Tagovi

Znanje, paradigme, teorije zavjere itd

O znanosti obi?no ne želim pisati, budu?i da se ova stranica zove POLLITIKA.com, što je valjda povezano s politikom, a vezu izme?u politike i znanosti smo napustili krajem 1980-ih, ako se dobro sje?am.

O znanosti ?esto ne želim pisati, jer o tome nešto (malo) ipak znam. A što više znam, to više shva?am koliko još ima toga za saznati. Dakle, shva?am koliko malo znam, što je paradoks — dok sam znao manje bio sam zadovoljniji svojim znanjem.

O znanosti naj?eš?e ne želim pisati iz ?istog epistemološkog stava — ja sam ipak u duši skeptik prema svemu, i ne mogu biti apsolutno siguran u nešto. Ne mogu biti sasvim siguran u globalno zatopljenje jer postoji ipak neka mogu?nost da od svega ništa. Kona?no, ne mogu biti siguran niti da svijet oko mene stvarno postoji, da nisam dio tek neke dijaboli?ne Matrice. No, imam ono što imam: dok sam u ovoj igri moram igrati po pravilima. Hier stehe ich. Ich kann nicht Anders tun. Što ?e biti poslije, vidjet ?emo.

O znanosti zacijelo ne želim pisati jer poznajem mnogo ljudi koji znaju više od mene. I na ovoj stranici se nalazi mnogo njih — u svakom podru?ju, postoje ljudi s doktoratima, s ogromnim prakti?nim znanjima, s teorijskim znanjima od makroekononomije, medicine do astrofizike. Ja takva velika znanja nemam.

O znanosti kona?no ne želim pisati, jer mislim da ve?inu ljudi to ne zanima; da su ljudima zanimljiviji ?lanci napisani po shemi lopovski (vlada/HT/HAC/Soros/Židovi) kradu (novac/vodu/zrak/naftu/kisik) od potla?enih (Hrvata/žena/Crnaca/Arapa/gmazova). Budu?i da želim pisati ono što drugi ne pišu, manjinsko mišljenje, a ne brojim plusi?e, ne želim pisati tako.

Ipak, napisat ?u ovaj ?lanak jer to želim.

Elem, cranks, crackpots. Ljudi koji tvrde nešto sasvim razli?ito od ve?ine. Ljudi koji su "glas u pustinji". Ljudi koji znaju istinu i suprotstavljaju se jednoumlju...

Ponekad je tako. Pogledajmo par primjera.

Alfred WegenerAlfred Wegener je bio njema?ki geofizi?ar. Godine 1912. je pretpostavio da se kontinenti mi?u po površini Zemlje. Naime, uvidio je da Južna Amerika "pristaje" u obalu Afrike. Pretpostavio je da se jedan kontinent rascijepio na dva, koja su se odvojila. Umro je neshva?en 1930. Bio je u pravu, iako nije baš pogodio mehanizam kako se kre?u kontinenti. Danas se, u znak priznanja, po njemu zovu krateri na Mjesecu i Marsu.

Barry Marshall je australski lije?nik. 1980-ih je shvatio su gastritis i ?ir na želucu, bolesti koje su pripisivane raznoraznim uzrocima, a naj?eš?e "stresu" i "lošoj ishrani", možda uzrokovane bakterijskom infekcijom. Nitko mu nije vjerovao — mislilo se da zbog kiseline u želucu ne mogu živjeti bakterije, i bio je ismijan. Kona?no je, nakon godina truda, uspio dokazati da bakterija helicobacter pylori uzrokuje gastritis. Nije umro nepriznat, štoviše dobio je Nobelovu nagradu za svoj rad. Danas se možete za stotinjak kuna testirati na helicobacter, a terapija traje par tjedana i sastoji se isklju?ivo od pilula i vrlo je uspješna. Testiranje i terapiju sam i sam prošao, pa sam zapamtio dr. Marshalla.

Peter DuesbergPeter Duesberg je ameri?ko-njema?ki znanstvenik koji se proslavio radom na onkogenima (genima koji izazivaju rak), ali je postao poznatiji po izuzetno kontroverznoj teoriji da HIV ne izaziva AIDS. Štoviše, po njemu AIDS ima sasvim druge uzroke, i trenutne terapije su zapravo nepotrebne i štetne. Neke zemlje, kao što je Južna Afrika, su to donekle prihvatile. Njegove teorije o AIDS-u nisu daleko od toga da je zapravo rije? o mitu o HIV-u, a mogu?e i zavjeri.

Nitko od ovih ljudi nije crank, po mom mišljenju. Ali ipak više cijenim Marshallovu od Duesbergove teorije. I ne samo teorije, nego njihovo ukupno opho?enje. Zašto?

Zato što je Marshall, da bi dokazao svoju teoriju, popio dozu Helicobactera, i sam se zarazio. Nije bilo druge mogu?nosti. Sli?no, Wegener se bavio svojom strukom do kraja, i daju?i nesebi?ne doprinose: umro je ili poginuo na ekspediciji na Grenlandu, a drugi ?lan ekspedicije, koji ga je ?ini se sahranio, nikad nije prona?en (Wegenerov grob je prona?en kasnije, detalji se ne znaju ni danas).

Duesberg je me?utim sjedio u savjetni?kom vije?u predsjednika Južne Afrike, te napisao knjigu, i osim toga bio uklju?en u nekakve tužbe protiv suautora knjige, za pove?u dolarsku svotu. Nekako sumnjam da si je uštrcao veliku dozu HIV-a da provjeri svoju teoriju.

U ljudskom društvu postoji nešto što se zove 'neupitno znanje', op?i stav. Nekad je neupitno znanje bilo da stres uzrokuje ?ir. Nekad je neupitno znanje bilo da se kontinenti ne mi?u. Kona?no, nekad je neupitno znanje bilo da žene trebaju sjediti doma, odgajati djecu i kuhati. Neupitno je danas znanje da Zemlja kruži oko Sunca. Neupitno je da je ?ovjekov najbliži srodnik ?impanza.

Mnoga od tih neupitnih znanja nikad nisu zapravo bila provjerena. Sasvim je sigurno da postoji mnogo toga što mi smatramo neupitnim, a što je sasvim pogrešno. Zapravo su mnoga 'neupitna znanja' tek naša intuicija. A intuicija zna jako, jako varati.

Me?utim, imam blagu nelagodu kad ljudi, koji se zalažu za teorije koje su kontra 'neupitnog znanja', pokušavaju unov?iti vlastitu teoriju ili se ?esto pojavljuju na televiziji. Naro?ito kad takvi ljudi propagiraju teorije koje ljudima izgledaju intuitivnije i prihvatljivije od 'neupitnog znanja'. A pogotovo kada podilaze ljudskim koncepcijama o zavjeri, podvali i sli?no.

Nije Wegener ignoriran radi zavjere naftnog lobija. Nije Marshall ismijan radi zavjere farmaceutskog lobija. Radilo se jednostavno da su za izvanredne tvrdnje potrebni i vrlo jaki dokazi, a takve dokaze ponekad nije lako prikupiti.

Dakle, nije loše biti malo "cranknut", ako imaš hrabru ideju, ako tiho i marljivo prikupljaš dokaze za svoju teoriju. Pa i ako si u krivu.

S druge strane, ako se kreneš pojavljivati po novinama, objavljuješ knjige u kojima ljudima govoriš kako ih "oni" varaju, kako postoji "zavjera", a ti si shvatio "istinu", netko skepti?an (npr. ja) ?e možda pomisliti da ti je dokaz mnogo manje važan od samopromocije i zarade. Od toga do gospodina Deepaka Chopre, "samopomo?i" ili financijskog preporoda je samo mali korak...

Komentari

Čir na želucu u direktnoj

Čir na želucu u direktnoj je korelaciji sa stresom.
Imas dva autonomna neurološka sustava: simpatikus i parasimatikus.
Oni su izvedeni preko istih neurolsokih tkiva tako da je u jednom trenutku upaljen ili jedan ili drugi.
Tako da ne mogu biti ukljuceni oba.
Simpatikus je autonomni sustav koji se pali za brze reakcije tijela radi obrane od iznenadne ugroze organizma. Npr ukoliko lav iskoci pred tebe onda se upali simpatikus i u principu dajes petama vjetru ili se branis.
Tada se automatski ukidaju sve druge funkcije osim onih koje su u funkciji bjezanja, snage, i bespostednog akutnog trosenja organizma. Npr skace puls, tlak, metabolicki se povecava koristenje energije, ... bura hormona u tom smjeru i ne pita se za sutra. Tada je parasimpatikus iskljucen.
Parasmipatikus je pak dio price za spore i dulje autonomne reakcije. Dakle reakcije koje se odvijaju automatski (bez razmisljanja), ali sporije naravi. To su npr poslovi probave, prezivanja, sporijeg disanja, smirivanja rada srca, laganih misli,... jednom rjecju sto simatikus stimulira parasimatikus inhibira odnosno smanjuje, te obrnuto.
Stres dakako naginje tijelo na stranu simpatikusa i brzih turbo hormona, to dovodi do odgadanja probave, stvaraju se mikrolezije u koje tek onda naknadno prodiru sporne bakterije i malo po malo zavladaju svojim podrucjem i eto ti cira. To je razlog zasto svi mi koji manje vise imamo istu bakteriju u zelucu ne obolimo, a neki ipak obole. (dakako da to nije jedini nacin da se oboli)
Problem stresa nije u tome sto neko moze dobiti akutan i zestoki kratkotrajni stres, problem je sto zivimo u stalnim uvjetima konstantnog stresa bez parasimatickih razdoblja to je ono opasno.
Zato zebre nemaju cir, premda imaju stresa (lav iz prethodne price) svaki dan.
Stres ovim identicnim mehanizmom ne dovodi samo do cireva, on dovodi do cijele gomile drugih bolesnih situacija i doista je to jedna sistemska bolestina.
Problem je sto i sami konzumiranjem raznoraznih opijata doprinosimo stalnom boravljenju u podrucjima simaptikusa.

PS Npr ejakulacija je cisto simapticko parasimpaticka stvar. Erekcija krece iz parasimaptikusa, zatim lagano baci u simpatikus, pa ponovo nazad u para, i tako lagano titra tamo ovamo do ejakulacije koja zavrsava simpatikusom. Posve je jasno pronaci uzroke impotencije simatickog drustva. Kad se to uoci poteze se za malim plavim i kojekakvim drugim pomagalima, koji situaciju preskacu i ignoriraju nemogucnost prirodnog bivanja u parasimpatikusu. No time se rjesava samo jedna jedina slatka funkcija parasimatikusa, a di su sve ostale.

Tko je glasao

simpatikus -

simpatikus - parasimpatikus...... ne znam sta si po zanimanju, ali ti je ovo kratko i svakom razumljivo obrazlozenje o S-P, odlicno.
Moje osobno iskustvo s "tom dvojicom" (a nakon prezivljene teze prometne nesrece) na muku po mene, je vrlo gadno. Simpatikus je postao vrlo zao, kao da mi se "osvecuje" (a generira i puno boli nepoznatog uzroka), pa mi se cini da je gotovo dotukao parasimpatikusa. Cudo jedno, kako dva sistema u jednom tijelu mogu biti u tako neprijateljskom odnosu!

Tko je glasao

Srećom, otkako sam popio

Srećom, otkako sam popio terapiju za helicobacter želudac me više ne boli.

Tko je glasao

Daniel, tekst je zanimljiv,

Daniel,
tekst je zanimljiv, dobar i informativan.
Neznam zašto se tu treba isticati ta bolest u komentarima. No kad je već o tome riječ, ja je imam. Prije devet godina testirali su me i vidi uzrok je bio stres. I hrana, i helicobacter mogu biti uzročnici, no kako su mi rekli uzrok je u većini slučajeva stres.
No, vratimo se tekstu.
Tvoji osvrti na trojicu znanstvenika, bili su mi nove spoznaje, pa sam Ti zahvalna za to.
Kada se hipoteza postavi, a ako je do dokaza trenutno teško doći, može se dogoditi da se autore ne shvati, ismije ili ignorira.
No, kada uvaženi Paar u debati prizna da laže i namjerno širi krive informacije iz nejasnih pobuda, tada je to vrlo zabrinjavajuće, i trebalo bi biti kažnjivo.
Mislim da je Dejan Vinković odigrao važnu ulogu u razobličavanju spomenutog. Ili one ravnateljice Treske, koja je za velike novce kupila magijske zapise za zaštitu škole. A kad je otkrivena, trabunjala o tome da joj podmeću politički protivnici.
Neznam što bi politika imala raditi u školama, policiji, vojsci, pravosuđu.
Ali kod nas je toliko nelogičnosti da ovo više nije drama, već tragedija apsurda.
Pozdrav
Mirtaflora

Tko je glasao

Meni ne smetaju u užem

Meni ne smetaju u užem smislu križevi, magijski simboli, sličice, itd. Smeta me kad netko plati par stotina tisuća kuna iz džepa svih nas za to.

Mi smo navikli da su neki ljudi neupitni autoriteti. Autoritet vlasti smo odavno srušili, svatko će pljunuti na vlast i bilo i ne bilo razloga. Isto tako i na nogometaše ako je rezultat ispod očekivanja. Ali neki ostaju nedodirljivi, iz razloga koji su prilično očiti — ljudi su u prosjeku jako loše informirani, a ako ne možeš procjenjivati, sve ti se čini bajno (kod nas) odnosno sranje (vani). Dakle crno/bijela slika. Za ilustraciju, pogledaj odnos prema globalnom zatopljenju, LHC-u, genetskom inženjeringu — ništa od toga ne valja, sve je to zavjera bogatih i moćnih, a ako naši postignu nešto — onda je to super.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci