Tagovi

Znanost: Ratnik i ubijanje – killology

Znanost: Ratnik i ubijanje – killology

Pozivam da pročitamo knjigu On Killing: The Psychological Cost of Learning to Kill in War and Society by Dave Grossman (Jun 22, 2009), New York: Back Bay Books – 416 str.

Knjiga je bazirana na iskustvima američkih ratovanja s mnogo primjera.

Prikaz knjige (77 str., pdf) je ovdje. Više, ako nekoga interesira, na pp.

Na kraju ću reći: Kada bih, kao građanin i civil, za ovo suvremeno humano društvo trebao napraviti grubu podjelu onda bi ona bila : Društvo se sastoji od ljudi i ratnika. Društva će postati bolja onda kada jedini represivni aparat s oružjem bude policija a uistinu humana kada policajci ne budu imali beneficirani radni staž.

O autoru

Pukovnik Dave Grossman je bivši West Point profesor psihologije, profesor Vojne znanosti, a kao Army Ranger  svojim je iskustvima postao utemeljitelj novog polja znanstvenog poduhvata, koji je nazvao "killology."

U ovom novom području pukovnik Grossman je napravio revolucionarne nove doprinose razumijevanju ubijanja u ratu, psihološkim troškovima rata, uzrocima trenutnog "virus" nasilnog kriminala koji bjesni oko svijeta, te procesu ozdravljenja žrtava nasilja u ratu i miru.

Knjiga On Killing je nominirana za Pulitzerovu nagradu; preveden je na japanski, korejski i njemački; obavezna je na U.S. Marine Corps zapovjednikovoj listi lektire; te na akademiji FBI i brojnim drugim akademijama i fakultetima.

Pukovnik Grossman koautor Stop Teaching Our Kids to Kill: A Call to Action Against TV, Movie  and Video Game Violence, koja je prevedena na norveški i njemački, te je dobila međunarodno priznanje. Najnovija knjiga pukovnika Grossmana je  On Combat.

Pukovnik Grossman je autor priloga o Aggression and Violence  u Oxford Companion to American Military History,  te autor tri stavke u Academic Press Encyclopedia of Violence i autor je brojnih članaka u znanstvenim časopisima, uključujući i Harvard Journal of Law and Public Policy.

Kod nas nije prevođen, barem ne za javnost.

Moje mišljenje

Ubijanje je najstarija od ljudskih vještina koju smo, kada smo postali civilizirani i pismeni, pretvorili u više različitih područja znanosti.

Killology (znanost o ubijanju čovjeka) je normalan slijed u napredovanju i razvoju ovozemlja i svemira pod kontrolom ljudi kao vrste. Objekt izučavanja su osoba/grupa trenirana da ubije i posljedice te umješnosti ratovanja na pojedinca odnosno društvo.

Autor navodi: “ Zdravi članovi većine vrsta imaju snažan, prirodni otpor prema ubijanje vlastite vrste. Životinje s rogovljem i rogom bore se jedni protiv drugih sudaranjem glave. Protiv ostalih vrsta traže mjesta crijeva i krvi. Pirana okreće očnjake na sve, ali one se međusobno bore udarcima repa.

Kad smo mi, ljudska bića,  potaknuti ljutnjom i strahom naši misaoni procesi postaju vrlo primitivni, a mi se u tom raspoloženju ne opiremo ubijanju.”

Koliko god to bilo humano proturječno, rat i ubijanje je normalno stanje čovjeka. Primitivnog čovjeka. Treningom da ubija primitivan čovjek mijenja naziv u vojnik/ratnik. Tada drugima, koji nisu vojnici i nisu bili u ratu, od praiskona stoji patriotska obaveza da ove prve štuje.

Za hrvatska iskustva u prošlom ratu, u odnosu na primjere iz ove knjige, treba uočiti da je većina branitelja bila ne trenirana za rat i ratovanje što je uvjetovalo da posljedice za njih i društvo budu još pogubnije.

Danas se vojnici NATO, dakle i u Hrvatskoj (broj vojnika je 15.358), obučavaju i treniraju na načine o kojima govori pukovnik Dave Grossman. Problem nastaje kada tako izvrsno trenirana osoba dođe u civilno društvo.

Ako bi htjeli ozbiljnije prodiskutirati bilo bi zgodno makar pročitati  osvrt Roberta Engena o knjigama Davea Grossmana,  on na početku citira Bertranda Russella:

Patriots always talk of dying for their country, but never of killing for their country.” 

Pollitika i ratnik

Neke od  nepatriotskih, svezidbeno temi, Pollitikinih natuknica, da se nađemo u temi (vidi prikaz "Physical Distance from Target):

“nisam ja jebeni ustaša nego ustaša koji jebe ...hehe..ima tu razlike male” (Sexual Range) u miru, http://pollitika.com/quotkrizariquot-na-ulicama-zagreba#comment-476218

Godine 1991. u jesen...kad su mi znali nagaziti ..običavao sam si poljubiti ruku..desnu..kojom privrnem upaljač na minu...hehe” (Handgrenate Range) u ratu, http://pollitika.com/quotkrizariquot-na-ulicama-zagreba#comment-475841

Nemam sa Srbima nikakvih problema,rješavao sam ih kada je trebalo. Neki odozdo mirišu ljubičice.” (Close Range Pistol/Rifle) u ratu, http://pollitika.com/laicko-istrazivanja-seksualnih-navika-u-hrvata#comment-299168

Patriotskih, svezidbeno temi, Pollitikinih natuknica ima suludo mnogo, nemoguće je odabrati ali baš i nisu priče o ubijanju.

Konačno i na kraju

Knjigu preporučam svima humanistima ali posebno ratnicima bivšim i sadašnjim. Valjda i budućim koji se odlučuju za taj poziv.

Kada bih, kao građanin i civil, za ovo suvremeno humano društvo trebao napraviti grubu podjelu onda bi ona bila : Društvo se sastoji od ljudi i ratnika. Društva će postati bolja onda kada jedini represivni aparat s oružjem bude policija a uistinu humana kada policajci ne budu imali beneficirani radni staž.

------

1. Killology Research Group, at <http://www.killology.com/index.htm>.

2. Dave Grossman, On Combat: The Psychology and Physiology of Deadly Conflict in War and Peace(NP: PPCT Research Publications, 2004)

3. Dave Grossman, S.L.A. Marshall Revisited...? (Canadian Military Journal • Vol. 9, No. 4, 2009) http://www.journal.forces.gc.ca/vo9/no4/doc/18-grossman-eng.pdf

4. PLAN ZA VOJSKU Hrvatska će imati nove borbene avione i 3.000 vojnika manje

Komentari

laska mi biti inspiracija

“nisam ja jebeni ustaša nego ustaša koji jebe ...hehe..ima tu razlike male” (Sexual Range) u miru, http://pollitika.com/quotkrizariquot-na-ulicama-zagreba#comment-476218
“Godine 1991. u jesen...kad su mi znali nagaziti ..običavao sam si poljubiti ruku..desnu..kojom privrnem upaljač na minu...hehe” (Handgrenate Range) u ratu, http://pollitika.com/quotkrizariquot-na-ulicama-zagreba#comment-475841
“Nemam sa Srbima nikakvih problema,rješavao sam ih kada je trebalo. Neki odozdo mirišu ljubičice.” (Close Range Pistol/Rifle) u ratu, http://pollitika.com/laicko-istrazivanja-seksualnih-navika-u-hrvata#comm...

Ja sam služio jna 79/80 . Započeo u Puli, preko Divulja do Novog Sada i s mora došao na rječnu mornaricu iliti " žabare ".

O ratovima i ubijanjima sam se kao klinac naslušao od djedova , ćaće i susjeda od kojih su mnogi prošli oba velika rata.. poznavao sam ljude s gelerima u sebi, bez noge, bez oka, bez ruke ( otac je bio ranjen u donji dio glave - vilicu i lice u WW2)
Kao klinac.. naslušao sam se iz prve ruke..ratnih priča i razgovora u dugim zimskim večerima kad su sudionici svih vojski s ovog terena prepričavali uz petrolejku...doživljaje i brstili politiku.

Kad sam ja išao u jna mornarica se služila 3 mjeseca duže od ostalih- 18 mjeseci.

Meni je u jna bilo dobro, lijepo i romantično. Prilično naporno jer sam bio takav VES.

Dobro i kvalitetno su nas hranili....pogotovo lijepo je bilo u Novom Sadu gdje smo bili stacionirani kad ne plovimo ili nismo na nekom terenu.

JNA mi je dala vrlo vrlo kvalitetnu vojnu obuku koja mi je itekako dobrodošla 91.- 95.

U obrani Hrvatske od pripadnika rodbine i nacije autora ovog dnevnika i svih drugih koji su nas napadali i tjerali s kućnog praga sam ne od prvog dana nego još od ranije.

Još od priprema za mogući oružani otpor jugokomunističkim i velikosrpskim idejama.

Znao sam da ćemo ratovati. Jedino sam bio pogriješio u procijeni kako će se to odvijati.

Naime, mislio sam da će jna okupirati cijelu Hrvatsku pa da se budemo gerilski borili na teritoriju cijele Hrvatske i očekivao sam mnogo više mrtvih.

Što bi vjerovatno i bilo da je prošlo ono Špegeljovo.

Pošto je dnevniku tema neka knjiga o psihologiji ubijanja...dodajem da sam čuo da su neki sociolozi utvrdili da je 1/7 .. podobna za pušku..ono..dragovoljci.. fajteri.. a ostale moraš privikavati..trenirati..tjerati i pada im teško.

U jesen 1991. g. zapovjedao sam grupom..do 30 dragovoljaca..na petrinjskom ratištu..u odbrani dijela mjesta..

E sad... kad od dragovoljaca..iz Zagreba i dr. i domaćih dečaka dobiješ još dragovoljce 7-9 koji su voljni ići na tzv. okupirani teritorij u neprijateljsku pozadinu..u izviđanje i sve što treba- takve zovem dragovoljci na kvadrat ( npr. na početku nismo imali čim uzvratiti na minobacač- odemo..pobijemo posadu minobacača..napravimo ršum na tom terenu)

da onda za odmazdu tuku 2 dana i dve noći... garda i vojska su bili tek u nastajanju..prošao sam svakava čuda.. pa i komične situacije..kad je iznenada banuo Franjo Tuđman ..pa ga ovaj jedan naš oslovio sa " druže ".

Znači, pored navedene obrane mjesta...vodio sam i izviđačku skupinu..a bogami osigurao crtu minama čim su prve pristigle...

No dobro...bitno je imati čistu savjest..ne ubijati ranjenike, zarobljenike ili civile... ne zlostavljati... imati mirnu savjest...pred samim sobom...

s uvjerenjem da braniš svoj DOM i domovinu..da se boriš da te eto zajedno s obitelji ne protjeraju u tzv. treće zemlje i ako si koliko toliko utreniran i stabilan da znaš svladati onaj obični ljudski strah...nekako to ide... u frci adrenalin odradi svoje..a nije loše za poslije posegnuti za lovačkom pljoskom s viskijem ili šljivovicom..ono za dezinfekciju zubi...hehe

Moja je uzrečica " malo po malo " i " što se mora mora se ".

sve dobro...

Tko je glasao

Inspiracija za poveznicu

@drvosjek
Nije da si bio inspiracija već ilustracija i poveznica s iskustava američkih vojnika prema Pollitikinim patriotima, malo nategnuta zapravo.

Zahvaljujem na dopuni i primjerima. Čak se je i primjedba o autoru ne uzima za zlo. Bez toga se, ipak, ne može.

Želim ti mirnu savjest...pred samim sobom.

Tko je glasao

Romantizam u patriotizmu

“Patriots always talk of dying for their country, but never of killing for their country.”
Ima sjajan talijanski film "La marcia su Roma" (Marš na Rim) u kojemu dvojicu prilično šlampavih fašista glume Vittorio Gassman i Ugo Tognazzi, te gdje ima scena kad dolaze u blizinu Rima i vođa grupe fašista ubije jednoga koji nije htio poslušati naredbu. U tom trenutku Vittiero Gassman kaže: "Ej, ovdje se radi ozbiljno!".

To je negdje trenutak kad stvari iz romantične zafrkancije prelaze u okrutnu realnost iz koje nema natrag i na koju realnost velika većina ljudi nije spremna. To je ona prva žrtva koja se u svim sukobima pamti jer to je nešto potpuno novo, nešto drukčije, nešto strašno za koje smo svi mislili da znamo kako izgleda.

leddevet

Tko je glasao

google?!

"Autor navodi: “ Zdravi članovi većine vrsta imaju snažan, prirodni otpor prema ubijanje vlastite vrste. Životinje s rogovljem i rogom bore jedni protiv drugih sudaranjem glave. Protiv ostalih vrsta traže mjesta crijeva i krvi. Pirana okreće očnjake na sve, ali one se međusobno bore udarcima repa. "
Imaš pravo kad kažeš da bi tu knjigu trebalo prevesti na hrvatski jer ovaj google prevoditelj baš i nije nešto!
Kako nađem vremena za čitanje između obilaska bolnica (imam srčanog bolesnika u obotelji) i tjednog ribolova na moru, bum potražil original i ako ga prevedem dovoljno dobro da bih i ja sa tim prijevodom bio zadovoljan ,dobiš ga u kaslić s posvetom.
S obzirom na aktualnost, čudi me da već to nije preveo neki od mojih kolega,psihologa !

vojko27

Tko je glasao

broj jedan

sada slijedi jedna pričica, kada broj jedan okupi grupu tnt i ispriča joj:....... početak osamdesetih zatekao me u leskovcu, gdje sam služio jna vojni rok kao prva generacija završenih srednješkolaca, budućih studenata, poznata "oktobarska" klasa. u pitanju je bila klasična pješadijska obuka, puno dreke, blata, dani prolaze... no, jednoga dana, vjerojatno je bio kraj ožujka, okupili su na pisti samo naš vod, i tadašnji zapovjednik je zajedno sa kapetanom I kl "bezbednjakom", održao brifing u kojem nas je izvjestio da su na kosovu izbili ozbiljini nemiri i detaljno nam naveo cijelu kronologiju događaja. naše iznenađenje je bilo golemo jer u tadašnjim sredstvima javnog priopćavanja nije bilo riječi o tim događajima, tek se u ondašnjoj "borbi" za nekih 20-tak dana pojavio stidljiv članak na zadnjoj stranici u kojem je revolucija na kosovu pokazana kao izolirani benigni prosvjed. nakon tog prvog brifinga, postali smo "desantno-jurišni vod" sa full automatskim naoružanjem, i sljedećih mjesec dana je obilježila paklena obuka "vod u napadu", "vod u obrani", kombinirana sa obukom sa tenkovima, helikopterski desant, tereni šatori, spavanje u zemunicama, juriši po brdima. svakodnevno smo nešto radili, kopali, budili su nas noću, istovarali smo vagone ugljena i uglavnom od mirnih klasičnih jna pješadinaca koji kradu bogu dane i čekaju civilstvo, napravili su u relativno kratkom roku prokleto utreniranu postrojbu zombija koja je sve radila automatizirano po naredbi. razumije se da smo svakodnevno, jedini u kasarni brifirani od bezbednjaka što se na kosovu zbilja dešava, u kojem su nas izvješavali o napadima na jna, paljevinama, masovnim prosvjedima i povremenim oružanim sukobima. ne znam da li su nam tada dodavali u čajeve amfiće ili slične "pripravke" koji sužavaju svijest, no pored nestvarne snage i zdravlja (nos mi nije nikad procurio) koju sam osjećao, nalazio sam se u specifičnom stanju svijesti -djelomično suženom i podložnom sugestijama, kao trenirani pas, samo sam čekao hranu, i spavanje, a sve ostalo sam radio kao da to netko drugi radi umjesto mene.
no definitivno sam siguran da su nas tada poslali na kosovo da bi po naredbi bez razmišljanja ubijali sve što se miče, žene , djecu, mačke, pse....na sreću nato je zaprijetio jugoslaviji da ne smije koristiti vojsku za intervenciju tako da smo potom završili na bugarskoj granici, i izbjegli smo pakao kosova.
u to vrijeme, prije jna bio sam pobornik hippy filozofije, "give peace a chance", i još uvijek mi nije jasno što su to tada učinili u mojoj glavi, i napravili klik koji je od običnog momka pretvorio u potencijalni stroj za ubijanje, tako da bih uvijek sa rezervom uzimao tvrdnju o ljudskoj "dobroti". da se razumijemo, sada više nego ikada protiv rata, oružja i ubijanja, no da mi sutra netko napadne grad, zemlju u kojoj živim opet bi pritisnuo botun u glavi i otišao raditi sve te besmislene i nepotrebne stvari...

Tko je glasao

Robot, Čudnih situacija ima u

Robot,

Čudnih situacija ima u životu, a jedna je od čitanja tvojeg komentara.

Ja sam 65. bil vojnik u Nišu. I mi smo imali neprijatelje na Kosovu, a bogme i u smjeru Bugarske. Sve vježbe su bile u tom smjeru od Vranja, Leskovca, Golemog sela i Vranskog jezera (sad se ne zove više tak) blizu Bugarske granice.

Tko je glasao

skviki

nema čuke u tom dijelu srbije od leskovca do bugarske granice gdje me nije ganjalo....babušnica, surdulica, lebane, kuršumlija, bosilegrad, ljubata, božica, crna trava, ..prekrasna divlja neiskvarena priroda, no hebat je. inače bugari su smrtni neprijatelji srba, priličan dio bugarske su srbi dobili nakon balkanskih i prvog svjetskog rata, a nakon smrti ljubičice bijele, cijele postrojbe su završile na granici, jer se očekivao napad na jugoslavijiu. kasnije sam bio na području tromeđe srbije makedonije i bugarske, i bugari su nas tada izbjegavali, premda su imali daleko veće postrojbe (njihove karaule su bile veće), a pored žice, uz granicu je pratio "meki pojas", praktički cesta pokrivena sitnijim tucanikom koji su formirali u neki nazubljeni oblik, tako da su se mogle vidjeti stope eventualnih prebjega..tamo sam vidio najveću sirotinju u životu, ljude koji su živjeli u nekakvim izbama u kojima su živjeli zajedno sa stokom, inače etničke bugare, koji su nakon ratova dopali u srbiju...

Tko je glasao

Davno je to bilo, skoro 50

Davno je to bilo, skoro 50 godina, no koda se je jučer događalo. Normalno se nije smjelo ići na vježbu kod određenih minus temperatura, no nas su kod -25 vukli po brdima, a kak je bilo zima si možeš zamisliti kad dobiš jelo s kazanom a u njemu pliva led.

Možeš si misliti kod Suhe planine, kod te temperature, a vjetar brije.

Tko je glasao

ŽIvot u Srbiji

Bogati što nas se skupilo u tim krajevima. Da smo bili istovremeno mogli smo organizirati Pollitikinu ćeliju :-)

Eh da, ja sam svoje odradio u Prokuplju što nije bilo loše jer tamo nije bilo voljne policije.

leddevet

Tko je glasao

sve do Yugo armije i Prve

sve do Yugo armije i Prve proletersko pešadijske gardijske divizije (hebate, kak to sada smiješno zvuči) ništa nisam kužio o Yugi, a armija mi je otvorila oči u samo par mjeseci. Nakon prašinerijske karijere u srpskoj ravnici od par mjeseci, preselilo nas nekolicinu Hrvata i Slovenaca u prijestolnicu kao pomoćno osoblje na vojnu akademiju na Banjici, i tako smo postali vojni intelektualci
Rasporedilo nas u praktički najveće i najvažnije institucije Yugo armije kao pomoćne vojnike za svakakva znanja i zanimanja, za koja nisam znao ni da postoje.
Neki u Generalštab na prescrtavanje nekakvih nazovi vojnih tajni, smotanih u svitke i pohranjene u kovčezima, nalik gusarskim... a na porti Generalštaba pukovnik, a uprašineriji najviši čin u bataljonu potpukovnik
Neki u intentandski institut, tu su rasporedili dečke, koji su već prije vojske radili u institutu Ruđer Bošković
Neki su postali instruktori matematike i ekonomike Jugoslavije na akademiji.
Upoznali smo skoro cijeli armijski vrh na nekim godišnjicama i pijankama, koje su priređivali.
Ubili smo se od salutiranja, po prašinerijskom običaju, i izazivali smo salve smijeha i čuđenja kod visokih činova u vojnoj hijerarhiji, koji nisu bili navikli niti su tražili salutiranje-...

Vjerojatno nigdje ne bi tako brzo naučili i shvatili da je projekt Yugoslavija praktički mrtav, da nismo slučajem zaglavili u beogradske vojno akademijske strukture.
Oči ti se moraju otvoriti kada nas je dovelo u neku veliku dvoranu gdje je bio prijenos govora vrhovnog zapovjednika Josipa Broza na nekom kongresu SKJ-ota.
Sjećam se, ispred mene masa čvaraka na ramenima visokih činova u "najjačoj armiji u Europi", nakon petnaestak minuta Titovog govora pozaspali su jedan drugom na ramenu....
Ili, poslali nas u vojni institut gdje se razvijala nova oprema za vojsku. Tema je bila razvoj novih materijala za vojnu odjeću, lagana sintetska tkanina, suvremene vjetrovke, tople, nepromočive, s puno džepova, kao američka armija u ono vrijeme.
Je, da, malo morgen, s druge strane ekipa s Frunze akademijom, koja svoja iskustva vuče iz partizana i ruske armije....ponos svakog pravog pješadinca je šinjel do poda od čoje, koja kad se jednom smoči u jesen, ne osuši se više do proljeća, a svaki pješadinac je u tom šinjelu teži barem 10 kila...
e, tada sam znao da je projekt Yuge - kaput, a da je to saznanje zapravo najveće dostignuće, koje je takva armija mogla dati, hvala joj....

Tko je glasao

Vidi staraca i lovackih

Vidi staraca i lovackih prici:) Nas su u vojski slali skoro svako popodne kuci da nam izbjegnu dat veceru, svaki vikend smo takodjer proveli kod kuce da doma operemo robu, a ne trosimo drzavnu toplu vodu. Nakon dva mjeseca nas je pola otislo, ukljucujuci i mene, zbog hm...problema s kicmom. Vec se prije vise od deset godina vidilo da ce drzava s takvom vojskom kad tad zavrsit u bankrotu:)

Tko je glasao

Foolproof

Ako si ti slušao Tita u živo onda sam ja očito bio iza tebe u JNA. Doduše moja kasarna je bila u priličnom nigdjezemlju i bez ikakvog kontakta s visokim činovima tako da nisam niti jednom vidio išta iznad pukovnika, no tamo teško da je izgledalo da je Juga na izdisaju, dapače. To mišljenje temeljim na količini ljudske gluposti koja je tamo postojala i usprkos tome je sve uspijevalo funkcionirati. Zapravo smo mi svi, vojska i oficiri, bili jedan nezajažljivi čopor štetočina masno cijepljeni protiv ikakve upotrebe mozga u korisne svrhe.

Što drugo reći o gomili koja razmišlja kako eskivirati bilo koju obavezu, ili u slučaju radoholičarskog napada, kako negdje nešto ukrasti po mogućnosti da se može popiti ili pojesti.

leddevet

Tko je glasao

Nas je bilo 47 u četi, a od

Nas je bilo 47 u četi, a od toga 17 Zagrepčana.

Tko je glasao

pa kakva je to četa od 47

pa kakva je to četa od 47 ljudi

Tko je glasao

Mala, ali vrijedna. Za tvoju

Mala, ali vrijedna.

Za tvoju informaciju, četa može biti od 50 do više stotina ljudi, no vidiš, nas je bilo 47, jedan major, jedan potpukovnik, dva zastavničara i dva starija vodnika.

Tko je glasao

Nije čudno , prema

Nije čudno , prema kriterijima ppetre, da smo ja , zapohod, leddevet, robot i još poneki loš Hrvat bili u JNA , ali što si ti kao provjereni i istinski domoljub radio u vojsci koja je učinila genocid nad Hrvatima, razorila Vukovar, Dubrovnik i mnoge druge gradove u Hrvatskoj?

Tko je glasao

Acinum, gdje sam ja to rekel

Acinum, gdje sam ja to rekel da je neko loši ili dobar Hrvat. Tu podjelu radiš ti sa još par ljudi, a sad pokušavaš ti to pripisati drugima.
Ja osobno prije vojske nisam ni znal što je šovinizam. Prvi kontakti sa šovinizmom su bili u Beogradu kad su nam vikali da ide Pavelićeva vojska, pa onda kod služenja vojnog roka, zatim u Njemačkoj i na kraju na pollitika.com.
Sve u ime bratsva i jedinstva, a sad u ime regije.

Tko je glasao

a gdje sam ja napisao da si

a gdje sam ja napisao da si ti to rekel već to konstantno radi ppetra a molio bih te da nađeš bar jedan moj komentar kojim nekog prozivam ili da dijelim ljude na dobre i loše Hrvate. To radi ppetra a ti se slažeš s njom i podržavaš ju, a ono bio u JNA. Kakva ljaga i sramota za jednog domoljuba.

Tko je glasao

misliš... septembarac :)

Kao pripadnik "septembaraca", dakle onih koji su u JNA otišli s već upisanim fakultetom (i to tehničkim, mogao sam tražiti odgodu... toliko o mojoj inteligenciji) - proveo sam cijelu 1990. u Prištini.

O detaljima ne bih... no mogu potvrditi da godinu dana nisam bio bolestan... jeli smo ponekad u prilično nehigijenskim uvjetima (kasarna, ups, vojarna) nam jednom u komadu dva mjeseca nije imala pitku vodu (presiječene cijevi) a cisterne s vodom su se s mukom probijale (stalni napadi i barikade)... na momente sam se osjećao kao vojnik u nekom rovu u Prvom svjetskom ratu... ali nikada ništa - samo životinjska glad cijelo vrijeme... i potpuno zdravlje.

No, sjećam se da su mi rane (a stalno smo se ranjavali) izrazito sporo zarastale...no ovaj utjecaj "sužene svijest" nisam uočio, priznajem. Ne sjećam se nikakvih psihičkih posljedica (doduše, alkoholizirali smo se redovito, a našlo se i drugih ... supstanci - možda je to pomoglo).

Tko je glasao

sužena svijest

svakodnevno su nas brifirali o događajima na kosovu, sotonizirajući u tome albance prikazujući ih kao primitivne životinje koje razbijaju jugoslaviju (u toj postrojbi bio je samo jedan napola albanac-crnogorac iz tuzija, sve ostalo hrvati, srbi, slovenci, bosanci i makedonci). kasarnom su se stalno širile glasine kako albanci ubijaju vojnike na straži, propagandna klasika koju smo devedesetih gledali na srpskoj televiziji. neku formu sužene svijesti sam imao u smislu da za nas nije postojao okolni svijet, realitet, osim onoga kojeg su nam tumačili oficiri a on je bio mi i oni, a nespavanje i stalni fizički rad imao je efekt da smo svi emocionalno i duhovno zatupili ne razmišljajući o smislu svojih postupaka, dan se svodio na rad, jedenje, kenjanje, i spavanje kada uhvatiš vremena. mislim da je za sve ključno bilo poremećaj sna koji je kod nas razvio neku čudnu destruktivnu agresivnost, a pored toga smatrali smo se nekom izabranom elitom koja će kazniti zločeste albance. nije bilo vikenda, izlazaka, opijanja, i kao što rekoh gore, samo je trebalo dati nam bojno streljivo i pokazati prstom...zanimljivo i sam sam imao problema sa zacjeljivanjem rana (najčešće na prstima, od razvlačanje bodljikavih žica, kopanja...) koje su se stalno gnojile...u svakom slučaju i sada kada se sjetim toga na što sam sve bio spreman, nije mi baš svejedno.

Tko je glasao

e baš to!

Toga se nisam sjetio desetljeće... toga - rane po prstima i rukama... to se non stop gnojilo, nikako zacijeliti.

Budući sam bio gdje sam bio - u cijeloj vojarni nije bio NIJEDAN Albanac... a kao jedinica s pristupom ovom i onom (podzemni aerodrom, radar i radarsko-crtaće postrojenje) morali smo proći i šatro-sigurnosnu provjeru.

Svako jutro brifing o političkim događajima iz neke totalno čudne perspektive, vasitno-politički časovi, cenzura pisama i paketa. Dodajmo tu moju predragu mamu koja mi je uredno u JNA slala Danas i slične časopise i brošure o prvim izborima i strankama u Hrvatskoj (teško joj je bilo objasniti da me to svaki puta vodi na korak do zatvora) s idejom "pa to će i tebe i oficire sigurno zanimati" :)

OK, definitivno se slažem (podudaraju se) podaci o tjelesnim karakteristikama toga čega su nam već davali ( u cjepivima, hrani, piću)... za psihičke nisam siguran jesu li od radnog ritma ili kemikalija.

Nama se živo fućkalo, a pucao tamo ne bih niti da moram :) Lijepo bi se popeli na planinu i gledali Kosovare kako pale žito oko vojarne (gorili smo par puta)... ili kako tenkovske kolone uz pratnju MIG-ova tutnje i rade rusvaj po kosovskim selima. Ipak je to bilo doba kada je padao Berlinski zid i svi su znali da promjene dolaze...

Tko je glasao

Vojska je fuj

Sad još više cijenim svoje frendove koji su rukama i nogama činili sve ne bi li izbjegli vojsku.

To se pokazalo kao dobra investicija za budućnost, jer takve nisu mobilizirali niti u domovinski rat.

Jest da sad nemaju pravo na braniteljske povlastice, ali što je to u odnosu na čistu savjest i objektivan pogled svijet.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

eh, lako je sada...

... nas je u škvadri bilo 10... od toga nas je 8 upisalo tehničke fakultete i mogli smo odgoditi... no, kao pravi drugari smo zbog one dvojice - odlučili otići "svi kao jedan" - iako su roditelji bili protiv.

Zahvaljujući tome danas svi imamo fantastične braniteljske povlastice u vidu... mislim da sam se dva puta oslobodio participacije kad sam se cijepio protiv tetanusa :) Svi smo studirali sto godina (ajde, to su dozvolili), imamo jednog s tjelesnim invaliditetom, i jednog PTSP-ovca...

... no, ne žalim. Nikada ne bih doživio što jesam da sam odgodio JNA.

Budući je rat dio ljudskog života na ovim prostorima - nekako mi je drago da sam sve vidio. A ne vidim po čemu bi to škodilo mojoj objektivnosti.

Osim toga - fućkaš osamnaestogodišnjaka koji se ne usprotivi svojim starcima :)

Doduše, onako bih vjerojatno studij završio u roku, zaposlio se u struci i danas možda bio mega-turbo ultra uspješan. Da, i to je mogućnost koja mi padne na pamet. No, mislim da bih se osjećao zakinutim nekako.

Tko je glasao

Nemoj tako...

Imao si onaj bijedni braniteljski fond, potom povlasticu za uvoz automobila (koju si mogao "prodati", kao što su to mnogi učinili), imaš dodatak na staž i još koješta...

Samo zbog "jednog s tjelesnim invaliditetom, i jednog PTSP-ovca.." bi se isplatilo izbjeći vojsku(e).

Vojske su fuj i gotovo, služe slamanju, a ne kaljenju ličnosti, ljudi su instrument politika koje su van njihove kontrole, manipulirani i svedeni na standardizirani, zamjenjivi kotačić u mehanizmu.

Većinu nabrojanih iskustava preživljavanja stekao bi i da si odlazio na ljetovanja preko ferijalnog saveza s jako malo dinara u džepu ;)

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

tja...

... što da ti sada kažem? Obitelj mi je bila - demokratska :) I lijepo pitala što želim, ja rekao "sve za frendove!" - i oni se, teška srca, složili. Tako sam lijepo naučio da čovjek snosi posljedice svojih odluka.

Za auto još nisam skupio, ne znam jel povlastica ukinuta... a jedva čekam da mi tamo negdje sa 75 (koliko će već tada biti uvjet za odlazak u mirovinu) obračunaju taj benificirani staž. Dionice sam pojeo i popio... cijela slava poljska trava, rekao bi Švejk.

Osim toga - spoznaja da si kotačić je dragocjena :))

Tko je glasao

Da se razumijemo

Ništa ja tebi ne bih željela soliti, niti omalovažavati tvoj izbor (koji to doduše i nije bio ;P), kao niti dovoditi u pitanje tvoj osjećaj za građansku dužnost, već samo iznosim svoj do sada nepokolebani stav da su vojske (već treći put) fuj, da postoje bolji i produktivniji načini jačanja kolektivne svijesti u smislu solidarnosti i stremljenja zajedničkom cilju i općem dobru, te da su vojnici mahom samo pišljivo oružje za provođenje najčešće posve neuzvišenih i neromantičnih politika i ciljeva.

*crno je crno, a bijelo je bijelo*

Tko je glasao

kosovo

zanimljivo u knjizi bernadette mc donald o legendarnom slovenskom alpinisti tomaž humaru, ima poglavlje o humarovom boravku u jna, poglavlje knjige "kosovo 1989". u poglavlju sa opširnim uvodom i relativno korektnim opisom raspada jugoslavije ide dio o humarovom boravku u podujevu, i traumama koje su prema njegovim riječima odredile cijeli njegov život. piše o strašnoj nehigijeni, nedostatku vode, boravku u rovovima, šatorima punim štakora i miševa. iz jna je tada izašao prema knjizi na vrlo čudan način, navodno su ga izbacili iz kasarne sa praznom puškom i ostavili na ulici, gdje su ga spasili obični albanci koji su mu kupili kartu za povratak. čudna priča, no definitivno potvrđuje sve one strahote koje su se praktički dešavale tamo preko desetljeća, o čemu se baš puno ne zna u javnosti...

Tko je glasao

Kosovo...

... ja sam davno prestao pričati doživljaje od tamo (ovo što sam spomenuo je samo djelić i samozatajno).

Prvi dan kada smo došli u Prištinu (kraj prosinca 1989.) postrojilo nas i dočekali smo "decembarce" koji su se upravo trebali skinuti. Doveli su ih helikopterom iz neke vukojebine gdje su dva mjeseca čuvali raketno-radarski položaj negdje na granici Makedonije i Albanije... izgledali su... pa, kao životinje. Došlo je spuštanje zastave. na što je jedan od njih otkopčao hlače i pozdravio zastavu pred svima s onom stvari u ruci. Na dan skidanja. (OK, odmah ga je prebilo, privelo i mjesec dana zatvora). Nije izgledao iznervirano.

O tome što su radili niški i zagrebački specijalci po demonstracijama... i na što su ličili... ono, kad vidiš tipa pogođenog metkom u list noge kako krvari i čeka red za burek - onda misliš da si vidio sve.

Ono što je mene najviše iznenadilo tamo je... što su oficiri skoro otvoreno propagirali "samokažnjavanje" među vojnicima, tj. nasilno uvođenje discipline. No, nakon dugo vremena koje čovjek provede uz pivu i priče "ehhh kako je meni bilo u JNA" sam shvatio da su moje priče prilično drastičnije od ostalih... pa sam o tome prestao pričati, više ni sam sebi ne vjerujem što sam sve vidio dolje :)

Tko je glasao

Zaphod, Ne sjećam se nikakvih

Zaphod,

Ne sjećam se nikakvih psihičkih posljedica (doduše, alkoholizirali smo se redovito, a našlo se i drugih ... supstanci - možda je to pomoglo).

Poznato područje je to bilo, naravno po konoplji. Ni vrag da si se dal navući na to.

Tko je glasao

tja...

... pošto je to u nas još uvijek kazneno djelo, mudro ću zašutjeti :)

Ali si u pravu, to je područje poznato... a probati se smije, zar ne?

No više me zanima taj efekt "sužene svijesti" koji spominje @robot... jer ga ne pamtim.

Od zgoda mogu reći da sam (srećom samo jednom) morao (s još trojicom) očistiti 8000 glavica luka - kako bi svaki vojnik dobio svoju konzervu sardine i glavicu luka. Prostorija tri sa tri... nas četvorica idiota unutra s četiri tupa noža... obljepljeni ljuskama od luka od glave do pete :)

Ili "izrada kupus salate" gdje se penjemo na seljačka kola puna glavica... a proces je sljedeći. Prvom svom snagom bacaš glavice o pod, da se raspuknu :) Onda vojničkim čizmama gazimo po njima pola sata. Onda se lopatama ubacuju u velike posude s vodom, voda se ispusti, kupus se malo nareže i to je to. I nikome ništa, svi pitaju repete.

Tko je glasao

Imao sam dosta sreće, jer sam

Imao sam dosta sreće, jer sam bil u inžinjeriji i rukovodio strojevima za razne potrebe, a probal nisam proizvode konoplje, samo sam videl kak ribice plivaju s trbuhima na gore kad su pustili vodu gdje se je ta namakala u rijeku.
Videl sam i vojnike koji su se hteli penjati po golom zidu, a pili su kod jednog pravoslavnog popa rakiju, koja je bila jako slatka, no čudnog ukusa. Ja sam jedini ostal normalan (samo sam liznul iz čaše), a neki su završili cijelu noć u grabi kraj ceste.

Jeo sam i ja zelje, pa mi je posle tvojeg pisanja jasno zbog čega je tak hruskalo pod zubima.

Tko je glasao

Kakva xbena znanost, uvale ti

Kakva xbena znanost, uvale ti pušku-top i ubijaš umjesto njih i za njihovu korist.
Svima krvožednim, četnicima, ustašama, partizanima (nastavite niz) proporučam pogledati "prekarsne" slike posljedica ratovanja
NowThatsFuckedUp.zip Pornography of War Carnage Photos, April 20, 2010 (41MB)
Svaki komentar je suvišan.(osobe slabijih živaca i želuca neka ovo jednostavno preskoče)

Tko je glasao
Tko je glasao

pipo zvani zloba

@MKn
priznaj da mi zavidiš što nemaš ovu knjigu?.

ne govori ono što ne znaš.

autoru je tada taj automobil bio jeftin.

a link ti je totalno bezveze. tamo stoji da je autor učio kapitalizam, bio dobar đak i da on taj kapitalizam, ruši iznutra.

Tko je glasao

priznaj da mi zavidiš što

Tko je glasao

a link ti je totalno

a link ti je totalno bezveze

Ima i niže :-)

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci