pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

U predvečerje običnog dana, običan umirovljenik šeta svog psa, udiše i izdiše i kao rezultat te obične radnje više se ne vrati kući. (Usput rečeno, što je bilo s tim, tko je odgovoran, je li korporativni vuk ujeo magare?) Stanovnici zagrebačkog kvarta masno su platili stanove da bi saznali da piju otrovnu vodu. Jučer je jedva izbjegnuta nesreća jer nova Bandićeva igrališta za djecu, smještena uz prometnicu, nemaju ogradu. Grupa ljudi ode na rutinsku dijalizu iz koje se više ne probude zbog loših filtera. Sudac oslobađa obiteljskog nasilnika koji na slobodi ubije suprugu. Bivši veleposlanik (!) otima djecu te održava pres-konferencije na kojima podastire svu raskoš svog mentalnog oboljenja.
Tragediju na Kornatima već danima kroz medije proživljavamo.

Biti prepušten različitim hrvatskim sustavima, od zdravstva, policije, pravosuđa postaje sve više lutrija ili jedinstveni hrvatski rulet u kojem se gube životi, zdravlje, imovina. Naravno, postoje i dijelovi tih sustava koji dobro funkcioniraju, nije mi najmera generalizirati, ali to je upravo ono što hrvatski rulet čini ruletom. Nikad ne znate hoćete li nabasati na dobrog i poštenog doktora, suca ili policajca ili ćete pak naići na nekoga tko će vam zagorčati život (ako ne i posredovati u gubljenju istog).

Improvizacija je uvijek bila jača strana u Hrvatskoj, a to je posebno vidljivo u sportu, recimo. Iz najčešće očajnih uvjeta treniranja izrastaju svjetski prvaci, olimpijski pobjednici... Uspjesi češće dolaze unatoč sustavu, a ne zbog njega. Međutim, u drugim područjima to nije tako simpatično i građani ne mogu uvijek pobijediti sustav niti ići protiv njega. Tu nam onda iskrsne korupcija kao jedan od načina borbe koji nam preostaju pred očitom improvizacijom i rasklimanim sustavom. A onda se taj isti sustav "bori" protiv korupcije unutar sebe. Apsurd do apsurda.

I sad slijedi moja već izlizana mantra s kojom sam dosadio i bogu i narodu, ali ne mogu si pomoći... Tko osobno i koja stranka nudi (re)konstrukciju čitavog sektora javnih usluga za koje debelo plaćamo poreze i prireze? Svi nešto začeprkaju po trenutno aktualnim problemima, ali nitko ne nudi obuhvatnu reformu. Roosevelt je ponudio "New Deal", Johnson "Great Society", Blair "New Labour" itd... Milanović je ponudio da Hrvati u BiH ne glasuju na izborima i power-point nekakvog ekonomskog plana. Predsjednik Mesić nam pegla mozak sa svojim "aktiviranjem resursa" i "funkcioniranjem institucija".
Za Hrvate je to za sada dovoljno. Ali dok netko nesebično i stručno ne preuredi ovu državu bit ćemo osuđeni na [pročitajte sad ponovo prvi odlomak teksta].