pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

pollitika Ovaj dnevnik mogao je imati naslov 'Plansko pustošenje Dubrovnika (III dio)' ili možda 'Teror manjine (II dio)'. Mogla je i kombinacija oba naslova. A na kraju – kako to obično biva – pojavi se nešto treće, ne bez razloga.

Subota je, 22. prosinca, prohladno zimsko vrijeme i predbožićni ugođaj u Dubrovniku. Svečarsko raspoloženje počelo je već prošlih dana. Tradicionalno, krene to nekako već od sv. Nikole, u novije vrijeme i Dana dubrovačkih branitelja (spomen na ratni 6. prosinca 1991.), kad se miješaju bolna sjećanja na ratna stradanja, pijetet prema žrtvama, ali i ponos na branitelje i uspješnu obranu opkoljenoga Grada, koji je dočekao svoju novu – hrvatsku slobodu.

Subota, 22. prosinca – dan 'između' – kao stvoren za predah od prvih domjenaka, koji se već održavaju po dubrovačkim poduzećima i ustanovama. I završna priprema za dolazeće blagdane. Osjećaju se u zraku. Predblagdansko jutro najživlje je u Gružu – tamo je placa (tržnica), robne kuće i prateća prometna gužva. Naravno, živo je i po butigama (prodavaonicama) i opskrbnim centrima, a ima ih i u drugim dijelovima grada i izvan njega. S druge strane, Grad je već sav u predblagdanskom ozračju, okićen i osunčan pomalo zubatim suncem, dočekuje one koji ne mogu bez đira svojim Stradunom, kave u Gradskoj ili u Cele ...

Dubrovačka zimska idila ... možda za one koji ga pohode iz daleka! Ali za Dubrovčane zimski predblagdanski dani nose i nastavak priče, započete nedavnom tribinom Društva prijatelja prirode 'Dub' pod nazivom Plansko pustošenje Dubrovnika, što je bio povod i za dva istoimena dnevnika, objavljena proteklih dana. Za podsjećanje, riječ je o prvoj većoj reakciji Dubrovčana na svojevrsnu deurbanizaciju ili 'rovinavanje' Dubrovnika, koje je uzelo maha i – kako je tad naglašeno – vodi k njegovoj negaciji i u duhovnom smislu. 'Razgradnja Grada', kako tad rekoh, odvija se u okrilju tranzicije i globalizacije, te beskrupulozne grabeži divljega kapitalizma, a održavanje spomenute tribine označilo je formiranje kritične razine svijesti o neodrživosti aktualnih procesa i najavilo daljnje aktivnosti građana u zaštiti Grada.

Tako u središtu naše pozornosti danas nije jutarnji đir sunčanim Stradunom ni uobičajena gruška vreva. Građanska inicijativa za spas Dubrovnika dovodi nas na Pile, na zapadni ulaz u Grad, gdje su u sklopu 'druge faze uređenja platoa Pila' upravo srušene dvije stare kuće. A 'prvu fazu uređenja' činilo je popločavanje prostora između restorana 'Nautika' i kavane 'Dubravka' s podizanjem modernoga spomenika dubrovačkim braniteljima i okolne 'urbane opreme', koji su od svoga dovršenja (pred otvaranje ovogodišnjih Ljetnih igara) doživjeli već niz intervencija i jednu rekonstrukciju (!?).

Slijedom proglasa Građanske inicijative za spas Dubrovnika (objavljen u Frederikovu dnevniku 'Teror manjine!') okupilo se mnoštvo Dubrovčana – njih nekoliko stotina - mladih i starijih, uglednih (viđenih, po dubrovačku) ljudi i 'običnih građana'. Naravno, bili su tu brojni članovi 'Duba', ali npr. i jedan bivši gradonačelnik i aktualni dožupan, više arhitekata i sveučilišnih profesora, kao i brojni novinari (koji nisu samo obavljali svoju profesionalnu dužnost, nego su i sudjelovali, ne krijući simpatije prema okupljenima). Ukratko, prava građanska inicijativa. Svi su imali lampaše u ruci (lumine, po dubrovački), zapaljene - kako proglas kaže - 'za žrtve pustošenja Dubrovnika'.

Slijedom poruka sa spomenute tribine i već čuvenoga odgovora gradonačelnice sa sjednice Gradskoga vijeća (Dosta je toga da agresivna manjina maltretira šutljivu većinu!) skup je pokazao sav relativitet 'manjine' u odnosu na 'većinu' i obrnuto. Tako da je vrlo moguće da građani koji dižu glas protiv 'rovinavanja' Grada i nisu baš 'agresivna manjina', kako ih naziva gradonačelnica, u odnosu na one koje je nazvala šutljivom većinom. Naprotiv, ako je suditi po broju okupljenih – kako na tribini 'Duba' prije desetak dana u IUC-u, tako i danas na skupu na Pilama – izgleda da se 'odnos snaga' promijenio. Okupljeni građani - i ovaj put na kulturan način, dostojan duhovne vertikale Dubrovnika – svojim su okupljanjem poručili gradskoj upravi da je ona ta koja predstavlja 'agresivnu manjinu' u odnosu na 'šutljivu većinu' - građane Dubrovnika. Naime, skup je i doslovno bio šutljiv, nije bilo nikakvih govora, a kamo li uzvika, komešanja ili slično. Šutljiva većina je i doslovno šutnjom odlučila 'progovoriti' i stati u obranu svoga prava na Grad, točno onako kako i stoji u proglasu Građanske inicijative za spas Dubrovnika: NISMO AGRESIVNI NITI SMO MANJINA. Pokažimo svi da nam je bitno što se događa u Dubrovniku i njegovoj okolici ... Pokažimo da nam je stalo do života u Gradu kakvoga su nam ostavili naši stari, Gradu kojim smo se sve do posljednjih nekoliko godina ponosili, Gradu kojega volimo!

Pitate se kakav je to prosvjed na kojem nema galame i komešanja, na kojem nitko niti ne govori? A odgovor može biti i ovaj: šutnja je nekad ubitačnija od lavine riječi. Pa što se tu uopće događalo, pitate se? Evo kratkoga opisa. Okupljanje je počelo uz gradilišnu ogradu, na kojoj je postavljen pano s izloženim natječajnim radom arhitektonsko-urbanističkoga rješenja Pila. Usputna napomena: lako je bilo uočiti da je u taj rad 'ukomponiran' podignuti spomenik braniteljima (točno je takav ubačen u nacrt i perspektive), a poznato je da je on prvobitno bio sasvim drugačiji – dakle, izložena je krivotvorina, ali zato s ur.brojem Grada Dubrovnika i datumom kad je raspisan natječaj i kad je to rješenje izabrano!

Ali vratimo se na opis 'šutnje'! Naravno, ljudi su međusobno razgovarati, komentirali razloge svoga okupljanja, zadovoljni da su se napokon okupili na ovakav način, a ogorčeni onim što se Gradu događa. Među njima novinari i snimatelji, uzimaju izjave od predstavnika 'Duba', ljudi 'od struke' i drugih sudionika. To je potrajalo neko vrijeme, možda pola sata. Potom je organizator pozvao da se dio sudionika uputi na drugu stranu Pila, na Brsalje. Pređoše ljudi uredno preko pješačkoga prijelaza (nije bilo ni prekida prometa, iako je to bilo vrlo lako napraviti), pa se formirala ljudska 'potkovica' od autobusnoga stajališta ispred gradilišta i 'Atlasa', te s druge strane ceste ispred Dubravke prema 'Nautici' i novom spomeniku. I onda se dogodilo ono najveličanstvenije – pjesma! Dubrovačka kolenda! OĐE, OĐE, NAZDRAVLJE VAM BADNJA VEČER DOĐE! Svi pjevaju Dubrovačku kolendu! A prosvjed? Ide potpisivanje peticije za reviziju (izmjene i dopune) odgovarajućih urbanističkih planova.

Ali, da ne bi sve prošlo 'lišo bez ponta' u isto vrijeme (17,30 sati) na istom prostoru – ispred spomenika braniteljima - zakazana je i konferencija za tisak dijela braniteljskih udruga. Govorili su protiv 'prosvjednika', prozivali ih za 'građanski neposluh'. A zašto? Jesu li branitelji nešto krivo shvatili (da su građani protiv spomenika braniteljima!?) ili su u funkciji gradske uprave? Mada je dijelom moguće i ono prvo, sumnjam. Vjerojatnije je ovo drugo. Naime, Grad financira udruge, pa je moguće da mu se one trebaju nečim i odužiti. A kud ćeš bolje, nego instrumentalizirati branitelje u zaštitu nečega što s njima (ni spomenikom) nema nikakve veze. Dakle, cijenim da su te udruge bile samo 'isturena govornica' gradske uprave. Uzeo sam termin 'isturena govornica' - da se ovo događa negdje drugo možda bi prikladniji termin bio 'isturena pesnica' - ali u dubrovačkim relacijama društveni konflikti se odvijaju na njemu svojstven način, čak i bez verbalnih ekscesa.

A sutra (nedjelja) u tvrđavi Revelin, s početkom u podne, održava se veliki (vjerojatno glamurozni) zajednički božićni domijenak Grada Dubrovnika, gradskih firma i ustanova, kao i dijela trgovačkih društava... Bit će to prigoda da se u kuloarima čuju novi komentari gradskih čelnika na današnji skup na Pilama, vjerojatno opet u istom (bahatom) stilu.

Međutim, Pandorina kutija je otvorena – gradska uprava je zaista 'prekardašila mjeru' u 'urbanizaciji' Dubrovnika – pa vjerujem da je došlo vrijeme da se malo smanje apetiti Butijera & Co (svemogućega gradskoga poglavara za urbanizam, zapravo bossa dubrovačke građevinske mafije).

'Začepi mi prkno!', mogla bi se držićevski komentirati ova situacija čuvenom sentencom Pometa Trpeze. Suvremeni Pometi zaista 'metu', ali ne samo trpeze, nego i naš životni prostor, koji se u njihovoj terminologiji zove 'građevinsko zemljište'. Oni će sutra svoja profinjena nepca sladiti raznim biranim delicijama - naravno besplatno, tj. na teret građana. Istodobno dok građani s večerašnjega skupa budu blagovali svoj nedjeljni objed, vjerojatno puno skromniji, bez glamura i – naravno - o svom trošku. I jedni i drugi će komentirati iste stvari. Gradski Pometi će lakonski nastavljati ove i najavljivati nove 'projekte' (Idemo dalje!), a građani će skupljati potpise .... Hoće li to završiti kao u Zagrebu ili Dubrovnik može poći korak dalje? Osobno vjerujem da može. A može jer naprosto mora! Dubrovnik ne smije pasti!

I takodo đosmo do kraja, samo je naslov ostao nepoznanica! Pa riješimo i to.

Otpjevali 'prosvjednici' Dubrovačku kolendu i onda zapljeskaše. Prolomi se pljesak na Pilama. A kroza nj se probije i jedan zvižduk. A jedna starija gospođa u mojoj blizini reagira, i to ljutito: 'Kakav je to zvižduk, zvižduk je prosvjed!' A mladi oko nje odmah je umiruju: 'Gospođa, ma nije to nikakav prosvjed, to je zvižduk odobravanja!' I to vam je to – zato su 'prosvjednici' (u navodnim znacima), a ne prosvjednici!

Ođe, ođe,
nazdravlje vam
Badnja večer dođe!