Tagovi

'68

Nedavni jednodnevni posjet Zagrebu, usprkos poslovnim prioritetima odveo me je me?u pobunjene studente na Filozofski fakultet. Ne mogu opisati osje?anja koja su me u tih pola sata „druženja“ preplavila, ali mogu ispri?ati neka sje?anja na vlastito sli?no iskustvo. Aktivno sudioništvo buntovnih „šezdesetosmih“ godina meni osobno je predstavljalo mnogo toga. I tada, i kasnije, ali i danas, jer kad pogledam unatrag, ta iskustva su me politi?ki ozna?ila za cijeli život.

I. Doga?aji u svijetu '68
(Niže nabrojane doga?aje sam skupio s Wikipedije, no više toga pro?itajte „Grupa autora: 1968. trideset godina kasnije“)
• 05.01. – Po?inje Praško prolje?e: Dub?ek je izabran za lidera ?ehoslova?ke komunisti?ke partije.
• 13.02. – Nemiri radi ljudskih prava u se dogodili na Wisconsin-Madison i North Carolina University-
01.03,. "Valle Giulia" studentski prosvjedi u Rimu koji su bili uvod u dugotrajna nasilja.
• 08.03. Prvi studentski prosvjedi kao uvod u Poljsku politi?ku krizu poznatu kao Marzec 1968 or wydarzenia marcowe.
• 17.03. Demonstracije u Londonskom 's Grosvenor Squaru protiv ameri?kog angažmana u Vijetnamskom ratu koji su rezultirali nasiljem - 91 ranjenih i 200 zatvorenih.
• 22.03. Daniel Cohn-Bendit ("Crveni Danny ") i 7 drugih studenata su okupirali upravu Univerziteta u Nanterreu (Francuska), za?evši lanac doga?aja koji su se pretvorili u kasniju poznatu „Majsku revoluciju).
• 04.04.Ubijen Martin Luther King, u Memphisu (Tennessee) što je izazvalo erupciju pobuna u ve?im Ameri?kim gradovima.
• 11.04. Njema?ki lijevo orijentirani studenti blokirali upravu Springer Press u Berlinu –mnogi su bili uhapšeni (me?u njima i Ulrike Meinhof – iz poznate Baader Meinhof grupe).
• 23-30.04. Studentski prosvjednici protiv rata u Vietnamu na Columbia University u New York City-ju zauzeli upravne zgrade i zatvorili sveu?ilište.
„Svibanj '68“ je simbol otpora te generacije. Nemiri i štrajkovi u Parizu su mnoge mlade uvjerili da je zapo?ela Revolucija. Studentski i radni?ki štrajkovi su skoro srušili francusku vlast.
• 20.08. – Završilo Praško prolje?e nakon invazije ?ehoslova?ke sa 200.000 vojnika i 5,000 tenkova Varšavskog Pakta.
• 02.10. – „Tlatelolco massacre“. Studentske demonstracije završile u krvi na La Plaza de las Tres Culturas u Mexico Cityju. ( desetak dana prije po?etka Ljetne Olimpijade.

II. Doga?aji u Jugoslaviji 1968
(O više detalja na hrvatskim i jugoslavenskim prostorima pro?itajte „Grupa autora: 1968. trideset godina kasnije“, i Beškerovog bloga „Kako sam postao šezdesetosmaš“ ovdje samo ukratko.)

Beograd '68
• 02. i 03. lipnja 1968. -Demonstracije su izbile u beogradskom Studentskom gradu. Tog dana su studentima zabranili ulaz na kulturno umjetni?ku priredbu „Karavan prijateljstva“, namijenjen brigadistima radni?kih akcija (jer se radi najavljene kiše priredba prebacila s otvorenog na salu Radni?kog univerziteta). Kad je grupa studenata pokušavala u?i u salu izbila je tu?njava, Redari su palicama rastjerivali studente, a ovi su odgovorili bacanjem kamenja, razbivši pozvana je policija, koja nije uspjela uspostaviti red, oko 21 sat stiže 40 milicajaca pod šljemovima. Ubrzo se studenti sukobljavaju s policijom, vijest o tome se širi, studenti se uklju?uju u sukobe. Razglasna stanica studentskog grada objavljuje formiranje Akcionog odbora, sastaje plenum sveu?ilišta koji podržava studente. Prosvjedima prisustvuju i prodekan i neki profesori. Kolona organizirano kre?e prema Beogradu, milicija im blokira put te ih silom rastjeruje uz nove žrtve. Pretu?en je i dio profesora. Studenti se uz sukobe povla?e u Studentski grad. Tijekom popodneva objavljuje se PROGLAS, u kojem se izražava ogor?enje neobjektivnim izvještavanjem, traži odgovornost za policijsku intervenciju, a u Rezoluciji se konkretiziraju zahtjevi - kritizira se nezaposlenost i nejednakost, traži demokratizacija, sloboda mišljenja, sloboda izbora i demonstracija.

Zagreb '68
• 04. 06. održava se nekoliko zborova u studentskim domovima, formiraju akcijski odbori, podržavaju se zahtjevi Beogradskog univerziteta - i traži demokratizacija i humanizacija odnosa u socijalisti?kom društvu.
• 05. 06. u Studentskom centru se održava miting kojemu prisustvuje oko 2000 ljudi, izabran je Akcijski odbor koji piše „Proglas revolucionarnih studenata“, ali manji dio odbora piše paralelni „Proglas Saveza komunista Zagreba?kog Sveu?ilišta“. Na skup zakazan za sutra dolazi manje ljudi nego dan ranije. Kiša razvodnjava revolucionarni zamah, a 08.06. dekan daje izjavu da se predavanja nastavljaju po rasporedu.

III. Finale jugoslavenske '68

Tako su se žestoki beogradski studentski nemiri, iako zapo?eti slu?ajno, spontano poklopili sa zahtjevima europskih i svjetskih težnji za slobodom i demokracijom. Sam na?in kasnijeg rješavanja - kasnije uklju?ivanje Partije i Tita, kao i drugi i detalji glede toga su sporedni detalji., U Zagrebu, naprotiv, mada je bilo istih zahtjeva, stvari su se politi?ki razvijale posve druga?ije, dapa?e, neobi?no ako ih se gleda iz sadašnje perspektive. Naime, dne 08. 06. na proširenoj sjednici Sveu?ilišnog komiteta SKH, ozna?ena je pobjeda nad "ekstremistima"; pa su iz "redova Saveza komunista Hrvatske", isklju?eni Gajo Petrovi?, Miroslav ?aldarovi? i Šime Vrani? s obrazloženjem da su u istupali veoma oštro i ekstremno, demagoški i anarholiberalno. Tako je Marko Veselica za Gaju Petrovi?a našao je da je „loše što je sa skupa u Studentskom centru izjavio da je zadivljen što je po?ela socijalna revolucija koja treba srušiti sve postoje?e strukture",a ta trojica izba?ena trojica su zajedno sa još nekim studentima dobili administrativne kazne tj. rješenja od suca za prekršaje zbog organiziranja neprijavljenog skupa. .

Istu tu iznena?uju?u konstataciju naglašava i Inoslav Bešker u svome dnevniku od prije godinu dana – tj. 7. svibanj 2008 gdje navodi:

Za mene je '68 po?ela potkraj rujna 1967 u Veneziji, gdje sam se pukim slu?ajem našao upleten u okupaciju Arhitektonskog fakulteta. Nastavila se vijestima iz ?eške, tekstovima Žarka Puhovskoga u Omladinskom tjedniku o Dutschkeu i Cohnu-Benditu, pa kretenskom bakljadom u Studentskom centru i žutim brojem Omladinskog tjednika koji je Smiljko Sokol napao na Gradskom komitetu. Liniju Partije protiv nas provodili su Marko Veselica i Šime ?odan.

IV Komparacija 1968-1971-2009

Uvijek se s velikom sigurnoš?u može re?i da su prosvjedi odraz dubine društvene krize, a ona se uvijek stvara kad vlasti odgovorne za socijalnu i politi?ku situaciju nemaju adekvatne odgovore. Tako je i sada, pa na djelu imamo i krizu, a možda i „revoluciju“. Doista kad se pogleda unatrag, prava „revolucija“ koja je mijenjala svijet se ustvari zbivala tih godina - a ne 1971 godine (koja je proistekla iz '68 godine) - jer su iza zahtjeva '68 stajali op?eljudski koncepti gra?anski sloboda i socijalne pravde. Kad se sagledaju doga?aji u jedinstvenom kontekstu a koji su se zbivali 1968 godine, vidimo da su posve isti zahtjevi se isticali širom svijeta, od Sjedinjenih ameri?kih Država do Poljske, od Francuske do ?eške, od Njema?ke i Italije do Jugoslavije; motivi su bili univerzalni, op?eljudski i temeljni. To je vrijeme posijalo svoje plodonosno sjemenje, koje je kasnije urušilo svjetske blokovske podjele i rezultiralo velikim civilizacijskim iskorakom glede ljudskih prava. Svugdje u svijetu, i na Istoku i na Zapadu. I u Jugoslaviji, ma kakva bila!!

Kod nas, u Hrvatskoj, tadašnje pretežite „revolucionarne snage“ (kasniji hrvatski prolje?ari) nisu imali smisla za ?ovjeka kao univerzalno bi?e, više za naciju kao super-bi?e, pa su se kasniji „sedamdesetprvaši“ (Marko Veselica i Šime Džodan i drugi) '68 ustvari borili protiv temeljnih zahtjeva društvene preobrazbe. Eto zašto nam poslije promjena takvi i sli?ni „politi?ki profili“ nisu ni mogli donijeti pravednije društvo i socijalnu pravdu – za što se današnji hrvatska mladost zalaže. Tu hrvatsku „genetsku“ grešku je prije godinu dana možda najbolje opisao Inoslav Bešker u spomenutom ?lanku „Kako sam postao šezdesetosmaš“. Tako on piše:

U Zagrebu su se našle dvije linije: jedna koju su vodili Vesna Gudelj Velaga (poslije: Kanižaj) i Ante Prgomet i koja je donekle anticipirala neka kasnija bitno masovnija gibanja, te druga koja je reagirala na to, koju je najjasnije artikulirao briljantan student politi?kih znanosti Šime Vrani? (njega je to stajalo trajnog ostracizma) i koja je zapravo zahtijevala da se humanizam, kojim se mahalo po partijskim manifestima, malo implementira i u praksu na Sveu?ilištu.

Kasniji raspad komunisti?kog svjetonazora urodio je ponovnim nekontroliranim zamasima ve? prevladanih liberalno- kapitalisti?kih gospodarskih i društvenih koncepcija, što je opet širom svijeta urodilo financijskom, gospodarskom i društvenom krizom. U Hrvatskoj se poslije društvenih promjena na vlast popela nacionalisti?ka vrhuška, koja se pretvorila u lažnu „elitu“ (koja uglavnom ne može objasniti odakle im onaj prvi milijun eura - kako našu elitu lijepo objašnjava onaj famozni BBC-jev ?lanak - koji je nedavno onoliko uzbudio naše vlasti). Takva hrvatska elita se još uvijek bespomo?no služi otrcanim nacionalisti?kim frazama, na koje ratoborna studentska omladina mudro odgovara – da oni nisu Budiša. A ni ?i?ak ih se nije previše dojmio – jer su to ljudi koji pripadaju drugom, njima nepoznatom i neprihvatljivom svijetu

Znakovito nema što. Mi na Zapadu ve? duže vremena svjedo?imo burnim sukobljavanjima, pa ?ak i uli?nim ratovima (Francuska i Gr?ka). Ako smo se i ?udili kako to naši studenti šute, sad su se oni kona?no i kod nas probudili, što nije ništa naro?ito iznena?uju?e - svijet je bio mali i '68, a kamoli danas - kad je radi komunikmacijske globalizacije postao još manji. To je u vladaju?im strukturama izazvalo konsternaciju i strah - naime „lažni autoriteti“ suvremene Hrvatske su svoj „dobar ali neproduktivni i trutovski život“ temeljili na uzurpacijama vlasti i slobodnom raspolaganju društvenim resursima „po vlastitom naho?enju“. Sad se sve to po?elo raspadati.

Prije godinu dana (u spomenutom ?lanku) Inoslav Bešker je, sje?aju?i se 1968 godine, mudro zapitao:

Ma koga više to zanima, po Bogu? Lanjski snijezi? Razmislite, koliko je nama tada bila zanimljiva 1928 (atentat na Radi?a) koja je imala daleko dulje i krvavije posljedice (makar odgo?ene)? Ili koliko nas je zanimala kriza 1928-1929 (koja je ipak proizvela New Deal i keynesianizam?) Današnjim mladima je 1968 isto toliko daleko koliko je nama tada daleko bila 1928, tako?er 40 godina ranije. Što ne zna?i da se ponešto ne ponavlja, ali nikada jednako. Nemogu?e je dvaput u?i u istu rijeku – shvatio je još Heraklit.

Eto, Inoslave, „ panta rei“ – '68 je opet postala više nego aktualna. A naš kolega Macy je na forumu Ve?ernjeg lista vrlo dobro formulirao stanje:

Studentski nemiri su duboko humani i traže radikalne promjene kada vladaju?e strukture dovedu državu u slijepu ulicu. Iliti suvremeno kazano - bananu. Kako 1968 i 1971. tako i 2009. I uvijek na koncu rezultiraju dobrim rješenjima. Kad - tad.

Znam dobro da ?e neke moje ovdašnje konstatacije poneke jako uzbuditi, neke zaboljeti, no pukao bih kad ne bih rekao ono što mislim. Hrvatski „sedamdesetprvaši“ su debelo „omanuli“; radi prevelikih o?ekivanja od navodnih dugovanja društva prema njima, oni nisu uspjeli ispunili ni ono najvažnije, što je to isto hrvatsko društvo od njih o?ekivalo. Nema uzimanja bez davanja, i davanja bez uzimanja. Svaka jednostranost je nemoralna, a mladi ljudi imaju oštro oko za te stvari.

Sada dolazi vrijeme duha „šezdesetosme“, i nadam se da ova nova mladost ne?e dozvoliti da ih se opet izmanipulira u ime nekih, bilo kakvih, viših interes“ (partije, države, ?ega li sve ne) - jer nema viših interesa od ?ovjekovih temeljnih potreba. I nema gore i skuplje stvari od blokada društvenih resursa. I nema tog autoriteta koji ?e opstati u krizi morala.

Znaju?i dobro da ?e ova moja razmišljanja poneke izazvati, nije mi stalo – meni osobno je jedino važno da s ponosom mogu isticati da sam i sam bio - „šezdesetosmaš“! Baš sam se ugodno osje?ao tih pola sata na Filozofskom fakultetu, mada me nitko od njih nije ni primjetio.

Komentari

Frederik, tvoja nakana mi je

Frederik,
tvoja nakana mi je jasna, ali i dokazuje stari sociološki fenomen: ukoliko se trenutna društvena gibanja trebaju pozivati na prijašnja dešavanja/događaje tada oni nemaju svoju originalnost, a samim time niti snagu za pokretanjem ikakovih promjena.

Ukratko: '68, '71, '90 nemaju ama baš ništa zajedničkog, osim emotivne nostalgije sudionika prijašnjih dešavanja.

Ciljevi, zadaće, snage, planovi, nalogodavci, protivnici, okolnosti, mjesta, resursi su sasma različiti.

Za ovdašnja "studentska dešavanja" prosuđujem kako su nešto kao prenapuhani balon, koji negdje u zapećku bi mogao imati snagu za pokrenuti ka progresivnim promjenama u društvu, ali....jebeno ali.....pokretačke snage nisu iskrene. Ponavljam, moja osobna prosudba.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Pa, ja ipak drugačije

Pa, ja ipak drugačije gledam, sve je u jednom povezanom kontuinuumu, ne postoje izlorane pojave. To što kod nas te pojave ('68, '71, '91) izgledaju izolirane i beznačajne uopće ne mora značiti da su baš takve. Život nije statičan. Ono što Ve-Ka govori dolje je istina - kod nas ne postoji sustavno istraživanje tih fenomena, osim sentimentalnih osvrta. A trebali bi postojati jer je to naša povijest, ukupna naša baština koja čak ni nema vrjednosnu obojenost - jer je to naša prošlost, iz koje bi se ipak dalo nešto naučiti a baš to možda nekima nije dobrodošlo jer bi se razgolitile neke dosta raširene fikcije. Recimo za Šuvar kojeg se spominje u najgorem svjetlu iza sebe je ostavio i dobrih stvari ali nisu vrednovane.

Negdje oko 1997 ili 1998 mi je došao poslovni i osobni prijatelj iz inozemstva da bismo ponovno pokrenuli turizam (i moram priznati da smo dosta uspjeli). U Dubrovniku je čovjek, stranac, tražio čevapčiće - i nigdje ih nije bilo. Nekoliko dana poslije smo poslovno išli u Zagreb pa nastavili potragu za čevapčićima i pregledali cijeli Zagreb i okolicu - i nigdje nije bilo čevapćića. Istina našli smo ih tek treći dan - na Okrugljaku. On pritom nije mogao doći k sebi od čuda - šta u nam bili čevapčići skrivili. No danas imamo narodne klubove kao najefikasiniji lijek zaborava, a nema istraživanja naše recentne prošlosti. Lažem, ipak ima. Nekidan je, spominjali smo ovdje, splitski novinar Joško Čelan objavio svoje živodno djelo od 500 stranica posvećeno dokazivanju kako je Smoje bio orjunaš?!

Tko je glasao

da je smoje i bio

da je smoje i bio orjunaš
pa šta
da malo misto i velo misto ne vrijede?
da smo se bezveze smijali?
da su smojini feljtoni pogrešni ?
lako je danas biti pametan
i zamjerati nekome ko je kao mlad otišao u partizane
da je bio dio totalitarnog režima koji je počinio strašne zločine

smoje, novinar, pisac, feljtonist
nije bio orjunaš
branio je neke stvari koje su dublje od političke opredijeljenosti
pisao je kao netko tko se na političkoj vatri jednom opekao
to jest istina
i možda, je u mladosti bio neko vrijeme pod utjecajem neke totalitarne ideologije
kao i većina njegove generacije

nisu svi bili tako pošteni i pametni,
da se odmah upišu u komunističku partiju
ili tako lukavi da zaborave gdje su bili prije prosvjetljenja

najbolje godine i cijeli opus
posvetio je nježnom, zajebantskom
podučavanju neideologiji
a pisao je na hrvatskom, o hrvatima
bio je i ostao veliki novinar, pisac, humorist

luka

Tko je glasao

mi smo o svojoj prošlosti

mi smo o svojoj prošlosti učili tako dugi niz godina samo odabrano, da je iznenadjujuće kako ju uopće i imamo. slažem se da smo "izgubili" mnoge vrijedne stvari, pozitivne i negativne, koje bi nas svakako činile kompletnijim narodom.

Negdje oko 1997 ili 1998 mi je došao poslovni i osobni prijatelj iz inozemstva da bismo ponovno pokrenuli turizam (i moram priznati da smo dosta uspjeli). U Dubrovniku je čovjek, stranac, tražio čevapčiće - i nigdje ih nije bilo. Nekoliko dana poslije smo poslovno išli u Zagreb pa nastavili potragu za čevapčićima i pregledali cijeli Zagreb i okolicu - i nigdje nije bilo čevapćića. Istina našli smo ih tek treći dan - na Okrugljaku. On pritom nije mogao doći k sebi od čuda - šta u nam bili čevapčići skrivili.

ovo je doista zanimljivo. jer, ja sam i 97 i 98 uredno usred zagreba ne samo jela čevapićiće, nego sam iste naručivala i dostavljali su mi ih na kućnu adresu. i to ne samo sa jednog mjesta.
nisam nikada doživjela da me netko pozove na red zato što to naručujem, ali vjerujem da se to moglo dogoditi. dogadja se svašta. ali ono što se sigurno nije dogodilo, to je da u zagrebu tih godina nije bilo čevapčića.

Tko je glasao

Pa glede čevapćiča možda

Pa glede čevapćiča možda je nesporazum na jednoj drugoj razini - rekao sam da se radiilo o starijem gospodinu s pedigreom i pozznatom poslovnom čovjeku, i dugogodišnjem prijatelju Hrvatske, kojega nisam moga niti mi je padalo na pamet vući po buffetime i sličnim prostorima - bilo gdje drugdje osim u bolje restorane. Nije ih bilo u Vinodolu, nije ih bilo u Kaptolskoj kleti, - telefonom smo se raspitali imaju li ih u Okrugljaku da ne idemo zaludu.

Ali to je sporedno pitanje.

Tko je glasao

i ja sam s nekim

i ja sam s nekim društvancem, internacionalnim, '91. sjela u vinodol, do tada poznat i po roštiljanju i naručismo čevapčiće. konobar samo što nas nije istjerao iz restorana: što će vam to srbo-četničko jelo kad imamo toliko naših (domoljubnih, valjda) specijaliteta. pitasmo što, a on se zblenuo. ali ajde, stvari se mijenjaju, danas imamo ne samo čevapčiće, nego i kebab, u onoj zapadnoevropskoj, fast food varijanti, na svakom ćošku. mcDonalds da ne spominjem .-)

Tko je glasao

Ćevape ste u to doba mogli

Ćevape ste u to doba mogli pronaći na preko stotinu mjesta u ZG.
Osobno sam tada živio i radio, te se prehranjivao i tom vrstom kulinarske ostavštine turskih osvajanja ovih krajeva. Dubrava, Borongaj, Gornji Grad, Črnomerec, Utrine, .......... na preko nekoliko desetina lokacija su tada imali ćevape, te "Okrugljhak" zasigurnio nije bio jedini.
G-dinu iz inozemstva koji te je pohodio poručujem kad dodjem u Provansu jesti ću njihova jela, u Maroko njihova, u Iraqu sigurno neću naručiti svinjetinu, u Sarajevu sigurno neću naručiti podlanice, u Zadru sigurno neću naručiti Banjalučke ćevape (iako usluga postoji), kao niti u Dubrovniku sushi- te stoga mislim da si mašio temu s tom poredbom.
Vidljivo je da emotivno reagiraš na svoja nostalgična iskustva i tu prestajem sa polemikom.

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

Sve sto govoris je istina (i

Sve sto govoris je istina (i to da su se cevapcici 90ih mogli jesti na desetinama mjesta u Zagrebu, a u skupljim restoranima ih vjerojatno ne sluze ni danas) , samo sto su cevapcici vremenom postali i hrvatsko jelo. Zamisli da ja sad kazem da njoki s pasticadom nisu hrvatsko jelo jer su dosli s Mlecanima. Ista analogija se moze povuci i u jeziku. Secer je svakako i hrvatska rijec (kao i npr. carapa) iako je turskog podrijetla.

Tko je glasao

Da bolje je tako, a i

Da bolje je tako, a i demokratskije - neka stvatko svoje misli.

Gospodin kojeg sam spominjao je umro prije četiri godine u relativno dubokoj staristi (polovini svojih osamdesetih).

A glede emocija, ljudsko biće je biće emocija, one su kod mene također prisutne ali na dijametralno drugim relacijama od onih gdje si ih ti navodno smjestio (što jasno prizlazi iz mog teksta). Zato je bolje da ostane tako kako si rekao.

Tko je glasao

Spomenutom gospodinu R.I.P.

Spomenutom gospodinu R.I.P. ......u međuvremenu je puno ljudskih duša preminulo, a njega ni poznavao nisam, ali.....vjerujem tebi..............a što opet ne opravdava tvoj nostalgično, emotivni nastup bez smisla.

Mislim, kad već inzistiraš......

--------
Crni

"Neki političari su duševni bolesnici pa od države prave ludnicu!"

Tko je glasao

pa su se kasniji

pa su se kasniji „sedamdesetprvaši“ (Marko Veselica i Šime Džodan i drugi) '68 ustvari borili protiv temeljnih zahtjeva društvene preobrazbe.
Oni su tada bili vjerni vojnici svoje partije jer je iz Beograda stigao naputak kako se medju zagrebackim sveucilistarcima treba siriti nacionalizam kako ne bi doslo do suradnje izmedju Zagreba i Beograda. Titu i vodstvu tada je jedini zadatak bio razbiti pokretanje i talasanje te okruziti i eliminirati gibanja. Tako su preko osnovnih organizacija SK organizirali u tvornicama peticije protiv strajkaca, i naputcima su smirili Zagreb i Ljubljanu te time onemogucili transverzalu otpora. S druge strane pitanja koja su tada postavljena izravno su se kosila s privrednom reformom koja je pokrenuta par godina prije i trazila su ultimativni egalitarizam koji je u slucaju Petrovica i drugih karakterisan kao anarholiberalizam.
Postovani frederik mozda slucajno zaboravili ste u sklopu dogadjaja spomenuti korculansku filozofsku skolu te pismo upuceno Titu nakon invazije ceskoslovacke.

Tko je glasao

Dragi moj bosancero, teško

Dragi moj bosancero, teško je unutar tri kartice teksta (što bi trebao biti maksimum dužine probavljivog dnevnika - kojeg sam ionako prekardašio) napisati kronologiju svih tih događaja.

A, nije mi niti bila namjera. Osnovna nit koja me je okupirala u ovom tekstu jest ustvari bilo pitanje - zašto smo kao društvo i danas tako jalovi? Zašto danas kad smo samostalni nismo samosvojni? Zašto poslije promjena kao društvo nismo "profitirali"? Zato jer nam takvi i slični „politički profili“ nisu ni mogli donijeti pravednije društvo i socijalnu pravdu?

Tko je glasao

jer nam je teško suočiti

jer nam je teško
suočiti se sa istinom
priznati greške
priznati zločine
zamoliti za oprost
smiješni su nam slovenci gdje svatko može tražiti referendum
a mi se nakon referenduma o samostalnosti
nikad nismo na razini društva kao skupine građana
(konsenzus, referendum ...)
izjasnili kakvo hoćemo društvo
kakvo školstvo, kakvo zdravstvo, kakav mirovinski sustav
uopće
koliko socijalne pravde
a koliko plaćanja po zaslugama
jer nam cijelo društvo počiva na laži

dok se ne budemo spremni suočiti sa istinom
nećemo birati svoj put

luka

Tko je glasao

kao jedan od osnovih

kao jedan od osnovih problema s "našom 68", "našom 71" i cjelokupnom našom novijom poviješću, kao i njenim akterima vidim to što, osim akademskog bavljenja događajima u najširim potezima, uopće name istraživanja, refleksije, dokumentiranja.

tu i tamo poneko sjećanje, poneki dnevnih puput frederikovog ili onog beškerovog kojeg se ovdje spominje. memoaristika je naravno važna, u bilo kojoj formi, autobiograskoj ili dnevničarskoj, ali...u svijetu su napisane tisuće knjiga, osvrta, rade se istraživanja o "njihovoj 68, 71, 1989..." neki su od tih radova publicistički, neki studentski seminari, neki znanstvena/povijesna istraživanja i sinteze....

tko je, npr. istražio šuvarovu ulogu u jednom dugom razdoblju, pozitivno i negativno (od reforme školstva, djelovanja iz ideoloških komisija, izgradnje monumentalnih državnih reprezentativnih institucija kao što je sveučilišna i lisinski, do otpora tuđmanovim potkupljivanjima, rada na sveučilištu i znanstvenih doprinosa ruralnoj sociologiji), tko je realno ocijenio gotovčev input, ovdje spominjanih veselice i đodana...????? tu i tamo neke sitnice i onda dolaze razni mitomani s gotovim formulama i teorijama zavjere...

zato valjda tako uvjerljivo i zvuči ona da "na balkanu nikada nitko ništa nije naučkio od povijesti".

Tko je glasao

@ frederik Osnovna nit koja

@ frederik
Osnovna nit koja me je okupirala u ovom tekstu jest ustvari bilo pitanje - zašto smo kao društvo i danas tako jalovi? Zašto danas kad smo samostalni nismo samosvojni? Zašto poslije promjena kao društvo nismo "profitirali"? Zato jer nam takvi i slični „politički profili“ nisu ni mogli donijeti pravednije društvo i socijalnu pravdu?

Kako se i ovih dana potvrđuje, tako i stalno, široke obrazovanije, pozicioniranije i elitnije snage drže poziciju nadgradnje i očekuju da im rješe Mesić, Sanader, Zoran Milanović, Čačić a ako ne oni onda dekan Kregar i prodekan Srića i sada sve više studenti FF u Zagrebu, a da pri tome, i to je ključno, nema podataka o stvarnom poslovanju a onima koji desetljećima ključno drže poslovanja i dalje ni rječi, sve dok se i naj društva po Evropi najšire mobiliziraju oko svega.

Tako se nedvojbeno može govoriti o desetljećima prerazmaženim elitnim snagama društva, a do čega naravno nije došlo bez interesa i bez ozbiljne logike i opredjelejnosti.

Iskoristio bih priliku za još jedno skretanje pažnje na drugu stranu medalje - obzirom da je tako nedvojbeno desetljećima sedamdesete su prolupale i krivo potrošile baš kao proteklih desetak godina,z zar nije svjestsko čudo kako društvo zahvaljujući nekim djelovima društva i dalje funkcionira. To ukazuje da su šanse dobre, jer će više sile ovaj put prisiliti te višedesljetne navike na kapitulaciju a neki potencijali ljudskog faktora su ipak održali i sebe i ponešto.

P.S. Možda ipak ponoviti da su drug Tito i Kardelj odavno mrtvi i da sa te i strane njihovih nasljednika nije za očekivati da će oni rješiti ništa bitno, čak i jedan Čačić je bacio kolje u trnje i šlepa se za nekog apstraktnog dekana da tek tako malo uhvati zraka dok diše na škrge.

Tko je glasao

A, nije mi niti bila

A, nije mi niti bila namjera. Osnovna nit koja me je okupirala u ovom tekstu jest ustvari bilo pitanje - zašto smo kao društvo i danas tako jalovi? Zašto danas kad smo samostalni nismo samosvojni? Zašto poslije promjena kao društvo nismo "profitirali"? Zato jer nam takvi i slični „politički profili“ nisu ni mogli donijeti pravednije društvo i socijalnu pravdu?
Zato sto nismo 1990 birali one koji bi nam donijeli socijalnu pravdu nego one koji su bili jako glasni. Problem je u tome sto smo cetrdesetak godina zivjeli u drustvu koje je na deklarativnom nivou bilo drustvo jednakosti i socijalne pravde te najboljeg od svih sistema radnickog samoupravljanja. Mi smo 1990 htjeli kapitalizam punih izloga a dobili smo prvobitnu akumulaciju kapitala i beskrupulozne lovce profita bez obzira na posljedice po drustvo. Da li je ovo prilika da krenemo u drugom smjeru? Cisto sumnjam. Jer da bi krenuli u drugom smjeru prvo bi morali razgraditi cjelokupni sistem vladavine koji je danas u Hrvatskoj sto mi se danas cini nemogucim. No tko zna?

Tko je glasao

Prije godinu dana sam se

Prije godinu dana sam se podsjetio na šezdest osmu.
http://pollitika.com/studentske-demonstracije-1968-sjetimo-se

Tada smo diskutirali o današnjim mladima koji su zapali u apatiju i ne sudjeluju aktivno u društvenim procesima.

Raduje me što ovih dana mladi pokazuju kako imaju što reći i kako to rade na ispravan način. Nadam se da je to samo početak većih promjena.

No. ne vjerujem da će u konačnom izdržati ostati nepolitični - da bi se promjenile politike i preovladavajuće vrijednosti u društvo to nije moguće bez promjena u političkom sustavu i njegovoj praksi. Već samim tim što na studentse zahtjeve odgovore mogu dati jedino političari govori da su oni, htjeli ne htjeli, uronjeni u politiku. Važno je da se pribrano i smireno insistira na humanizmu i očuva izabrani način dogovaranja oko slijedećih akcija.

Tko je glasao

Ad rem a ne ad hominem

Ad rem a ne ad hominem prilog raspravi, veoma su ozbiljne stvari u pitanju i treba govoriti ozbiljno i odlučno

68 kao pojava i mit, konkretne osobe su nešto posve drugo, je kod nas više nego zakazala i napravila nezgoda

jedna aktivna sudionica gibanja 1968. i od tada do danas jedna od niz aktivnih "vjernica" tog zanosa, nakon detaljnog uvida u živo na istom FF u Zagrebu

"mi smo u odnosu na njih bili pijane budale".

Ad relacije da su studentski lideri 1971.g. podbacili, treda dodati da su i 68- osmaši još više podbacili u svim bitnim događajima kasnije, te da su gibanja 1971. g. osim nacionalnih bila i šira, pri čemu je naročito važno da su u Srbiji i svuda od strane moskovskog jezgra izvršene zadnje i ključne eliminacije svega što misli, a što je ključna osnova svih kasnijih problema do danas.

68- osmaši u tih puno desetljeća, pa i Bešker i Puhovski i razni, nikada nisu pokazali ni zanimanje za ključna zbivanja u društvu, a zbivalo se je osim problema jako puno toga ozbiljnijeg nego 68 a u vezi čega su 68- osmaši samo forsali sebe i tako zajedno sa ostalim stvorili kulturu i praksu društvenog forsanja fikcija nad živim, a još manje su se pravovremeno oglasili ili nešto poduzeli, to je neka priča koja paralelno egzistira za sebe i koja ovim prosvjedima nije oživjela nego je konačno pala - citirana izjave je dana od dogmatske "vjernice" najbolje govori.

Studenti na FF i sve drugo su nešto drugo, ni blizu nešto mitsko ni mistično kao 68 ali puno puno ozbiljnije, to je ekipa koja sigurno neće forsati sebe i samo sebe nego će posve sigurno misliti o širem živom društvu i živeći s društvom stalno igrati bitnu ulogu - već nakon 5 dana njihova komunikacija sa svim slojevima društva je pojačana i svi slojevi društva po Zagrebu ih doživljavaju kao svoje više nego bliske.

Prevedeno na jednostavni politički jezik, 68- ši i pop-kulturne snage Polet/Zvečka su fokus kritike i sprdnje kroz tolika desetljeća fokusirali na Šuvara i Budišu te time od 2000.g. kao svoje burevjesnike donijeli Račana, Čačića, Vesnu Pusić, Sanadera, Bandića, svu višedesetljetnu bulumentu i Mesića koji na isti FF dolazi zajebancije radi sa većom bulumentom rezidencija, afera i policije nego gensek. Malo obratiti pažnju tko je održavao društvo da ne potone ili padne na razinu srbijanskog društva i tko je ipak paktirao sa staljinizmom, svjetski rekordnim potrošnjama i zaduživanjima milijardi kao da ništa ne znače i pop kulturom.

Tko je glasao

ovaj je post zaslužio

ovaj je post zaslužio više, ali može se dati samo jedan plus :)

Ad relacije da su studentski lideri 1971.g. podbacili, treda dodati da su i 68- osmaši još više podbacili u svim bitnim događajima kasnije, te da su gibanja 1971. g. osim nacionalnih bila i šira, pri čemu je naročito važno da su u Srbiji i svuda od strane moskovskog jezgra izvršene zadnje i ključne eliminacije svega što misli, a što je ključna osnova svih kasnijih problema do danas.

zanimljivo je da se 71. nekako uvijek povezuje prvenstveno a ponekad i isključivo sa nacionalnim. a ove posljedice o kojima pišeš, ja ih vidim kao jedan od glavnih razloga zbog kojih treba podržati studentski bojkot.
prvo su nam komunisti sustavno uništavali one misleće. tragično, nismo iz toga izvukli nikakvu pouku, nego smo jednostavno nastavili raditi to isto i ostali smo tome vjerni sve do danas.
govorimo o nečemu što ćemo ostaviti djeci u naslijedje, o zemlji, o nekim vrijednostima, o čistom moru, o bilo čemu. ali nikako da pustimo inteligenciju da se razvija potpuno neovisno o stranačkoj pripadnosti, ili bilo kakvom drugom opredjeljenju.
zanimljiv dnevnik.

Tko je glasao

zanimljivo je da se 71.

zanimljivo je da se 71. nekako uvijek povezuje prvenstveno a ponekad i isključivo sa nacionalnim.

Pa kaj je to cudno? Pa u Jasenovcu su jucer osudili one koji traze pravdu za poubijane poslje WWII.

Tko je glasao

Tko je održavao društvo da

Tko je održavao društvo da ne potone?

Tko je glasao

@ Solaris Tko je održavao

@ Solaris
Tko je održavao društvo da ne potone?
Najprije od 68-šima u vezi toga a poslije tko.

1. 68-ši po najmanje 20 a zapravo i više godina kasne za jednom Milkom Planinc i Mikućem oko ljučnih pitanja kao investiranje i zaduživanje te represija po SFRJ nakon 1971.g. i osamdesetih, po 30 i više godina za Šuvarom oko bitnih pitanja društva ... i boli ih kofer za živo društvo. Uz to je dio 68 na Fakultetu političkih znanosti i dio po ostalim djelovima ključni suradrnik obnove staljinizama te policijske države

2. društva od potonuća su po svim područjima držale raznovrsne snage, sa političkim preferencijama ili bez, koje se nikada nisu pomirile sa tim, slično Sloveniji, uključujući jako mali dio 68-ša ne kao političkog gibanja (koje je više nego štetilo) nego kao profesori koji uče i prevode .... U vezi društveno-političkih gibanja preporučam pažnju oko glavnih "incidenata" / znakova kao hajke na Danila Kiša u Beogradu i koja mala manjina ga brani te na gibanja slovenske omladine a i neka gibanja zagrebačke omladine ("Bijela knjiga"), s čime duh ovih prosvjeda ima puno više veze nego sa 68 i 71.g. ...

Tko je glasao

a i neka gibanja zagrebačke

a i neka gibanja zagrebačke omladine ("Bijela knjiga"), s čime duh ovih prosvjeda ima puno više veze nego sa 68 i 71.g. ...
..........
Bijela knjiga je nastala negdje 1984 ili 1985 kao sazetak nekog plenuma ckskh ili slicno u kojem su osudjene neke pojave u drustvu prije svega na kulturnom planu od knjizevnosti preko kazalista do glazbe. Bijela knjiga bio je pokusaj suvarovog gesla knjigom na knjigu sto je znacilo slabljenje represije kroz borbu argumentima. Zavidnu ulogu u svemu oko bijele knjige imao je drug S.O. koji je tada bio predsjednik omladine Hrvatske te je preko Letice dosao do asistenta na medicini a danas je vidjena figura EPH. No sve je pocelo negdje 1978 ili 1979 kad je Jakov Blazevic tadasnjim vrlim omladincima izjavio kako estabilismentu treba ispusni ventil u vidu "slobodne" omladinske stampe koja bi se citala u ogranicenom tirazu a raspravljala bi o temama o kojima ozbiljna stampa ne smije raspravljati.

Tko je glasao

S.O. = Stipe Orešković

S.O. = Stipe Orešković (?)

Čemu inicijali a ne puno ime i prezime? Napose na ovim stranicama?

Statistička pogreška

Tko je glasao

Hvala na odgovoru. Ne

Hvala na odgovoru. Ne razumijem ovo : neke gibanja zagrebačke omladine ("Bijela knjiga")...Tek da ne bude zabune, nemam iluzija o 68-osmašima ni o pop-kulturnjacima Zvečka/Polet (a ni o 71. ni o Šuvaru). Čini mi se razumnim ovo objašnjenje da su društvo da ne potone održavali provesori koji uče i prevode, iako je upitno koliko su u tome bili ili mogli biti uspješni. Nisam siguran da je polemika oko Danila Kiša proizvela posebno značajne ideje, Slovenci jesu; ali dio oko nekih gibanja zagrebačke omladine ("Bijela knjiga") mi je kriptičan. Sorry što zapitkujem.

Tko je glasao

Hajka na Kiša je pravi

Hajka na Kiša je pravi početak velikog gibanja velikosrpske nacionalistčke mobilizacije, već jako kuha i bazdi, sve ekipe koje kasnije, igrom slučaj osobno vidio ...

Bijelom knjigom je Šuvar amortizirao puno šire i jače udare na gibanja sedamdesetih, i nije predmet Zvečka i Polet, to je režimska zlatna omladina tada i sve do danas i ključna snaga protiv promjena, na udaru su pojave koje su bile uzor slovenskoj omladini i ključno pomagale gibanja (osuđeni su pod 1. Kugla glumište, pod 2. Haustor itd.) a udari koji se idu Beograd-Zagreb-Ljubljana su prave staljinističke mobilizacije na discipliniranje svega jer se "zlatno doba" pretvara u krizu i to bez Tita i Kardelja.

68-ši i slično se angažiraju oko obrane Šešelja, Koštunice dok vrh JNA već početkom osamdesetih prijeti disciplniranjem Slovenije, Zagreba ... a Mihailo Marković i Ljubomir Tadić itd. ključno predvode velikosrpski program povezan sa najrigidnijim snagama u Moskvi ...

Tko je glasao

@ap Kad uspoređuješ

@ap

Kad uspoređuješ današnju akciju studentica i studenata s onom iz '68. činiš grešku (za razliku od @frederika koji je puno pažljiviji u povlačenju paralela) zanemarivanja konteksta. Već je pomalo izlizano isticati pretvorbu hipija u yupije tj. promašaje šezdesetosmaške generacije koja nije ostvarila svoje revolucionarne zahtjeve. Retrospektivno gledajući, međutim, neke stvari nakon '68. više nisu bile neupitne (autoritet obitelji i države, nejednakost žena, rasna segregacija, afirmativna kultura, da nabrojim samo neke) i danas su dio kolektivne svijesti mladih (koji ih ponekad uzimaju zdravo za gotovo).

Početkom '80.-tih i moja generacija je imala potrebu djelovati protiv dominacije partijskog establishmenta na FF, a kad sam čitala zapisnike sa studentskih zborova i dnevnike o događanjima na zagrebačkom Sveučilištu iz vremena 1968-1972 (objavljene u ondašnjim Pitanjima, mislim da ih je priredio Lino Veljak), nisam mogla k sebi doći od čuđenja koliko su scenariji i raspleti bili slični s onim što smo mi radili 1981-1982. Nije me ta sličnost ispunjavala nekim specijalnim ponosom, nego užasom da se u tom totalitarnom sustavu uvijek ponavlja jedna te ista priča i da se nikakvom akcijom niti pokretom ništa ne može promijeniti. No tada sam bila mlada, buntovna i nestrpljiva pa nisam mogla znati da je i naše djelovanje na fakultetu bilo kap koja je doprinjela urušavanju nelegitimnog režima 10 godina kasnije.

To što se događa ovih dana je ipak potpuno drugačije, a mislim da je svakome jasno da je i društveni kontekst bitno drugačiji. Mladi ljudi koji blokraju fakultete i traže besplatno školovanje nemaju iskustvo totalitarizma i njima je demokracija jedini politički oblik koji poznaju. Istovremeno su otvoreni komunikaciji sa svijetom i osjećaju se građankama i građanima svijeta pa nemaju razloga klanjati se i biti lojalni lažnim autoritetima. Djeluju pragmatički (žele imati aktivni utjecaj na budućnost) i zato su podjednako neopterećeni velikim naracijama moderne kao i postmodernim dekonstruktivizmom. Jedino što im je zajedničko sa svim uspješnim i manje uspješnim revolucijama je da svojim djelovanjem šire prostor slobode.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

@ nemesis @ap Kad

@ nemesis
@ap
Kad uspoređuješ današnju akciju studentica i studenata s onom iz '68. činiš grešku (za razliku od @frederika koji je puno pažljiviji u povlačenju paralela) zanemarivanja konteksta.

@ frederik
Znam dobro da će neke moje ovdašnje konstatacije poneke jako uzbuditi, neke zaboljeti, no pukao bih kad ne bih rekao ono što mislim. Hrvatski „sedamdesetprvaši“ su debelo „omanuli“; radi prevelikih očekivanja od navodnih dugovanja društva prema njima, oni nisu uspjeli ispunili ni ono najvažnije, što je to isto hrvatsko društvo od njih očekivalo. Nema uzimanja bez davanja, i davanja bez uzimanja. Svaka jednostranost je nemoralna, a mladi ljudi imaju oštro oko za te stvari.
Sada dolazi vrijeme duha „šezdesetosme“, i nadam se da ova nova mladost neće dozvoliti da ih se opet izmanipulira u ime nekih, bilo kakvih, viših interes“ (partije, države, čega li sve ne) - jer nema viših interesa od čovjekovih temeljnih potreba. I nema gore i skuplje stvari od blokada društvenih resursa. I nema tog autoriteta koji će opstati u krizi morala.

Da li je ovdje pažljivo ili nepažljivo iskazan višedesetljetni glavni moto 68-ša (dokazivanje da su oni napredni a 71 retrogradni, pri čemu za 71. treba ad SFRJ i Beograd uzeti predsjednicu CK SKS Latinku Perović i studente koji su joj davali podršku itd.) i ključno, a što opet ni najmanje nije frederikov izraz nego opet stalni moto 68-ša
Sada dolazi vrijeme duha „šezdesetosme“ ... - jer nema viših interesa od čovjekovih temeljnih potreba. I nema gore i skuplje stvari od blokada društvenih resursa. I nema tog autoriteta koji će opstati u krizi morala

@ ap
68- osmaši u tih puno desetljeća, pa i Bešker i Puhovski i razni, nikada nisu pokazali ni zanimanje za ključna zbivanja u društvu, a zbivalo se je osim problema jako puno toga ozbiljnijeg nego 68 a u vezi čega su 68- osmaši samo forsali sebe i tako zajedno sa ostalim stvorili kulturu i praksu društvenog forsanja fikcija nad živim, a još manje su se pravovremeno oglasili ili nešto poduzeli, to je neka priča koja paralelno egzistira za sebe i koja ovim prosvjedima nije oživjela nego je konačno pala - citirana izjave je dana od dogmatske "vjernice" najbolje govori.
Dakle, referiram na 68 dalje i govorim o 1970.-2009.g. i kakve veze ima sa ovim, kontekst 1968.g. ne spominjem jer čemu a još manje radim paralele 1968.g. i 2009.g.jer je valjda važnije 30 godina nego nešto zbija malo i premalo gibanja neke 1968.g.

Da li pod greškom misliš doprinos 68. i njeno dovođeje u vezu sa ovim i forsiranje 71.g. kao nek pomoćne stvari uz 71., što sam komentirao, ili šta, koji kontekst?

@ nemesis
Retrospektivno gledajući, međutim, neke stvari nakon '68. više nisu bile neupitne (autoritet obitelji i države, nejednakost žena, rasna segregacija, afirmativna kultura, da nabrojim samo neke) i danas su dio kolektivne svijesti mladih (koji ih ponekad uzimaju zdravo za gotovo).
Svjetska gibanja i gibanja 68. u SFRJ i nastavak kod nas ... zar to možemo poistovjetiti obzirom na društvena zbivanja? To ti je za 68.-še baš karakteristično, oni sa 99 % problema ovoga društva nemaju veze, to ostavljaju drugim neka rješavaju, kao Tito-Tuđman-Mesić-Račan-Sanader ... Pravi 68-ši su partija i sve napredne snage.

To što se događa ovih dana je ipak potpuno drugačije, a mislim da je svakome jasno da je i društveni kontekst bitno drugačiji. Mladi ljudi koji blokraju fakultete i traže besplatno školovanje nemaju iskustvo totalitarizma i njima je demokracija jedini politički oblik koji poznaju. Istovremeno su otvoreni komunikaciji sa svijetom i osjećaju se građankama i građanima svijeta pa nemaju razloga klanjati se i biti lojalni lažnim autoritetima. Djeluju pragmatički (žele imati aktivni utjecaj na budućnost) i zato su podjednako neopterećeni velikim naracijama moderne kao i postmodernim dekonstruktivizmom. Jedino što im je zajedničko sa svim uspješnim i manje uspješnim revolucijama je da svojim djelovanjem šire prostor slobode.

Slažem se. Ovim si potvrdila da ovo nema veze sa 68. - pitanje slobode i mogućnosti je stalno na dnevnom redu, više kao stalno, široko i praktično nego kao neke specifične revolucije.

Btw, sada se dešavaju od prosvjeda, koji je ozbiljan i nemegalomanski i revolucionaran, puno revolucionarniji procesi u ostalim osnovama društva, dimenzija koje u živom nadilaze više nego što su naši 68.-ši pričali i pričaju. Npr. milimetri nas djele od toga da po raznim područjima popuste i zadnji liječnici, inženjeri i razni a što je još važnije popuste tanke niti procesa te da se zatvori obruč a sva praktična i društvena politička arena, pa i od strane studenata FF-a, prepusti profesionalna politika + aktivisti. Ako se to desi, a idućih dana će teško bit izbjeći da se to ne desi (uz razno i novci, vrijeme, praktične procjene), nastavlja se nešto a la osamdesete, repriza, uz razliku da će se ove druge snage bolje samoorganizirati.

I iz studentskog prosvjeda se vidi da preiscrpljujuće navike raznih "elitnijih" društvenih grupa sile i njih na prekomjerne napore obrane od raznog, na prekomjerno ograđivanje od svega i svačega, na prekomjerno iscrpljivanje zadržavanja pažnje na temi .... nakon desetljeća i desetljeća sličnih napora oko osnovnih poslova i drušvenih procesa, ključni akteri, uključujući proizvođače besplatnih predstava, su milimetrima pred prepuštanjem sve inicijative za najšire društvo tim po inerciji "elitnije" organiziranijim i funkcionalnijim grupama te snažnoj preorjentaciji ne neke minimume minimuma a koji nemaju veze sa širim.

Studenti FF također ne mogu i neće nositi nikakve inicijative ni za susjedne kolege na FSB-u, FER-u itd. a gdje bi za šire društvo.

Društvo smo u kojem se 99 % obrazovanih i organiziranih snaga i dalje jako forsa i nema elementarne pažnje niti orjentacije da je navedeni kraj veoma blizu, radi se o danima, kako ne bi kada se naj društva kao Danska jako mobiliziraju.

Tko je glasao

Da li je ovdje pažljivo ili

Da li je ovdje pažljivo ili nepažljivo iskazan višedesetljetni glavni moto 68-ša (dokazivanje da su oni napredni a 71 retrogradni, pri čemu za 71. treba ad SFRJ i Beograd uzeti predsjednicu CK SKS Latinku Perović i studente koji su joj davali podršku itd.) i ključno, a što opet ni najmanje nije frederikov izraz nego opet stalni moto 68-ša

Sjećam se da je početkom '80.-tih na FF pokušaj samo-organiziranja studenata u pravcu veće autonomije sveučilišta (povod je bio protivljenje reizboru Stipe Šuvara na mjesto profesora na Odsjeku za sociologiju) bio praćen upozorenjima o opasnosti oživljavanja nacionalizma pa i izravnim optužbama vodstva studentske omladinske organizacije da dopušta nacionalistička skretanja. Imala sam susrete bliske vrste sa Stipom Oreškovićem koji mi je u lice govorio da "pazim za kim se povodim" i "s kim se udružujem" (misleći na Kangrgu i Petrovića s jedne strane i grupu studenata s Odsjeka za povijest i njihove profesore s druge). Kad su naše akcije (prosvjedi i zasjedanja Zbora studenata u sedmici) dosegle vrhunac, došao je Stipe u prostoriju SSOH na faksu i rekao predamnom i još dvojicom-trojicom prisutnih studenata da on "zna ljude koji mogu sutra doći i zatvoriti fakultet". To je bila otvorena prijetnja da s našim protestima moramo stati, inače....

Sjećam se jako dobro kolega s Odsjeka za povijest (Stipe Lozo, Damir Zorić, Pavo Barišić) koji su manje više otvoreno nastupali kao nacionalisti ili je njihov govor bio tako doživljavan. Nikako nisam mogla razumijeti kako oni mogu biti smatrani "najvećom opasnosti" i zašto ja ne bih smjela s njima zajedno tražiti autonomiju sveučilišta i bolju kvalitetu nastave (jer je to bio naš zajednički zahtjev). Pokušaj da to shvatim samo me još više okretao protiv režima i nakon nekog vremena znala sam da moji "neprijatelji" nisu nacionalisti s Odsjeka za povijest, nego omrznuti eskaovci i njihovi agenti koji su osujetili našu akciju i koji su sve koji/koje su postavljali zahtjev za slobodom i demokracijom etiketirali kao neprijatelje socijalizma. Njihova personifikacija bio je (i ostao) Stipe Šuvar.

Trebalo mi je puno godina da shvatim kako se održavao tadašnji poredak. Recimo, zahvaljujući feminističkom angažmanu shvatila sam da niti tzv. lijeva opozicija nije bolja od službene politike. I jedni i drugi su dogmatski zastupali stajalište da emancipacija radničke klase automatski dovodi do emancipacije žena. Također su i jedni i drugi odbacivali liberalnu demokracju i nove društvene pokrete kao reakcionarnu buržoasku ideologiju. Shvatila sam da se SFRJ politički održavala tako što je partijski režim "dopuštao" određeni stupanj kritičnosti, a te "kritičare" sam kasnije nazvala privilegiranom opozicijom koja je bila prvi ešalon obrane statusa quo.

Što se pak nacionalizma tiče, dogodilo se poslovično samoispunjenje proročanstva: ono čega su se najviše bojali i protiv čega su išli najžešćom represijom nahrupilo je kao stihija koju dobrim dijelom nije bilo moguće kontrolirati i koja je pokazala da osim, povijesno zakašnjelog, emancipatorskog potencijala u sebi nosi i aktualnost šovinizma i mržnje. U suprotstavljanju takvim zloćudnim manifestacijama nacionalizma našli su se, paradoksalno, nekadašnji najveći neprijatelji Šuvar i Kangrga. Too litle too late, moglo bi se zaključiti.

Njihov odgovor/dogovor bio je anakron (izvan vremena i prostora), kao što su anakroni bili i politički programi novonastalih stranaka. Neusklađenost tranzicijskog procesa u Hrvatskoj s njezinim europskim okolišem koštala je ovo društvo (pa i većinu drugih iz bivše SFRJ) života, nacionalnog bogatstva i raspada društvene solidarnosti. Ovih dana prvi put se pojavljuje naznaka da do prilagodbe i utonavanja s globalnim društvenim kretanjima ipak dolazi. Studentice i studenti govore jezikom na koji ovdašnja javnost nije navikla kad je u pitanju politički govor. To je govor koji ne zatvara, nego otvara komunikaciju; koji ne dijeli, nego kreira polje artikulacije javnog dobra i sreće za maksimalni broj ljudi. Pred njim je partitokratska kasta nijema. Kamo sreće da zašuti zauvijek.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

Kao što ti Solaris navodi i

Kao što ti Solaris navodi i tada ima drugih podatka (tako vjerojatno i sada) i umjesto generalizacije treba uložiti malo napora šireg viđenja.

Npr. na tvoj zbilja dragocijen iskaz, dragocijen u smislu nakon Solarisa ga drugi mogu dopuniti i ispraviti, dodao bih nekoliko činjenica:

- Igor Šuljić, koji je ključnije blokirao izbore Šuvara, je već sedmadesetih i Kugla glumištu, koje vrvi od stidenata i raznog, koje Šuvar kao ministar nije gazio iako ga je uključio u "Bijeloj knjizi" pod 1., to je bilo ujedno amortizacija jačih udara, nego je dolično trpio vrijeđanja i provokacije, te također nije on poduzimao ništa protiv Igora, tako zet Josipa Vrhovca Stipe Orešković nije instrumentaliziran i jurišnik Šuvara ili bar nije samo to nego logični dio jezgra staljinista sa logičnim nastavkom do danas, dok beskrajna personalizacija Šuvara kao sinteze kritka sa svim strana sdamo potvrđuje ono što smo uhodali sedmadesetih, a neki i predavali kao npr. sociolog prof. Žubrinić, da je društvo zagazilo duboko u neku (kultruno)revolucionarnu fazu raznih golih egoizama pod vodstvom partije, a što također teče danas;

- uz dužno poštovanje vašim aktivnostima osamdesetih, nitko nije niti stradao niti napravio nešto bitno, dok su sedamdesetih tekle a i tada tekle jače gužve po liniji Boograd-Zagreb-Ljubljana, kojima ni FF nije pridavao značaj. Obzirom da su politologija i praktički svi drugi fakulteti nakon čistki 1972.g. bili čvrsto pod kontrolom staljinista, i kineski docenti došli nakon kulturne revolucije su uočili da ima sličnosti sa njhovom kulturnom revolucijom, nije čudno ako bi se ovo sada moglo raditi o širem padu jedne epohe i da su sadašnji prosvjedi na FF samo logični prvi dio šireg.

Tko je glasao

- uz dužno poštovanje

- uz dužno poštovanje vašim aktivnostima osamdesetih, nitko nije niti stradao niti napravio nešto bitno,

Svaki cigo svoga konja hvali :-)))

Ovisi s koje strane gledaš i koji kriterij uspjeha imaš. Za sebe mogu reći da sam cijelo vrijeme bila aktivistkinja i da sam veći do svog života i znanja uložila u ponovno stvaranje ženskog pokreta u Hrvatskoj i feminističku kritiku društvenih odnosa, kako onda tako i nakon uvođenja demokratskog poretka. Zbog nepotkupljivosti i izostanka karijerističkog nerva, nisam se pridružila ni jednom od dva suprotstavljena (anti)politička bloka, a zbog sklonosti da mislim svojom glavom i biološkoj potrebi za slobodom nisam nikada bila podobna za profesionalni angažman u bilo kojoj instituciji ili organizaciji. '80.-tih je sistem znao da se direktnom represijom ne postižu efekti. Zato su se koristili ili karijernim potkupljivanjem ili profesijskom blokadom i negacijom.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

'80.-tih je sistem znao da

'80.-tih je sistem znao da se direktnom represijom ne postižu efekti. Zato su se koristili ili karijernim potkupljivanjem ili profesijskom blokadom i negacijom.
To su te suptilne metode koje ce se i ovaj put primjeniti u nekom obliku.

Tko je glasao

@Nemezis, moje je sjecsnje

@Nemezis, moje je sjecsnje malo drukcije. U sedmici na skupu Damir Zoric je izravno podupro Stipu Oreskovica i zauzeo se da se reizbor Suvara ne sprijeci. Rekao je, zasto bismo mi bili protiv reizbora Suvara. Tek desetak, petnaestak prisutnih studenata filozofije nije glasalo za koaliciju Oreskovic-Zoric. Uostalom, glavna linija podjele nije u tom trenutku bila protiv nacionalista nego partijski protiv ne-partijskih ljevicara. Sasvim sukladno tome, partijsci i nacionalisti ulaze u koaliciju i devedesetih. Nepartijska ljevica nije uspjela stvoriti civilnu scenu, sto je njezin prirodni milje. Zasto, to je pitanje?

Tko je glasao

@Solaris Može biti da je

@Solaris

Može biti da je tako kako se ti sjećaš (gledajući što je Zorić kasnije radio ne bih se ni čudila). No, ja se sjećam legendarnog i fantastično artikuliranog govora koji je održao Boris Buden, a u kojem se obračunao i sa Zorićevom i s partijskom linijom. I ja se slažem da je glavni sukob bio između partijske i nepartijske lijeve frakcije, a da je nacionalizam potezan kao baba roga za zastrašivanje studenata. Bilo kako bilo, Šuvar je ponovno izabran, naši zahtjevi su odbijeni. Tako poraženima (otuda valjda i rupe u mojem sjećanju :(, preostalo nam je samo da utjehu i inspiraciju nalazimo u slušanju Haustora, Azre, Filma itd., gledanju filmova crnog vala, posjećivanju nekih tribina itd.

Nepartijska ljevica nije uspjela stvoriti civilnu scenu, sto je njezin prirodni milje. Zasto, to je pitanje?

Pa nije baš tako. Nakon zatišja (koje je trajalo nekih 5 godina) nastaju tzv. alternativni društveni pokreti (Svarun). 1986. osnivamo Žensku Grupu Trešnjevka, a 1988. prvi telefon za žene i djecu žrtve muškog nasilja. U njihovom nastanku ne-partijska ljevica nije imala nikakvu (a kamoli vodeću ulogu). Njihova uloga "privilegirane opozicije" bila je zauvijek potrošena. I tu valjda leži odgovor na tvoje pitanje. Tzv. lijeva opozicija nisu bili disidenti kao u zemljama lagera, nego solidno tovljeni režimski sluge. Kad su se oni dosjetili ideje civilnog društva (UJDI), već je "proš'o voz", a i njihov pokušaj da evenutalno održe SFRJ je bio labuđi pjev. Mi smo se više referirali na zbivanja u Sloveniji, nego na Praksis i Korčulansku ljetnu školu, a svojim djelovanjem konfrotirali smo vladajuću ideologiju i status quo.

nemesis

nemesis

Tko je glasao

nakon desetljeća i

nakon desetljeća i desetljeća sličnih napora oko osnovnih poslova i drušvenih procesa, ključni akteri, uključujući proizvođače besplatnih predstava, su milimetrima pred prepuštanjem sve inicijative za najšire društvo tim po inerciji "elitnije" organiziranijim i funkcionalnijim grupama te snažnoj preorjentaciji ne neke minimume minimuma a koji nemaju veze sa širim.
Pitanje je hoce li se oni reorganizirati te sprijeciti i preusmjeriti dogadjaje. Zato sam uostalom priupitao gdje je stari marsal da izda direktivu kojom povladjuje studentima i poziva ih na ucenje. Ne zaboravi ljukave su to ljisice. Moja su predvidjanja i u ovom slucaju pesimisticna. Opet ce Suker reci kako nema love te rebalansirali smo proracun te ekonomska kriza te kuracpalac te ce opet Sanader reci tko kaze da nema love ljudi smo dogovorit cemo se. Za sada se ceka kako bi prvotni zanos studenata splasnuo jer mnogi nisu spremni udobnost kreveta zamijeniti s vrecama za spavanje na tvrdim klupama duzi vremenski period. Hoce li doci do osipanja krucijalno je pitanje uspjeha.

Tko je glasao

Bešker kaže "panta rei"

Bešker kaže "panta rei" ili dvaput se u rijeci ne možemo okupati u istoj vodi. Marks je to isto pričao u tzv. dijalektičkim spiralama (u kojima se sve vrti uokolo ali završava kao feder na višoj razini. Ne mislim da je učinak studenata već do sada (da sada sve stane) propao, jer je ovaj prosvjed najprije dio općih strujanaja okoline u kojoj Hrvatska opstoji, a drugo to je potvrda da je "stegnite remen bando lopovska" polučio više rezultate iako se mislilo da će propasti (mada je isto tako bilo ucjepljivanja tajanstvenih struktura u njihovu monolitnost). Danas svaki ovakav događaj radi komunikacijskih premreženosti ostavlja duboko zaorane brazde, a u njima sjemnje.

Ovo do sada što je učinjeno, glede organizacije i ustrajnosti studentskih prosvjeda, natjeralo je toliko straha u kosti vlastodržcima da će ih sanjati još godinama, čak ako i ne bude bilo išta od "prvomajskog revivala".

Eh da, još o jednoj dimeiji koja kod nas nije toliko prisutna u svijesti javnosti (opće društvene i one u pollitika.com). Ispod površine lagodnog debatiranja "pollitičara" ima jako mnogo akcijskog plama i strasti. Mi to možemo vidjeti po nekakvim akcijama koje se odjednom i tu i tamo pojave s dosta razornim posljedicama (najnovija je ova o prekobrojnim glasačim, ali i one afere isl.). Moram priznati da su me "neki aktivisti" pitali za savjet trebali odabrati 1. maja za politički happening ili ipak neki drugi manje "inkriminirani" datum. Moj je savjet bio da se treba držati tih u svijetu prihvaćenih simboličnih datuma, jer to što su oni kod nas bili sotonizirani za simboliku tih datuma nisu uopće bitni, jer se njihova simbolika ponovno pojačava, naravno dijalektički na višoj razini.

Naime, mnogo je vode u međuvremenu proteklo hrvatskom maticom a oni kojima su te sinbolike smetale su ostali prljaviji nego ikada. Problem leži u potpunoj nevjerodostojnosti sadašnje vlasti (a ni one dosadašnje se u tome nisu proslavile).

Nadajmo se i nastojmo da buduće budu sklonije "puritanizmu". Mislim da se ove odbojene i naizgled ad hoc akcije vode u tom smijeru.

Tko je glasao

Također Bešker: Studenti

Također Bešker:

Studenti su predugo tretirani kao glup objekt, prezirani „von oben“: nitko nije poduzeo niti onaj minimum truda da bi im objasnio...

Nisam (više) student ali nekako sam se prepoznala....

a ovo bi moglo biti ključno

@ap

Npr. milimetri nas djele od toga da po raznim područjima popuste i zadnji liječnici, inženjeri i razni a što je još važnije popuste tanke niti procesa te da se zatvori obruč a sva praktična i društvena politička arena, pa i od strane studenata FF-a, prepusti profesionalna politika + aktivisti. Ako se to desi, a idućih dana će teško bit izbjeći da se to ne desi (uz razno i novci, vrijeme, praktične procjene), nastavlja se nešto a la osamdesete, repriza, uz razliku da će se ove druge snage bolje samoorganizirati.

Statistička pogreška

Tko je glasao

U biti je racunica

U biti je racunica jednostavna. Studenti ce morat nadoknadjivati nastavu, profesori ce morati nadoknadjivati nastavu, sve ce se stornirati na x vremena jeli. Tako ce oni kojima je frka medju studentima pocet drukat kontru, mediji ce se zasititi price, lagano ispuhani, vodje ce se poceti lagano prepucavati, stvari ce oslabiti i blokada ce biti ukinuta.

Jedina sansa da ovaj scenarij ne bude isfuran na taj nacin jeste isfuravanje solidarnosti te studentske ekipe sa znatno sirom populacijom po pitanju socijalne jednakosti te dizanje prosvjeda na opcu drustvenu razinu.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Vidiš Gale, pesimizmom se

Vidiš Gale, pesimizmom se najbolje ubija pesimizam! Ta konstatacija da bi sve uskoro moglo leći jer će se to tako "izaranžirati" čini mi se pije malo vode, jer nema novaca. Šuker i ekipa su vozili zadnjih pt-šest godina punim gasom iako ni goriva ni ulja u motoru nije bilo pa je motor zaribao. A svako "gašenje" mora imati ekvivalent u proračunu, koji je prazan.

U tome je cijela bit straha i bijesa koji hara državnim strukturama. Sanader npr. vrišti s predizbornog skupa "tko može imati išta protiv vjeronauka u školama" a sama Crkva izlazi s analizom da je vjeronauk u školama ustvari propali projekt" (vidi u Večernjem). Ma mogli su se barem malo uskaditi kad tako aktivno surađuju. Ali nema novaca, a crkva da odgaja poslušne vijernike zahtijeva mnogo više, drugi pristup, suptilniji i kompliciraniji.

Koliko para toliko muzike. Ulagati u obrazovanje ili u Crkvu - pitanje je sad!!! Po meni je izbor samo jedan jedini.

Tko je glasao

Naci ce vec oni novce.

Naci ce vec oni novce. Postoje rezerve koje jos nisu dotaknute a koje sluze za raspolaganje u kriznim situacijama u koju se ova moze pretvoriti. Razni darovatelji otvorit ce svoje kasice prasice i nadopuniti ono sto fali. Moraju odrzati rezim koji im omogucuje toliko toga.

Tko je glasao

Problem je sto bi time dali

Problem je sto bi time dali negativan primjer svim ostalima. A to je da se prosvjedi isplate. Zato ce se potruditi izolirati pricu. Ako pak krene na visem nivou stvar, ako se krene na masovne prosvjede, tada ce postojati prostor za pregovaranje.

No u tom slucaju bolje je jednostavno srusiti vladu, jer je to tada itekako moguce.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Ja sam rekao: I nema gore i

Ja sam rekao:
I nema gore i skuplje stvari od blokada društvenih resursa.
Ti si rekao:
No u tom slucaju bolje je jednostavno srusiti vladu, jer je to tada itekako moguce.
Ustvari se svodi na isto, ali je i vlada idraz oodređenih snaga u društvu, pa to nekima izgleda teško i zastrašujuće - mada se prava demokracija ustvari svodi na laku smjenjvost vlasti. Ne vidim išta zastrašujuće u tome, mada mnogi pokušavaju održavati ovu vlast, ne samo od onih koji od nje žive, nego i onih koji bi trebali prezeti njenu ulogu.

Takva situacija djeluje pomalo zbunjujuće. Ipak osjećam se kao Katon Stariji koji je svojevremeno u Rimskom Senatu stalno ponavljao Ceterum censeo Karthaginam esse delendam. Naime nama ovo stanje nanosi neizmjernu kratkoročnu i dugoročnu štetu, a Vlada već jest politički mrtvac, te je krajnje rizično ju održavati na aparatima u vremenima kada nema novaca ni za najosnovnije stvari. Zahtjevi za besplatnim studiranjima djeluje više kao karikiranje ukupne situacije s trošenjem društvenih sredstava u Hrvatskoj, pa tko im od strane vlasti može danas racionalno objasniti da za ove njihove zahtjjeve nema novaca ali ima za muljanja, razbacivanja, krađe, podvale, neracionalni daministrativni sustav itd. Zato i jest studentski bunt politički pokret "par excellance".

Imam jednog prijatelja ovdje, sveučilišnog profesora, koji je bio na teškoj operaciji i jedva se uspio izvući. Nekidan mi je pričao osobno doživljavanje svoje bolesničke situacije. U šok sobi je bio spojen na mnoštvo aparata a imajući dosta vremena je u sve to gledao i zamišljao - a onda mu se u svijest ucijepila komična fikcija - a što ako odjednom nestane struje!!

Tko je glasao

U biti je racunica

U biti je racunica jednostavna. Studenti ce morat nadoknadjivati nastavu, profesori ce morati nadoknadjivati nastavu, sve ce se stornirati na x vremena jeli. Tako ce oni kojima je frka medju studentima pocet drukat kontru, mediji ce se zasititi price, lagano ispuhani, vodje ce se poceti lagano prepucavati, stvari ce oslabiti i blokada ce biti ukinuta.
Jedina sansa da ovaj scenarij ne bude isfuran na taj nacin jeste isfuravanje solidarnosti te studentske ekipe sa znatno sirom populacijom po pitanju socijalne jednakosti te dizanje prosvjeda na opcu drustvenu razinu.

Vidis kako znas :)
Sto se tice drugog dijela upravo taj dio mi daje pesimizam jer do toga nece doci.
Tesko ce se naci spoj studenata, sindikata i politickih stranaka koje bi mogle isfurati to sto ti predlazes. Kod nas jos nema drustvenog konsenzusa o neodrzivosti ovakvog stanja i o potrebi nekih promjena.
Jos uvijek su parcijalni interesi i ugradjivanje u opcu raspodjelu dijelova torte po raznim kljucevima previse bitni od onoga sto bi trebalo biti bitno.
Tako su etablirane partije interesne skupine kako je na drugom blogu napisano koje zlatne koke stavljaju samo u drugi kavez dobro pazeci da ne prestanu nesti zlatna jaja. Vanparlamentarne stranke i gradjanske inicijative koje bi se mogle ubaciti previse su slabi i marginalizirani da bi mogli bilo sto pokrenuti.

Tko je glasao

Budi bez brige po tom

Budi bez brige po tom pitanju. Stvari su ipak nesto bolje. Istina, sve je utemeljeno na kontri, ne na rjesenju, ali atmosfera je takva da i kontra prolazi.

UZDP-Tiaktiv

Tko je glasao

Da li je ovdje pažljivo ili

Da li je ovdje pažljivo ili nepažljivo iskazan višedesetljetni glavni moto 68-ša (dokazivanje da su oni napredni a 71 retrogradni, pri čemu za 71. treba ad SFRJ i Beograd uzeti predsjednicu CK SKS Latinku Perović i studente koji su joj davali podršku itd.) i ključno, a što opet ni najmanje nije frederikov izraz nego opet stalni moto 68-ša

Moram priznati da nije ni pažljivo ni nepažljivo izkazano - jer sam samo razmišljao (onda i danas) na jedan drugi, kontekstualno širi način. '68 je bila izraz prelijevanja svjetskih trendova i težnji za revizijom društvenih ideala i standarda - pa je '68 u Zapadnoj pa i u Istočnoj Europi ostavila velikog traga određujući i današnjicu. Nama nije donijela ono što je potrebno jer se i danas u tekućoj politici tako olako gaze standardi koje su te godine donijele u drutveni i politički život.

'71 u Hrvatskoj je pak bila samo produžena '68 u Europi, ali s podjelama među ključnim akterima pri čemu su očito onda ('68 i '71) a i danas (1990-2009) više igrali svoje male igrice nego slijedeili opće i nacionalne interese. Svijet o nacionalnim interesima je i onda bila na niskoj razini (dobro govori bosancero - i planski rastakana), ali zašto danas kad bi trebali biti na najvišoj razini - što znači da smo preplavljeni sitnim tezgarošima i tapkarošima koji su cijelo vrijeme samo gledali svoja posla.

Nisam nikada koristio politički kapital stečen '68 jer jednostavno nisam "homo politicus" - koristi mi jedino da ovako u debatnom klubu zvanom "pollitika" pokušam sam sebe (a možda i druge) bolje oprjentirati. Međutim, moram priznati, bio sam u najužem krugu oko Vesne Gudelj-Velaga (kasnije Kanižaj) koji su pomogli da ju se unatoč ogromnim otporima, postavi na čelo Sveučilićnog komiteta, ali se poslije te "slavne" instalacije više nismo ugodno osjećali, jer su u njemu i okolo nje počeli prevladavati druge podjele (po nacionalnim kriterijima) a to jednostavno mi nije išlo.

No ipak ne pokušavam vrjednosno uzvisiti '68 a umanjivati m'71, nego jednostavno konkretizirati situaciju da ljudi nisu davali svoj udio u opčim demokratizacijama kojima nema alternativa. Moje istupanje je samo žal za propuštenim šansama.

Tko je glasao

Frederik, ad 68. i 71. i

Frederik, ad 68. i 71. i sada ostalog u uvodu svoga komentara sam naglasio, a inače nema potrebe jer se podrazumijeva, ja razlikujem strogo pojedince i osobe od pojava. Naravno da ne trebam iskazivati da ti, i monogi, nisu ništa krivo napravili niti kapitalizirali 68. i bilo šta, dapače.

U vezi teme, žvih pojava sada i bivših u tome, postaje sve ozbiljnije i to je posve druga priča od puno toga što teče meijski pa i na pollitika.com.

Tko pažljivo čita http://www.slobodnifilozofski.bloger.hr/ , a dodatno malo u živo s tim i drugim u vezi, ti mladi su puno stvarnije, bliže onome kako navodi G-news, zahvaćeni širim spektrom problema, podataka i ideja. S jedne strane oni su puno manje to što ih se tumači, npr. nije ima fokus ministara i Vlada iako su bitini ido fokusa, a puno više širina pitanja, pa to sa pojačanim djelovanjem razne društvene inercije i automatike navika djeluje kao šira represija koja:
a) sve više povezuje pojedine djelove društva,. peticiju im dolaze potpisati razni građani raznih društvenih grupacija;
b) sve više raslojava i razdvaja glavne inercijske matice društva od tih studenata i njima na neki specifičan način bliskijoj manjini. To ne pojačava nego smanjuje oštricu odnosa prema Vladi, smanjuje očekivane efekte prosvjeda i raznog, ali s druge strane prosvjed je već u miljeu Zagreba kao glavnog središta napravio ključne profilacije društvene scene, u okviru čega je ljevica iz 68. već duboko na drugoj strani, više s "režimom" nego sa prosvjednicima, a puno masovnije i dominatanije pojave kao Zvečka/Polet/splitska riva i slični socrealistički šminkeraj još više.

I tu se na pollitika.com vrte automatike koje guraju prosvjednike i plenum naprijed u raznim smjerovima. Što se više to radi, a to odražava poznate masovne navike, to rezultira suprotnim, kao i sve drugo (inicijative oko izbora itd.). Tako u grubo ovih dana nedvojbeno teče ubrzanije prosfiliranje i raslojavanje društva. Ovi mladi prosvjednici sa FF-a u Zagrebu i blisko nisu "materijal" kojeg će netko kao topovsko meso izgurati u neke bitke gdje se gine i ovaj put, vjerojatno prvu put od razdoblja pred II svjetski rat, glavne društvene snage neće moći više izbjeći suočavanje sa svim te će one vrlo brzo biti u "bitkama".

Puno puno više snaga od tekuće vlasti se je puno puno više vremena od zadnjeg doba objektivno svjetski rekordno neprilično ponašalo da bi drugi ishod bio moguć. Npr. kada ja pišem i povezujem stambenu politiku sa nedostatkom kreveta za studente i sa dubokom osnovom krize, onda se to kao tema sustavno izbjagava, a to je sada epicentar koji povezuje glavne društvene snage i koji trese sve jače i jače i vrlo brzo će razornom vlaovima - kako ne bi kada je to društvo svjetsko rekordnih nekretnina na tuđi račun te istovrmeno svjetski rekrodnih problema s tim, npr. netko siromašan puno lakše zaradi nešto i odlično odstudira kada ima jeftin smještaj nego što bez takvog smještaja napravi i sa besplatnim studijem, mladi ljudi kada rade veoma neprilični uvjetima puno se lakše suočavaju sa svim ako bilo kako mogu osigurati da sa malom djecu nisu podstanari i polu na cesti ... Kriza oko toga neće možda eskalirati sa izravnim izražavanjem, ekspresionistički, ali ona već eskalira stvarno i us rži je i prosvjeda iako oni neće to izraziti rječima, jer se pametno drže istog kao uže teme.

Dakle, zvono ne zvoni samo Vladi, zvono ozbiljno zvoni puno širem sastavu, čak objektivno više nego Vladi jer je Vlada i nešto što se zove Čačić, Slavko Linić, Ljubo Jurčić, Željka Antunović, Andro Vlahušić ... boli ih kofer ... tako i Primorac i Sanader ...Zvono zvoni i Zvečki (Polet/EPH ...) i djelu 68. (politolozi) ...

Tko je glasao

Kad je Bešker prije godinu

Kad je Bešker prije godinu dana objavio spomenuti članak u njemu je stajao sljedeći detalj:
Svejedno je "liberalno" partijsko rukovodstvo poslalo na klince policijske snage u punoj opremi i samo je tvrdoglavost tadašnjeg šefa policije u Zagrebu Viktora Posarića spriječila da isprepadani rukovodioci ne pošalju milicionare u dvoranu Studentskog centra, gdje bi jamačno bilo gadno. Posarića su nekoliko mjeseci zatim ubili, ali to je druga priča.

Tada sam mu postavio pitanje o sudbini Posarića, jer ju nisam poznavao, da mi dade malo više spoznaja, ali mi nije odgovorio. Kako tebe smatram pomalo zagrebačkim kroničarom, jeli ti možeš reći o toj drugoj priči vezanoj za Viktora Posarića!!

Tko je glasao

Ne znam ništa, prvi put

Ne znam ništa, prvi put čujem za to.

Tko je glasao

Razlika izmedju 68 i 71 jest

Razlika izmedju 68 i 71 jest u tome sto je sezdeset osme bio socijalni pokret a sedamdeset prve nacionalni pokret. Kako smo vec zakljucili sezdeset osme vjerni vijnici partije zarad sprijecavanja spajanja studentskog pokreta siju nacionalizam koji ce vrhunac dozivjeti sedamdeset prve. U tome je povezanost tih godina. Kako smo takodjer vidjeli oni koji su kao v.v.p. gusili anarholiberalizam sedamdesetprve su bili predvodnici hrvatskog proljeca.
No zahtjevi sezdeset osme nisu imali cilj vise slobode nego vise drzave i vise partije. One su prije svega bile uperene protiv ekonomske reforme koja je bila tada jedina mogucnost prevladavanja krize sistema koji je splahnuo dobrovoljni elan besplatnog podizanja drzave kroz gesla mi gradimo prugu pruga gradi nas. Danas je situacija za trazenjem vise prava i pravde zrelija jer se na pojavnom nivou vise osjete razlike izmedju onih koji kopaju po kontejnerima i onih koji u izlog stavljaju najveceg mercedesa kao dokaz kako su uspjeli uzdici se iz neke vlaske vukojebine.

Tko je glasao

Mladi ljudi koji

Mladi ljudi koji blokraju fakultete i traže besplatno školovanje nemaju iskustvo totalitarizma i njima je demokracija jedini politički oblik koji poznaju.

Ma nemaju oni blage veze sa demokracijom, a najbolje sto im se zivo fucka za sve pacenike i vizionare, luconose, karizmatike, shamane i ostale na trzistu demagogije i Danima magije i alkemije.To je generacija interneta, komunikacije i odavno su oni u Europi i mentalno, a ne samo geografski.Osim toga cini se da misle kako je dio vlasti zaduzen za skolstvo tu radi njih a ne oni radi njega.Pa tko ne zeli azgovor sa onima radi kojih postoji, neka vodi monolog pred ogledalom.
Mlada ekipa jednostavno kuzi sve te haparose, kakve god dresove oblacili.A za sebe hoce kakvu takvu buducnost i perspektivu.Vjerojatno razmisljau otprilike:
Kog vraga da mi tim starim prdonjama koji sjede po 30-50 godina u raznim SKJ-HDZ-SDP hladovinama isplacujemo povlastene mirovine, castimo ih u Saboru ruckom od 12 kuna i slijedecih 40 godina vracamo 40 mld € dugova koje su isti ti rastrajbali.
A da bude veselije uz kredite su rasprodali i pozderali i polokali sve vrijedne tvrtke u Hrvatskoj, pa je pitanje u kojim ce to sutra tvrtkama ti ljudi uopce raditi da taj dug vrate.
E sad ideja o drustvu znanja uz izdvajanje za tu svrhu od 0,9% budjeta dok Finska izdvaja 3,6% je prava komedija, a spocitavanje onih istih koji su sad "neki faktor" protiv besplatnog skolovanja je krajnje cinicno.I ti su drugovi besplatno skolovani!

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci