Tagovi

15.siječanj

Postoje dani kada se rađa povijest, postoji vrijeme kada traju nepravde, postoje ljudi koji ni krivi ni dužni propate ono što nikada ničim nisu zaslužili, postoji vrijeme kada se svi prave da ne vide strahote i patnje, ali postoji vrijeme kada sve to jedna generacija naplati.
Eto takav je dan danas. 15 siječanj.dan podsjećanja na dvostruku povijesnu "naplatu".
15. siječnja 1992 Hrvatska je međunarodno priznata Šest godina kasnije drugi važan događaj na isti dan. 15 siječnja 1998. Hrvatska završava sa ratom,okupacijom i izlazi na svoje istočne granice na Dunav.Bio je to završetak mirne reintegracije Podunavlja. Kraj ratnog razdoblja.Mirnim putem išlo je teže i duže nego vojnim, ali se isplatilo. Nije bilo mrtvih, nije bilo razaranja.
Taj dan, 15 siječnja,u Vukovaru je održana primopredaja vlasti- američki general William Walker predao je vlast izaslaniku predsjednika Republike Hrvoju Šariniću.
Svi su bili nazočni tom događaju, do jučer sukobljene strane, a sada ljudi spremni da grade suživot, Hrvati i Srbi, političari, ambasadori,intelektualci,ideolozi rata i mirotvorci.... Neki su se prvi puta digli na zvuk hrvatske himne. Stajala sam i promatrala sve to, pa ipak, iako su se svi trudili pokazati suglasje,osjećala se napetost u zraku. Bila je dovoljna samo nezgodna sitnica, da se sve pretvori u incident.
Dok su trajale govorancije i program razmišljala sam o svemu što se u proteklih dvije godine događalo. Bilo je opasno,napeto, naporno, mandat se produžavao nekoliko puta,Hrvati prognanici bili su nervozni, Srbi na granici da svi kolektivno odu iz Hrvatske. proces je bio par puta u krizi. I dok sam tako razmišljala o onome što smo sve prošli, na scenu su izašle "Dike" i otpjevale "Diže se magla sa Dunava". Suza mi je bez kontrole počela kliziti niz obraz. To je uhvatila kamera htv-a. Kao da je samo to čekala. Kadar moje suze bio je u ekranu. Svi su to vidjeli -cijela Hrvatska pa su me kasnije svi zezali-Vesna plače.
I na kraju iznenađenje. Razmjena poklona. Walker je predao poklon Šariniću za Predsjednika i Vladu, a onda je stigla najava hrvatskog poklona. Ni sam Šarinić nije znao kako izgleda hrvatski poklon. Pouzdao se u mene....Kada su dva mladića na binu donijela veliku vojnu kutiju za oružje nastao je uzvik, a onda tajac u dvorani. Kakva je ovo poruka pitao me netko iza leđa. Walker se nervozno okrene prema meni.I Šarinić se okrenuo prema meni sjevajući očima. Što je ovo pitao me.Walker? Otvorite, pa pogledajte, mirno sam odgovorila.
Ozbiljna i crvena lica otvorio je kutiju. Kada je pogledao sadržaj - nasmijao se. Iz velike kutije izvadio je vino.
Dvanaest boca vina iz svih dijelova Hrvatske bilo je složeno u sanduku za municiju. Svaka boca je imala original etiketu od jednog hrvatskog slikara naivca.
Imate vina za svaku godinu, za dvanaest godina sjećanja na ovaj događaj,rekla sam mu.
Vesna Vi ste frajerica,rekao je Walker. Jesam, mirno sam odgovorila. Uvijek ću se ovoga sjećati.dodao je.
I ja, odgovorila sam kroz smijeh.
Iako me Šarinić prijavio Predsjedniku kako sam skoro napravila incident sa sandukom za oružje, podvala je uspjela. Vojni sanduk je bio iz Knina. Priznajem,bilo je na rubu. Ali neka. Imam i ja svojih buba kojih se lijepo sjetiti na današnji dan.

Poklon je i osmislio Toni Politeo vlasnik galerije Politeo.On je nakon Oluje skupljao razbacane kutije za oružje, rakete, mine po okolici Knina. Unutrašnjost kutije je tapecirao i stavio arhivska vina oslikana s orginal crtežima slikara naivaca. Bio je to vrhunski poklon.

Komentari

Danas gledam na Z1 Dujmovica

Danas gledam na Z1 Dujmovica i gosta mu Hebranga. Kaze Hebrang niko se nije sjetio godisnjice mirne reintegracije podunavlja. A ja si mislim u sebi zasto ne citas vesnin blog pa bi znao da se netko sjetio.
Onoga sto se ja sjecam je dogovor iz Mastrihta o priznavanju Hrvatske mislim 19.12.1991 i par dana poslije toga uvodjenje Hrvatskog dinara kad smo zeljezne jugo dinare bacali po blatu Habijanovaca a pijani Josa je pucao iz prirucne cijevi.

Tko je glasao

Mislim da se onom aspektu

Mislim da se onom aspektu 15. siječnja koji se tiče priznanje pridaje neproporcionalna pozornost u javnom diskursu koja stvara dojam da se radi o doista ključnom datumu pa javnost misli da je Hrvatska postala državom i članom međunarodne zajednice na dan priznanja. No priznanje nije konstitutivni nego deklaratorni čin u međunarodnom pravu. Ono ne stvara novo stanje nego samo deklarira postojeće. Država nastaje na temelju ispunjenja nekih drugih uvjeta (stalno stanovništvo+definirani teritorij+vlast/vlada+kapacitet da ulazi u odnose sa drugim državama), a ne priznanja pa je pogrešno priznanje promatrati kao neku nultu godinu najnovije hrvatske nacionalne države - taj datum je zapravo dan stupanja na snagu deklaracije o neovisnosti 8. 10. 1991., a ne 15. 1. 1992.

Priznanje je postupak kojim se sa novom državom uspostavljaju odnosi, a ne postupak kojim se ona stvara. Države koje priznaju drugu državu time konstatiraju njeno postojanje i volju da državu smatraju subjektom međunarodnog prava. Puno ostvarivanje suvereniteta i sudjelovanje u međunarodnim odnosima jest ovisno o priznanju, ali netočno je tvrditi da država koja nije priznata ne postoji (npr. Tajvan kojeg Kina - članica Vijeća sigurnosti - ne priznaje ipak postoji).

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Vrijedi i za Kosovo. Kosovo

Vrijedi i za Kosovo. Kosovo je vec prakticki 10 godina svoja drzava, ali je samo priznanje odgodeno i razvuceno.

Tko je glasao

Kosovo nije 10 godina svoja

Kosovo nije 10 godina svoja država jer je pod protektoratom UN-a. Veliki dio suverenih ovlasti Kosova obavlja UN. Kosovo nema kapacitet ulaska u odnose sa drugim državama. Makar je politički priznanje Kosova bitno, ono što je odgođeno je donošenje deklaracije o neovisnosti.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

E s vama pravnicima covjek

E s vama pravnicima covjek nikad nije nacisto, a nije ni dosadno. Kako to sad, opcenito priznanje kao deklaratorno nije bitno, vec je bitno ono prije konstituiranje tj izgradnja drzave, a odmah na prvom interesantnom slucaju sve pada u vodu, tj. priznanje (a ne konstituiranje drzave pa makar i pod protektoratom UN) je kao ipak bitno?

Mozda Kosovo kao protektorat UNa i konstitutivno nije drzava, ali s obzirom sto je taj prostor prije toga bio, to u stvarnom smislu drzava jest i to nova i to sve bez obzira na protektorat i deklaraciju koje jos nema. Doslo, nedoslo priznanje i/ili deklaracija kao takvo danas ili sutra, ne mijenja na stvari jer ce protektorat neko vrijeme zasigurno ostati i nakon deklaracije i priznanja cak stovise mozda se i pojacati s obzirom na potencijalne tenzije s tim u svezi jer se Kosovo nije prije, a ni sada nece samo moci samo oduprijeti ponistavanju te drzavnosti.
Dakle, po meni dakle vec je drzava, a sve ovo sto se dogada put u njenoj punoj uspostavi i stoga bitno bez obzira na formalno pravne i nepravne okolnosti i bitnost. Svaki od tih dogadaja su vazni, a sastavljeni skupa predstavljaju put stvaranja drzave. Put koji nije niti lagan niti jednoznacan.

Tko je glasao

Država je subjekt

Država je subjekt međunarodnog prava. Kad je neki teritorij "država" smatra se da je nositelj prava i dužnosti, da djeluje izravno po pravilima međunarodnog prava i da je izravno podvrgnut međunarodnom pravnom poretku. Kosovo je podvrgnuto međunarodnom poretku vrlo neizravno, preko UN-ove privremene uprave (UNMIK) koja obavlja veliki broj prerogativa državne uprave (policija, osnovna građanska administracija, povratak izbjeglica, itd). UNMIK je sličan UNTAES-u u istočnoj Slavoniji s time da će se rezultati razlikovati: UNTAES je pomogao integrirati teritorij u Hrvatsku, UNMIK pomaže dezintegriranju teritorija Srbije.

Razlog zašto je priznanje bitno u slučaju Kosova je politički. Naime Kosovo će donijeti deklaraciju o nezavisnosti samo ako i kad se uvjeri da će biti priznato. Deklaracija inače ne bi imala šanse preživjeti. Hrvatska nije čekala da se u to uvjeri jer je imala jasan pravni temelj za nezavisnost u Ustavu SFRJ, Kosovo ga nema pa će se usuditi proglasiti neovisnost samo ako je sigurno da će velike sile to podržati.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Buduci sam laik po ovom

Buduci sam laik po ovom pitanju, stoga se ne mogu upustiti u dijalog s Vama. Ali ipak: Rekoste da je Tajvan drzava (sto je istina) premda ga ne priznaje Kina.
U redu, ne priznaje ga Kina, no priznaju ga sve druge drzave. Nije ni Hrvatsku "krnja" Jugoslavija priznala, a A Hrvatska je priznata kao drzava. I zamolio bih Vas da nam objasnite zasto, recimo, Irak poslije promijena vladajuce garniture nije zatrazio priznanje, a Hrvatska jeste. Cisto laicki, racunam da je to stoga sto je Irak i za vrijeme Sadama Huseinia bio drzava, a Hrvatska za vrijeme A. Markovica nije. Bila je samo federalna jedinica drzave Jugoslavije.

Tko je glasao

Irak je trenutno pod

Irak je trenutno pod okupacijom (koja je rezultat upotrebe sile protivne Povelji UN-a) i nije potpuno suverena država. Promjena vladajuće garniture ne zahtijeva priznanje jednom kad je država već direktan subjekt međunarodnog prava (osim u slučaju raspada i slično). Hrvatska je za vrijeme Markovića bila država (imala je obilježja države po međunarodnom pravu), ali je veliki dio suverenih ovlasti obavljala federalna vlast (obrana, vanjski poslovi, itd).

Pravno, postojanje države jednostavno ovisi o nekim drugim faktorima, ne o priznanju. Priznanje je svojevrsni šlag na torti, ali nipošto glavni sastojak recepta.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Ne, vidim da nam ne vrijedi

Ne, vidim da nam ne vrijedi diskutirati. Znaci, Irak nije potpuno suverena drzava (tu se slazemo), a Hrvatska je bila suverena drzava. No, Iracanima i u danasnjim putovnicama pise da su Iracani. A sto je Vama pisalo? Hm, ono sto ste bili.

Tko je glasao

No priznanje nije

No priznanje nije konstitutivni nego deklaratorni čin u međunarodnom pravu. Ono ne stvara novo stanje nego samo deklarira postojeće.

Sve imaš pravo, ali to ti je 'profesionalna deformacija'.
Ovo je priča o emocijama.
Može deklarirati tko hoće i što hoće, ali treba doživjeti priznanje toga.
Ovo je priča o 'svjetlu na kraju tunela'.
Trebalo je to doživjeti nakon mjeseci stradanja i patnje.
Zato ovaj datum ima posebno mjesto u našoj memoriji.

ragusa

Tko je glasao

Ja ne osporavam

Ja ne osporavam sentimentalnu nego pravnu vrijednost. Postoji pogrešna percepcija o značenju priznanja u kolektivnoj memoriji koju bi prvenstveno političari trebali ispraviti, ali to im nije u interesu jer sentiment uparen s krivom predodžbom mogu jako dobro kapitalizirati.

Opinioiuris

Opinioiuris

Tko je glasao

Evo, neka i moja kap

Evo, neka i moja kap upotpuni petnaestosijecanjski slap.

S vrha Velebita danas plamen radosti plamti,
Grije i svijetli, sija se kao zar,
Danas je pobjeda pravde. Neka se vjecno pamti,
Napokon primismo zasluzeni nam dar.

Nase su zelje konacno postale - zbilja,
Ostvarile su se, Boze, s Tvojom pomoci i voljom,
Uz rijeke krvi i znoja stigosmo ipak do cilja,
Sad nam je lakse ici za buducnoscu boljom.

S vrha Velebita danas biserna kruna blista,
Rasplamsane zvijezde vijenac odusevljenja nizu,
Hrvatska izlazi iz muka. Iz muka razapetoga Krista
Pa se pehari zato visoko k nebu podizu.

Radosnice je suze na svakom koraku kvase,
Iako jos uvijek i krv, Ona veselo klice,
Zvijezde drzavnosti sad je sa neba sjaje,
Uskrsla Hrvatska dicno zahvalu Bogu srice.

Da, Uskrs nam je svanuo, navjescuju nam zvona,
Iskre sijevaju iz njih s tornjeva na Kaptolu,
Dugo cekane casti su na vrhu naseg trona,
Grlimo se i ljubimo u pjesmi i u bolu.

Nasa Hrvatska vila s Hrvatske jaram skida,
Teski osvajacki jaram i u bezdan ga baca,
Neka izgori u njemu, na lomaci zla i stida
I ne vraca nam se nikada. Iz nijednoga pravca.

U svjetske knjige rodjenih nase se ime pise,
Ispunio nam se, braco, zeljni i dugovjeki san,
Nemojmo tudje ime ni od kog primiti vise,
Nazdravimo si za vraceno. Slavimo danasnji dan.

Toronto, 15 sijecnja 1992.

Tko je glasao

Mogli ste tu uvrstiti i HV

Mogli ste tu uvrstiti i HV koji je branio u to doba Velebit. A ja sam bio zapovjednik svih jedinica na tom području.

Tko je glasao

Mogao sam, ali mi nije imao

Mogao sam, ali mi nije imao tko dirigirati sto bih trebao (na)pisati.

Tko je glasao

Mislim da je zanimljivo

Mislim da je zanimljivo čuti osobna zapažanja sudionika povijesnih događaja.

Tko je glasao

Mogla si normalno

Mogla si normalno raditi
-kao i prije
-da nisi zijevnula previše

Već Hrvatska vidje dosta raznih čuda,al ne nađe štrika za toliko Juda (A.G.Matoš 1911)

Tko je glasao

Predobro se sjećam onoga

Predobro se sjećam onoga prvog 15. siječnja u opkoljenom Dubrovniku. Mrak kao u rogu, ni prst pred nosom se nije vidio.

Nekako sam dobauljao do ondašnje 'Dubravke', tamo su imali nekakvu mogućnost gledanja televizije. TV-dnevnik i vijest o priznanju. Suze radosnice u očima.

Pucnjava odjekuje sa svih strana dugo u noć, slavlje opkoljenih. I muk na položajima zavojevača, koji su Grad imali k'o na dlanu.

Srce k'o kuća - unatoč posvemašnjem mraku i nimalo zavidnoj situaciji.

Čestitke na onom što ste izveli drugoga 15. siječnja.

ragusa

Tko je glasao

Pišem ovaj komentar kao

Pišem ovaj komentar kao pokoru. Jutros sam pročitao Vesnin dnevnik i reagirao isto kao i Bijesdrugi. Dat ću joj -1, kakve ovo veze ima s pollitika.com? Međutim nije mi se dalo.

Sjeo sam večeras i pročitao ga ponovno te potom pročitao Ragusin komentar. Svi smo mi osjetljivi na taj dio naše povijesti i ono što smo proživjeli. Smatram da još nije vrijeme za moje memoare, a nakupilo se tu svega: nekoliko sastanaka s Blaškićem, Bobetkom, Gotovinom, tri sastanka s Glavašem, s Delićem i Izetbegovićem, s Bildtom, Eideom, Carringtonom, nekoliko sastanaka s Džakulom itd. Neprospavane noći u Dubrovniku, Nuštru, na obali Save u Gunji, Sunja...

Cijelo vrijeme rata pisao sam dnevnik, neredovito. Upisivao sam imena ljudi i mjesta, s idejom da ću ih jednog dana ponovno pronaći.

15. siječnja bio sam u Zagrebu. Zapisao sam da sam se u 19:30 penjao na Gornji grad. Veselje je bilo vatreno. Zviždalo je na sve strane.

Ragusa, tvoj komentar me podsjetio na ratne dana (pače mjesece) koje sam proveo u Dubrovniku. Upravo listam taj dnevnik i čitam zapise iz Grada. Tražim Dubravku. Znam da sam ju negdje spomenuo, premda sam zalazio u Talir. Našao sam: mjesec dana prije tvog spominjanja Dubravke, prijepodne.

14. prosinca.
(…) Miro me pokupio ispred Dubravke. Ne mogu vjerovati da će se održati koncert! Guramo se u četvrti red, sjedamo do Jovana Baldanija. Atmosfera je usprkos svemu dobra. (…) Ruža pjeva Tihu noć. Suze kreću same. (...)

Tko je glasao

14. prosinca - Koncert

14. prosinca - Koncert ranjenom gradu, čini mi se u Muzičkoj školi? Bio sam na koncertu i sjećam se nastupa gđe Pospiš-Baldani. I sad me uhiti neka sjeta...
Otriježnjenje je uslijedilo jako brzo - isto poslijepodne su ponovno krenuli lumbardat' po nama.

Tko je glasao

Vjerojatno se ne radi o

Vjerojatno se ne radi o istoj 'Dubravci'.
Imam dojam - tvoja je ona na Pilama (kavana).
Ova koju spominjem je hotel (današnji 'Pucić Pallace').
Ali ovo je nebitno za priču.

ragusa

Tko je glasao

U pravu si, ova je pred

U pravu si, ova je pred vratima od Pila.
Ali dojmovi su i dalje isti (i nakon dva duga telefonska razgovora s prijateljima u Dubrovniku nakon pisanja pokore - bio bi i treći poziv, ali Mira više nema...)

Tko je glasao

A baš sam mislio pitati -

A baš sam mislio pitati - koji Miro?
Čitajući, i ja sam mislio na jednoga Mira, ali očito nije isti.

ragusa

Tko je glasao

Vjerojatno nismo mislili na

Vjerojatno nismo mislili na istog. Riječ je o pokojnom Trubaduru i fotografu, Miru Kerneru.

Tko je glasao

To mi je bila druga pomisao,

To mi je bila druga pomisao, nakon što sam shvatio da to nije 'moj' Miro. A 'moj' je bio jedan drugi, s kojim sam jedno vrijeme bio na položaju (tako smo zvali 'pozicije' na crti fronte), a taj se znao naći svugdje i sa svakim. Zato mi je on bio prva pomisao.
A Kerner je prerano umro, šteta. Slikavao je (fotografirao) ratne prilike u Gradu, ima ih po knjigama iz ratnoga doba, a 'uhvatio' je i mene na jednoj od njih.

ragusa

Tko je glasao

samo sam htjela podsjetiti

samo sam htjela podsjetiti na taj datum, ništa više i opisati kako je to bilo naravno iz mog ugla djelovanja. Možda nije materijal za pollitika com. ali treba ponekad malo unijeti promjene:)

Tko je glasao

Sve pet. Zato sam i pisao

Sve pet. Zato sam i pisao pokoru...
Sreća da nisam sebi dao da ju napišem dvadeset puta.

Tko je glasao

E moj Ragusa, Kad bi ti znal

E moj Ragusa,
Kad bi ti znal kolko se je suza prolilo od sreče i nemočnog bijesa u sigurnim domovima Njemačke.

Tko je glasao

Znam, bilo je i naših

Znam, bilo je i naših tamo.
To je bila minhenska bojna!

ragusa

Tko je glasao

15. sijecnja 1992. - okolica

15. sijecnja 1992. - okolica Vinkovaca - pucanje kakvo si nismo mogli priustiti ni kad su bili prakticki na puskometu, ali ipak dostojanstveno. Samo se ceka odluka, idemo na Vukovar.

1995 Bljesak, Oluja - sasvim druga prica, de facto obrnuta. Pod punom paljbom usred Oluje otvorili smo minske prolaze i cekamo naredbe. Sada mi pucamo, oni sute.

15. sijecnja 1998. - mirna reintegracija (zavrsena) - 100 puta zazalio da nije islo puskom. Tesko je trpiti neke stvari i nositi se s tim. Na dan pobjede nad Njemackom u Francuskoj '98. kad nacija euforicno slavi zateceni pa rehabilitirani krajinski policajci cere se sudionicima na jednom od vecih pokopa ekshumiciranih zrtava Ovcare i drugih mjesta. Gotovo kap preliva casu.

Ipak vec tada i godinama koje su uslijedile, tesko, ali ipak uzimajuci u obzir sve, moj duboki nakolon Vama kao izvrsiteljici dijela tog posla i dr. F. Tudmanu koji je to postavio. Doista i najiskrenije to mislim, a mislim o tome cesto.

Nemojte ovo shvatiti kao requiem, zalim sto niste pronasli pravednije mjesto u nasem politickom zivotu, ipak pamticu Vas po ovome. Hvala!

Tko je glasao

Ako je ovo tvoj intimni

Ako je ovo tvoj intimni dnevnik o tvojim emocijama na taj dan, trebala si ga ostaviti samo na osobnom blogu.

A ako tu ima i neke političke poruke, onda ta poruka izgleda da je trebala biti da si TI i TVOJ poklon najvažniji trenutk mirne reinitegracije Vukovara...

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

A ako tu ima i neke

A ako tu ima i neke političke poruke, onda ta poruka izgleda da je trebala biti da si TI i TVOJ poklon najvažniji trenutk mirne reinitegracije Vukovara...
U svakoj stranci bez izuzetaaka ima primitivaca..... no ti zasigurno ne želiš ponijeti takav epitet..... u ime HDZ-a naravno....
.... vrime je i za prvu pravu ispriku,.... a to čine samo veliki... da vidin (a virujen da jesi) jel si ti to!

Tko je glasao

Priznajem i ispričavam se.

Priznajem i ispričavam se. Potpuno nepotrebni komentar na zadnji dio Vesninog bloga....

youtube.com/bijesdrugi
4hdz.com

Preporučam i
youtube.com/maxprvi
Lion Queen

Tko je glasao

On je definitivno i

On je definitivno i nepovratno otišao prije par dana.
Ovo je samo njegov duh - povremeno izmigolji iz boce!

ragusa

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci