Tagovi

002 sitno

Još dva dana do izbora. Kampanja je u samom finišu, održavaju se skupovi, dijele brošure i obećanja.

Na ovim izborima će dvije liste, HDZ i koalicije Kukuruku (tj. SDP-HNS-IDS-HSU) dominirati.

HDZ je ponudio nastavak istog i strah od budućnosti: strah od rezova, strah od promijena, strah od oduzimanja "stečenih prava", nastavak borbe protiv korupcije... i "najbolji kad je najteže".

HDZ je u redove saveznika – kad nema poslovičnih "HSS-a i HSLS-a" – koje je još volio Tuđman stariji – primio Tuđmana mlađeg, ali i Keruma. I dakako "povratak Tuđmanu" (starijem) – što god to značilo...

Miroslav Tuđman je tako zasad napustio čudnovati polusvijet udruga, strančica, pokreta... od HRAST-a do autohtonih pravaških stranaka, na ekstremu političkog spektra, koji se ukratko zalažu za neulazak u EU i prekid suradnje s haaškim sudom. Dakako da nijedna od tih silnih stranaka i listi nikad nije imala i nema nikakve šanse ući u Sabor.

Nakon što je Kerumova "građanska" stranka osvojila Split, sad kreće i na Sabor, dakako u pomoć HDZ-a.

Na drugom kraju spektra je isto jedan skup stranaka, stračica, od nekoliko zelenih lista – čija je razlika vjerojatno tek u osobnim taštinama – do stranaka umirovljenika, socijalista i slično. Oni će također osvojiti tek koji postotak.

Ovi izbori će, nadam se, značiti i marginalizaciju Pernarovog pokreta "Facebook prosvjeda" – te nemušte kombinacije liberalizma, teorija zavjera o Federalnim rezervama s interneta i opće demagogije, koja je ispod svakog nivoa ozbiljne politike.

Što nudi koalicija SDP & co.? Ništa zapavo, plan za novi dan, slogan "biti u plusu tri plaće a ne u minusu da ti se plače". Dakle, ništa osim populizma. Čačić najavljuje neke čudne sheme s koncesijama: dakako, teško da će nas to izvući.

Populizam je i temeljna odlika Laburista. Njihov letak – Plan A: Alternativa, Afirmativno, Angažirano, Antikorupcijski, Aktivno – je tek zbirka onog što će se svidjeti najširim slabije obrazovanim slojevima. Evo nekih naglasaka:

"U teškoj borbi protiv modernog ropstva, sakrivenog u neoliberalnom kapitalizmu ili korporativnoj demokraciji, vodit ćemo sve nas do pobjede."

"Na rad kao najtemeljnije ljudsko pravo presudno utječe monetarna politika. Ona se mora oslanjati na hrvatsku valutu – kunu, a ne na euro ili na franak. Bez devizne klauzule."

"Iako je u kapitalizmu nemoguće imati sigurno radno mjesto do mirovine, socijalna država mora zaposlenje učiniti dostupno svakome".

No to su sve stvari koje bih nakon par čaša žešćeg alkoholnog pića mogao progutati, ali ovo ne mogu:

"Hrvatska je zemlja s prebogatim prirodnim i ljudskim resursima, nema razloga da hrvatski građani žive u bijedi, u koji su nas izgurale tzv. političke elite i tajkuni."

Šlag na tortu:

"Prosječnu starosnu mirovinu podići ćemo na 50 posto prosječne plaće."

Od njih nije daleko ni Ljubo Jurčić, sa svojom koalicijom s Blokom umirovljenici zajedno, Primorsko-goranskim savezom i Hrvatskom radničkom strankom. U svojem crven-bijeli-plavi letku nude:

"Gospodarski ciljevi:

Povećanje broja radnih mjesta, povećanje domaće proizvodnje, smanjenje duga

Socijalni ciljevi:

Besplatno školstvo, besplatno zdravstvo, stabilne i veće mirovine"

Kako?

"Mi znamo kako... do najviše radnih mjesta, ... do najveće socijalne sigurnosti i mirovina"

Znaju, ali neće reći.

No to nije ništa prema obećanjima koje nudi Socijalistička radnička partija (SRP):

"reguliranje postupnog porasta mirovina prema prosječnoj plaći (do 80% prosječne plaće)"

"Ekonomiju brzog razvoja, temeljenu na strategiji ovladavanja domaćim resursima i potrebama..."

Milan Bandić, u svojoj izdašnoj kampanji – svi su dobili pismo u sandučić, na Trgu se dijelilo kuhano vino i pjevale su neke pjevačice, a u gradu je nekih 3000 plakata s "Vašim čovjekom" – u svom pismu tvrdi:

"Izlaz je u zajedništvu i radu"

"Ja sam se... cijeli svoj politički život zalagao upravo za takve ciljeve i vrijednosti...."

No u letku je zapravo dosta opsežan program, koji obećava efikasniju upravu, povećanje ulaganja u obrazovanje, poticanje društveno odgovornog poduzetništva, promijenu fiskalne politike, smanjenje rasta inozemnog duga...

Zapravo, Bandićev gospodarski program je ozbiljniji od programa Laburista, Jurčića i sličnih stranaka. Sličan je programu HSLS-a. Nema nikakvih obećanja o mirovinama.


Pa onda imamo druge nezavisne liste, tu je majstor Vuco, ali je i Ivan Grubišić, koji bi mogao ući u Sabor – a i ja razmišljam da im dam glas (iako sam agnostik i za učenje i dogme KC nimalo ne marim). Dakako, njihov program nema nikakvih mjera koje su vrijedne spomena. Dok su oni dva pola neozbiljnosti i ozbiljnosti, tu je i Tatjana Holjevac, koja nudi:

"Razvoj malog i srednjeg poduzetništva koje će otvoriti nova radna mjesta; zapošljavanje mladih..."

Npr. Damir Gašparović sa svojom neovisnom listom pak nudi:

"Minimalna plaća u iznosu od 2800 kn neto..."

"Zajamčiti dostupno obrazovanje SVIMA!"

"Potpuno iskoristiti intelektualni potencijal hrvatskog naroda!"

Lista Tomislava Draguna je sve pojednostavila – na letku je Ante Pavelić kako nešto potpisuje, vjerojatno predaju pola Dalmacije Italiji ili tako nešto, nema nekih drugih obećanja ili izjava.

Vratimo se na onu izjavu s letka Laburista:

"Hrvatska je zemlja s prebogatim prirodnim i ljudskim resursima, nema razloga da hrvatski građani žive u bijedi, u koji su nas izgurale tzv. političke elite i tajkuni."

Tko tako nešto izjavi za mene je posve izgubljen. Kakvi su to "ljudski resursi" u zemlji s tek nešto više od 4 milijuna stanovnika, s velikim brojem starijih, umirovljenih, s dvostruko manjim udjelom visokoobrazovanih nego u razvijenim zemljama EU?

Kakvi su to "prebogati prirodni resursi"? Jesu li to možda toplo more, Sunce, maslinovo ulje, riba...? Sve to ima i Grčka, i evo ih u bankrotu. Njemačka nema ništa od toga – imaju tek ono hladno more – i uvijek im ide dobro.

Je li to obradiva zemlja? Pa koliko je imaju Mađarska i Srbija? To nisu prebogati resursi, to su tek prosječni resursi.

Dakako da ima razloga da ljudi žive u bijedi. Hrvatska je bila jedna od najsiromašnijih i najnerazvijenijih dijelova Austro-Ugarskog Carstva, gdje je pismenih bilo tek desetak posto. Tek u zajedničkoj državi Jugoslaviji, gdje se našla s još nerazvijenijim krajevima, Hrvatska je bila relativno razvijena – u usporedbi s ostatkom.

Po svim procjenama, za razvijenim zemljama kasnimo nekih 50-100 godina. SAD su imale realno veći standard oko 1900. nego Hrvatska 2000.

Dakle to su činjenice. Kao što je i činjenica ogromna rupa u državnom proračunu – koju nitko ne spominje. Kao što je i činjenica da je odnos umirovljenika i zaposlenih – 1:1.4 – posve neodrživ. Kao što je činjenica da će mnogi ljudi ili izgubiti posao – ili dobiti manju plaću. Ako nema novaca, nema novaca ni za plaće, ni za ceste, ni za rukometna prvenstva. Nema.

Sljedeće 4 godine će biti teške, koga god izabrali. Nadajmo se da će se HDZ sabrati u neko dogledno vrijeme i postati normalna stranka koja se zalaže za neke određene ciljeve, no nadajmo se i da neće biti na vlasti bar 8 godina, a po mogućnosti i više.

Zašto razmišljam o glasu za Grubišića? Čovjek je idealist, o ekonomiji baš nema previše pojma – no oni će ionako dobiti mjesto-dva. U Saboru je potrebna bar jedna osoba s nekim idealima.

Komentari

mala ispravčica...

Odnos zaposlenih i umirovljenih je trenutno 1 : 1,23 (http://www.mirovinsko.hr/)

Tko je glasao

are you sure?

Populizam je i temeljna odlika Laburista. Njihov letak – Plan A: Alternativa, Afirmativno, Angažirano, Antikorupcijski, Aktivno – je tek zbirka onog što će se svidjeti najširim slabije obrazovanim slojevima.

Iako je u Dnevnik uloženo dosta truda, na čemu svaka čast, neke stvari nisu točne. Čisto za informaciju većina birača laburista ima VSS i više ih je u urbanim nego u ruralnim sredinama, tako da ova kvalifikacija (predrasuda ?) ne stoji.

Zapravo, Bandićev gospodarski program je ozbiljniji od programa Laburista, Jurčića i sličnih stranaka. Sličan je programu HSLS-a. Nema nikakvih obećanja o mirovinama.

Mnogi se i ovdje ne bi složili. U nedostatku boljeg linka nadam se da će ovaj biti dostatan:

http://bib.irb.hr/datoteka/528860.092011.pdf

Tko je glasao

Laburisti su ostvarili

Laburisti su ostvarili neočekivan uspjeh.
U zemlji kojom vlada socijalistička demagogija nametnuli su se kao
uvjerljiva alternativa, zastupajući socijalističku demagogiju.

Tko je glasao

Gle čudno, demagogija i populizam u izbornoj kampanji :)

Naravno da toga ima puno. Tako to ide u tom poslu.

Međutim mislim, da projeciraš svoja vrednovanja, a i sam upadaš u slične popularne simplifikacije. Recimo, mislim da je Jurčićev diskurs jasan, dosljedan i konzistenta, i dobro ukorijenjen u jednoj struji ekonomske misli. Naravno, ne može se to isčitati iz par parola s letaka.

O laburistima pišeš:
Tko tako nešto izjavi za mene je posve izgubljen.
Meni se čini da su izgubljeni za te be bili a priori, jer kritiziraju neoliberalnu ekonomsku koncpeciju, koju ti podržavaš. A onda kažeš:

Po svim procjenama, za razvijenim zemljama kasnimo nekih 50-100 godina. SAD su imale realno veći standard oko 1900. nego Hrvatska 2000. Dakle to su činjenice.
To, posve sigurno, nisu činjenice. To je populizam, gruba pojednostavljivanja, samo negativna. Životni standard ljudi u Hrvatskoj danas je nesumnjivo mnogo viši nego ljudi u SAD oko 1900, čak i ako se ograničinom na stvari koje su već onda postojale (broj automobila na 1000 stanovnika, broj stanova s vodovodom i kanalizacijom ,broj liječnika na 1000 stanovnika, prosječne godine školovanja, prosječno trajanje života itd.).

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci