pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Naš Jakša 'traži prostora' u ovoj našoj - recimo tako - 'balkanskoj političkoj šumi' i ne vidi ga. Nije ni čudo, jer smo kao društvo ostali zarobljeni u mentalitetu prošlih vremena, pa tako funkcioniraju i današnje stranke. Problem je što se mentalitet ne mijenja lako. Ali dobri primjeri mogli bi ubrzati proces ...

A ne traži Jakša ništa posebno. Traži (očekuje) onaj stupanj razvitka demokracije i društvenih odnosa na koje je navikao u zemlji u kojoj se rodio. A toga u Hrvatskoj još nema. I to ga frustrira, ali ne samo njega. Samo što on točno zna kako izgleda ono što očekuje, a mnogi od nas (koji nemamo to iskustvo) pristajemo na ovo što imamo, jer ne znamo za bolje, i pristajemo na ono na što on ne može pristati. Htio bi nešto u tom pravcu promijeniti, a boji se da ne nastrada. I to je naša realnost.

Naravno da takvu realnost treba mijenjati. Jesmo li uočili da naši kolege koji žive ili su živjeli na zapadu imaju uočljivo kritičnije stavove prema našoj stvarnosti. Jednako tako i poglede kako to promijeniti. Čini mi se da bismo više trebali slijediti njihov 'mentalitet', nego ga se 'bojati'.

Imali smo prigodu ponovno dati svoj glas jednoj od političkih stranaka, pa i onima koje su parlamentarne od samostalnosti hrvatske države.
Po svemu sudeći, taj nas put još ne vodi ni u kakve promjene.
Opet moramo paziti što i gdje govorimo, morat ćemo se prilagoditi sustavu, dakle učlaniti (prikloniti ako ništa drugo šutjeti) u vladajuću stranku, jer ako to ne učinimo, za nas nema budućnosti. Oni su se toliko infiltrirali u vladajući sustav, bez obzira na to gdje u Hrvatskoj živjeli, u Slavoniji, Dalmaciji, Istri, Lici, Zagorju… Dok god takvima dajemo glasove na izborima, morat ćemo im se prilagođavati, inače ćemo biti uništeni.
Te stranke, od SDP-a i HDZ-a, do HSLS-a…, oduvijek uništavaju ljude, moral, želju za životom, svu dobrotu i plemenitost koji su se krajem osamdesetih rađale u revoluciji svijesti naših naroda. One su nas vratile u stanje prije toga, pa ako nisi član partije na vlasti, nemaš prilike napredovati.

Na što su spala radnička prava, gdje su danas hrvatski poljoprivrednici?
Hvataju se za parole da je prosječna hrvatska plaća blizu pet tisuća kuna. Što to znači roditelju, radniku čije dijete ne može pohađati vrtić, jer mu ga roditelji ne mogu platiti?
Što to znači majci koja nema novca za dječju hranu, a ili nema dovoljno visoku plaću za to, ili nema niti posao gdje bi je zaradila. Što i koga takvi političari zastupaju, osim što uništavaju naš ponos i čast, osobenost svakoga od nas, našu časnu borbu u kojoj su mnogi ostavili svoje zdravlje ili živote, kako bismo mi danas živjeli u svojoj državi.

Nude nam svoju utopiju, želje, programe, zakone i norme. Zapad nam odavno pokazuje što moramo činiti. Zašto se oni toliko bore ne libeći se pribjeći i nasilju, kako bi naš narod „uvjerili“ da zaboravi da je hranio cijelu bivšu Jugoslaviju, što su sve imali i mogli u bivšoj državi i gdje bi danas bili da imaju uvjete za slobodan rad i razvoj. I Kinezi koji jedu rižu ponosni su svojom nacijom. Nađite mi danas poštenog čovjeka u Hrvatskoj koji će reći da je ponosan životom u Hrvatskoj kakva je danas.

Životni standard većine građana i mladih, pokazuje da niti SDP, niti HDZ, niti HSLS mogu voditi zemlju na dobrobit svih njezinih građana. Žalosno je kada oni koji danas govore o svojoj ulozi u ratu, saginju glavu i toga se stide. Žalosno je što se onoga tko kaže da radi, gleda kao jadnika, što nas je vlast zadnjih 15 godina dovela dotle da grozničavo tražimo izlaz iz besperspektivnosti. Žalosno je što su toliki naši heroji proglašeni ratnim zločincima. Dovoljno je što smo zbog neke „unije“, „federacije“, „balkanske savezne europske krajine“ morali izdati hrvatske časnike. Ako ovako nastavimo, plašim se da ćemo morati predati i dočasnike i vojnike.

Neću reći da je HDZ kriv, niti SDP, niti HSLS. Lako je naći krivca. Ja danas govorim istinu, ali ću najvjerojatnije pod vlašću tih stranaka opet morati na sud i branit se protiv lažnih optužbi. Jer oni imaju medije u rukama, a kada nekoga okleveću, ne možemo im ništa jer imaju saborski imunitet. Dakle, oni smiju lagati i meni i je im ne mogu ništa, a ja ne smijem o njima reći istinu, jer ću završiti na sudu. A u hrvatskom Ustavu piše da je saborski zastupnik prvi među jednakima. Sve naše političke stranke, vlade i vladari, smišljeno su nas učili da se uspoređujemo s onim gorim. Dobro nam se uspoređivati s Bugarskom i Rumunjskom, bolje nam je nego Albancima, nego na Kosovu… Govore nam da nema novca, da se nema odakle pomoći. A kada s tuđim novcem naprave nekoliko kilometara ceste, koji će morati otplaćivati naši potomci, hvale se na sve strane. Zašto uništavaju svoj narod, dovode nas u situaciju da građanin pljuje po građaninu, susjed pljuje po susjedu.

Zašto stvaraju atmosferu nepovjerenja.

Mislim da nam se slatko smiju dok se pojedinci bogate.

Došlo je vrijeme da iz Hrvatskoga sabora iščupamo one koji su se ondje pustili korijenje i na njihova mjesta dovedemo nove, mlade osobe.
Nikako se ne slažem sa takvim diskriminacijama, mičimo stare stavljajmo mlade. Što to znaći?
Da bi dobili kvalitetu trebamo uspostaviti tržište i utvrditi kriterije. Zatim temeljem tih kriterija odabrati najbolje. Nije važno dali su mladi, stari, muški, ženski, srbi, hrvati, crnci ili kinezi.. Tim najboljima treba omogućiti dobre uvjete rada, kontrolu i plaču prema rezultatima rada.
U Hrvatskoj je praksa da se prijatelji, rođaci i podanici postavljaju na mjesta bez ikakvih kriterija i od njih se ne traži ništa osim poslušnosti. To je protivno demokratskim metodama i protivno zdravom razumu.
Prema ustavu svima se mora omogućiti pristup svakom radnom mjestu ili poziciji. Onaj koji se toga ne pridržava kazniti će se novčano ili zatvorom, Kazneni zakon.
Ovo što naši političari rade sa postavljanjem direktora, nadzornih odbora i sl., čisti je kriminal i generator korupcije.

Tek se nakon revolucije moze doci do evolucije !!! Svi preduvjeti su vec tu, ceka se iskra, a ta iskra nam se polako priblizava.

Live Free or Die !