kuće, dati penzije i tražiti nestale vojnike... Jedno je biti human, a drugo naivan i zaboravljiv prema vlastitoj povijesti.

Tko je glasao

Ti ljudi jesu žrtve rata,

Ti ljudi jesu žrtve rata, govorimo o nestaima. Govorimo o tome da li postoji razlika između HVa i ustaša, partizana, četnika, arkanovaca ili bilo koga drugoga tko je leševe protivnika bacao u jame. Jesmo li mi (da li kao pojedinci ili kao generacija) koji smo sudjelovali u tom ratu išta bolji od bilo koga iz te povijeti, koju eto i na ovom mjestu neki nalaze zgodnim za potegnuti. Smatram da ova Hrvatska u kojoj živimo ne smije biti ista takva. Smatram da ova Hrvatska ima snage biti drugačija, identificirati žrtve rata, sve žrtve rata i upravo time za svagda diskretitirati bilo kakve mitingaške mitove.

I time što će netko ovakav ili onakav dijeliti žrtve, žrtve koje je ustanovilo kredibilna međunarodna organizacija, te žrtve neće nestati. Niti te žrtve išta relativiziraju. Ne mogu, oni su nestali.

Svejedno da li je tko od njih držao pušku u ruci kad je nestao (iako je velik broj, prevelik broj civila na tom popisu ICRCa) - ne samo zato jer je tu pušku u ruci Republika Hrvatska abolirala, nego zato jer čak i ako jest poginuo sa puškom u ruci treba se znati gdje i kada.

Nervira te... Što? To što je rat gotov? To što Hrvatska nije istrijebila pobunjenike? To što i ti pobunjenici, pa čak i ratni zločinci, jesu građani Republike Hrvatske? To što su i ti pobunjenici imali žrtve? To što smatram da je Hrvatska dovoljno sposobna da bude zrela država i ne srami se svoje povijesti? I ne zataškava ju?

Ovaj sam tekst napisao upravo zato jer danas imamo hrpetine onih koji morbidno licitiraju leševima iz ne tako davne povijeti, upravo se naslađuju time što mogu bez ikakva srama lupetati o nestalima u nekom prethodnom ratu (ma samo skrolaj). Upravo zato da za 50-60 godina nova generacija takvih trolova ima barem jedan mit manje. Mit koji sam i odmah u postu naveo, koji je već dodao 1.402 imaginarne nestale osobe. A jedino kako se može osporiti mit jest utvrditi činjenice. Svih 2.386, ne samo 1.122. I to nije nikakav salonski humanizam, to je realpolitika kojom se s Hrvatske skida teret mitova i ratnih zločina.

Tko je glasao

Ovo kao da je Račan

Ovo kao da je Račan pisao... niz floskula i uzvišenih motiva kojima čovjek ne može nego dati četiri zvjezdice, a možda i zasuziti na jedno oko. Samo bi ti trebao shvatiti da mi je tvoj tekst poslužio kao povod za povezanu temu, a da potrebu identifikacije svih poginulih nisam dovodio u pitanje.

Ako postavljaš pitanja meni, onda molim te nemoj odgovarati na njih. U mom komentaru jasno piše što me nervira. Ujednačavanje i uprosječavanje krivnje za rat, gubljenje iz vida povijesnog konteksta i upravo to je ono što i ti govoriš da ne treba raditi.Da, svi su žrtve rata, s time da su neke od žrtava bili agresori koji su rat započeli, a neki su se branili. Da se ne bi ta činjenica nekako putem zataškala jer su svi žrtve.

A što se tiče mitova, oprosti što ću malo uzdrmati tvoj idealistički pogled, ali onome tko želi stvarati mitove nikakve činjenice neće stajati na putu. Unatoč tome što je, primjerice, holokaust iznimno dobro istražen i dokumentiran, s imenima i prezimenima žrtava, i danas postoje poricatelji holokausta. O ratu u Hrvatskoj već postoje mitovi, svake godine na mitinzima u Beogradu se Oluja naziva "zločinom" i nažalost, onima koji zlonamjerno iskrivljavaju povijest, nikakve činjenice neće smetati.
Što ne znači da ne treba sve žrtve identificirati i popisati, ali kao što sam rekao, ja sam pisao o povezanoj temi.

Inače, pri hrvatskom Državnom arhivu postoji grupa znanstvenika koja se bavi tom problematikom, pa ako te zanima, uputi se malo i u njihov rad.

Tko je glasao

Ovaj sam tekst napisao

Ovaj sam tekst napisao upravo zato jer danas imamo hrpetine onih koji morbidno licitiraju leševima iz ne tako davne povijeti, upravo se naslađuju time što mogu bez ikakva srama lupetati o nestalima u nekom prethodnom ratu (ma samo skrolaj). Upravo zato da za 50-60 godina nova generacija takvih trolova ima barem jedan mit manje.

Objasni ti meni razliku iz gore navedenih primjera i ovog dole kaj si ti napisal.

U naslovu je broj ljudi koji se danas, još uvijek, vode kao nestali u Domovinskom ratu, po evidenciji međunarodnog Crvenog križa objavljenoj u povodu sutrašnjeg "Dana nestalih".

Ja sam to shvati da jedni smeju pitat za nestale a drugi nesmeju.

Tko je glasao

Nisi shvatio, ali to ni ne

Nisi shvatio, ali to ni ne iznenađuje. Ako želiš shvatiti, pročitaj ponovno tekst pa ako ti i dalje ne bude jasno čitaj opet.

Tko je glasao

Možda i ima onih koji su

Možda i ima onih koji su sudjelovali u pobuni. A sigurno ima i onih, koji nisu htjeli sudjelovati, nisu napustili Hrvatski teritorij koji je bio pod nadzorom hrvatskih vlasti, ali su ipak nekome smetali, i netragom su nestali. Moramo priznati da je i u tzv. Krajini bilo ljudi koju su tamo živjeli, nisu podržavali pobunu, nisu ni sudjelovali, ali su jednako na stradali. U svakoj polupaciji postoje različiti ljudi sa različitim stavovima. Zbog stavova jednih, nevini ljudi, su stradali, mrtvi su. Nemoraju opet zbog tih istih ljudi i stavova stradavati opet. Nije dobro generalizirati.

Tko je glasao

Tako je to u teoriji,

Tako je to u teoriji, slažem se. No, u praksi u 4 godine okupacije nije bilo nijednog disonantnog glasa iz te Krajine. Ili vrlo, vrlo malo, na osobnoj razini su ljudi pomagali Hrvatima koji su tamo ostali i bili svakodnevno proganjani.

Hrvatska je prošla težak rat uz gubitak oko 20 000 ljudi i razrušeno 1/3 teritorija, jedan čitav grad i niz drugih gradova djelomično. Ne može se u ime nekakve političke korektnosti, pomirenja, humanosti tražiti da Hrvatska prije nego što je zaliječila svoje rane, pokazuje neku veliku širokogrudnost, oprost, humanost... To je proces koji mora ići prirodno, a kad se forsira dok su rane još svježe, onda se dobije kontraefekt. I onda se svi tome čudimo. Tražiti od nekoga tko je izgubio članove obitelji u ratu da jednako brine za sve žrtve je apsurdno. Jer njemu te žrtve nisu iste. A bogme nisu ni meni. Govoriti drugačije bilo bi licemjerno i kvazi-humanistički, kvazi-liberalno itd...

Tko je glasao

Dakle, ovdje se ne mora

Dakle, ovdje se ne mora nužno razgovarati o naoružanim pripadnicima srpskih postrojbi, koji su nestali. Može se reći, ko se mača laća, od mača i gine. Ali postoje i ljudi koji su ostali u Splitu, Osjeku, Gospiću, nisu htjeli preći na drugu stranu. I onda su nestali. Zašto se ne bi Hrvatska država i o njima brinula.
Najjednostavnije je reći u Krajini su svi htjeli isto, i nije bilo disonantnih tonova. Ali nigdje nije apsolutno jednoglasje. Možemo razgovarati, koliko su oni imali mogućnosti da se bune, i kolko smo mi htjeli te glasove čiti.

Tko je glasao

Tako je, u stvari kad o

Tako je, u stvari kad o svemu bolje razmisliš, mi smo svemu krivi.
Trebamo svakako uvažiti situaciju i osjećaje onih koji su vidjevši "šahovnicu" pa povampirili preko noći, pa ajmo imati i razumijevanja za JNA, pa oni su se tek našli u neugodnoj situaciji (čuvati Jugoslaviju ili prijeći na neku od sukobljenih strana, ma ni oni dobrovoljci što su stizali iz Srbije, ma šta su oni znali, sigurno je i tamo bilo poštenih ljudi, ajmo sve razumjeti, samo ne sebe. Svoje pogreške ćemo razglabati do unedogled, a sve ono što se nama dogodilo treba razumjeti, vidjeti u kontekstu, shvatiti da sve zlo koje se nama dogodilo je rezultat sudbine, a ne djelovanja pojedinaca, jer sigurno nisu svi takvi, mi nismo htjeli čuti one druge...

Ovakav stav se od kraja rata provlači po medijima, i nemoj to shvatit osobno, ali pun mi je k toga. Ajmo svemu naći opravdanje, samo o ćemo o hrvatskim zločinima i nebrizi države na dugo i na široko.

Nek se država brine za nestale civile, to se nikada nije ni trebalo dogoditi. Ali meni se čini da državu nije ni briga za one druge, pa je tako i moguće da se kapetana Dragana optuži deset godina nakon što je sijao smrt po Dalmaciji, a on igra golf u Australiji. Trebali bi se ugledat na Židove, oni 50 godina nakon holokausta nacističkim preživjelim zločincima ne daju mira i progone ih... Mi već nakon deset godina zaboravljamo, neselektivno i svima obnavljamo kuće i dajemo državljanstvo, potičemo povratak, sve u ime nekakve tolerancije, mira, univerzalnih vrijednosti... Samo me strah da nam se jednog dana to ne obije o glavu.

Tko je glasao

Uparvo ta neselektivnost

Uparvo ta neselektivnost služi prikrivanju. Svi su oni isti. Nisu, nismo ni mi. Ja podržavam, pače, tražim od mojih vlasti, da kazneno gone svakog koji počinio kazneno djelo. Da ga traži, raspiše tjeralice, pošteno sudi i osudi. Ali isto tako tražim da se brine o nestalim koji bili žrtve "naših".
Meni je da prostiš pun k... tog uprosječivanja i izjednačavanja. U ovom našem društvu se sve zna, kad se hoće. Tako se recimo zna da su u Dvoru zaposlio u policiji čovjek koji je za rata progonio Hrvate, ako i Srbe koji su bili u braku s Hrvatom/icom. Kako to da naš sustav to propušta. A posljedica toga je da ljudi, koji su bili svjedoci događanja, neće otići u tu policiju i prijaviti ga, niti svjedočiti ako ide preko te iste policije. Sve to je omogučilo upavo to izjednačavanje.

Tko je glasao

Prilično bar kao i drugi

Prilično bar kao i drugi znam što je Hrvatska prošla ali mi nije jasno jedno.

No, u praksi u 4 godine okupacije nije bilo nijednog disonantnog glasa iz te Krajine. Ili vrlo, vrlo malo, na osobnoj razini su ljudi pomagali Hrvatima koji su tamo ostali i bili svakodnevno proganjani.

Kako zamišljaš disonantni ton koji su trebali ispustiti tamo neki deda ili baba ili netko drugi od običnog življa koji nije sudjelovao već živio na onome što jedino ima?

I kako da takav ton od takvih ljudi dopre do naših ušiju u uvjetima koji su bili?

Pa i da nije nikakvog tona bilo, zar netko od opisanih ne zaslužuje da mu se zna mjesto gdje je pokopan? Ili da se omogući njihovima da ih pokopaju tamo gdje hoće?

Slažem se da nije moguće od nekoga tko je izgubio članove obitelji da jednako brine i za druge žrtve, bilo čije. No to je na individualnoj razini, a ovdje se govori o društvu i službenoj vlasti.

B-52

Tko je glasao

Nekim ljudima se i dan danas

Nekim ljudima se i dan danas poslje 61-ugodinu uskračuje doznat gdje su im očevi. Godinama su živjeli u izvjesnoj izolaciji i nikad nisu tretirani ko normali građani nego ko djeca fašista.
Po tvojem je individualno nekaj takvog i društvo nije mjerodavno za te slučajeve, ali za one koji su vršili genocid nad Hrvatima moraju Hrvati kolektivno brinut o njima.

Tko je glasao

Slažem se da nije moguće

Slažem se da nije moguće od nekoga tko je izgubio članove obitelji da jednako brine i za druge žrtve, bilo čije. No to je na individualnoj razini, a ovdje se govori o društvu i službenoj vlasti.

Pogrešno si shvatio kontekst individualnog. Suprotno od ovoga što navodiš, od individualnog (posebno oni koji su imali žrtve ih vlastite obitelji) se ne mora očekivati briga za druge žrtve (posebno s druge strane), a društvo jest mjerodavno i obvezno da o svima brine.

To sam napisao.

B-52

Tko je glasao

Si ti svjestan toga da je

Si ti svjestan toga da je taj neko, član ovog društva i da bez njega nema tog istog. Nestali članovi društva, i to oni koji su stali na stranu separatista su htjeli to društvo uništit.

Tko je glasao

E, tu se ne slažemo. Ne,

E, tu se ne slažemo. Ne, nije društvo obvezno da se o svima brine, posebno ako se radi o onima koji su protiv te iste države digli oružje. Dokumentirano je milijun puta kako s te strane nije dolazilo nikakvo prihvaćanje prema hrvatskoj državi, dapače, krenula je oružana pobuna s poznatim posljedicama. I danas bi svi koji su se nalazili na toj strani rado uzeli prava koja im pruža država, a obveze nikad nisu preuzimali.

Ja baš smatram suprotno od tebe - pojedinci mogu iskazivati humanost i oprost, a država ne bi smjela jer time šalje poruku da se u Hrvatskoj nekažnjeno smije bacat balvane po cestama, ubijat i palit, a poslije 10 godina ćemo sve fino zaboravit.

Sad govorim generalno, ne o problemu nestalih što stvarno je u osnovi pitanje humanosti.

Tko je glasao

Sad govorim generalno, ne o

Sad govorim generalno, ne o problemu nestalih što stvarno je u osnovi pitanje humanosti

Ako je tomu tako, onda se ipak slažeš da država mora brinuti da se pronađu svi nestali, baš kako sam i sam napisao.

E sad, što se tiče poruka države prema onima koji su na nju digli ruku, složit ću se da je država radila greške. Zakon o općem oprostu je obuhvatio previše toga, odnosno nije samo ratne zločine.

On jest iznuđen i zalog je tzv. mirne reintegracije, ali mi baš i nije po volji. Previše toga je amnestirano, ali tema su ipak nestali pa u ovaj segment nisam ni ulazio.

B-52

Tko je glasao

Postovanje Cika Veljo. Ono

Postovanje Cika Veljo. Ono sto pisete ima svoje opravdanje u duboko humanom ljudskom cinu. sve zrtve trebaju naci svoj spokoj i dostojno obiljezen grob na koji njihovi bliznji mogu odnijeti svijece i cvijece te se u miru pomoliti. Tu se slazem svakako. No mislim i da otac od gospodina Cerovca (neka mi oprosti sto ga spominjem) treba naci svoj mir i spokoj i dostojno obiljezen grob. Ako se zalazemo za sve onda se trebamo stvarno zaloziti za sve. I od moje majke stric odveden je neposredno nakon rata iz Karlovca i navodno nestao na Krnjaku. Koliko znam nije bio u vojnim formacijama. Vjerujem da i on ima pravo na dostojno mjesto. a sto je s vojnim grobljem na mirogoju koje je preorano 1945? Ovo je samo nekoliko primjera.

Tko je glasao

Do brojke 1122 doslo se na

Do brojke 1122 doslo se na razne nacine i iznimno velikim naporima. Ponavljam iznimno velikim naporima sto je gotovo jednako patnjama koje su se dogadale za samog rata. Mnogi nisu ni svjesni sto to sve ukljucuje, a skloni su salonskim lupetanjima omalovaziti i podcijeniti sve sto se radi.
Oni gledaju i dozivljavaju Ministricu, pa misle da mogu srati po svemu.
Situacija je isla od toga da je npr neprijatelj po padu Vukovara imao 5cm debele knjige o zrtvama ustaskog terora, dok smo mi uglavnom spasavali glavu na ramenima, do toga da je danas situacija na neki nacin obrnuta.
Mi smo ti koji smo organiziraniji.
Predvodimo i odredujemo ritam, a metode i protokoli su egzaktniji i precizniji, nema muljanja.

Mic po mic dolazi se do konkretnih pomaka. Ocekuje se otvaranja JNA arhiva.

Zahtijevanje zrelosti, humanosti i pozivanje na civilizaciju je vrlo lijepo i nikad toga dosta, cak i kad je salonski, cak i kad se neprijatelj na njega poziva, ali i tu smo debelo ispred.
Hrvatska svojim novcem izravno financira rad udruga njih hrpetina koje se izravno bave svim tim stvarcicama.
Te stvari su otisle toliko daleko da imamo debelu konkurenciju medu njima samima.
vidi recimo http://www.documenta.hr/

PS Od kud brojka o 1.264 za koje se Uprava ne brine?

Tko je glasao

Znam koliko je bilo muke i

Znam koliko je bilo muke i koliko je truda uloženo da Hrvatska raspolaže što je moguće točnijim i konkretnijim podacima o žrtvama rata. Nigdje, ni na koji način nisam niti mi pada na pamet sporiti 1.122 nestala koji se vode u evidenciji MOBMS.

Govorim o drugom pitanju. Govorim o tome da su svi nestali, bez obzira na kojoj su strani bili u trenutku nestanka, žrtve rata koje treba identificirati. Govorim na temelju podataka koji su objavljeni uz knjižicu Missing Persons - A hidden tragedy (PDF, nisam siguran uključuje li i tablicu, ali mislim da bi trebalo biti lako naći odtud) u izdanju ICRC (međunarodnog Crvenog križa) i u kojima stoji da je još uvijek 2.386 osoba koje se vode kao nestale u ratu u Hrvatskoj (od ukupno 17.882 na područu bivše Jugoslavije).

U tim podacima su i 1.122 žrtve o kojima Hrvatska vodi evidenciju i 1.264 nestale osobe koje su tokom rata bile na strani pobunjenih Srba. I to su podaci koji su prikupljeni na jednako skrupulozan i sistematičan način - odmah sam naglasio kako treba ignorirati politikante. Ti su ljudi također nestali u Domovinskom ratu. Ti su ljudi, i njihove obitelji, također žrtve. I, što je najbitnije, oni su (ili bi bili da su živi) hrvatski državljani.

Smatram sramotnim za Hrvatsku da podatke o identitetu njenih državljana potražuje druga zemlja (Srbija). Smatram potrebnim i nužnim da MOBMS uključi i te podatke ICRC o nestalim osobama u svoju evidenciju, jednostavno zato jer su i jedni i drugi žrtve. I zato jer bi time, ma koliko to salonski zvučalo, Hrvatska pokazala da je država svih svojih građana.

Tko je glasao

Nije mi jasno i to

Nije mi jasno i to sljedeče:

O kakvoj se to buni radi?

Kolko znam su separatisti naoružani od JNA i počeli su sistematski čistiti sela i manje gradove od Hrvata. To je sve išlo par godina i željeli su odvojit hrvatski teritorij i pripojit ga Srbiji.

Da su bili građani Hrvatske je ne sporno no pokazali su da nisu bili lojalni svojoj domovini i vršili su genocid i to ne samo nad Hrvatima nego i drugim nacionalnim manjinama.

Tko je glasao

Znam koliko je bilo muke i

Znam koliko je bilo muke i koliko je truda uloženo da Hrvatska raspolaže što je moguće točnijim i konkretnijim podacima o žrtvama rata. Nigdje, ni na koji način nisam niti mi pada na pamet sporiti 1.122 nestala koji se vode u evidenciji MOBMS.

Govorim o drugom pitanju. Govorim o tome da su svi nestali, bez obzira na kojoj su strani bili u trenutku nestanka, žrtve rata koje treba identificirati. Govorim na temelju podataka koji su objavljeni uz knjižicu Missing Persons - A hidden tragedy (PDF, nisam siguran uključuje li i tablicu, ali mislim da bi trebalo biti lako naći odtud) u izdanju ICRC (međunarodnog Crvenog križa) i u kojima stoji da je još uvijek 2.386 osoba koje se vode kao nestale u ratu u Hrvatskoj (od ukupno 17.882 na područu bivše Jugoslavije).

U tim podacima su i 1.122 žrtve o kojima Hrvatska vodi evidenciju i 1.264 nestale osobe koje su tokom rata bile na strani pobunjenih Srba. I to su podaci koji su prikupljeni na jednako skrupulozan i sistematičan način - odmah sam naglasio kako treba ignorirati politikante. Ti su ljudi također nestali u Domovinskom ratu. Ti su ljudi, i njihove obitelji, također žrtve. I, što je najbitnije, oni su (ili bi bili da su živi) hrvatski državljani.

Smatram sramotnim za Hrvatsku da podatke o identitetu njenih državljana potražuje druga zemlja (Srbija). Smatram potrebnim i nužnim da MOBMS uključi i te podatke ICRC o nestalim osobama u svoju evidenciju, jednostavno zato jer su i jedni i drugi žrtve. I zato jer bi time, ma koliko to salonski zvučalo, Hrvatska pokazala da je država svih svojih građana.

Tko je glasao

Missing Persons - A hidden

Missing Persons - A hidden tragedy - covjek se sledi i najezi kad vidi. Doista me pogodi.
Medutim sve sami nesvrstani ili njihovi promatraci.
E čopo ledeni sta si to osnivo.

Tko je glasao

ima neki link?

ima neki link?

Tko je glasao

Slažem se da je to više

Slažem se da je to više civilizacijsko pitanje.

Višekratno smo slušali Jadranku Kosor kako iznosi postignuća MOMBS-a i Vlade u rješavanju pitanja nestalih osoba i uvijek se spominje brojka od 1.100 i nešto osoba, nikad preko dvije.

Tu nažalost još uvijek ima previše politike. Nije za očekivati da bi srpske žrtve bile pokopane u Srbiji pa se može pretpostaviti da je među neotkrivenim pojedinačnim i masovnim grobnicama i onih koje "čuvaju" srpske žrtve.

O tome se ni ne govori, opet zbog dnevne politike. HDZ je već pretrpio dosta političke štete zbog povratka izbjeglica i rješavanja njihovog statusa, suđenja Branimiru Glavašu i ostalima zbog ratnih zločina i naravno, izručenja Ante Gotovine. Iako su to potezi koje se moralo (puno ranije) napraviti.

Njihova kalkulacija je jasna, pored svega navedenog, ovo pitanje jednostavno ne smije na dnevni red.

B-52

Tko je glasao

Potpuno ste u pravu. Mislim

Potpuno ste u pravu. Mislim da čak postoji i međunarodna konvencija o toj temi. Čitao sam o njoj kad su se SR Njemačka i ondašnji SSSR počeli, negdje 70-tih, dogovarati o indentifikaciji SVIH žrtava gdje je to moguće i o označavanju SVIH groblja gdje je to moguće. To već nije političko nego civilizacijsko pitanje.

Tko je glasao

G. Cerovac rekoste da su se

G. Cerovac rekoste da su se Njemacka i bivsi SSSR poceli dogovarati o identificiranju ubijenih i obiljezavanju njihovih grobova sedamdesetih godina. Ne, ne treba gubiti nadu, mozda ce to nekada i Hrvatska uciniti. Evo, vec joj i strani crkveni dostojanstvenici porucuju da je konacno vrijeme dokazati civilizacijske vrijednosti, umjesto govoriti o njima. Jedino me strah, mogli bismo im neki poruciti neka se vise drze oltara, a manje savjetovanja sto bi netko trebao (u)ciniti. Jer, mi znamo i bez njih sto je za nas dobro. Nece nas valjda oni po(d)ucavati civilizacijskom ponasanju.
Usputno, izvolite jednu poruku: "Masovna ubojstva koja su se u Sloveniji događala u mjesecima nakon Drugog svjetskog rata su mrlja koja zahtijeva čišćenje povijesnog pamćenja i uspostavu odnosa pijeteta prema nepokopanim žrtvama", rekao je nadbiskup mariborski Franc Kramberger prilikom propovijedi vjernicima okupljenima u marijanskom svetištu na Ptujskoj gori.
Osvrćući se na nedavno sondiranje zasutog protutenkovskog rova u Teznom kod Maribora, u kojemu se po procjenama nalazi najmanje 15.000 žrtava poslijeratnih masovnih pogubljenja, velikom većinom Hrvata vraćenih s Bleiburga, Kramberger je u srijedu rekao da se radi o najvećem poratnom stratištu u Europi.
P.S. Poslije Krambergerove izjave, ekipa za utvrdjivanje broja ubijenih je uvjerena da se ovdje radi o puno vecem broju zrtava nego sto ga je on spomenuo.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci