Tagovi

Znanje - nemanje

Prvo bacite pogled na ovaj grafikon:

Grafikon: Obrazovna struktura građana RH starijih od 15 godina

U državnom proračunu za 2007. godinu za ovu svrhu osigurano je 15 milijuna kuna. Što uopće reći?

Gotovo polovica odraslog stanovništva Hrvatske funkcionalno je nepismeno, odnosno teško mogu pročitati prvih pet stranica novina. A Sanader i njegovi ministri razbacuju se floskulama o «društvu znanja» u «Europi znanja» i o svim silnim strategijama koje su usvojili da se društvo znanja u Hrvatskoj ostvari. I najnovijim Zakonom o obrazovanju odraslih šalje se «signal» što to vlada želi. A kakav se signal stvarno šalje?

Država ima dva semafora kojima šalje signale. Jedan je proračun i svota koja je predviđena za obrazovanje odraslih jedva dostaje da se malo «ispomognu» narodna sveučilišta koja će ovim zakonom jedina profitirati. Tu ni u tragovima nema dovoljno novca da se pokrene obrazovanje niti stotinu tisuća ljudi, o milijun i pol da se i ne govori. Drugi je semafor porezni sustav. Njime država (olakšavanjem poreznih opterećenja) govori što joj je milo i drago, odnosno (većim poreznim opterećenjem) što ne voli i što smatra štetnim. O obrazovanju ne misli. Pa ako mijenjate umjetne zube, to vam ulazi u poreznu olakšicu, kod plaćanja poreza na dohodak, ali upis djeteta, ili vaš osobno, na fakultet, tu se ne računa. Na to nema porezne olakšice. Ako ste poslodavac pa sponzorirate Dinamo ili Hajduk, to će vam se računati kao trošak i smanjit ćete poreznu osnovicu za porez na dobit. No ako sponzorirate popravak krova na lokalnoj školi, odnosno platite vašem zaposleniku školovanje, e, to nije trošak koji bi se uračunao u porezne olakšice.

Pa sad vi vidite kakve to signale šalje država i koliko ozbiljno misli kad predlaže Zakon o obrazovanju odraslih. Nasmijavaju nas dečki, to je sve.

Tagovi

Komentari

Iskreno, jedina dvojba koju

Iskreno, jedina dvojba koju imam je da li bi zapravo bilo dobro da Draganče dobije više novaca...

Istovremeno, nužna nam je bitna suštinska promjena načina na koji obrazovanje (prije svega mislim na javno obrazovanje) funkcionira. Škola nije više izvor znanja, nego agregator koji služi za selekciju dostupnog znanja - a školski sustav nam je zadnji put promijenjen 1776. godine. Smatram da je to u ovom trenutku čak i manje pitanje novaca koliko je pitanje ljudi i dogmi kojih se ti ljudi drže. Obrazovanje odraslih je oduvijek bila samo sjena cijelog sustava obrazovanja.

I samo mala napomena, ipak postoje određene olakšice za obrazovanje zaposlenih, trebao bih provjeriti s našim knjigovodstvom ali znam da kod nas u firmi prilično toga prolazi. No u potpunosti se slažem sa usporedbom pomoći nogometnim klubovima i lokalnoj školi.

Tko je glasao

odlično no, ja bih rekao da

odlično

no, ja bih rekao da je posljednjih pet stranica novina daleko popularnije od prvih pet (uz mogući izuzetak naslovnice)

Tko je glasao

U potporu odličnom tekstu

U potporu odličnom tekstu bi se dalo nanizati još dobrih argumenata, a jedan od njih se može naći i u analizama strukture nezaposlenosti i potražnje za poslom.

Na prvu smo loptu skloni ustvrditi da je tromost radne snage jedan od razloga tolike nezaposlenosti, ali istovremeno zaboravljamo da tu tromost čini i sporo, odnosno nikakvo mijenjanje osobne kvalifikacije nezaposlenih što se može promijeniti jedino kroz obrazovanje odraslih. Jednako tako je sigurno da odrasli ljudi, opterećeni svakodnevnim životnim problemima (a k tome i nezaposleni), nikako ne mogu sami podnijeti taj trošak i da tu država mora intervenirati.

Osim države, zainteresirani bi morali biti i poslodavci kojima mora biti interes da dodatno i premanentno obrazuju svoje postojeće zaposlenike, ali i one koji bi to mogli postati, pogotovo ona zanimanja koja im nedostaju.

I na kraju, što se tiče relativno veće popularnosti posljednjih pet stranica dnevnog tiska, mislim da se barem dio razloga krije u posljedicama stanja (ne)obrazovanosti stanovništva, te da također može poslužiti kao argument kako je obrazovanje odraslih prijeko potrebno.

B-52

Tko je glasao

moje iskustvo pokazuje ne

moje iskustvo pokazuje ne samo da su ljudi tromi u mijenjanju kvalifikacije nego i u tome da se čovjeku iz dubrave ne ide na posao u jankomir jer im je to "daleko za putovati"

to me podsjetilo na dva moja (po mom sudu antologijska) teksta Idiot prayer i idiot prayer 2 - epilog

Tko je glasao

Zaintrigiralo me zasto se

Zaintrigiralo me zasto se USA, pa i u Zapadnoj Europi, "poslovne migracije" prihvacaju, dok kod nas nije tako.
Uglavnom, bit je u tome pruza li se prilika za boljitak, koliko je to izvedivo i postoji li podrska/razumijevanje u drustvu/okolini.
Boljitak... Koliko je isplativo preseliti se zbog posla?
Koliko je izvedivo... Imate familiju, djecu, nekretnine. Hocete li ju moci prodati, pronaci najam, kupiti drugu nekretninu kroz hipoteku na prvu, kako srediti bezbrojne papire oko toga... Hoce li se ostatak familije htjeti preseliti? Hoce li moci pronaci novi posao tamo? Ako nije 100%, hoce li isplativost novog posla biti takva da se isplati riskirati? Kako ce se uklopiti tamo? Ukoliko dijete iam problema s prilagodbom, odnosno mladje je i dozivi odredjeni sok zbog velike razlike, pa npr. pocne mucati ili mokriti u krevet - dogadja se, postoje li odgovarajuce institucije i profesionalci (pedijatri, psiholozi, logopedi i sl.) koje mogu pomoci? Znam ljude koji su morali prekinuti s ovim zbog problema s djetetom. Zapanjujuce, neplanirano, sve ostalo je bilo rijeseno - ali zbog djeteta su morali odustati.
Koliko je izvedivo... Vidi primjer problema s djetetom. Kod nas ste prepusteni sami sebi, jedva se priznaje PTSP za vojnike, kamoli nekakav sok za djecu. Odlucite biti migrant tijekom tjedna, pa ste vikendom sa familijom - kako cete putovati? Jeftino avionom mozete otici u Berlin, London, Muenchen, ali ne i u Split, Osijek, Pulu... Ne postoje vinjete za autocestu po prihvatljivoj cijeni, kao u Austriji, nego HAC inzistira na nekoj svojoj nebuloznoj cijeni. Prijevoznici su pokusavali napraviti dogovor po kojem bi im se naplacivala nekakav ukupna mjesecna rata na kraju mjeseca, zeljeli su i neki popust, no birokratima u HAC-u se zivo fuckalo. Koliko je lako/isplativo ici u poslovne migracije uz takvu prometnu povezanost?
Teleworking? Koliko je poslodavaca spremnije vrednovati postignute ciljeve, nego pojavljivanje na poslu, nadzor i poslusnost, bez obzira sto je efektivnost niza? Kakva je infrastruktura na raspolaganju za to (telco veze, IT oprema)? Sjecam se kad je Tonci Tadic ne tako davno iznio izmedju HR i USA, razlike su bile ogromne.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci