pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Neizmjerno zalim sto uistinu ne znam reci ono sto zelim u prozi pa moram stoga u stihovima. Nemojte posumnjati da se ovdje radi o nekakvoj promociji. Ne, imao sam ih solidan broj. Za svaki tiskani naslov barem po dvije. A koga zanima koliko sam tiskao knjiga neka otvori www. Nacionalna i sveucilisna knjiznica.hr, naci ce u katalogu.
S druge strane, pri donosenju odluke, ohrabrivalo me slijedece:
"Misija Pollitika.com-a je da dozvoli svakome izreci svoje misljenje, da svatko moze izloziti svoju ideju, da svatko moze upozoriti na nepravdu, kriminal ili besmisleni potez vlasti i/ili politicara, neovisno o razini na kojoj se propust dogodio".
I s trece: Znajuci da su, u svim kulturnim i naprednim nacijama, intelektuacima razvijeni refleksi prema citanju poezije pomislio sam, mozda su i u hrvatskoj hrvatskim. A netko mi je rekao da ih ima na Pollitika.com Pa, eto,vidjet cu. Uzivajte pri citanju.

Pokusavam, ali ne znam kako opisati neke tuzne stvari,
Jer o njima sve tise se prica otkad Sunce skrtije nas zari,
Bas zato cu prigrabiti pero, pokusati ja buntovnik stari,
Neka opet, k'o sto su i prije, progone me suci i zandari.

Znam, neki ce misliti i reci: Bas nas briga, to nas ne zanima,
Sto god kazu, njihovo je pravo, neka bude i na diku njima,
Svejedno cu istinu iznijeti o sumraku u proslim danima,
Koji je se brojna desetljeca nadvijao nad hrvatskim tlima.

Jedni ljudi sumrak po zlu pamte, drugi kazu: nije ga ni bilo,
Treci tvrde da je bio dobar, cetvrtima sjecanje je zgnjilo,
Tako redom, necu nabrajati, jer me nebi nigdje usmjerilo,
Tek racunam da se nakon njega na trenutak malo razvedrilo.

Da, na zalost, kako vam to rekoh, vedrina je bila vrlo kratka,
Nestala je, otisla nekamo, bar za sada, nema joj povratka,
Kad podloga, za nju napravljena nije ravna, ni jaka, ni glatka,
Radi cega, uistinu ne znam, jer o tome ja nemam podatka.

Ponovno se zurno nad nas tama: spusta, siri, steze i nadvija,
U njoj korov razgranat ce grane, a pod njima biti legla zmija,
Trnovita nasa svagdanjica cavlima nas vec na kriz pribija,
Premda nikom ne skrivismo nista, sudbina nas surovo ubija.

No, nek cini sto je naumila, prilicno smo na sve otvrdnuli,
Mnoge su nas, kad im se prohtjelo, iz obijesti u dracu gurnuli,
Samo zato sto voljesmo svoje, u tamnici cesto smo trunuli,
Cekali su da posve strunemo kako bi nas zemljom zagrnuli.

Ali Bog je pruzao nam prkos, domoljublje izgradilo snagu,
Zbog toga smo pobijedili avet, slomili joj zlocinsku toljagu,
Iako nas vezase u lance, prezivjesmo teror u Gulagu,
Uz pravdu smo pripijeni tada, nad nepravdom imali prevagu.

Neki danas neprestano sikcu, zarko zele pred narodom skriti
Grozna djela koja su stvarali, nastoje ih u lovore sviti,
Stalno snatre o tmurnim danima da bi mogli opet nastaviti
Duz Hrvatske, kako im se svidi, samovolju i zlosilje viti.

Uvjeren sam, nikad nece priznat da su Srbe k'o bracu ljubili
Pritom, zbog njih progonili ljude, tamnicili, bezbrojne ubili,
Uzdali se u vjecnost nasilja uz kojeg su svu vlast prigrabili,
Srbi su ih koristili samo, na kraju im pozdrav odtrubili.

Potom su se lukavo i hitro neoprani krisom preobukli,
Nove znake na se postavljali, stare vjesto poda njih zavukli,
Nastavili drukcijim ritmima orgijati na nacin podmukli,
Svakog dana sve vise se pjene, glasovi su posve im promukli.

Sad se lasci, gle velika cuda, za slobodu nepristrano bore,
Jesu l' prije nama je pruzali? Zar ne znaju da mi odgovore,
Tko god nije mislio k'o oni, zatvorske je stekao odore,
Ako grijesim neka javno kazu i te tvrdnje dokazom obore.

Jest, bilo je to dovoljno reci: Ja sam Hrvat i volim Hrvatsku,
Pa bi jadni zarezali bijesno, te k'o copor u slijedecem casku
U sve takve zarinuli zube, slusajuci glazbu srbijansku,
"Vaspitali" nesretnike jadnike uz "herojstvo" i narav pogansku.

Ta zbog price, pjesme ili vica, nemilo nas, Boze, kaznjavase,
Vrijedjasmo ih, jezikom i vjerom, smetala im himna Lijepe nase
I zastavu s kojom se sad kite, avetinjskom, zlocinackom zvase,
A danas se pod njom kocopere, stjegonose odjednom postase.

Cvrsto mislim da nisu pri sebi, al' se pitam: Kako ih lijeciti?
Na mozgu je karcinom im velik i treba ga sto prije zgnjeciti,
Ne bude l' mo, zapamtimo, ljudi, svugdje ce se nama cereciti,
Vjerujuci da su bogomdani, pa moraju ostati vjeciti.

Ogromnu smo ucinili gresku, sto ih nismo davno zauzdali,
To smo mogli poprilicno lako, ali smo se naivni nadali
Da ce uspjet uvidjeti krivnju kada su ih Srbi napadali,
No, na zalost, ni do danas nisu, vec su uz njih opet uzlajali.

Dok nas odsvud odguruju grubo, o njima se neumorno trude,
Mi im opet nemilo smetamo, tjeraju nas sa hrvatske grude,
Ne umuknu l', nestat ce strpljenje, nismo ni mi ni djeca ni lude,
Necemo im dopustati stalno da nas pljuju, klevecu i kude.

Doista smo predugo trpjeli, gnjusne lazi, podvale i pljacke,
Vec smo pali, zbog njihova hira, na koljena i grane prosjacke,
Tukli su nas i zezlom i macem, kao da smo hulje zlocinacke,
Pored jame vec su nas doveli, zbog njihove navike ludjacke.

Mira radi kao i napretka, nek paze sto nam sada nam cine,
Ako misle da ce u nedogled, krivo misle podle drugarcine,
Uz istinu, pravicu i slogu, pronac cemo sredstva i nacine,
Sprjeciti ih da, kad god se sjete, prave nered ili sprdacine.