pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Povijesne okolnosti sve do dana današnjeg nisu mazile Hrvatsku i Hrvate. Povijest iseljavanja iz Hrvatske stara je više stotina godina. Vjetar ratova, progona, neimaštine i tuđinske politike raznio je Hrvate na sve moguće kontinente u brojne zemlja uzduž i poprijeko zemaljske kugle. Neki su se iseljavali poslije prvog svijetskog rata neki nakon drugog. Ima i onih koji su se iseljavali nakon 1990.

To su brojne generacije iz raznih krajeva, raznog pokrajinskog nasljeđa, raznih običaja. Dakako da među njima ima ljudi koji različito osjećaju i različito misle. No, mislim da se slobodno može reći da je svima prisutna ljubav domovini.

Naravno da ju ne doživljavaju svi isto, na isti način. Pa tako postoje gradacije. Ima koji puta i žestine.

Danas ipak gotovo svatko tko to samo želi može živjeti u Hrvatskoj. Od 1990.god. barem nema takvih progona s državne strane da bi netko bio zbog toga prisiljen napustiti Hrvatsku. Osim onih dakako koji su to morali zbog Domovinskog rata.

Hrvatska je u mnogoćemu nesređena zemlja. Ne stvaraju se države samo tako. I kod drugih nije ništa palo s neba nego je stvarano s puno muke i truda. I pravosuđe i diplomacija i gospodarstvo.

U Hrvatskoj to traje tek 17 godina i to još uz rat koji je morala voditi. Sasvim je sigurno da dijaspora, koja je novcem i na mnoge druge naćine, podržala domovinu u ratu, u miru očekuje barem nešto "topline i pažnje". Nije to teško shvatiti.

No, iz nesređene države teško je uvijek pravedno reagirati. I proteći ćejoš mnogo godina dok sve službe ne prorade kako treba. I dok i mi u Hrvatskoj i oni u dijaspori (nipošto nas ne dijelim) dobijemo ono za što mislimo da nam pripada. Treba se dakle strpiti. Do tada, međusobne optužbe ništa ne rješavaju i nikom ne koriste.

Ponajmanje Hrvatskoj.