Tagovi

11.teza

--Ovaj je post obavijest o pokretanju političkog e-časopisa 11.teza. U nastavku prilažem uvodnik i link.--

Prije desetak godina ljudi okupljeni oko ovog časopisa zajedno su radili na drugom projektu. Bio je to politički časopis istog imena. Tadašnja 11.teza bila je bitno drugačiji projekt od ovog, a jednak naziv prije je potrebno pripisati našoj jadnoj imaginaciji negoli želji za održavanjem kontinuiteta. No, postojanje stare 11.teze ipak je potrebno imati na umu. To iz razloga što se vremenom pokazalo da je rad na tom časopisu predstavljao formativni period jedne specifične političke perspektive. Tezašku, kako se pokazalo prilično nekonvencionalnu varijantu radikalno lijeve, socijalističke vizije kovala je tada vrlo uska skupina politički angažiranih prijatelja i pajdaša. U dužem periodu koji je uslijedio ta je vizija puštena na hlađenje i zrenje. Period hlađenja i sazrijevanja te, još uvijek prilično otvorene, političke perspektive u vanjskom je svijetu bio period postepenog buđenja političkih suprotnosti. Posebno: period novog vala praktičnog propitivanja legitimnosti kapitalističkog sustava i buđenja političke ljevice.

Pokretače ove, nove publikacije iz političkog je drijemeža ponajprije probudila niska politička i teorijska razina nove ljevice našega vremena. Kao politički motivirani akteri, dugo godina (kako tako) posvećeni kritici kapitalizma sa socijalističkih pozicija, teško smo mogli pasivno promatrati štetne trendove na probuđenoj ljevici. Prva je reakcija bio pokušaj uključivanja u javne diskusije. U tu je svrhu kroz zadnjih nekoliko godina nastao priličan broj tekstova. Prilično neočekivan i iznimno frustrirajuć problem pojavio se kada se ispostavilo kako je sadržaj koji proizvedemo bukvalno nemoguće plasirati i učiniti vidljivim. Nitko nije pokazao interesa za objavljivanje, ili čak uzimanje u obzir, onoga što imamo reći. Velika većina proizvedenog materijala tako je na koncu, silom prilika, ostala u ladici ili nevidljivim zakutcima interneta. O razlozima zbog kojih niti jedan medij na ljevici (i šire) nije pokazao interes za primanje našeg sadržaja moglo bi se spekulirati do u nedogled. U to se nećemo upuštati. Možda je najbolje, sasvim neutralno, zaključiti kako naša specifična perspektiva i pristup obradi tema izlazi izvan okvira postojećih uredničkih politika, kako u kvantitativnom (opseg) tako i u kvalitativnom smislu (političke linije). Ta se pak činjenica sama pokazuje kao konkretan dokaz limitiranosti suvremene ljevice. Njene zatvorenosti i nesenzibilnost za konkretne podražaje iz okoline i uspostavljanje kreativne komunikacije s njom. Što nas kao političke aktere, u povratnom djelovanju, još neposrednije motivira za daljnji rad. Konkretne lijeve političke linije i perspektive s kojima se izgleda isključujemo (inače u uskoj vezi sa uređivačkim politikama koje razdvajaju primjerene sadržaje od neprimjerenih) nisu izolirane, već su u širem smislu dio trendova na ljevici. Sve više i različitih alternativnih političkih institucija. Obrazovanje zatvorenih, ideoloških pozicija i institucija, ovako ili onako mora potaknuti na reakciju. Ova 11.teza u tom bi smislu bila jedna politička reakcija s lijeva.

Konkretna dinamika naših internih diskusija i rada u prethodnih je pola godine značajno intenzivirana. Ona je, naravno, sasvim neovisno o naznačenom problemu odnosa sa ljevicom, izraz posebnih interesa i istraživanja, neovisnog političkog mišljenja o aktualnim problemima, njihovim teorijskim objašnjenjima i putu praktičnog rješavanja. Kao rezultat tog rada nastala su tri prilično obimna politička eseja usmjerena prema čvrstom i refleksivnom obrazovanju odgovorne, suvremene, socijalističke perspektive. Radi se o tekstovima koji se hvataju aktualnih političkih pitanja, te ih koriste kako bi govorili o političkim i teorijskim stvarima od nešto trajnijeg, da ne kažemo i dubljeg, značaja. U tom se smislu već u uvodniku potrebno ograditi od činjeničnih polazišta iz sadržaja koji su već izgubuli na aktualnosti. Od vremena pisanja tekstova do objavljivanja u ovom obliku ipak je prošlo nešto vremena. Krupnijem ispravljanju ipak nismo pribjegavali pošto je poruka ispod površine, o kojoj se u biti i radi, ostala postojana.

Na kraju nam ostaje da kažemo i ono najvažnije. Koju riječ o samoj formi časopisa i budućem radu. Praksa je pokazala kako je najbolji način za pronalazaka adekvatnog medija stvaranje istog. Forma najprimjerenija našem sadržaju i materijalnim mogućnostima svakako je forma e-knjige. No, e-knjiga za naše potrebe nije dovoljna. Kako je nastavak političkog angažmana i proizvođenje utjecaja (prije svega kroz rad na jačanju uvjerljivosti vlastite pozicije) ono što si postavljamo za cilj, ključnim se pokazuje da medij kroz koji djelujemo ima određeni kontinuitet. Kao i poseban identitet, predstavlja samoga sebe. Te, na koncu, bude u stanju mobilizirati rad većeg broja zainteresiranih jedinki. U tom smislu politički e-časopis, koji bi izlazio periodično pokazuje se kao zgodna forma. Posebno je potrebno naglasiti kako je sadržaj prvog broja 11.teze (tri velika eseja) slučajan, ali predstavlja i model za buduća izdanja. Sadržaj je u ovom smislu prethodio samoj formi. Tekstove smo takve kakvi jesu najprije imali pred sobom da bi se odlučili da ih u ovom obliku, zajedno objavimo. No u formu do koje smo slučajno došli u budućnosti ćemo nastojati održati na životu. Što će reći: časopis će uvijek biti bogata publikacija, približno jednakog obima, sa manjim brojem ozbiljnijih radova na srodnoj političkoj i teorijskoj liniji. Uz takav se e-časopis nadamo otvaranju novih mogućnosti političkog rada, povećanja vidljivosti ideja do kojih držimo i, ako ništa drugo, unošenju svježeg zraka u aktualne političke diskusije. Budući brojevi časopisa na svjetlo će dana izlaziti prema mogućnosti, ovisno o dinamici pisanja autora/urednika i ostalih suradnika. Kako bi se dotične mogućnosti maksimalno povećale sve zainteresirane pozivamo na aktivno čitanje, kritiku i suradnju.

http://aktivirajkarlovac.net/2015/03/objavljen-prvi-broj-casopisa-11-teza/

Komentari

Teško bu prošlo

@koča
Najprije svima sretan Uskrs.
Želim biti dobronamjeran i nemojte me krivo shvatiti.
Tekst " Lijevi kurs za Bliski istokm, pak priblem ljevice u Turskoj, potpuno pogrešno pozicioniranje Oraha i Mirele Holy , mnogo stranica teksta koji lne govori ništa više što je bilo, a kako bi trebalo biti.
I nemojte se čuditi što nitko ozbiljno ne shvaća vašu kritiku kapitalizma, kad u strankama koje nemaju veze sa lijevicom tražite lijeve.

Tko je glasao

Prvo čestitke, treba mnogo

Prvo čestitke, treba mnogo truda,  i želim da uspijete.

A zamjerke su, ne na tekstove direktno, ali zato na profesionalnost. Za prvu pogledajte kako to rade, ima i drugih dobrih primjera, ali na “Revija za socijalnu politiku”, pomaže autoru http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/about/submissions. Nadalje, sam tekst koji će se više  čitati mora stati u maksimalno 30 kartica. Na grafici i dizajnu dosta treba poraditi. O tome puno više zna @zaphod.

Podsjećam da se knjige za fakultete sugeriraju do 300  strana.

Ja sam strastveni čitač i imam svoje rituale i redoslijede – prvo sadržaj, potom predgovor, zatim bibliografiju (za mene je ona obavezna i ne isključuje fusnote na kraju stranice), potom čitam, ostavljam za kasnije ili odbacujem. Radije i lakše čitam tekstove u dvije kolone i ilustrirane bilo slikama, tabelama i sl.

Znam da politički tekstovi traže puno riječi no veliki broj poznatih i citiranih autorskih uradaka imaju po tridesetak stranica - to znači da je to moguće.

Skinuo sam 11 teza br. 1.

Mislim, moralo bi biti moguće za tekst “KORIST I GRANICE PODUZETNIŠTVA”, na 164 stranice, znati autora ili onoga tko je odgovoran, te bibliografiju, izvore.

Meni su ovi tekstovi predugi a obrada i pomanjkanje osnovih pokazatelja koji bi me uvjerili da su vrijedni trošenja vremena tek dostatni da odbijem na to potrošiti vrijeme.

aktivirajkarlovac.net ovaj čas ne radi.

Moje su primjedbe dobronamjerne, sve najbolje želim.

Tko je glasao

Hvala na prijedlozima i

Hvala na prijedlozima i sugestijama.

Razumijem da strogo držite do forme (na način na koji ste objasnili). Mi tome nismo skloni. Što se dužine tekstova tiče moguće je da bi se sadržaj sa 400 stranica mogao zbiti u 150, ali je to ipak malo vjerojatno. O tome je li potošeno puno riječi u prazno i bespovratno radije bi razgovarao po čitanju, a ne na temelju toga što je uobičajeno i kakva je forma ustaljena. Tekstove smo radili u najboljoj volji da budu što jezgorovitiji, a izreknu sve što smatramo bitnim. U tome moguće nismo uspjeli (iako kažem - vjerujem da bi se to dokazalo kako tekst treba pročitati). Ako je tako moramo težiti poboljšanjima vlastitog rada. No to vjerujem nema nikakve veze sa tim šta sugeriraju fakulteti i koliko kartica ima tekst koji će se više čitati.

Što se tiče grafičkih primjedbi... ah... o tome ne bi...ovo je vrlo bazičan dizajn koji je sasvim funkcionalan za onoga kome se čita. U tom je smislu dobro. No jasno - da bi se tu moglo mnogo raditi i napredovati. No to nam je najmanji prioritet. Moguće da zbog toga odbijamo čitatelje i možda će drugi broj drugačije izgledati.

Što se tiče bibliografije u tekstu o socijalnom poduzetništvu popis korištene literature za treći dio navodi se na stranici 216. Za prva dva dijela nema navođenja literature pošto se uglavnom piše slobodno i o općim mjestima. Za prvi dio ona uistinu nije potrebna. U drugom se dijelu kroz tekst govori o Schumpeterovim i Marxovim knjigama na koje se poziva, kao i nekim knjigama drugih autora. Naša nakana prije svega je pisati politički tekst i što se više udaljiti od akademskih običaja - pa tako i navođenja koritene literature. Poanta je pokučati biti što autentičniji, neposrednije komunicirati sa čitateljem, izbjeći ispraznu legitimaciju olakim nabrajanjem nekakvih referenci, fokus skrenuti na sadržaj sam po sebi. Priroda stvari nas ipak tjera da zbog osnovne transparentnosti navedemo neposredno korištenu literaturu. Zbog toga smo morali uvrstiti u tu fusnotu korištenu literaturu o socijalnom poduzetništvu, ili recimo literaturu korištenu u tekstu o turskoj i kurdima (to smo dodali tek na kraju pošto u izvornoj varijanti teksta nismo naveli ništa).

Ukoliko vas taj pristup odbija malošto možemo učiniti da vas privučemo. Meni se čini da je u svrhe kojima težimo čak i vrijedno riskirati da ćemo nekog potencijalnog čitatelja u startu odbiti. No opet - mi vjerujemo u sadržaj. Po mom bi mišljenju logičnije bilo da netko golemi tekst prosućuje nakon što ga krene čitati, a ne po tome navodi li korištenu literaturu i slijedi li nekakve ustaljene norme formalnog tipa.

Ako ste strastveni čitač predlažem da pružite šansu časopisu i krenete čitati, pa kako vam se svidi.

koča

Tko je glasao

rašomon

Postoji jedno, ajmo reći, pravilo koje dobro važe formu i sadržaj.

Ako autor(i) žele naglasiti sadržaj (a ne formu) - upravo tada trebaju poštivati standardnu formu. Kako bi je odnaglasili, odmaknuli u stranu - i fokusirali čitatelja na sadržaj.

Odskakanjem od forme, od standarda - želimo nešto poručiti (Feral, Arkzin i slično).

"Europski glasnik" često ima i više od 1000 stranica - no kako je grafički uređen vrlo "standardno", forma ne utječe na sadržaj - te se čitatelj može koncentrirati na isti - pa se isti lako čita, a forma ne odbija.

Stoga bi se pozivanje na "nama je bitan sadržaj, a ne forma" moglo prevesti kao "mi možda i pišemo nešto dobro i zanimljivo, no baš nas briga hoće li nas tko čitati, hoće li forma koga odbiti - zapravo nas je baš briga za čitatelja, a pristup temi koju obrađujemo ćemo dodatno zakomplicirati nestandardnom formom" - a takav stav neke odbija. Recimo, mene :)

Tko je glasao

Komentar stoji. Problem je u

Komentar stoji.

Problem je u tome što svaka "forma" čini određeni "sadržaj", tj nije neutralna. Stoga se svaki pokušaj "praktične kritike" neke forme pojavljuje kao nekakvo bespotrebno kompliciranje i egzibicionizam. To je problem jer u startu stavlja projekt na margine, odbija čitatelje isl.

No kako drugačije izreći kritiku tog sadržaja koji je pretpostavljen i čuči u formi?

I s druge strane: kako drugačije govoriti neposrednije, autentičnije, transparentnije van limitirajućeg posredovanja vladajućih formi?

Teška su to pitanja na koja nemam odgovor, ali znam što mi se manje sviđa i što postavljam kao prioritet. Možda su naše ambicije sa tim časopisom prevelike, ali bi htjeli djelovati maksimalno radikalno koliko je to moguće u ovom smislu.

Ne radi se o tome da nas nije briga hoće li tko čitati, ali od nekih principa ne bi htjeli odstupiti. Moglo bi se o tome zašto na dugo i na široko. To drugom prilikom.

koča

Tko je glasao

:(

Tkogod da radio jezičnu, a pogotovo grafičku obradu teksta - zaslužuje batine.

Tko je glasao

Dao sam si truda pa sam

Dao sam si truda pa sam pročitao cijeli Vaš esej o ORAH-u i njihovom održivom razvoju . Blago sam razočaran primjedbama na njihov program jer ne iznosite nikakve protuprijedloge već se stiče dojam da je po piscu eseja sadašnje katastrofalno stanje bolje od mogućeg održivog razvoja koji predlaže ORAH a pri tome ne navodeći niti jednu brojku kojom bi opovrgnuo prijedloge ORAH-a koji u mnogo čemu nisu nešto novo već nekoliko godina a u nekim stvarima i desetljećima zastarjela politika razvijenih zemalja EU na koje se ugledamo i oponašamo.

Kada pišete o poljoprivredi i malim poljoprivrednicima te politikama koje su usmjerene prema njima pišete o sitno buržujskim interesima i ćiftinskim poslima a pri tome zaboravljate ili uopće neznate da u Hrvatskoj trenutno ima u upisniku poljoprivrednih gospodarstava preko 200 000 fizičkih i pravnih osoba koje se bave poljoprivredom a od toga broja preko 130 000 njih ima manje od 3 hektara zemlje dok još 55 000 ima manje od 5 hektara tj. preko 90% ukupnog broja su mali poljoprivrednici koji imaju 70% ukupnih površina zemljišta i proizvode 40% poljoprivrednih proizvoda dok veliki poljoprivednici imaju 30% zemljišta i proizvode 60% poljoprivrednih proizvoda. Razlika nije samo u većoj produktivnosti velikih proizvođača već u činjenici da je većina male proizvodnje u sivoj zoni pa se ne vodi sva proizvodnja u statistikama.
Iz vašeg eseja razumio sam , možda pogrešno , da se vi zalažete za nestanak takvog malog seljaka i da proizvodnju uspostavi država. Vjerujem da znadete da je takvih stavova i pokušaja po svijetu bilo nekoliko desetaka i da je svaki doveo do smanjenja poljoprivredne proizvodnje i odustajanja od takve politike. Zadnji primjer je Kuba.

Iz vašeg eseja i kritike ORAH-ovog održivog razvoja u poljoprivredi nisam baš razumio zašto vam je neprihvatljivo poticati proizvodnju malog seljaka jer se time ne osiromašuje društveno bogatstvo već naprotiv ono se uvećava jer je poljoprivreda i pored poticaja koje dobiva iz proračuna i dalje neto donositelj tom proračunu.

Na žalost niti pisac tog eseja a niti ovi iz ORAH-a ne razumiju da poticaji nemaju svrhu da proizvodnju učine isplativom već da je svrha poticaja da malog seljaka potakne na brži prelazak iz trenutno neisplative proizvodnje nekih ratarskih kultura na malim posjedima kao pšenica u proizvodnju isplativijih kultura prije svega povrtlarskih i industrijskog bilja .

Obzirom da mali seljak nema potrebnu opremu da bi promjenio proizvodnju RH i EU provode nekoliko desetaka raznih programa financiranja poljoprivredne proizvodnje i prerade poljoprivrednih proizvoda s potporama ulaganjima od 50-90% povrata uloženih sredstava.

Također mi je razočaravajuće da netko tko piše o kritici ORAH-ovog programa o poljoprivredi jednako kao ni ORAH-ovci ne razumije smisao poljoprivrednih zadruga , koje pisac eseja na neki način ismijava. Evropa je svoje zadruge prije nekoliko desetljeća pretvorila u proizvođačke organizacije čiji rad potiče kroz petogodišnje razdoblje potporama od 10% prometa koje se smanjuju do 6% prometa a mogu dosegnuti maximalni iznos od 100 000 eura godišnje po proizvođačkoj organizaciji koje su najčešće organizirane kao zadruge.

U Hrvatskoj postoje samo 2 proizvođačke organizacije a zadruga nekoliko tisuća. Istovremeno je pojam zadrugarstva poprimio negativan kontekst zbog svega što se s zadrugama događalo u bivšoj državi a i događa danas kada su one ili obiteljske zbog veličine potrebnog osnivačkog kapitala i osim imena ništa drugo nemaju s zadrugarstvom ili su pod uticajem manjeg broja povezanih osoba i djeluju kao organizatori proizvodnje i klasični trgovci u interesu male skupine vodećih zadrugara.

Također me smeta česta uzrečica u eseju ĆIFTINSKA POSLA koja u stvari potiče ksenofobiju i etiketira cijeli narod kao kada nama Hrvatima Srbi kažu ustaše. Ne razumijem potrebu takve uzrečice u tekstu koji pretendira da prenosi lijevu , socijalističku ,političku misao što god to piscu tog eseja značilo jer ja nisam razumio niti što je lijevo niti što je socijalističko u tom eseju.

Tko je glasao

Hvala na komentaru. Osvrnuti

Hvala na komentaru. Osvrnuti ću se na bitne prigovore.

Pogrešno ste razumjeli da se zalažem za uvođenje nekakve državne poljoprivrede. Zalažem se isključivo za učinkovitu poljoprivredu, bez ikakvog privilegiranja sitnih posjednika i proizvođača iz etičkih ili političkih razloga (što bez ikakve dvojbe ORaH preferira). Dakle - ne ciljano uništenje sitnog seljaštva kao klase, već tek prestanak planskog održavanja istog na životu. Jasno - ukoliko postoje suvremeni oblici u kojima se sitni proizvođač, sam ili u nekakvim zadrugama, može održati (pokazati tehnički i ekonomski produktivnijim) protiv toga nemam ništa. No ono što i u tekstu ističem činjenica je kako je i uvođenje suvremenih oblika po kojima je sitni posjed na selu racionalan u Hrvatskoj jako čupav posao, a i inače samo po sebi predstavlja jedan (ipak) relativno uzak prostor. Općenito govoreći ne vjerujem da se u suvremenim okolnostima može održati veliki postotak populacije zaposlen u proizvodnji osnovinih poljoprivrednih proizvoda (bilo žita, bilo povrća - u široj slici razlika i nije toliko veća, iako u svakoj složenijoj robi svakako ima nešto više vajde za sitnog proizvođača).

Što se tiče primjedbe na korištenje riječi ćiftinska, kako je u tekstu navedeno, koristim je inspiriran srpsko-hrvatskim prijevodom Marxove Bijede filozofije. Na žalost ne znam koji termin Marx u izvorniku koristi, kao što ne znam ni njemački, no riječ ćiftinska mi se jako sviđa, a njeno je značenje bitno različito od ćifutska. Nije da je neki autoritet ali mi je pri ruci pa se mogu poslužiti online riječnikom.

ćifta - (perz.tur) = Čifut;lihvar; škrtac; filistar

Čifut(in) - (tur.) Židov; čifutarija skup Čifuta (kao poruga)

Bitno je napomenuti kako u Bijedi filozofije termin ćifta ima značenje sitnog posjednika, proizvođača i trgovčića, reakcionarnog i politički isfrustriranog malograđanina i slično.

koča

Tko je glasao

Poticanje nije privilegiranje

Poticanje nije privilegiranje jer je interes države da sitni proizvođač promjeni svoju proizvodnju jer ga trenutna situacija i način proizvodnje vodi u socijalu na teret države a ne postoje druge grane koje bi imale za potrebu stariju i neobrazovanu radnu snagu.

Dakle kao jedino rješenje nameće se potpora sitnoj maloj proizvodnji i njena promjena kako u strukturi proizvodnje tako i u kvaliteti jer je to jedina mogućnost da sitni poljoprivredni proizvođač proizvede kvalitetniju hranu i pri tome poveća broj radnih sati na svom gospodarstvu.

Jasno je da to nije trajno rješenje jer trajno rješenje ne postoji već se promjene i prilagodbe rade svakih nekoliko godina kao i u industriji gdje se tehnologije mjenjaju , nadopunjuju svakih 7 godina a u informatičkim tehnolgijama i mnogo brže i tko ne prati trendove napretka zaostaje i propada.

Po meni , država bi trebala na malo drugačiji način intervenirati u poljoprivredi
- ukinuti potpore malim proizvođačima za pšenicu i druge ratarske kulture a istovremeno udvostručiti potpore za povrtlarsku proizvodnju i nabavku opreme za povrtlarsku proizvodnju jer RH osim pšenice i kukuruza koje proizvodimo u dovoljnim količinama sve ostalo uvozimo.
- pomoći malom proizvođaču da svoju povrtlarsku proizvodnju kroz udruživanje u proizvođačke organizacije a ne kroz sadašnje zadruge konfekcionira i standardizira kako bi se mogla prodavati kroz trgovačku mrežu, a što se davno dogodilo s malim proizvođačima u Austriji , Italiji i drugim razvijenim poljoprivrednim zemljama.
- također bi država trebala razvijati sustave kanalske mreže za navodnjavanje poljoprivrednih površina i ta kanalska mreža bi trebala dobiti status infrastrukture jer ona to u biti i jeste.

Naravno da će i pored svih tih mjera mnogi od sitnih proizvođača propasti i da će se ukupni broj poljoprivrednih gospodarstava u RH u narednih nekoliko desetljeća smanjiti s 200 000 na cca 50 000 ali to smanjenje ne smije biti brzo i grubo jer će se stvoriti socijalni problem na selu koji se sada rješava stihijski odlaskom omladine sa sela u Njemačku te se stalno povećava broj umirovljenika i korisnika socijalnih prava a smanjuje broj zaposlenih , a poseban je problem što se smanuje radno aktivno stanovništvo u selima.

Tko je glasao

Ovako na prvu mogu reći

Ovako na prvu mogu reći jedino da se slažem sa ovim komentarom. Pri tome moram napomenuti dvije stvari.

U našem se tekstu o orahu radi o općenitijoj rekonstrukciji i kritici političke vizije te strenke, na temelju njenih programskih dokumenata i onoga kako se predstavlja u javnosti. U tekstu se prilično jasno i trasparentno ističe koja je njegova ambicija. Nama ambicija nije ni bila da idemo u konkretnu empirijsku analizu pojedinih problema, davanje konkretnih policy preporuka i slično (to zahtjeva sasvim drugačiji rad, stručni a ne politički, i jasno, služi sasvim drugačijim svrhama). Mi smo pošli od policy preporuka oraha, diskursa kojim te preporuke prenosi, te se nastojali uzdići do što jasnijeg ocrtavanja njihove političke vizije. Nastojali govoriti o mogućnostima i limitima te vizije - pošto se njome u startu određuje način/fokus istraživanja pojedinih fenomena i problema, otvara ili zatvara prostor za ovakve ili onakve konkretne politike.

Da je ton i sadržaj poljoprivredne politike oraha bio sličan načinu na koji Vi pišete izostao bi razlog za kritiku. To međutim nije slučaj. Poanta njegove poljoprivredne politike sasvim je drugačija. Posebno kada se čita sa drugim sektorskim politkama, programom samim i ima u vidu cjelovita perspektiva održivog razvoja sa svojim alternativnim/radikalnim elementima. Njihova ideologija privilegira sitni poljoprivredni posjed iz etičkih i/li političkih razloga, uz istovremeni pokušaj dokazivanja kako je on uz to i učinkovitiji. Način na koji to radi je vrlo jednostran i neuvjerljiv. O tome ne bi dalje pošto se o tome naširoko piše u tekstu.

koča

Tko je glasao

ORAH nema nikakve ideologije

ORAH nema nikakve ideologije već je to skup politika EU od energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije ,ekološka poljoprivreda , biodinamička poljoprivreda i sl , zaštite okoliša koja se sastoji od rješavanja problema otpada , zaštite voda i zraka i sličnih nazovimo zelenih politika u koje ORAH ne uvodi ništa novo , a sve to su desetljećima stare politike i programi koje EU provodi.

Na koji način ORAH privilegira male poljoprivrednike? Koje to konkrertne mjere ORAH predlaže da bi to bilo privilegiranje malih poljoprivrednika?

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci