Tagovi

0.-2006.-Hrvatski Božić

Jesi li se promijenio rode ljudski?
Jesi li shvatio kako si malen i ništavan?
Jesu li uzalud prošle 2000 godina?
Jesi li danas spreman na čovjeka ljubavi?
Pogledaj oko sebe i vidjet ćeš da nisi ništa bolji od farizeja od prije 2000 godina.
Jesi li danas pružio ruku ikome?
Jesi li se, ispred blagdanskog stola, zapitao o ičemu osim o hrani koju vidiš pred sobom?

Želim biti dobar, ali uistinu ne mogu.
Neću i ne mogu vam pružiti i drugi obraz, prokletnici.
Čovjek sam, a ne Bog, i ne mogu vam oprostiti.

Proklet vam bio blagdanski objed koji ste zaradili na krvi moga brata.
Prokleto vam bilo vino zarađeno na žuljevima moga oca.
Proklet vam bio kruh zarađen na grbači moje majke.
Prokleta vam bila budućnost koju ste oduzeli mome sinu.

Komentari

Silverci, Jako žestoko,

Silverci,

Jako žestoko, pomalo anarhistički, ali vjerojatno je izazvano skoro fizički opipljivom idilom, u kojoj se mogao vidjeti i osjetiti strastveni zagrljaj crkve i države: s jedne strane onih koji u ime crkvene institucije nazdravljaju onima s druge strane a iz prvog reda, predstavnicima one druge institucije - a obje su stvorene radi čovjeka, postojale radi čovjeka. I stalno obećavaju mnogo ali daju malo, nekome ništa. Tvoj istup smatram i opravdanim i potrebnim bez obzira na grubost i oporost izraza, još uvijek je manji od "njihove" grabežljive bezosjećajnosti i podmuklosti.

Ako Boga ima, on je samo u nama i više okolo nas nego iznad i izvan nas, više je u nama nego je u njima, što je paradoksalna istina. Oni bi rado Boga htjeli gledati daleko, negdje u visinama, na nebu, u zvijezdama... Sve crkve su sa visokom svodovima da se ne mogu ugrijati, zato su velkokodostojnici na uzvišenim postoljima, u "zlatu i kadifi", da bi impresionirali gomile "siromašnih duhom" ili "stoku sitnog zuba" (na što li im već sličimo kad nas gledaju iz svojih visina).

Dok su neki plaćali gorke cijene, drugi su samo uzimali. Opći tehnološli razvoj nam podmeću kao svoje uspjehe. Duguju nam i mnoge druge odgovore za koje misle da smo ih zaboravili. A nismo! Duguju nam jednostavan odgovor zašto barem nismo tamo gdje su drugi došli, a koji su bili daleko iza nas kad je ova "trka" u "demokraciju" započela. Čiji su olovni utezi na našim nogama, u toj suludoj trci "trkača olovnih nogu".

Silverci, Bog tamo ne stanuje. I stvarna društvena snaga tamo ne stanuje, ona stvarna pokretačka, stvaralačka snaga. Samo formalno moć figurira u njihovim rukama, jer se okružuju i poslužuju simbolima i instrumentima moći, ali stvarna moć je u našim rukama, rukama običnih ljudi, koji će jednom konačno presuditi.

Silverci, žao mi je da se tako osjećaš, ali razumijem taj osjećaj gorčine. Mi možemo puno napraviti ako ih natjeramo da se što više i što češće mijenjaju, to je jedini ali djelotvoran način u demokratskim odnosima, kojima nema alternative: Neopisivo uživam u njihovom strahu kojeg se isto tako lako dade opipati u izbornim vremenima.

Tko je glasao

Iako duboko emotivan, ovaj

Iako duboko emotivan, ovaj tekst je jasan samo njegovom autoru/ici. Moje je misljenje da njemu nije mjesto na naslovnici. Upucujem zaljenje autoru/ici ukoliko mu je netko nesto nazao ucinio pa da napise ovakav tekst - no, on nije za ovaj "portal".

Tko je glasao

itekako mu je mjesto na ovom

itekako mu je mjesto na ovom portalu jer je ovaj post više glas naroda nego razmišljanja nekog depresivnog pojedinca. Činjenica je da je ovaj narod ispaćen i pokraden i da ukoliko se nešto ne promijeni u vrhu, zadesit će nas gora sudbina od Argentine.

Tko je glasao

Možda.

Možda.

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najviše ocijenjeni članci