Tagovi

'To be or not to be' a member of the EU?

Hrvatska opet na brani Srednje Europe?

Slovenija je ušla u EU prije Hrvatske i sada revni Slovenci prave nama Hrvatima puno veće probleme pri ulasku nego što nam prave npr. Talijani. Idemo jedan korak dalje, ako uđe Hrvatska, a ne uđe Bosna i Hercegovina, imat ćemo obnovu neke srednjoeuropske granice kao i vojne granice po cijelom teritoriju, sa glavnim zapovjedničtvom u Briselu, što Hrvatskoj možda je..... i također možda i nije u interesu.

U Hrvatskoj se vode vruće polemike o Europskoj uniji, a dvije struje imaju potpuno različita stajališta.
Dok vlast tumači kako nas Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji postupno vodi u Europsku uniju, dobar dio puka u RH općenito više vjeruje tvrdnjama kako se radi tek o stvaranju nekakve ekonomske zone tzv. ''Zapadnog Balkana'' i to iz nekakvog interesa 'političarima'. Velikim skepticizmom se prihvaćaju izjave kako će RH ući u EU iskrenim i dobrim namjerama po pitanju boljeg standarda života obićne radničke klase (koji su dan danas na žalost na veliko nezaposleni) u RH.

Istina je ta kako još se ne zna kako (na koji način) će se Europska unija postaviti prema Hrvatskoj, sve do sada je bilo više-manje neprihvatljivo i dosta nalik na ucjenu:

http://www.nacional.hr/articles/view/10390/3/
Ako Hrvatska ne izruči Bobetka, nikad neće ući u EU
Nacional je iz izvora bliskih vrhu EU doznao da će Hrvatska biti drakonski kažnjena zbog neizručivanja Janka Bobetka Haaškom sudu: bit će potpuno odstranjena iz kruga demokratskih i razvijenih država

http://www.nacional.hr/articles/view/11319/
Britanska ucjena Hrvatske u devet točaka
Nacional objavljuje sadržaj skandaloznog zahtjeva koji je 1. veljače šef britanske tajne službe u Hrvatskoj Gareth Geoffrey Lungley uručio ravnatelju POA-e Tomislavu Karamarku, naređujući Vladi RH što treba učiniti u slučaju Gotovina

http://www.poslovni.hr/62583.aspx
Ometanje pune aktivacije ZERP-a je ucjena
Za Udruge je ekološka komponenta ZERP-a nužna jer talijanska ribarska flota u hrvatskim vodama ribari s katastrofalnim posljedicama

http://www.javno.com/hr/hrvatska/clanak.php?id=126695
Ako se nastave ucjene bit će ili ZERP ili EU
Nastavi li se na EK vršiti pritisak da blokira pregovore o članstvu u EU, bit će to neobjektivan pristup rješavanju problema, kaže Sanader.

http://www.glasistre.hr/?ec1584d949f23a3e15116f5c0014a112,TS,2828,,15470...,,
Slovenija mora prestati s ucjenama, a Hrvatska trenirati tehniku kompromisa!

Mogu još brdo primjera dodati po pitanju uvjeta i ucjena itd…. ali shavtili smo bit priće….

Sada smo kao država doslovce u neprihvatljivoj situaciji, dokazali smo kako smo spremni na SVE kao država samo da nas EU primi….. dokazali smo kako nemamo svoje 'JA' i kralježnica nam je pomalo omekšala!

Pa se pitamo koliko smo potrebni EU kao takvi?

Da bude još interesantnije Hrvatska spada u tu skupinu zemalja koje se vode kao ''Samo potencijalni kandidati'', dakle — nema obećanja da će RH doista ikada i biti primljene. Nadamo se kako će RH steći pravo i standard koji bi bio potreban na ulazak u EU kao jedna konkurentna i napredna zemlja članica!

Uvjeren sam kako će biti više problema nego što si mislimo:

Prvo, pitanje je žele li zapadnoeuropske zemlje takvo proširenje. Irska je nedavno na referendumu odbacila ratificiranje sporazuma iz Nice, a i drugi su tome pljeskali.

Drugo, pitanje je imaju li nekadašnje istočnoeuropske zemlje toliko strpljenja da čekaju, ili će u njima rasti indiferentnost ili otpor ulasku u EU.

Treće, biti u EU-u je prije značilo potvrdu da se napustilo sa socijalizmom, i da su zemlje koje apliciraju za članstvo dio europske kulturne tradicije. Međutim, sada to više nije nikome upitno. Slikovito, Slovenija je recimo htjela u EU zato da bi pokazala da nije balkanska zemlja i da bi se osjećala zaštićenom. Ali danas nema više opasnosti ni za njezin identitet ni za njezinu sigurnost. Ipak je Narod Slovenije privatio EU sa određenim skepticizmom koji se mogao osjetiti u rezultatu referenduma o ulasku Slovenije u EU.

Idemo dalje.... zar ne.....

Hrvatski put u Bruxelles donekle je uvjetovan tzv. regionalnim paketom, odnosno spremnošću za potpisivanjem i sklapanjem odgovarajućih institucionalnih veza s državama tzv. neojugoslavenske regije, što se mnogima čini kao uvod u sklapanje nove neobalkanske unije na novim principima.
Ulazak u EU je uvjetovan mnogo čime, pa i dobrim odnosima sa susjedima. Ne traži se to samo od Hrvatske, nego od drugih zemalja u regiji, uključujući i Srbiju. Ovo nas sada dovodi do nove teme koja je svima nama donekle 'pipljiva tema' a to je tzv. ''Granični režim'' te EU kao i uloge NATOa.

Na nekim zemljama uvest će se vize (tzv. 'vizni režim'), ne zato što bi to dvije države o kojima se radi htjele, nego zbog zahtjeva drugih država u Schengenskoj grupi. Slovenija što iz razloga vlastita nacionalizma i netrpeljivosti prema Balkanu, a što zbog stvarnog pritiska iz EU-a moraju biti rigorozni na granici. Što znaći u prijevodu to da moraju praviti Hrvatima puno veće probleme pri ulasku nego što im sada prave npr. Talijani ili Mađari.
Ili, ako uđe Hrvatska u EU i NATO, a ne uđe Bosna i Hercegovina, imat ćemo obnovu neke srednjoeuropske vojne granice po cijelom teritoriju.

Neki tvrde kako bi bilo najbolje da svi iz bivše propale SFRJ uđu u EU odjednom. To bi po njohovoj retorici iznimno pomoglo hrvatskom turizmu, koji bi procvjetao tek kad bi Dubrovnik ponovno postao dostupan i Srbima, i Makedoncima, i Bosancima, i Crnogorcima, a ne da bude pretvoren u vojnu krajinu Europske unije.
Druga strana pak tvrdi kako će ista ta gospodarska grana RH procjetati ako Dubrovnik bude dostupan Austrijancima, Njemcima itd itd. jer ipak su Narodi nekadašnje 'Zapadne Europe' bogatiji od Srba, Makedonaca, Albanaca, Kosovara itd itd.

Međutim u RH se Narod pita jedno vrlo važno pitanje,

'Ne vodi li to postupnom, ali postojanom stvaranju neke nove jugobalkanske unije?'

Ne vjerujem da je bilo kojom logikom ili moralnim temeljima moguće obnoviti tzv. Jugoslaviju, jer za to nema interesa ni u jednoj zemlji nasljednici te Jugoslavije, uključujući i Srbiju. Države se uostalom teško obnavljaju jednom kad se raspadnu. Kao demokrat, poštujem volju većine, i donekle dijelim danas prevladavajući stav Slovenaca, Hrvata i Srba da je Jugoslavija bila neka vrsta tamnice naroda koja je čak često puta nazivana umjetnom tvorevinom.
Ako gledamo logično ideja koa se zvala ''Jugoslavija'' je — a posebno da je bila u realnosti konfederacija i po istinskim načelima socijalistička i sa zapadnim pristupom prema gospodarstvu — takva jedna konfederacija je mogla biti vrlo dobro rješenje za sve narode u njoj, uključujući i za Hrvate. Ne vidim da bi Hrvati izgubili svoj nacionalni identitet takvoj jednoj ''Uniji'' koja bi bila cca 50 godina ispred svog vremena…. Jer tek 1989 se stvarala današnja ''Europska Unija'' kao takva….. u ovoj ''Uniji'' ne mislim da bi Hrvati bili podređeni drugima, posebno ne u sustavu koji se bazira na načela jednakosti i socijalne pravde….. bili bi poput jedne 'Švedske' ali u sustavu jedne ''Unije'', naravno ovo su sve teorije i ispada ŠBB KBB, ali ako realno gledamo mogli smo biti ispred današnje EU i te kako….. na žalost nismo… tu smo di jesmo.

Kužim zašto toliko mnogo ljudi govori o opasnosti od približavanja Srbiji ili Bosni i Hercegovini, kad mi sa Srbijom i Bosnom, ipak se previše krvi prolilo i vidjeli smo istinsku narav tih naših susjeda, bez obzira što dijelimo snjima naš Hrvatski jezik, imamo slične ekonomske i čak ponekada političke interese, a bez opeznog i prijateljstva s tim državama ne možemo riješiti ni svoje sigurnosne probleme.

Vjerujem kako sam u tom smislu u manjini, pogotovo ako usporedim svoje mišljenje sa onim našim Hrvatima koji i dan danas žive u 'tuđini' di sam i sam rođen i to isključivo zbog nepravde nekađašnje SFRJ. Čak se moram složiti sa Vladimirom Putinom, koji je jednom rekao ''da oni koji su željeli da se SSSR raspadne nisu imali srca, a oni koji žele da se on obnovi — nemaju mozga.'' Naravno u kontekstu nekakve 'Balkanske regionalne unije' ili bilo kakve druge umjetne tvorevine koja bi nas opet strpala u isti paket sa Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom, Albanijom itd.

Naš suverenitet će biti upitan u mnogo ćemu, pa čak i ponajviše po pitanju tradicionalni mjerila 'neovisnosti' npr. Hrvatska, recimo, ne može ući u EU-u i zadržati kunu. Mi to ne možemo jer smo tzv. mala zemlja. A to što smo tzv. mala zemlja, to smo i sami htjeli, možda i ne vjerujući da tzv. male zemlje nemaju onakvu suverenost kakvu zamišljaju njihovi očevi domovina.
Recimo, ne možemo biti i član EU-a i imati hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu, i hrvatsku lisnicu u hrvatskom džepu. Puška će biti europska ili natovska, a lisnica možda hrvatska, ali u njoj neće biti 'Hrvatske Kune' nego 'Euro' i to opet u protuvrijednost onoga što imamo danas ako ne i manje.

Ideja Europske unije se temelji na ideji liberalne demokracije, koja je individualistička. Liberalna demokracija, na žalost, ne može ponuditi manjinama ono što im kod nas nudi ovaj današnji sustav koji je uspostavljen u RH. U toj EU će Hrvati postati manjina a stanovništvo RH samo jedna statistika u toj golemoj masi. Ljudi imaju tendenciju uspoređivati ili očekivati ono što je njima poznato i stime možda steću dojam kako će Hrvati uživati u veća prava nego što ih danas imaju u RH. EU u smislu ljudskih prava, može ponuditi više od današnjeg sustava u RH, ali u smislu prava naroda i posebno manjina, tu nam suverena RH nudi više. Nemojmo zaboraviti kako ima puno ljudi u toj EU-i koji žale za svojom valutom, svojim nekadašnjim standardom i ponosom. Također se rađa jedna ksenofobija, da…. da….ksenofobije ima posvuda, ne samo kod nas u RH. Međutim, moram priznati da je zapadni svijet u tom smislu otvoreniji i u općem smislu tolerantniji od nas…. Makar to bilo samo po načelima…. i Njemci se prilagođavaju ovoj novoj EU, stotine tisuća naših gastarbajtera to znaju.

Razvoj poštenijeg društva i istinske slobode kao i demokracije su dobri razlozi za ulazak u EU.

Ali pitamo se kako to da mi ućimo od tog zapada nešto što smo i sami već imali davni dana npr. 'Hrvatski sabor' koji je svaki put u povijest Hrvata bio po funkciji i načelima 'Sabor Naroda', a npr. u tom zapadnom svijetu još dugo ćemo čekati, da npr. prva žena postane predsjednica SAD-a (iako žene nisu manjina), dobro možda je ovo loša usporedba, ali još duže da Amerika dobije predsjednika koji nije bijel (tko zna možda se i ta tabu tema preokrene uskoro). U britanskom parlamentu, bez obzira na visok stupanj individualnih sloboda u britanskom društvu, tek je 1997. izabran prvi zastupnik musliman, a kod nas je npr. Dž. B. Kulenović bio doglavnik, za vrijeme SFRJ smo imali rotirajuće predsjedništvo u kojem su npr. Makedonci bili na čelu tadašnje federacije, hoću reći kako smo to već prošli prije njih..... bez obzira na okolnisti!

Kad je Zapad pokušao nama u RH uvesti zapadne standarde za manjine, mi smo to odbili kao Narod, jer je kod nas čak i sama riječ "manjina" bila uvredljiva. Prema tome, nema puno toga što mi možemo naučiti ili profitirati od njih — puno više od nas samih i naše vlastite prošlosti.
Od tog zapada i te EU moramo učiti ljudska prava, demokraciju i individualne slobode, tu smo doslovce u zaostatku.

Pitanje koje postavljam nakon ovog pregleda situacije, t.j. situacija koja naravno ima još niz broj nijansi i teorija je:

''Može li se onda uopće govoriti o našem navodno ubrzanom približavanju eurointegracijama i jesu li ikakvi vremenski rokovi realistični?

i koliko je nama kao naroda potreban taj ulazak u EU…… jer nije možda bitnija 'eurointegracija mentaliteta i standarda života u RH?''

ili ćemo po već uhodanoj lokalnoj praksi doživiti novi igrokaz vladajuće strukture taman pred izbora?
i ponovljeni postupak kao i sa NATO….. i kao što sam naveo… sudeći po svemu opet će Hrvatska biti srednjoeuropska brana i 'Haravati' banitelji srednjoeuropski naroda!

A najviše me brine ono pitanje 'ZAŠTO?'
Jesmo toliko već rasprodani od strane naših dosadašnji ultraplemeniti vladara da moramo u tu EU..... bez obzira koliko to Narod htio ili ne?

u ovoj strci financijske nestabilnosti svijeske razine...... da nas opet ne strpaju u nekakvi 'zajednički paket' i to pod krinkom kako je to nama potrebno? naime ne bi bio prvi put da nešto odluće u ime Naroda i to bez pitanja.... sjetimo se samo pitanja ulaska u NATO!!!!!!!

Jakob Matovinović - Jakša
volim svoje i poštujem tuđe

Komentari

http://www.index.hr/vijesti/r

http://www.index.hr/vijesti/rubrika/politika/45.aspx

iiiiiiiiiiii što sada kažete na moje sposobnosti nekadašnje 'Babe Vange'?

I hate to say it.... but... I told you so!

ili želit još koji link po pitanju ove teme?

..........''Proces... a ne trenutak!''

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Božo Pendo 20260 Korčula

Božo Pendo
20260 Korčula

Glavni pregovarač za pregovore o pristupanju RH Evropskoj uniji
gospodin Vladimir Drobnjak
Z A G R E B

Poštovani gospodine Drobnjak,
držim da sam, kao građanin, temeljem određenih zakonskih obaveza, dužan svim institucijama Hrvatske države dostavljati informacije i dokaze o počinjenju kaznenih djela koji upućuju na organizirani kriminal i korupciju. Ne vidim razloga zašto te informacije i dokaze ne bih dao i Vama i Evropskoj uniji, tim više što znam da su od izuzetne važnosti za uspjeh pregovora koje vodite kao glavni pregovarač s Hrvatske strane.

Godinama sam svima, naročito najvišim institucijama Hrvatske države uporno i redovito dostavljao neoborive dokaze o organiziranom kriminalu i korupciji na najvišem nivou. Upravo zbog toga što su moje prijave bile argumentirane i odnosile se na sam politički i državni vrh, nikada ni jedna institucija nije htjela raditi svoj posao. Bez obzira da li se radilo o institucijama izvršne, zakonodavne, sudske ili medijske vlasti, moje prijave su se šutke stavljale na led gdje su i danas. Jedini efekat je bio luđački progon mene i članova moje obitelji.

Poštovani gospodine Drobnjak, čitajući internet stranice Vašeg pregovaračkog Ureda i tima vidim da ste deklarativno odani učinkovitosti pregovaračkog procesa te da vodite računa o poštivanju dobrih pregovaračkih običaja. Da li je to zaista tako? Ne bih rekao.

Cijela priča s pregovorima s naše strane je prepuna vrlo jasnih znakova i poruka koje nedvosmisleno govore samo jedno – hrvatske vlasti ne žele da se pridruživanje EU dogodi, a pogotovo ne na osnovi ispunjavanja zadanih kriterija. Stoga mislim da je Vama osobno dat zadatak da kao glavni pregovarač usporavate pregovore, da stanje u Hrvatskoj i ispunjenost uvjeta u pregovorima prikazujete u znatno boljem svjetlu od činjeničnog te da nastojite drugu stranu prevariti u što većoj mjeri. Naravno, uspjeh Vašeg „poslanja“ neće ovisiti o Vašim sposobnostima, već o odluci druge strane koliko „prevare“ će Vam dopustiti.

Prilikom otpočinjanja pregovora u listopadu 2005. godine izjavili ste da je RH postigla velik napredak u ostvarivanju svog strateškog cilja u odnosima s EU. Dodali ste da o tome u zemlji postoji široki politički konsenzus.

Ozbiljan problem s reaktivnim govorom je to da takav govor jest samoispunjavajuće proročanstvo. Iz ove izjave, a i iz brojnih drugih koje dajete, lako je uočljivo Vaše uvjerenje da ste u pogledu pregovora, predodređeni, ograničeni, uvjetovani pregovaračkim okvirom i ovlastima. Vi svojim izjavama i radom proizvodite dokaze koji to potvrđuju, pa čak i pojačavaju Vaše uvjerenje. Ljudi koji nisu proaktivni, spremni preuzeti odgovornost i upravljati događajima, svojim reaktivnim govorom jako puno govore o tome da su spremni dopustiti da događaji upravljaju njima. Osjećaju da su ovisni, žrtve okolnosti, bez kontrole i bez mogućnosti upravljanja čak i vlastitom sudbinom. Zato su skloni okrivljavati druge ljude, okolnosti i događaje, samo ne sebe same. Za njihove teškoće krivi su drugi. Nisu odgovorni, jer ne mogu izabrati svoju reakciju. U stvarnom životu upravo je obrnuto – čovjeka određuje upravo mogućnost da između poticaja i reakcije ostavi prostor i vrijeme potrebno da izabere između brojnih mogućnosti, birajući najbolju.

Ne gospodine Drobnjak, niste bili u pravu kada ste tvrdili da smo postigli velik napredak, a ni ono o političkom konsenzusu Vam nije bilo točno. Znali ste ili ste morali znati da ne postoji široki politički konsenzus po pitanju ulaska u EU, jer evo danas vidimo ozbiljne teškoće u pregovorima samo zato što ne postoji sporazum unutar vladajuće političke opcije. Zar nije bilo prikladnije započeti pregovore izjavom da će te u kratkom roku promijeniti sve stupnjeve prijenosa i što prije ubaciti u šestu? Što je Vas priječilo, ili gospodina Sanadera, da tako i napravite u posljednjih dvije i po godine?

Mene jako zanima, a vjerujem i hrvatsku javnost, što se to dogodilo da je Hrvatska Vlada, bez nekog naročito uočljivog razloga odlučila pregovore ubaciti u petu brzinu. Dakle, opet ne u najveću. Ne radi li se opet o reaktivnom govoru, koji najavljuje isto – ništa. Ne čini mi se da su pritisci EU jači. Ne čini mi se da je spremnost Vlade veća. Izvještaji o napretku pregovaranja se iz godine u godinu prepisuju. Jedino što bi upućivalo na uzrok povećane nervoze u Vladi je što javnost dobiva sve više informacija kako pregovori ozbiljno zapinju i kako EU zapinjanje kažnjava. Zašto gospodine Drobnjak pregovori ne napreduju?

Vi tvrdite da su za uspjeh pregovora o pristupanju jednako važni stručnost pregovaračkog tima, uspješnost reformi kao i pravodobno informiranje javnosti o svim ključnim segmentima pregovora. A konsenzus? Vratiti će mo se na njega posredno, analizirajući ova tri jednako važna faktora.

Kakva je stručnost Vašeg pregovaračkog tima, gospodine Drobnjak?Na temelju kojih kriterija je Vlada formirala pregovarački tim? Jesu li to stručni ili politički kriteriji?Da li su stručni ili politički rezultati pojedinih članova bili odlučujući da se nekoga delegira u tim? Možda je najbolnije pitanje ima li Hrvatska znatno stručnije i kvalitetnije ljude od onih u timu, ali na našu žalost nisu i ne žele biti politički podobni? Vidite gospodine Drobnjak, ova pitanja su od izuzetne važnosti, ali nisu presudna. U konačnici će presuditi činjenica da u timu nemate karakterne, a ne samo stručne ljude. Samo karakterni ljudi u međuovisnoj stvarnosti su sposobni poštivati vlastiti referentni stručni okvir na način da su sami rješenje problema, a ne njegov dio, koji preuzimaju inicijativu i rade što je potrebno u skladu sa svojim unutarnjim ispravnim načelima, kako bi se posao obavio brzo, lako i domišljato.

Naravno, radi se o tome da morate uzeti u obzir razinu zrelosti svakog pojedinca u Vašem timu. Ne možete očekivati veliki kreativni doprinos od onih koji su duboko emocionalno, intelektualno i politički ovisni. Oni u najboljem slučaju mogu biti manje- više dobri činovnici. Njihove zvučne titule i funkcije Vam nisu nikakve garancije da će pregovori biti uspješni.

Uspješnost reformi kao sinonim za uspješnost pregovora Vam je kardinalna zabluda. Izgleda da je svima potpuno jasno što EU od nas očekuje, a Vi i dalje ističete promjene ili donošenje velikog broja zakona, reforme i usvojene programe kao ono što će nam omogućiti postizanje strateškog cilja. Radi se o autističkom zabijanju glave u pijesak, jer i pored solidne medijske blokade, do javnosti s vremena na vrijeme dopru upozorenja. Sjećam se izjave puštene negdje krajem prošlog ljeta šefa Evropske delegacije u Hrvatskoj koji je smireno rekao: “Vaš problem nije broj usvojenih zakona i reformi, nego praksa da se usvojeno ne sprovodi i ne poštuje“.

Vidite, možete jako naporno raditi, zaista iskreno i dobronamjerno željeti u nečemu uspjeti, ali pokušate li se služiti strategijama utjecanja na druge i taktikama kako postići da Vam vjeruju, da Vam budu skloniji i motiviraniji za suradnju s Vama, dok je Vaš karakter u osnovi dvoličan, neiskren i manjkav – ne možete dugoročno gledano nikako biti uspješni. Vaša neiskrenost će Vas odati i izazvati nepovjerenje te biti pročitana kao manipulacija. Sporedna je retorika kojom se služite, pa čak i dobronamjernost. Ako nema povjerenja nema temelja za trajan uspjeh. Samo istinska dobrota i pošten pristup daju život tehnikama za dobre odnose među pregovaračima.

Oslanjati se na tehnike međuljudskih odnosa u tako svetom području kao što su pregovori kakve Vi vodite je strašna ludost. Očito je da Vi pregovore doživljavate kao umjetan ljudski sustav u kojem je dopustivo ne plaćati cijenu, ne slijediti proceduru i u kojem je korisno služiti se prečicama. Ja mislim da je istina obrnuta. Pregovori su prirodan sustav koji se temelji na zakonu žetve. Nema žetve bez sijanja. Koliko mislite gospodine Drobnjak da možete u konačnici dobiti od EU, a da ne uložite gotovo ništa i da ne plaćate cijenu svaki dan?

Pojedinačni učinci i napori članova Vašega tima ne mogu biti dovoljni za potreban sinergijski učinak. Matematički model na kojem djeluje Vaš tim , slikovito rečeno, daje linearan negativan rezultat : 1+1=1.5. Sinergijski učinak 1+1 može biti onoliki koliki Vi sami odaberete. Zato što sinergijsko gledište velikog povjerenja proizvodi rješenja bolja od bilo kojeg prvobitno predloženog. Vaš pristup pregovorima na način da se koncentrirate na slabosti EU, dao je tim slabostima nevjerojatnu moć nad Vama samima. Postali ste predmetom djelovanja EU umjesto da djelujete sukladno prirodnoj ljudskoj proaktivnosti. Preuzeti inicijativu niti je sramotno, niti nametljivo niti neugodno. Trebalo je u početku prihvatiti odgovornost za uzrokovanje zbivanja. Trebalo je odmah proučavati stručne i konkretne probleme s kojima je suočena EU i zatim sastaviti djelotvorne prezentacije u kojima možemo pokazati kako naše sposobnosti mogu pomoći u rješavanju njihovih problema. Usput i naših. To se zove „prodavanje rješenja“ i ključno je za svaki poslovni ili pregovarački uspjeh.

Ovako se čini da smo predodređeni ispunjavati kriterije čak i po cijenu da moramo smanjivati naše, već dosegnute, više standarde od onih koje traži EU. Naravno da to nije točno, ali reaktivna priroda Vaših pregovora sugerira upravo to. Naša domaća praksa Vas je uvjerila da mi nemamo što ponuditi EU i to je velika greška. Jer je relativno mali broj građana uronjen u korupciju i kriminal. To što su takvi u pravilu na političkim, državnim ili lokalnim funkcijama ili u Vašem timu ne mijenja činjenično stanje. Mi imamo izuzetno potencijalno vrijedne i stručne ljude, kojima se ne dopušta da svoje vrijednosti praktično dokažu. Naprosto nisu politički podobni, što znači da su opasni za interese Vaših mentora.

Molim Vas da sve ovdje rečeno ne shvatite osobno. Moje je mišljenje da tražiti odgovornost od ljudi nije ponižavajuće, nego je oblik potpore. Dobro znam kako teške okolnosti često doprinesu promjeni paradigme i koliko je ta promjena moćna. Obično novo, prošireno gledište odražava nove vrijednosti koje Vas snažno potiču i nadahnjuju. Ne samo Vas, već i druge. Ne mislim da je ovo što Vam pišem isključivo Vaša odgovornost. Čak mislim da je najmanje Vaša. Držim da je najveća odgovornost na Nacionalnom odboru za praćenje pregovora s EU, jer je njihova dužnost da Vas upozore na Vaše slabosti. Međutim, nedostatak konsenzusa i vizije je doprinio tome da ni oni ne ostvaruju svoju ulogu kontrolnog mehanizma. Nekima se komfornije koncentrirati na slabosti Vlade i pregovaračkog procesa, a drugima je isključiva uloga u Nacionalnom odboru braniti te slabosti. Čini se da se nitko ne bavi vrijednostima.

Mislim da uopće nije problem ono što se s pregovorima događa. Problem je u tome kako na taj problem reagiramo. Vaša reakcija i reakcija Vlade RH gospodine Drobnjak je više nego sramotna i ponižavajuća za sve. Nema karaktera i unutarnje snage da se razvije sloboda za prevladavanje grešaka i slabosti. Nema čak ni dovoljno poštenja da se greške i slabosti priznaju. Umjesto da su Vam najteža iskustva postala inspiracija za promjenu pristupa, za pošteno opredjeljenje, Vi ste se odlučili zadržati poslušnički pristup. Čime ste praktično sebe i pregovarački proces osudili na neuspjeh. Time ne mislim da će u konačnici Hrvatska i njeni građani ispasti gubitnici. Krah jedne opcije znači puno veće mogućnosti vrijednijih pristupa.

Vidite gospodine Drobnjak, Vi ste danas točno ono što jeste zbog izbora koji ste napravili na početku pregovora. Ondašnji izbor da postupate prema smjernicama Vlade RH i da u pregovaračkom procesu odbacite kreativnost i sinergiju, doveli su Vas u poziciju da danas ne možete birati nešto drugo. Zapravo, ne možete birati ništa. Niste u stanju čak ni graditi zdrave odnose s ljudima u vladi, pregovaračkom izaslanstvu države i pregovaračkom timu, jer ni na izbor tih ljudi Vi nemate nikakav uticaj, niti Vas o njima itko išta pita. Nezamislivo mi je s koliko ste neodgovornosti dopustili smjenu na čelu Ministarstva vanjskih poslova. Kao da se to Vas ne tiče. Kao da niste pune dvije godine tijesno surađivali s bivšom ministricom i kao da se među Vama nije razvio suradnički duh i povjerenje. Možda i nije, ali što ste tada čekali? Zašto na vrijeme niste reagirali i tražili pomoć od Vlade, ako ste vidjeli da će pregovori zapeti? Čini mi se da će Vas manipulativna priroda Vašeg karaktera još više koštati zbog indolentnog stava prema činjenici da Vam je novi ministar, dakle Vaš novi šef, kao marioneta predsjednika Vlade, na najboljem putu da preuzme štafetnu palicu dvorske lude od bivšeg ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina. Da imate i malo samopoštovanja nikada ga ne bi žrtvovali predsjedniku Vlade i njegovim osobnim ili stranačkim interesima kada su pregovori u pitanju.

Naravno da Vam nije palo na pamet prije pristupanja pregovorima proučiti Deklaraciju o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Republike Hrvtaske u Evropskoj uniji, usvojenu u Saboru 19. siječnja 2005. godine, kao ni Rezoluciju o strategijskim odrednicama pregovora Republike Hrvatske s Evropskom unijom, usvojenom u Saboru 14. listopada 2005.godine. Da ste proučili te dokumente mogli ste isčitati jasnu poruku hrvatskih vlasti kako im nije stalo do uspješnih, kvalitetnih i brzih pregovora i kako su Vašem pregovaračkom timu date nevjerodostojne smjernice i načela. U rezoluciji stoji nešto nevjerojatno: “U pregovorima o pristupanju Republike Hrvatske treba osigurati da njezin politički, gospodarski i financijski položaj u Evropskoj uniji bude razmjeran njezinoj snazi u usporedbi s drugim državama članicama. Republika Hrvatska također treba osigurati da kao članica EU učinkovito i u potpunosti sudjeluje u radu svih institucija EU, u opsegu koji odgovara onome postojećih država članica slične veličine.“ Čime se to mjeri i uspoređuje snaga jedne države, gospodine Drobnjak? Od kada Evropska unija snagu procjenjuje sličnom veličinom? Mislite li da je ravnopravnost u EU zasnovana na snazi država članica ili njihovu doprinosu zajednici? Znači li da umanjivanjem vlastite snage i značaja Hrvatska nikada neće ući u Evropsku uniju? Tko je odgovoran,gospodine Drobnjak što naša vlast ne želi učinkovito i u potpunosti sudjelovati u radu EU institucija, pa čak ni onih koje nam nude financijsku pomoć?

Ovakav zagovor „razmjerne snage“ u odnosu na Evropu, postaje smiješan u odnosu na Balkan, gdje težimo biti liderom. Kako mislite da će nas itko slijediti u dvoličnosti, nefunkcioniranju pravne države i korupciji?

U Deklaraciji o temeljnim načelima nema ni govora o načelima, a kamoli temeljnim. Sva nabrojana načela su izgovori za neučinkovitost i zaštitu postojećeg stanja i prakse. Motivi Deklaracije su potpuno pogrešni gledajući sa stanovišta pregovora i zato nije ni malo čudno što pregovori teku vrlo teško, sporo i bezvoljno.

Iz pregovaračkog procesa gospodine Drobnjak, hrvatska javnost i kada bi htjela ne može razaznati u čemu je problem. Nitko, pa ni Vaši pregovarači ne zna koje i čije stavove Vi zastupate. Jedino o čemu smo uredno informirani je složenost pojedinih poglavlja, teški kriteriji, nemogućnost Hrvatske da neke kriterije uopće ispuni i slične nebuloze, pri čemu mediji uporno oblikuju javno mišljenje na način da za sve okrivljujemo susjede i Evropsku uniju. Svi su Vam krivi, samo ne Vaša dvoličnost. Nije jasno kako je moguće da ono, za što Vi tvrdite da postoji društveni konsenzus, a to je nacionalni interes i korist, može biti teško, složeno i nemoguće? Nisu li to prozirni izgovori mafijaške političke elite koja želi što duže nekažnjeno pljačkati i slabiti Hrvatsku i njene građane? Mislite li da bi hrvatskim građanima bilo teško ispuniti kriterije EU, da ih itko išta o tome pita?

Vi ste kao glavni pregovarač Hrvatske bili dužni odvojiti vrijeme za dijagnozu, za stvarno duboko razumijevanje problema i potreba kako Hrvatske tako i Evropske unije. Svi znakovi rječito govore da ste to propustili napraviti, čime je nepovratno propuštena prilika da nas druga pregovaračka strana shvati. Naravno da je nemoguće da nas drugi razumiju, kada mi nismo odani sami sebi i svojim deklarativnim ciljevima. Držim da je ovo ključna Vaša pogreška i nikako slučajna. Ovakvim pristupom pregovorima Vi ste unaprijed potpuno onemogućili komunikaciju s Evropskom unijom, stvorili ste podlogu za otezanja i sukobe, umjesto za djelotvorno postupanje. Upropastili ste svoju vjerodostojnost, ljudsku dinamiku pregovaračkog procesa, a tehničke dimenzije posla, kao najmanje važan dio pregovora, ste stavili na prvo mjesto. S tako postavljenim odnosima i dok ljudi s kojima komunicirate nemaju osjećaj da su stvarno shvaćeni, Vi ne možete imati željene i trajne rezultate. Uporni pokušaji da Evropskoj uniji nataknete svoje naočale su krajnje neodgovorni i besmisleni.

Zašto bi Vi sudjelovali u ovako nečemu? Ne znam. Ali dobro znam zašto je ovako nešto potrebno hrvatskim vlastima i njihovim političkim, navodnim, suparnicima.

Hrvatska nije pravna država. U njoj ne funkcionira trodioba vlasti. Hrvatska nije ni demokratska država, jer je privid demokratskih izbora samo –privid. Građani nemaju nikakvu mogućnost izbora zbog sveobuhvatne policijske i obavještajne kontrole nad društvenim procesima i građanima. Hrvatskom vlada sveopći strah. Nema građanina koji se ne boji za svoju egzistenciju,sigurnost i kojemu temeljna ljudska prava i slobode nisu ugroženi. Svaki oblik otpora se brutalno kažnjava i građani to dobro znaju. Podobnost i poslušnost su jedini kriteriji za društveni uspjeh svakog pojedinca. Isključivo korumpiranost i mogućnost ucjenjivanja pojedinaca su temeljne preporuke za postavljanje na položaje i funkcije. Nitko nije izuzet od mafijaškog stiska.

Ni jedna državna institucija ne funkcionira na način propisan Ustavom RH, zakonima ili prihvaćenim međunarodnim konvencijama. Sabor RH troši goleme količine novca, energije i vremena izmišljajući propise koji bi trebali prisiliti građane i gospodarstvo da rade protivno svojim interesima i mogućnostima. Pri tom se ne preže od obmane kako se to radi u skladu s Direktivama EU. Pod firmom usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s propisima EU se otvoreno nastavlja nedopustiva praksa zaštite državnih monopola, grupnih i mafijaških interesa. Umjesto usklađivanja na djelu je nastavak dugogodišnje prakse donošenja neustavnih zakona. Ustavni sud RH jednostavno rečeno ne funkcionira i ne smije raditi svoj osnovni posao. Ne smije procjenjivati ustavnost zakona koji su od životne važnosti za mafijaške interese. Jednostavno se čeka promjena zakona predloženog za ocjenu, kako bi se podnositelju prijedloga odgovorilo da više nema smisla procjenjivati ustavnost propisa koji se u međuvremenu-promijenio. A čak ni to nije moguće, jer Ustavni sud ima ovlast procijeniti i ukinuti zakon, ako je prije ukinuća, bio predložen za procjenu ustavnosti.

Vlada RH je u pravilu sastavljena od mafijaških kolovođa, regionalnih i strukovnih šerifa, za koje ne postoje ni obaveze ni odgovornost. Brojni su primjeri bezličnih marioneta spremnih na svaki oblik korupcije i bezakonja kako bi opravdali svoje postojanje pred političkim mentorima. Jednostavno rečeno, Vlade RH su u dugom nizu godina leglo i generator korupcije, nesposobnosti i nemorala. Vlade RH su temeljito opljačkale hrvatsko gospodarstvo, umirovljenike, iseljenike, osiromašile ogroman broj građana, beskrupulozno surađivale s agresorom na Hrvatsku, žrtvujući pri tom živote građana i nacionalne interese. Brojni su primjeri kako vladini dužnosnici zloupotrebljavaju ovlasti i položaj radi osobnog bogaćenja. Kako policija i Državno odvjetništvo koriste podatke kojima raspolažu radi ucjene korumpiranih dužnosnika, isti nisu spremni svoje poslove i funkcije obavljati na zakonit i moralan način. Temeljem činjenice da svatko zna slabosti i mane drugih i s lakoćom ih može dokazati, kompletna vlast funkcionira na principu ucjena i kolaboracije s kriminalom. Tako su istovremeno svi i ucjenjeni i sigurni da im se ništa ne može dogoditi. Financijske štete koje smo pretrpjeli zbog toga su nevjerojatne.

Brojne agencije, odbori, povjereništva, komisije i slične vladine institucije se osnivaju samo zbog zahtjeva Evropske komisije i formalnog postojanja, ali nikako s namjerom da smisleno rade svoj posao. Tako Vladina agencija za zaštitu ljudskih prava ne utvrđuje povredu ljudskih prava i sloboda, niti bilo što poduzima da povreda bude manje ili da se utvrđene povrede zakonski zaključe. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja ne štiti ustavne i zakonske kategorije tržišnih i poduzetničkih prava i sloboda, već obrnuto – štiti formalne i neformalne monopole. Ured Pučkog pravobranitelja je totalno neefikasan, ne zbog manjka osoblja, nedostatnih uvjeta za rad i manjka financijskih sredstava kojima raspolaže , već zbog banalne činjenice da ne koristi svoje ovlasti i položaj u obrani ljudskih prava i sloboda. Naime, Ured se godinama žali kako ne može zaključiti brojne predstavke, jer institucije sistema ignoriraju i ne odgovaraju na zahtjeve Pučkog pravobranitelja. Radi se o prozirnom i neosnovanom izgovoru za nedjelovanje, jer Ured na šutnju administracije mora odgovoriti pokretanjem kaznenih postupaka po službenoj dužnosti i na temelju svojih zakonskih obaveza. Međutim, Ured se ne želi baviti svojim obavezama i remetiti koruptivne odnose u društvu.

Čak i nevladine udruge strogo paze da se ne zamjere vlastima u mjeri koja bi za njih mogla biti opasna. Točno se zna do koje mjere je dopustiv otpor, a preko koje mjere se ne smije ići. Cijela ta scena nevladinih udruga ima dekorativnu ulogu u stvaranju privida razvoja i funkcioniranja demokratskih vrijednosti, a u pozadini su pojedinačni i grupni interesi.

Pravosuđe ne samo da je korumpirano, već je stanje više nego strašno. Pravosudni i odvjetnički dužnosnici su potpuno izgubili mjeru i osjećaj za poštivanje propisa, ljudskih prava i sloboda te morala. U tolikoj mjeri su ogrezli u korupciji i kriminalu da su potpuno izgubili vezu sa stvarnošću. Sudski postupci se vode po načelu osvete, zaštite kriminalaca i progona građana koji se usude tražiti svoja temeljna prava i pravdu. Ne biraju se pri tom sredstva. Kazneni i prekršajni sudski postupci se u pravilu vode suprotno ustavnim i zakonskim odredbama, po narudžbi izvršnih vlasti, policije i mafije, kako bi se građani ušutkali i prestrašili. Građani se u tim postupcima kažnjavaju i za ono što nisu počinili. Tako se odgovorne za izazivanje prometnih nesreća s teškim posljedicama kažnjava jer ih sistem nije osposobio za sigurne i vješte vozače, a brojni vozači se u prekršajnim postupcima kažnjavaju za prometne prekršaje koji uopće nisu počinjeni. Sve sudske instance odbijaju procesuirati naznake počinjenja organiziranih kaznenih djela, jer u istima aktivno sudjeluju. Pri tome, policija vrlo često svoja saznanja o organiziranom kriminalu priznaje, ali o istima odbija izvjestiti Državno odvjetništvo ili USKOK. Na taj način se formirao obrazac u kojemu svatko svakoga može optuživati da nije napravio svoj posao, ali nitko za to ne može odgovarati.

Koliko je stanje temeljnih ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj ugroženo terorističkim i organiziranim postupanjem izvršne vlasti, policije i sudstva, govori podatak da se suđenja vozačima koji su skrivili teške prometne nesreće sudi u tajnim postupcima i da u takvim postupcima Državno odvjetništvo predlaže tajne, zaštićene svjedoke. U isto vrijeme, Sud odbija saslušati svjedoke koji mogu raskrinkati staljinistički organizirano suđenje. Nepobitna je činjenica da se sve to događa u suradnji s braniteljima optuženih vozača, koji brane državu, a ne svoje branjenike. Sprega kriminala i vlasti na svim nivoima je gotovo fantastična.

Međutim, tragičan položaj hrvatskih građana ne obilježavaju korupcija i kriminal uzurpatora vlasti, niti im je to najveća prijetnja u budućnosti. Ono što čini najveću prijetnju budućnosti i opstanku Hrvatske jest odgojno- obrazovni sistem, koji se pretvorio u mlin ljudskih duša i sudbina. Obrazovanje u Hrvatskoj reže „krila“ svima koji prođu taj luđački mlin i oduzima mogućnost i slobodu uzdizanja iznad negativnih scenarija koji se putem sistema prenose već punih trideset godina. Obrazovni sistem se u potpunosti okrenuo učenju o materijalnom, zanemarujući snagu duhovnih vrijednosti. Tako se ljude manijakalno uči što će u životu raditi, ali ne zašto i kako. O životnim vrijednostima u toku obrazovanja ljudi ne uče ni u naznakama, pa nije čudno da ne razumiju ni sebe ni druge, da ništa ne znaju o etici karaktera, smislenom i produktivnom životu i što je najgore najjaču životnu motivaciju traže u sebi samima, umjesto u svojim potomcima i dobrobiti cjelokupnog čovječanstva.

To je jedini razlog što nitko u Hrvatskoj svojoj djeci u nasljeđe ne daje – korijenje i krila. Mladi ljudi u Hrvatskoj ne znaju tko su i zašto su se rodili. Nikada im se ne objasni da svaki pojedinačno ima jedinstvenu životnu misiju, da tu misiju treba osvijestiti i ostvariti. Ništa im se ne kaže o tome kako to napraviti. Sve što im se nudi se svodi na negativan, siromašan način razmišljanja, koji neminovno mora rezultirati siromašnim životom. Očaj i bijeda su stalni pratitelji tako obrazovanih ljudi, jer koliko god se trudili i pokušavali promijeniti scenarije koji ih nisu dostojni nemaju nikakve izglede za uspjeh. Ne shvaćaju u čemu je problem. Čak i vrhunski stručno obrazovani ljudi ne žive vlastite životne scenarije, već tuđe, što ih čini vrlo nezadovoljnima i frustriranima u većini trajnih društvenih odnosa – u roditeljstvu, braku, na poslu i u prijateljstvima. Posljedica je to što ti ljudi imaju društveno priznanje za svoje stručne vještine, ali nemaju primarnu veličinu i dobrotu karaktera. Nemoguće je postići životni sklad i zadovoljstvo te postići maksimalni osobni potencijal, ako se ne zna kako graditi zdrave odnose s drugim ljudima.

Zločin obrazovnog sistema je u činjenici da s ljudima radi onako kakvi su oni sami po sebi te stoga oni takvi i ostaju – primitivni, zavedeni i jadni, umjesto da se s njima radi onako kakvi bi ti ljudi mogli i trebali biti – vrijedni, sposobni, kreativni, zadovoljni i uspješni. Sve što bi trebalo promijeniti je paradigma s kojom radi nastavno osoblje. Osobe se ne bi mijenjale, ali njihov način shvaćanja vlastitog zadatka i uloge bi. Izazovi koji se sada čine prezahtjevni i nemogući većini nastavnika su u stvari male stvari koje mogu dovesti do revolucionarne promjene. Držim da je upravo to točka preokreta, koja bi promijenila način razmišljanja i djelovanja te ponudila perspektivu Hrvatskoj i njenim građanima. Malom promjenom formule potpuno bi se promijenila priroda rezultata. Hrvatska bi postala rado viđen član i uzor evropske i svjetske obitelji naroda.

Poštovani gospodine Drobnjak, Vas u pregovorima rukovodi strah i duh nestašice. Takvi misaoni poticaji se neminovno pretvaraju u siromaštvo, gubitak i neuspjeh. Krenuli ste u pregovore s pogrešnom pretpostavkom ostvarenja nečijih sitnih interesa. Pri tom ste uvjereni da je svaki dobitak za jednu pregovaračku stranu istovremeno gubitak za drugu. Vi nemate svijest da za sve ima dovoljno svega i da se ne treba grčevito boriti za svaku mrvicu željenoga. Međutim, baš zbog neodređenosti svrhe Vaših nalogodavac, između deklarativnih i stvarnih ciljeva Vaših pregovora je nepremostiva provalija.

„Pregovori o pristupanju u znatnoj će mjeri odrediti ukupni politički i gospodarski razvoj RH u idućem srednjoročnom razdoblju i od izuzetne su važnosti za sve njene građane te je stoga potrebno pružiti i odgovore na najčešće postavljana pitanja građana o pregovorima“. Ovo su Vaše riječi, te Vas molim da mi odgovorite kako mislite pregovorima postići „ukupni razvoj za sve njene građane“ jednako za opljačkane građane i one koji su ih opljačkali? Zar Vam nije jasno da kompromis između kriminalno stečenog bogatstva pojedinaca i siromaštva velike većine opljačkanih građana nije moguć? Zar Vam danas nije jasno da Vaši pregovori nikako nemaju isto značenje i važnost za siromašne i bogate? Suvišno je pitanje koju Hrvatsku Vi zastupate u pregovorima. Vas ne zanimaju perspektive većine građana koje se nude putem pregovora i članstva u EU, već način kako sačuvati plodove i privilegije nečuvene pljačke malobrojne političke i mafijaške elite.

Hrvatskim građanima ništa ne donosi toliko patnje i poniženja kao siromaštvo koje ste im Vi i Vaši nalogodavci namijenili. Ne znam kako mislite da je u današnje vrijeme moguće graditi državu na temelju nesreće i pljačke njenih građana? To nikada u povijesti ljudskog roda nije nikome trajno uspjelo, a danas je to još manje moguće. Vjerovati kako će se uspjeti uvjeriti Evropu da je za nju prihvatljivo dopustiti našim mafijašima da se nekažnjeno bogate zloupotrebama funkcija, pljačkanjem i teroriziranjem građana, pa još i primiti u svoje članstvo tako vođenu državu je strašna ludost. Sva je sreća i Evrope i Hrvatske da tako nešto nije ostvarivo.

Duh obilja se temeljito protivi Vašem duhu siromaštva, jer teži bogatstvu u najširem smislu te riječi, koristi svaki izazov i priliku zahtijevati i ostvariti to bogatstvo i ne dopušta izgovore za propuštanje ili odbijanje obilja. Vaš strah da bi Vaši nalogodavci mogli izgubiti stečena bogatstva i privilegije je dovoljan da Vam uništi svaki izgled za uspjeh u pregovorima s Evropom. Uostalom, to Vam Evropa uporno ponavlja baš zato što Vi to ne želite shvatiti.

Poštovani gospodine Drobnjak, propustili ste upravljati sobom, svojim umom i sudbinom, a time ste propustili usmjeriti sudbinu Hrvatske prema razvoju i napretku. Da postoji zakonska zaštita od takve destrukcije kojom se Vi bavite u odnosu na interese Hrvatske i njenih građana, vjerujte da bi Vas i Vaše nalogodavce zapale teške kazne, jer ste izdali univerzalnu istinu pomoću koje svi građani mogu otkriti što im je činiti i kako to činiti. Ta istina je da svako postignuće, svaki uspjeh ima korijenje u jednoj zamisli jednog čovjeka! Očito je da Vi niste taj čovjek, gospodine Drobnjak!

Imali ste priliku i niste je iskoristili. Vrijeme ste zloupotrijebili obmanjujući sve – i sebe i druge, izmišljajući opravdanja. A vrijeme je protivnik koji ne dopušta tako nešto. Imali ste glavni ključ budućnosti Hrvatske, ali ga niste upotrijebili. Logična je cijena koju morate platiti – izostanak nagrada i posvemašnji neuspjeh. Uvjeren sam da to ne može istovremeno biti neuspjeh i sramota Hrvatske.

Zaista mi nije stalo kako će te Vi ocijeniti ovaj dopis. Moje je pravo da svoja saznanja, uvjerenja i dokaze o štetnom djelovanju hrvatskih vlasti izrazim i dostavim svima koji odlučuju o budućnosti Hrvatske. Mislim da je to i Vaša moralna i zakonska obaveza te se čudim zašto je Vi, kao odgovoran građanin, ne prakticirate. Smatram da je neprimjereno Evropu držati u ponižavajućem položaju da u pregovorima moraju stalno slušati neosnovane izgovore, tolerirati neiskrenost i manjak volje, nestručnost, neodgovornost da se posao odradi na smislen način. Odbojnost Evrope prema takvom načinu vođenja pregovora je više nego očita pa mislim da je vrijeme prekinuti s tom praksom. Ni Vi ni bilo tko drugi nema mandat sramotiti Hrvatsku i grubo štetiti interesima velike većine hrvatskih građana. Način na koji Vi vodite pregovarački proces je izrazito kontraproduktivan, baš zbog toga što Vi nastojite povećati poticajne sile, u uvjerenju kako će to dati potrebne rezultate. Međutim, Vi očito ne razumijete da su ti rezultati kratkoročni i ograničeni, dok god postoje ograničavajuće sile. Što god Vi pokušavate dobiti povoljnije rezultate, otpori rastu. Tako ste stalno u situaciji da Vam pregovori liče guranju opruge: više poticaja izaziva još više otpora i onda opruga iznenada ponovno snizi razinu uspjeha ispod početne. Naprosto se radi o bezizglednim pokušajima koji nikako ne mogu dati trajne, dugoročne i ciljane rezultate.

Poštovani gospodine Drobnjak, bit načelnih pregovora kakve Vi vodite s EU je u stavljanju težišta na interese, a ne na pozicije, odvojiti pregovarače od problema, smisliti rješenja koja omogućuju obostrani dobitak i uvesti objektivna načela koja mogu prihvatiti obje strane. Dok god budete nastojali braniti svoje pozicije u pojedinim pregovaračkim poglavljima izmicati će Vam nadzor nad očekivanjima i postignućima.

Već sada je jasno da Vaši pregovori ne mogu završiti ni brzo ni dobro ni za jednu pregovaračku stranu. Nespremnost na nužne promjene je dijametralno suprotna deklarativnoj spremnosti. To znatno uništava naše samopouzdanje i sposobnost da možemo promijeniti svoj život. To nam, također, oduzima mudrost i sposobnost da iskoristimo prilike koje nam se nude.

Ovo pismo sam pisao početkom 2008. godine. Nisam ga završio, a ni poslao. Nije imalo smisla. Ali ću promijeniti adresu i poslati ga Evropskoj komisiji. Smisao pisma će biti u pitanju zašto Evropa pregovara s mafijašima i zašto pri tom žrtvuje interese i budućnost hrvatskih građana. Točno znam kakav ću dobiti odgovor, ali je upravo to ono što želim. E, to je nešto sasvim drugačije, rekao bi Zvone Radikalni.

Tko je glasao

(R)Evolucija nekada traži i

(R)Evolucija nekada traži i po koji neortodoksni pristup problemu... Mr. poveznik....samo naprid!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Istina je ta kako još se ne

Istina je ta kako još se ne zna kako (na koji način) će se Europska unija postaviti prema Hrvatskoj, sve do sada je bilo više-manje neprihvatljivo i dosta nalik na ucjenu:
Istina je i to da smo mi jedina većinski katolička zemlja koja još nije u EU . Znakovito, zar ne?
Da bude još interesantnije Hrvatska spada u tu skupinu zemalja koje se vode kao ''Samo potencijalni kandidati'', dakle — nema obećanja da će RH doista ikada i biti primljene.
Da bude još interesantnije mi smo dosada jedini imali tako visoko postavljene zahtjeve koje moramo ispuniti (to nisu imali niti višestruko 'zaostalije' države poput Rumunjske i Bugarske npr.), a vjerojatno se takvi kriteriji neće ni u buduće primjenjivati.
'Ne vodi li to postupnom, ali postojanom stvaranju neke nove jugobalkanske unije?'
Ma kakvi, tebi se to samo pričinja!
A najviše me brine ono pitanje 'ZAŠTO?'
Jesmo toliko već rasprodani od strane naših dosadašnji ultraplemeniti vladara da moramo u tu EU..... bez obzira koliko to Narod htio ili ne?

Rasprodani... da!
A narodu (barem za sad) baš i nije do ulaska u tu EU premda ankete koje naručuju vladajuću su 'uvijek naprijed':
http://www.croportal.net/gospodarstvo/Anketa_Ulazak_u_EU_podrzava_58_pos...
Dok je po zadnjoj stanje: Da se danas održava referendum o ulasku u Uniju, 56 posto građana bilo bi protiv, a trećina za ulazak u Uniju.
Izvor:
http://www.hrt.hr/arhiv/2005/09/26/HRT0034.html.
Nevjerojatno kako je moguće da u 2 i pol mjeseca postotak ljudi koji podržavaju ulazak u EU padne s 58% (otprilike) na današnjih 33% (otprilike). Stoga nemojmo očajavati: dogodit će se kao i s Nato savezom. Vladajući će bubnuti da se po zakonu ne mora provesti referendum (ako je potrebno promijeniti će i ustav što nije teško s obzirom da sabor nije hrvatski već Briselski); naručiti nekoliko anketa gdje će ispasti da je 107 % građane Hrvatske za ulazak u EU . Ti rezultati se objavljuju u svim medijima (prave ankete- ako ih uopće bude itko smio raditi-se neće objavljivati), a ako se nešto ne objavi u značajnijem mediju onda se nije ni dogodilo!
u ovoj strci financijske nestabilnosti svijeske razine...
Kakva frka! Dogodilo se ono što sam i predvidio (doduše puno prije nego što sam mislio svijet se 'financijski' naglo popravio) dionice su vrtoglavo skočile i oni koji su prošli tjedan pokupovali jeftino u samo nekoliko dana dogurali su do 'ap-ovih' 20%, a to je tek tek početak napredovanja.

cogito ergo sum

Tko je glasao

A narodu (barem za sad) baš

A narodu (barem za sad) baš i nije do ulaska u tu EU premda ankete koje naručuju vladajuću su 'uvijek naprijed':
http://www.croportal.net/gospodarstvo/Anketa_Ulazak_u_EU_podrzava_58_pos...
Dok je po zadnjoj stanje: Da se danas održava referendum o ulasku u Uniju, 56 posto građana bilo bi protiv, a trećina za ulazak u Uniju.
Izvor:
http://www.hrt.hr/arhiv/2005/09/26/HRT0034.html.
Nevjerojatno kako je moguće da u 2 i pol mjeseca postotak ljudi koji podržavaju ulazak u EU padne s 58% (otprilike) na današnjih 33% (otprilike)

Hm. Prva anketa je iz 2008.g. (croportal), a ova druga je iz 2005.g. (sa HRTove stranice), pa ne znam o kojih 2 i pol mjeseca tocno pricas.

--
Think for yourself, question authority.

Tko je glasao

Hm. Prva anketa je iz

Hm. Prva anketa je iz 2008.g. (croportal), a ova druga je iz 2005.g. (sa HRTove stranice), pa ne znam o kojih 2 i pol mjeseca tocno pricas.
Imaš potpuno pravo. Mea culpa! Uz sav trud kojeg ulažem ne mogu naći pravi 'link' kojega sam htio postaviti (vjerojtno zbog toga što sam imao otvorenih 10 - tak stranica pa greškom postavih ovaj).
Ipak, mislim da je poruka jasna: vladajući često friziraju podatke o broju građana koji su za pristup EU te nas na taj način prave većim ovcama nego što zapravo jesmo :(

cogito ergo sum

Tko je glasao

ajd, ne pretjeruj. zna se

ajd, ne pretjeruj. zna se tko u ovoj državi frizira rezultate anketa....a to sigurno nije hdz ni ova vlast. ako imaš problema s osjećajem ovce, obrati se na njihovu adresu.

Dragi moji, lijepi pozdrav!

Tko je glasao

Nije mi točno jasno što

Nije mi točno jasno što dnevnik točno želi reći, no temelji se na nekakvim paušalnim procjenama i tvrdnjama bez realnog temelja, na interpretaciji situacije iz provizornog ugla s prejudiciranjem (ulaskom u EU gubimo suverenost i nacionalni identitet i slične besmislice), a usto uključuje i netočnosti, kao što je npr:
Irska je nedavno na referendumu odbacila ratificiranje sporazuma iz Nice, a i drugi su tome pljeskali.

Irska je na referendumu odbacila ratifikaciju sporazuma iz Lisabona, sporazum iz Nice, je već na snazi.
Evo i moje rasprave o tome što je to konkretno značilo.

Posebno upućujem na točku 5:


5) A gdje je tu Hrvatska?
Hrvatska definitivno mora sudjelovati u toj "sveeuropskoj debati" o zajedničkoj budućnosti, no nama je najbitnije da nastavimo/započnemo/završimo reforme. Pojavio se u jednom dnevnom listu komentar: "Ako Hrvatska završi sve reforme, tada će biti svejedno jesmo li unutar EU ili ne." E, pa nije baš svejedno. Hrvatskoj trebaju reforme i promjene, no isto tako joj je strateški cilj ući u Europsku uniju. Problema ima svugdje, u EU također ne teče med i mlijeko, no europske probleme (koji su i naši, jer smo europska zemlja, dio te Europe) možemo rješavati uspješno (odnosno sudjelovati u njezinom rješavanju) tek ako smo unutra.

Ima mnogo onih koji bi htjeli da se Europska unija raspadne, predbacujući joj imperijalizam, neokapitalizam, nedostatak moralnih vrijednosti, gubitak nacionalnog identiteta...no to jednostavno nije istina jer se to nigdje nije dogodilo samo zbog EU. Svaka je zemlja zadržala svoj nacionalni identitet, i svaki se građanin EU može osjećati kao građanin svoga grada, kao državljanin svoje zemlje, i kao građanin te Europe istovremeno. Izolacija za Hrvatsku nije i ne može biti opcija, osim toga Hrvatska je već stoljećima dio te Europe, dijeleći njezinu povijest, dijeleći njezinu kulturu i zajednički identitet, stoga je članstvo u "političkoj Europi" jednostavno jedina mogućnost za našu zajedničkju budućnost i sudjelovanje u toj ujedinjenoj Europi bez granica. Stoga, Hrvatska definitivno mora sudjelovati u ovom europskom reformskom procesu.

Tko je glasao

Zelis reci da integracijama

Zelis reci da integracijama ne gubimo suverenitet? Cisto za primjer, vec je pristajanje na sud u Haagu po pitanju ratnih zlocina oblik gubitka suvereniteta. EU trazi daleko drasticnije mjere za svoje clanice koje upravo predstavljaju odricanje od vlastitog suvereniteta.

To po sebi ne mora biti lose, ali je imo nuzno lose za drzavu koja nije jedan dan provela da uredi svoje unutrasnje odnose.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Glede priča o suverenitetu

Glede priča o suverenitetu rekao si jednu izvrsnu stvar:
To po sebi ne mora biti lose, ali je imo nuzno lose za drzavu koja nije jedan dan provela da uredi svoje unutrasnje odnose.
Priča o čuvanju suvereniteta je čista fikcija i kontraproduktivna priča dok u vlastitoj držai nismo riješili neke najosnovnije stvrari. Po definiciji i Ustavu suverenitet pripada narodu, a "vladajućom" definicijom je narod reduciran na 50+1 izišlih na izbore, koji se u našoj parlamentarnoj praksi uglavnom sastoji od spajanja teško spojivih društvenih opcija (dakle kupovanjem, silom prijevarom i sl.). Po toj istoj logici onih 35 % neizišlih na izbore i dodatno 49 % onih koji su izašli na izbore nisu oličenje suvereniteta. Svijest o cjelovitosti i općim interesima skoro da i ne postoji.

Bajka o suverenitetu je ideal kojeg je teško ostvariti u društveno-političkoj praksi pa je i pozivanje na njega vrlo nesigurnan argument. K tome radi se o ulasku u Uniju u kojoj se svi članovi odriču otprilike iste količine suvereniteta, pa ne vidim baš razloga da pjevamo o tome fenomenu dokle god imamo otuđenu unutarnju politiku zasnovanu na kriminalu, korupciji i otuđenooj poilitičkoj moći.

Priče u ulasku u neke podintegravcije (Zapadni Balkan) u okvirima šire integracije (EU) je lažna dilema- jer takva ne može institucionalno postojati. Može kao dodatno bolji odnosu među pojedinim članicama EU integracije, ali nije dodatna institucija.

Mislim da je ipak problem u tome što se kod nas primjenjuju neki previše mekani standardi prema ključnim pitanjima sistemskog funkcioniranja (kriminal, korupcija, uzurpacije poliičke moći isl), o čemu na Zapadu postoji vrlo visoku stupanj spoznaja, i da se na tome inzistira. Naravno postoje i pojedinačni interesi na kojima zemlje insistiraju, a na tom dijelu opet pada Hrvatska jer u njoj vladajuća garnitura pokušava što duže opstati da bi se ulaskom u EU na brzzinu legaliziralo sve što se kod nas do sada loše radilo.

Tko je glasao

Za svaki slučaj, ako netko

Za svaki slučaj, ako netko bude pregledavao stare dnevnika kao ja, evo svježijih vijesti:
Sto MORATE znati o EU - prije nego nam oduzmu referendum!
> 1/6
> http://www.youtube.com/watch?v=8sEqQbZQzBo&feature=email
>
> 2/6
> http://www.youtube.com/watch?v=Vc4T7Dd1_A8
>
>
> 3/6
> http://www.youtube.com/watch?v=qUicJIyWdQE
>
> 4/6
> http://www.youtube.com/watch?v=vX7iZft5j7A
>
> 5/6
> http://www.youtube.com/watch?v=trglUIg3_qw
>
> 6/6
> http://www.youtube.com/watch?v=Zj5lqJbpdqg

Tko je glasao

Better late than never! Bez

Better late than never!

Bez obzira kome se svidjelo to što ste rekli ili nesvidjelo, bolje da čujemo Vaš glas nego da ostane zarobljen u tamnici te najopasnije tišine!

Jaks

Obrisan

Tko je glasao

Haaški sud je dio hrvatskog

Haaški sud je dio hrvatskog pravosudnog sustava, koliko ja kužim - a nek me se ispravi ako griješim. Naime, Haaški sud je osnovao UN, a Hrvatska je, kao članica UN-a, prihvatila ustupanje dijela sudskih postupaka Međunarodnom sudu.
Haaški sud nema veze s EU, Hrvatska surađuje s tim sudom po rezoluciji Vijeća sigurnosti (čiji smo eto sad trenutno i član).

EU trazi daleko drasticnije mjere za svoje clanice koje upravo predstavljaju odricanje od vlastitog suvereniteta.

Na primjer?

Povodiš se možda za tezom o apsolutnom suverenitetu. Danas više takav apsolutni suverenitet ne postoji. U EU postoje određene "zajedničke politike", postoji određeni transfer nekih ovlasti na neke druge institucije, postoji ujednačavanje zakonodavstva sa zajedničkom pravnom stečevinom EU, i to, strogo gledajući, možda i jest gubitak suvereniteta, ali je dobitak puno veći od gubitka. EU, osim toga, ne teži biti federacija niti se teži stvaranju nekih "Sjedinjenih Država Europe", iako je bilo takvih prijedloga, i iako pojedine grupacije zagovaraju federalizaciju, no mislim da mainstream mišljenje nije tome naklonjeno pa tako EU neće postati federacija, barem se tome u zadnjih 20 godina ne teži.

EU je supranacionalna zajednica država, naroda i regija sui generis. Kad uđemo jednom u EU, moći ćemo se npr odreći policijske kontrole zapadne granice (unutarnje granice EU) (ako uđemo u Schengen), morat ćemo se odreći naše nacionalne valute i prihvatiti euro (ako uđemo u Europsku monetarnu uniju), to strogo gledajući jest gubitak suvereniteta, ali mislim da je dobitak puno veći od gubitka.

To po sebi ne mora biti lose, ali je imo nuzno lose za drzavu koja nije jedan dan provela da uredi svoje unutrasnje odnose.

Ne znam je li "nužno loše", no za sve te loše stvari većinom smo si sami krivi - to što ne možemo urediti unutarnje odnose. Opet postavljam primjer Slovenije: Slovenija je bila u istom povijesnom okruženju kao i mi stotinama godina. Vjerojatno jest bila nešto razvijenija - no gdje je ona danas, a gdje smo mi. Ok, mi smo imali rat - ali rat je prestao prije 13 godina. Rat nikako nije izlika za to što se nije uspjelo srediti unutarnje odnose dosada.

No, kao što ap kaže dolje, mnogima paše da Hrvatska ostane što dulje vani, što dulje u izolaciji, jer izvan EU je lakše muljati. Mnogi bi čak izgradili i novi kineski zid oko hrvatskih granica, zatvorili se u svoje sobe, zabetonirali prozore, misleći kako će tako očuvati nešto što u realnosti ni nemaju, kako će se tako zaštititi od neke imaginarne "prijetnje sa zapada" ili "prijetnje s istoka", nije bitno otkud dolazi, glavno da je prijetnja. Dugoročno gledajući, mislim da je to vrlo štetno za Hrvatsku, ako ne i izuzetno destruktivno. Pa, hoćemo li onda izgubiti to nešto malo suvereniteta koji je većinom zapravo virtualan (danas je suverenitet nešto sasvim drugo), ući u EU, postati punopravni članovi te zajednice i sami doprinijeti da nam bude bolje, sada i u budućnosti? Ili ćemo zabetonirati prozore, i da slikovito i bez uvijanja kažem, ugušiti se u smradu vlastite prošlosti i vlastite veličine i važnosti (mi Hrvati smo poznati po tome kako smo najbolji na svijetu)?

Tko je glasao

Za pocetak. Ulaskom u EU

Za pocetak. Ulaskom u EU doslo bi do legalizacije velike pljacke Hrvatske. To je vise nego dovoljno da se stornira ulazak u EU. Jer tu nece biti srece dokle god je u srzi gospodarsko - politickih odnosa cisti kriminal.

Integriranjem takve politicke tvorevine u vise sustave furamo ogromnu bombu i u EU, s obzirom da nepostojanje legitimiteta unutarnjih odnosa garantira eskalaciju sukoba u vaninstitucijskim oblicima.

I to onda znaci da u Hrvatskoj nece biti srece, jer bi politicko rjesavanje takvog problema bilo dodatno koceno sa strane znatno manje, no ipak i dalje prilicno korumpiranih centara moci u zemljama gdje politicki kriminal nije dozivio eskalaciju kao u Hrvatskoj.

Mi moramo rjesiti svoje probleme prvo, jer niko nam ih drugi nece rijesiti. Nakon sto rijesimo svoje probleme, mozemo razgovarati i o integracijama. Ako pak furamo oportuni djir i zmirenje, samo cemo dodatno nahebat. Uvijek je tako bilo, a povijest se vec previse puta ponovila da je OPET ponavljamo.

Pobogu, sta nije bilo dovoljno zadnjih 5 puta? Ili fakat i u vrijeme interneta moramo isti djir furati i 6i put? WTF?

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Za početak, malo razjasni

Za početak, malo razjasni svoje teze:

Za pocetak. Ulaskom u EU doslo bi do legalizacije velike pljacke Hrvatske.

Objasni, kako to?

Mi moramo rjesiti svoje probleme prvo, jer niko nam ih drugi nece rijesiti.

Slažem se, ali se ti problemi mogu i moraju riješiti u nekoliko slijedećih godina (oni s političke strane). Prave društvene promjene trajat će doduše desetljećima, a Hrvatska si jednostavno ne može priuštiti "time-out" da kaže: E, sad vi nas pričekajte, pa se vidimo opet 2058.
U tom slučaju preporučam ti da počneš odmah učiti kineski :) (btw, nemam ništa protiv Kineza, samo konstatiram nešto što će postati politička realnost).

Pobogu, sta nije bilo dovoljno zadnjih 5 puta? Ili fakat i u vrijeme interneta moramo isti djir furati i 6i put? WTF?

Kojih pet puta?
Nota bene: ono što se možda čini isto, nije isto, treba samo malo pomnije pogledati. Nisu sve "integracije" baš iste. Ne možeš uspoređivati, ne znam, biranje Habsburgovca za hrvatskog kralja s ulaskom u EU, hej - pa to je totalno ignoriranje povijesnog konteksta.

Tko je glasao

Irska je nedavno na

Irska je nedavno na referendumu odbacila ratificiranje sporazuma iz Lisabon, a i drugi su tome pljeskali.

kao i sa Nice drugi su pljeskali.....

pobrkao sam vremensko razdoblje... i sporazum po kojem se OPET ometalo RH u svom trudu da postigne sve potrebne 'Eurointegracije'....

Ispravak je na svom mistu.

A to što je paušalno tebi.... možda je realno nekima.....

Ako je paušalno strahovati od bahate odluke poput one 'ZA' NATO.... onda ne znam što bi bilo realno za očeivati!

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Ako je paušalno strahovati

Ako je paušalno strahovati od bahate odluke poput one 'ZA' NATO.... onda ne znam što bi bilo realno za očeivati!

Znaš čega se ja pribojavam? Da zbog loše politike vlade i drugih faktora hrvatski birači na budućem referendumu za ulazak u EU zaokruže "Ne".
Hrvatskoj je mjesto u Europskoj uniji. No problem je kod nas, a ne kod Europske unije: mi trebamo provesti reforme, temeljite, a ne samo kozmetičke, temeljene samo na predstavama, mi trebamo promijeniti svoju praksu, početi primjenjivati zakone, uvesti stvarnu vladavinu prava, a ne samo izglasati EU-zakone demonstracijski u Saboru - ali mi sami sebe ograničavamo, odnosno ograničava nas loša politika koja teži tome da ostane na vlasti, bez stvarne volje da se promijeni društvo i država iznutra. Ne ograničava nas ni Nica ni Lisabon - ustvari, čini se da je EU spreman čak i zaobići svoj vlastiti pravni okvir da bi prihvatio nas. Ne znam jel pratiš (a trebao bi), no Hrvatskoj je rezervirano mjesto za članstvo. Srbija, BiH....i još neke druge zemlje su još vrlo daleko od EU.

Dakle, jedino se mi sami ograničavamo, odnosno problem je kod nas, a ne u Bruxellesu. EU je vrlo jasno pokazala što ona želi - mi nismo ispoštovali te kriterije. Doduše, ovo je sve politika, svatko tu ima neke svoje interese, no generalno gledajući, mi smo sami sebe puno više zakočili nego što nas je ikada kočila Europska unija.

Euroskeptičnost i opozicija pristupanja EU je legitimna, iako ja osobno vjerujem (a na to imam pravo, da me netko ne bi napao) da je fundamentalno pogrešna jer ne vidim alternativu, jer u slučaju da ne uđemo u to jedno političko, društveno, gospodarsko, obrazovno, znanstveno, kulturno i drugo okruženje kojemu zapravo oduvijek pripadamo, a posebno sada, Hrvatska bi zapravo samoj sebi nametnula neku izolaciju, bila bi to jedna vrsta autizma za sadašnjost i budućnost. Neulaskom u EU Hrvatska bi sebe izolirala od realnosti misleći da štiti neke svoje interese, a zapravo bi ih dugoročno upropastila. To je nažalost realnost. No glavni razlog za ulazak Hrvatske u Eu je zato što ona jednostavno tamo pripada.

Kao što rekoh, opozicija pristupanju EU je legitimna opcija, no bilo bi dobro kad bi kritičari EU svoje tvrdnje bazirali više na argumentima, a manje na nekakvim imaginarnim konstrukcijama, i kada bi se barem potrudili da tematiku istraže toliko da navedu točne podatke (npr EU nije osnovana 1989...). U suprotnom to nikako nije konstruktivna diskusija, nego u jednu ruku prepucavanje i namjerna ili nenamjerna propagacija neznanja i neinformiranosti.

Btw, kad smo već kod EU, moglo bi te zanimati, Mr Jaks:
Aktivnosti EU u području obrazovanja i mladih
Europski portal mladih
Europska anketa i istraživanje o politici EU za mlade

Tko je glasao

Znaš čega se ja

Znaš čega se ja pribojavam? Da zbog loše politike vlade i drugih faktora hrvatski birači na budućem referendumu za ulazak u EU zaokruže "Ne".
Hrvatskoj je mjesto u Europskoj uniji. No problem je kod nas, a ne kod Europske unije

Izvan teorija i prakse bilo čega pa i nove evropske i svjetske mobilizacije, koja mijenja logiku, problem odnosa između dvoje je u dvoje, a obzirom na specifičnost ex SFRJ i više faktora.

Problem sa strane RH je nedvojben, ali i sa EU i više nego nedvojben:
- kako dugo ide jednostavno neće biti čime namiriti kako se čoha, jer nakon što ugraska grofovska bagra dobiva INA i što su štajersak oficcirska govnaa uzela razno a makarondžije i fašisti više nego velesile, sada su i Slovenija i Irska i sve zemlje kao velesile;
- a rast dobiti vipe od 20 % godišnje za sve njihove i naše s njima povezane ekipe nikada nije bio dovoljan, što više to više nezadovoljstva, što se više sredi to više novaca treba, a onda se i Putin opravdano žali na neravnopravnost njihovih, jer zbilja po čemu bi ulaganjaa bjihovij novaca bila lošija od nečjih uzimanja ...;
- ako puste RH u EU bez Srbije i BiH kako će rješiti pitanje Kosova i BiH kada ni članice Eu sve neće priznati Kosovo a i da hoće kako rebus Srbija-Kosovo-BiH bez Hrvatske koja stalno pa i sada sve više tu dobro ddoše kao faktor, naši s punom voljom idu na zapad šireći poslovanje na istok a to ne ide bez suklađenja svih partnera, a poslovanja nisu nešto tek tako čeg se netko odriče jer tko ti nudi gratis nove uhodane poslove i zarade, i još k tome jako dobro uhodanu oazu za malo slobodnija međusobna poslovanja;
- tako da izgleda, htio to netko ili ne, zapravo sa svih strana stalno teče jedna te istaa SFRJ i ex SFRJ pričaa, poznatim rječnikom rečeno evropska, američka, ruska te SFRJ buržoazija je fino uhodala međusobno poslovanje na ovome području i dok god to ide dobro čemu to mijenjati. A ide tako dobro da sve vipe faktora u tome nalazi smisao. Npr. u naoko jadnoj BiH se sve bolje masti brke oko energetike, raznih temeljnih resursa a jako dobro i oko financija, telekomunikacija i svega.

Npr. zajednički interes oko nekretnina i poljoprivrednih zemljišta u RH ide k tome da je bolje što duže držati ovako i igrati što se više da jer gddje ćeš naći u svijetu da se zbilja krajnje fleksibilno i liberalno može igrati bez granica a opet u koliko toliko doličnim uvjetima. većina evropskih tvrtki, banaka i svega na drugim područjima nailazi na puno više problema i salbije uvjete. Ovjde im se kao nigdje isplaate i trgovački kompleksi i svašta, pa ih ima više nego igdje.

Sve to kada RH uđe u EU postaje za 50 % stegnutije, zarade slabije a manevri manji. Ovako i zadnja šuša samo nazove telefonom bilo koga od naših i naši bez oklijevanja automatski proslijeđuju nalog izvrši, ali ne kako su svi uvjereni jer se naši samo njima uvlače i ne uopće, nego je kod nas zbilja čvrsta inercija, automatizam, da svakoga to eliksira i uzdiže iz razloga jer to odavno ide a kada nešto ide zna se, ima i nekog zadovoljstva, a aoko ceha ne samo "nije beg cicija" nego već niz zadnjih desteljeća na to nitko nije ni pomislio, pa tko je toliko lud da se opterećuje da li je 5 mlrd $ duga manje više. To odavno impresionira sve EU snage i snažno motivira na sve kako jest.

Zapravo, nije vidljiv niti jedan razlog zašto bi EU bilo u interesu da RH što prije uđe u EU a bezbroj ih je što dulje ne. Isto tako to odgovara mnogim našim snagama, kako radi zarada tako i radi NOB tradicije.

I na koncu, nije uopće važno kada nego sve što se radi. A u vezi toga se radi eksploatacija sa iznimnim esktra zaradama i glupostima, pa na to treba obratiti pažnju.

Tko je glasao

Suma sumarum... Zapravo,

Suma sumarum...

Zapravo, nije vidljiv niti jedan razlog zašto bi EU bilo u interesu da RH što prije uđe u EU a bezbroj ih je što dulje ne. Isto tako to odgovara mnogim našim snagama, kako radi zarada tako i radi NOB tradicije.

i ja dobio odgovor na moja pitanja.... kao i putokaz koji se može vidjeti samo uz ovaj gore zaključak:

I na koncu, nije uopće važno kada nego sve što se radi. A u vezi toga se radi eksploatacija sa iznimnim esktra zaradama i glupostima, pa na to treba obratiti pažnju.

moje misli nakon ovoga su:
A mi Hrvati opet ''A fronte praecipitium a tergo lupi'' ......

Kuda će nas ova bura odvuć? bumo vidjeli..... ali kao što zagorci vele..... 'dalj je Bog duranje'.....

:)

Jakob Matovinović - Jakša
volim svoje i poštujem tuđe

Obrisan

Tko je glasao

Znaš čega se ja

Znaš čega se ja pribojavam? Da zbog loše politike vlade i drugih faktora hrvatski birači na budućem referendumu za ulazak u EU zaokruže "Ne".

Btw... thanks... ali tvoji minusa mi je toliko već dosta........ da imam kristalno jasnu sliku svega što mi ti želiš! tako da paušalno ne vjerujem u tvoje 'iskrene i dobre namjerre'.... tko nije usklađen sa tvojim 'realmom' jednostavno ti dođe na nišan.... bez obzira što ti u istinu mislio ili ne....

Dobro je Mrak pitao ono pitanje i zaključio.... kada se ista stvar odradila sa Mr. skviki.... možda jednostavno postaješ upravo ono protiv ćega se boriš.

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

??? Volio bih da ne

???
Volio bih da ne upropaštavaš svoj vlastiti dnevnik spuštajući ga na razinu osobnog prepucavanja.
A obrazloženje bih volio na PM.

Tko je glasao

http://pollitika.com/damiru-f

http://pollitika.com/damiru-finticu-je-rociste-16-10#comment-97312

Evo ga komentar... pa sam zakljući što god želiš iz toga....

To što se tebi čini da sam

To što se tebi čini da sam ja "samo jednostran", posljedica je nažalost tvoje vlastite jednostranosti - sužene svijesti, koja vodi do sužene percepcije. Iako sam više puta spomenuo svoje članke u kojima branim, uvjetno, "hrvatsku stvar" (odnosno, povijesnu istinu pred velikosrpskim izopačavanjima) ti to jednostavno ne percipiraš.

imam jedno čisto filozofsko, i donekle retoričko pitanje za tebe

naime što ako si ti taj koji ima suženu svijest? kako ćeš prepoznati da si baš takav kada ti upozorenja iz vana ne dopiru do glave jer ih, kao što gore navodiš za skvikija - jednostavno ne percipiraš

A kada već sam krenuo malo sa izrekama stari naroda....

evo još jedne: ''Accipere quam facere praestat injuriam'' - It is better to suffer an injustice than to do an injustice (koliko se toga izgubilo u prijevodu... nemože se sa 100 slika opisati!)

Jakša

Obrisan

Tko je glasao

Koliko ja vidim, to je mrak

Koliko ja vidim, to je mrak pisao Oštriću, a ne meni. (??)

Tko je glasao

Argumentum ad hominem! i

Argumentum ad hominem!

i tebi kolega... upravo iz tvoje struke: Respice, adspice, prospice

Obrisan

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci