Tagovi

'Bilo je to na Valentinovo...

...sjećam se ja, sjećaš se ti, kad smo Dinamo mi vratili.' Pjesmica koja se pjevala prije točno 11 godina, prilikom povratka imena našem voljenom klubu. Bila je to kulminacija borbe koja je trajala gotovo cijelo desetljeće i koju su podržale sve generacije Dinamovih navijača. Ni oduzimanje zastava, šalova i dresova nisu mogle ušutkati navijački puk, zatomiti njihove želje i sveto ime izbrisati iz njihovih srca. Tada, a i sada, nazivani smo 'jugonostalgičarima, soroševcima, rušiteljima Hrvatske, zavedenim agentima, instruiranim provokatorima' i sličnim besmislenim i pogrdnim nazivima samo zato što smo voljeli i volimo jedan klub i njegovu dušu. Dušu koja je tih godina živjela i koju nam nitko nije mogao ukrasti. Tada nismo ni slutili da će se povijest tako brzo ponoviti, da ćemo biti primorani na novu borbu. Onu koja će jednom zauvijek klub vratiti onima kojima pripada – navijačima i članovima. Kada smo vratili ime, mislili smo da će to doći samo po sebi ali smo se grdno prevarili.

Mnogo se grafita u Zagrebu napiše i izbriše ali posebno je zanimljiv jedan koji već nekoliko godina nedirnut stoji u Draškovićevoj ulici, u centru Zagreba. Njega ne briše nitko iako bi u vrijeme kada se vraćalo ime 'izdržao' pet minuta. Stoji tako : 'Canjuga vrati se'. Naravno, svima je jasno da rijetko koji Dinamov navijač priželjkuje vraćanje tog gospodina i vremena koje je za one koji su voljeli 'Svetinju' bilo veoma teško. Ali te tri riječi fantastično odražavaju stanje duha dinamovih navijača nakon što su vidjeli da i od velikog zla postoji veće, da od promjene imena postoji i nešto gore. Jer nije, sada znamo, najgore kada se klubu uzme ime. Već kada se klubu 'uguši duša', a sveto ime poistovjeti s nekim ljudima koji su od njega napravili privatno poduzeće i objekt za vlastito bogaćenje.

Pa ni u devedesetim se godinama prošloga stoljeća, kada je klub nosio ime Croatia, nitko nije usudio reći : 'Ovo je naš klub, a neka si oni (članovi, op.a.) naprave svoj, ako žele!' Propali političari, torbari dionicama, osobe koje sudjeluju u korupcijskim aferama i imaju kaznene prijave poručuju vam da to nije vaš klub. Nego njihov. Iako je klub udruga građana u kojoj neki od njih po zakonu, s obzirom na svoje kaznene procese, uopće ne bi smjeli sjediti. Mi, koji plaćamo članarinu, pa na koncu i porez i prirez i iz čijih se sredstava klub i držao sve ove godine na nogama, neka napravimo svoj klub, a NK Dinamo je – 'njihov'!??

Koliko je god slatki okus pobjede živio na Valentinovo prije 11 godina, toliko je i gorčine, jada i rezignacije kod Dinamovih navijača danas. Od NK Dinama do 'NK Brat, sin i Ja' u jednom desetljeću. Od kluba koji je bio ponos i simbol grada i zemlje do kluba koji je sinonim za kršenje zakona, silovanje statuta i bespravno bogaćenje. Srećom, neki su se ipak probudili, ipak odlučili reći DOSTA!

Baš prije nekoliko dana, na samo Valentinovo, počela je nova borba. Pravna, legalna, demokratska. Borba onih koji klub najviše, bezuvjetno i bezinteresno vole. Borba Dinamovih članova i navijača. Kao i sve borbe, počela je relativno tiho, ali ponosno. Učlanjivanjem u klub, ali ovaj put ne samo radi dobivanja rođendanske čestitke, koja nekima ni ne stigne. Već radi ostvarivanja prava kakva imaju navijači Bayerna, Schalkea, Barcelone, Reala, Benfice, Green Bay Packersa i mnogi drugi. Da, u svim je tim klubovima najvažnije tijelo skupština koju čine njihovi članovi - navijači. Ne anonimni pojedinci, ne osobe s kaznenim prijavama i ne osobe na različite načine povezane s jednim jedinim čovjekom. Klubovi su to - svojih članova. A zanimljivo i indikativno, upravo ti klubovi imaju i najviše članova iako dolaze iz relativno manjih sredina, kao Benfica ili Green Bay.

Svaki put počinje odlukom o cilju. A cilj je članova NK Dinamo samo jedan. Dinamo kao klub svih svojih članova, svih svojih navijača. Klub koji će navijače uvažavati, koji će radi njih postojati i s njima živjeti. Klub čiju će skupštinu, uz ostale, činiti upravo ti navijači bez kojih klub nema smisla. Može se bolje i drugačije, pokazuje nam to bezbroj primjera, od kojih su neki navedeni, u inozemstvu ali i u domaćem sportu. Pa 'Medvede' su do jučer pratili samo članovi obitelji, a danas u deset dana 4 (četiri!) puta napune Arenu. Zar je realnost da Dinamo, uz besplatne karte, gleda jedva 300 ljudi? Zar stvarno vjerujete da se ne može bolje i više?

Može, ali ljudi trebaju opet osjetiti da je to i njihov klub, trebaju pozitivnu energiju. Ponovit ću dio jednog od svojih tekstova : ' Želimo omasoviti Dinamovo članstvo, dati članovima prava, želimo da članovi u punom smislu klub doživljavaju svojim, približiti klub njegovim navijačima i građanima. Zato što smatramo da je nekoliko (desetaka) tisuća ljudi pametnije od jednog i zato što želimo Dinamo ponovno učiniti velikim. Vratiti mu stari sjaj u očima njegovih navijača i onu simboliku koja je negdje netragom nestala.

Dio će nas 'navijača' u startu odbaciti kao što odbacuju sve drugo jer za bolje ne znaju. Ali oni nas ne zanimaju. Zanimaš nas baš ti koji si ovaj tekst pročitao do kraja. Ti, vi, koji shvaćate. Podržite nas. Jer Dinamo je naš. Moj i tvoj. Ne njegov, ne njihov. Vratimo ga svim dinamovcima. Zajedno. Zajedno za Dinamo!'

Podrži ljude koji se bore za takav Dinamo, učlani se u klub i traži svoja prava! Traži bolji Dinamo jer to je tvoj klub!

adidassler

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci