Tagovi

ZERP = Ratko Mladić?

u sjeni završetka mandata posredničke trojke Kontaktne skupine za riješavanje statusa Kosova i Metohije te predstojećih predsjedničkih izbora, u Republici Srbiji je bez velike pompe i posebnih komentara prošao posljednji izvještaj glavne haške tužiteljice Carle del Ponte Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. i prije nego ga je del Ponte izgovorila, službeni je Beograd znao da će izvještaj biti negativan. Nacionalni koordinator za suradnju s Haagom ministar rada i socijale Rasim Ljajić je nekoliko dana prije kritičnog 10. prosinca 2007. rekao da će izvješće VS UNa biti negativno, ali da ga on odbija prihvatiti jer u Srbiji postoji politička volja i spremnost da se zaključi suradnja s haškim sudom.

s druge strane, Carla del Ponte je naglasila da s mjesta glavne haške tužiteljice odlazi razočarana zato što dva najtraženija haška bjegunca, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, neće biti procesirana. čak je njena posljednja ponuda srbijanskim vlastima bila da će Vijeću sigurnosti podnjeti pozitivno izvješće, ako Beograd osigura da se Ratko Mladić nađe u sheveninškom pritvoru do njenog izvještavanja VS. koliko je bila razočarana nesuradnjom Beograda ili, preciznije, deklaratornom suradnjom, najbolje govori podatak da tijekom posljednje tri posjete Beogradu nije želje komunicirati s medijima.

izuzetno uporna i nenavikla na neuspjehe del Ponte, čije djelovanje radikali, ali i neke druge, umjerenije srbijanske političke opcije, izjednačavaju s NATO bombardiranjem, smatra da haški sud ne bi trebao biti ugašen prije nego se pred njim nađu Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Stojan Župljanin i Goran Hadžić. glavnu je odlazeću tužiteljicu podržao i predsjednik suda Fausto Pocar koji je rekao da će, bez hapšenja i suđenja preostalim bjeguncima, biti ozbiljno ugrožen glavni cilj suda da donese pravdu, mir i pomirenje regiji.

i sada dolazimo na ono ključno, a to je da će Republika Srbija, unatoč neizručenju Mladića i Karadžića, početkom godine koja nam brzo dolazi potpisati s Europskom unijom Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. a kako stvari stoje, pod patronatom Italije i njenoga premijera Romana Prodija, Srbija će vrlo skoro dobiti i status EU kandidatkinje. činjenica je da bi se za takav razvoj međunarodnopolitičkog scenarija morala, i formalno, odreći južne pokjrajine Kosovo i Metohija kojom, i tako, ne upravlja već godinama. preciznije od NATO udara 1999. godine. predsjendik Vlade RS Vojislav Koštunica je u jednom od, osobno mi, najluđih službenih priopćenja odlučno odbacio mogućnost da Srbija KiMom kupi povlašteni i ubrzani put u Europsku uniju.

no, kako stvari stoje, Voju se baš puno i ne pita. sada ću u stilu Davora Butkovića, prenemažući se, ubaciti rečenicu ili dvije, koje sam mogao pokupiti u bilo kojim novinama ili na nekoj od televizija iz regije, ali ovako ljepše zvuče. što ti je Pi-aR! kako mi je prije neki dan, u nevezanom razgovoru, uz konfekcijsko, ali pristojno ohlađeno MB pivo (Svetsko, a naše!) rekao Čeda Jovanović, Republika Srbija je 10. prosinca 2007. godine postala promatrač događanja o kojima će ovisiti njena budućnost, a na koja ona neće moći utjecati. i dok je namještao sako svog po mjeri krojenog Baldessarinijevog odjela, Jovanović je naglasio da su za takav položaj Srbije odgovorne Vlade i politike koje su provođene posljednjih 20tak godina, a koje nisu bile utemljene na realnosti, nego na mitovima i megalomaniji. i sad će mi dobro sjesti vic koji sam čuo ljetos u Strasbourgu od kolege s bliskog istoka: Srbija je k'o NOKIA. sa svakim novim modelom sve je manja!

unatoč tome, srbijanska je vladajuća politika uspjela odigrati igru u kojoj je ispalo da se s EU nadmudrivala s dva aduta i da je, u konačnici, uspjela sačuvati jednoga. onog kojega je uvijek smatrala jačim. i tu dolazimo do poveznice s našim ZERPom. iako sam s Točijem Tadićem i Marijanom Petir o toj temi raspravljao još 2003. godine, nikako me nisu uspjeli uvjeriti u njegovu svrsishodnost. ako tanker rikne u talijanskim vodama, budite sigurni da će se havarija osjetiti i na našoj strani Jadrana. nisam morski biolog, ali čista logika govori da u maloj posudi kao što je Jadran u odnosu na svjestska mora, sve je povezano. i lako se zamuti. osim toga, RH nije sposobna utjerivati elemente ZERPa na koja bi imala prava i kada bi ga proglasila u punoj snazi.

unatoč i usprkos svemu tome te naglašavajući kako smatram da je Republika Hrvatska još početkom 1990.tih trebala učiniti sve da budemo dio Europske unije, mišljenja sam da bi Republika Hrvatska trebala proglasiti ZERP u punoj snazi. zašto? zato što može, odnosno ima tu mogućnost zajamčenu međunarodnim pravom. i nitko joj to ne može osporiti. osim, možda, naš drIvo koji istu stvar tumači na dva različita načina. kada je u RH tvrdi da s EU nije potpisan nikakav sporazum o ZERPu, nego samo zapisnik sa sastanka, a s druge strane, kada je u Brusselu, priča sasvim drugu priču.

RH ima pravo na ZERP koji joj je jedan od aduta u priči oko ulaska u Europsku uniju. i kojim, moguće je, može kupiti neki ustupak koji će joj značiti puno više od morskog prostranstva kojega ne može kontrolirati. koliko sam uspio uloviti, HSS u pregovorima s HDZom traži da jedan od zahtjeva u pregovorima o poljoprivredi s Europskom unijom, najzahtjevnijim i najkompleksnijim, bude 12ogodišnja zabrana prodaje zemlje, prije svega poljoprivredne, strancima. to se, samo na prvi pogled, može činiti logičnim. iako stvari ne funkcioniraju tako jednostavno. EU ne daje odgodu radi odgode, nego radi mogućnosti da se zemlja, u nekom području, prilagodi EU uvjetima. u skladu s tim, nije bitna dužina perioda odgode, nego reformski kapacitet.

pokušat ću objasniti kroz primjer: zemlja A je dobila 7 godina odgodu prodaje poljoprivredne zemlje strancima, a zemlja B je dobila 5 godina odgodu bescarinskog ulaska svinjetine na njeno tržište. tko je prošao bolje? čini se zemlja A, ali samo ako ne pogledamo ispod površine. poljoprivrednicima iz zemlje A će trebati 10 godina da dostignu EU razinu, a proizvođačima svinjetine iz zemlje B 3 godine za postizanje EU razine kvalitete i obima prizvodnje i dvije će godine proizvoditi i prodavati bez EU konkurencije. tko je bolje prošao?

osim toga, odgode se dobivaju i na osnovu realnih zahtjeva, a ne na osnovu želja. zemlja kandidat mora pokazati na osnovu čega traži odgodu i koliko će joj vremena trebati da se prilagodi EU standardima. najdužu odgodu do sada je dobila Poljka. 12 godina za prodaju zemlje strancima, prije svega Njemcima. tu su upetljane i emocije vezane za II svjetski rat. s druge strane, Njemačka je dobila 7 godina tijekom kojih radnici koji dolaze iz Poljske neće biti jednako tretirani kao radnici Njemci. kako se ne bi dogodilo da "jefitniji" Poljaci preplave njemačko tržište rada. pitanje je što će RH ponuditi kao ustupak da bi dobila 12 godina odgode prodaje poljoprivrednog zemljišta strancima?!

u jučerašnjem opuštenom razgovoru s jednim kolegom (evo ponovno malo Butkovića u meni) koji radi kao konzultant Svjetske banke, uz izvrstan zeleni čaj u jednom od Hyattovih hotela, rekao mi je da je ulazak RH u EU gotovo stvar. pitanje je: kada? a odgovor na njega ovisi samo i jedino o političkoj volji zemalja članica. čak je ponovno vraćena na scenu opcija da građani RH sudjeluju na izborima za novi saziv Europskog parlamenta 2009. godine. iako to znači kako bi se RH, ali i EU našla u vrlo zgužvanom rasporedu, činjenica je da ni 2011. nije tako dalek i nedogledan termin. s druge strane, RH mora ostati korak ispred susjeda kako bi se pokazalo da se naporan rad i trud isplati i da je jedina opcija za budućnost: Europska unija.

ne želeći dizati u visine srbijnasko umjeće diplomacije i njhovu sposobnost da se uvijek izmigolje, mislim da na stvari treba gledati s realnih pozicija. ili barem malo realnijih nego li što su naše pozicije "dobrih" susjeda. kako stvari stoje, Srbija je uspjela sačuvati Ratka Mladića od izručenja haškom sudu. što je za to dobila? ha, blago rečeno, mjesto europske crne rupe ili kanalizacijskog otvora. budući da EU želi popeglati lice Europe, ne odgovara joj da bilo gdje na njemu postoji maligni m(l)adež koji se može pretvoriti u karcinom kože. lako je moguće da će se Srbija izvući s neizručivanjem Mladića, kao sitnom igračkom ili oblizalom koje daš djetetu kako bi ga umilio prije nego mu uzmeš bicikl. zabraniš gledanje crtića. natjeraš ga da spremi svoju sobu. i opere suđe.

s duge strane, Hrvatska je puno toga učinila i ostaje joj još jako malo kako bi bila na EU nivo. možda samo spremanje sobe. i pranje suđa. koje može biti masno i bljakasto, ali mora biti očišćeno. a kako bi se izborila da joj taj napor, kojega su svi koji se služe malim, sivim stanicama svjesni, prođe što bezbolnije i jednostavnije, RH bi u igru trebala ubaciti igračku (ZERP) koja može poslužiti da bi se dobilo što veće i slađe oblizalo ili velika čokolada s lješnjacima.

Novo vrijeme
novo.vrijeme@gmail.com

Komentari

Dakle, pogledajmo malo

Dakle, pogledajmo malo unazad i vidjet ćemo kako stvari stoje: tko izgubi rat, mora to platiti teritorijem. Tako je i Srbija izgubila svoj teritorij Velike Srbije (SFRJ), kao što je Hrvatska izgubila veći dio teritorija nakon II. svjetskog rata. No, puno je ratnih zločinaca koji će izbjeći ruku pravde. Svakoga dana vidim oko sebe neke od njih, (živim u Zemunu), mnogi se hvale svojim "podvizima" u Hrvatskoj, ali se ne odriču kockastih putovnica. Može Srbija dobit status ne znam čega! U njoj će uvijek dominirati primitivizam, nerad i lupeški mentalitet, a već danas najveći broj Srba ne želi EU. Vidi se to na svakim izborima, budući profašističke partije tipa SRS ili DSS redovito dobivaju više od 60 posto glasova. EU? Nikada!

Taurunum

Tko je glasao

Dobra analiza. Dodajem još

Dobra analiza.

Dodajem još jednu pararelu - prepuštanjem nečega, što već sada ne kontroliše (i. e. Kosova), Srbija si diže cijenu, te - moguće - kupuje ulaznicu u EU, odnosno barem za početak pregovora.

Uz to, Srbija se rešava demografskog poraza - sječam se, kako sam krajem 80 - ih u kasarni Dušan Ćorković, Borongaj, čitao u Narodnoj Armiji objavljenu studiju, da će godine 2.000 više od polovinu regruta u JNA činiti Albanci. Aplicirajte sad to na veličinu Srbije, a ne tadašnje SFRJ i eto vam jednog od važnih, ali prešućenih odgovora.

Što se ZERP - a tiče, Hrvatskoj je vreme otišlo najkasnije u godini 2004, kad je Hidajet potpisao. Time je Hrvatska sama pristala, da ZERP neče proglasiti bez dogovora. Oblik obaveze nije toliko bitan, koliko sama obaveza - EU ipak temelji na nekakvom kompromisu, što jednostrano proglašenje, odnosno stupanje ZERP - a na snagu - nije.

Sanaderu je to jasno, ali će ga puno stajat, da lekciju nauče i u HSS - HSLS. Ostali u ovom trenu nisu ni važni.

Pozdrav iz Ljubljane.

Tko je glasao

jedna od kvaka u cijelom

jedna od kvaka u cijelom procesu je da na Kosovu, među albanskom političkom elitom, nema niti malo razumjevanja političkih i svih drugih procesa u demokracijama. da se mene pita i da imam bilo kakvog utjecaja na albansku stranu, savjetovao bi ih da kažu da ne žele neovisnost i da se, u punom smislu, vraćaju u politički život Republike Srbije. to, konkretno znači, da sudjeluju na predstojećim predsjedničkim izborima na kojima bi, s obzirom na demografiju i pristup glasovanju, gotov sigurno pobjedio njihov kandidat u prvo izbornom krugu. osim toga, s obzirom na brojnost, slijedeći saziv Narodne skupštine RS bi brojao 60tak albanskih poslanika. u koalicji s radikalima ili bilo kim tko bi im osigurao toliki broj ruku, mogli bi vladati Srbijom. zamislite ministra unutarnjih poslova Agima Cekua, da ne govorim o tome da bi si, u Narodnoj skupštini Republike Srbije mogli izglasati neovisnost.

Novo vrijeme
novo.vrijeme@gmail.com

-----
http://strategopr.biz/
objectives strategy tactics

Tko je glasao

zanimljiva paralela nadam se

zanimljiva paralela

nadam se da će zerp ipak biti proglašen i da ćemo zajedno proći sve konsekvence te odluke, mislim da smo to zaslužili svi zajedno

Tko je glasao

Ja sam se još uvijek

Ja sam se još uvijek spreman kladiti da drivo neće imati hrabrosti proglasiti ZERP ako kojom nevoljom ipak postane premijer.

Tko je glasao

Cudim se vama Ivane.Pa on

Cudim se vama Ivane.Pa on nikada nije ni imao namjeru provesti ZERP.

Tko je glasao

Koliko znam ZERP je

Koliko znam ZERP je proglašen, samo 1. siječnja 2008. stupa na snagu. Dakle, bila bi riječ o odluci o neprimjenjivanju ili tako nekako. 'Ako kojom nevoljom ipak postane premijer', a to se može dogoditi i nakon 1. siječnja, onda bi ZERP stupio na snagu u 'interregnumu', prije nego se drIvo vrati 'za kormilo'. Onda on ne bi bio 'kriv' prema EU, a domaća javnost zadovoljna (ali samo nakratko, poslije bi opet trebalo 'polizati').

ragusa

Tko je glasao

A zakej nebi i mi

A zakej nebi i mi upotrebljavali trikove zapadne Evrope. Kolko put su oni nas pre veslali.

Tko je glasao

A koliko buju nas tek još

A koliko buju nas tek još preveslali?

Tko je glasao

Sve zavisi od nas i onih

Sve zavisi od nas i onih koji buju osnovali vladu. Ja sam u glavnom znatiželjan i to fest.

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najviše ocijenjeni članci

Najčitaniji članci