pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Odluku o proglašenju ZERP-a (Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas) donio je Hrvatski sabor u listopadu 2003. godine na prijedlog koalicijske Vlade. ZERP je aktivirao ekološku i ribolovnu komponentu gospodarskog pojasa, ostavljajući samo korištenje energije valova i postavljanje umjetnih otoka izvan obuhvata odluke. Početak primjene ZERP-a oročen je za listopad 2004.

Tada su govorili:
Ivo Sanader (tada predsjednik najveće opozicijske stranke, govoreći kako ZERP nije dovoljan i kako treba proglasiti isključivi gospodarski pojas i kako treba raspisati referendum): "Europska unija ne može vršiti pritisak, ovo s punom odgovornošću kažem, ne može vršiti pritisak na Hrvatsku da ne proglasi gospodarski pojas jer je to utemeljeno u Konvenciji o pravu mora koja je starija od svih odluka Europske unije."; "…hajmo prenijeti ovu odluku na hrvatske građane pa neka se referendumom u iduća dva tjedna odluči što hrvatski građani o tome žele."; "Nećemo glasovati za ovo što nije ni isključivi gospodarski pojas, niti ono što je Vlada izvorno predložila u svom dokumentu, a dakle nekakva ekološko-ribolovna zona. Naš obični čovjek bi rekao dobili smo neki bućkuriš tipični proizvod starog poznatog hrvatskog nagodbenjaštva i nagodbenjačke politike."
Vladimir Šeks (predsjednik kluba zastupnika tada oporbenog HDZ-a, replicirajući zastupniku Trconiću): "…nisam rekao da ćemo glasati za ovog čudnovatog kljunaša koji je na kraju izašao, ja sam naveo da ćemo glasovati za prijedlog odluke o gospodarskom pojasu…"

Pod pritiskom zahtjeva iz Bruxellesa, HDZ u lipnju 2004. godine mijenja svoj stav o ZERP-u. Tada za HDZ ZERP prestaje biti nedovoljno snažan instrument, pa HDZ-ova Vlada predlaže, a Sabor donosi odluku kojom se i takav "slabi" ZERP prestaje primjenjivati na države članice EU-a do sklapanja Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu. Tako ZERP vrijedi za moćnu crnogorsku, srbijansku i albansku flotu, a ne primjenjuje se za talijansku i slovensku. Time talijanski i slovenski ribarski brodovi mogu slobodno loviti u području našega ZERP-a, bez mogućnosti nadzora od strane hrvatskih inspekcija, te bez obveze poštivanja hrvatskih propisa o vremenskim i sezonskim ograničenjima ribolova, ribarskim alatima, vrsti, veličini i količini ribe koja se može loviti, te snazi i veličini brodova koji mogu loviti. Naši ribari su tako diskriminirani, jer za njih u ZERP-u vrijede svi hrvatski propisi o ribarstvu. Suspenzija ZERP-a za članice EU predstavljena je tada kao nužnost (!?!) zbog dobivanja statusa kandidata za članstvo u EU.

Tada su govorili:
Andrija Hebrang: "Mi smo tražili gospodarsku zonu, a sada nećemo niti ribolovno ekološku, pa upravo zato što gospodarsku nismo donijeli i nismo je odmah stavili na snagu danas raspravljamo o toj odluci da jesmo onda o njoj ne bi raspravljali."
Florijan Boras: "Pojam ekološko-ribolovnog pojasa ne znači ništa, nepoznanica je u međunarodnom pravu i oko toga su prijepori i u struci i u praksi i takvom odlukom nije ništa zaštićeno jer se tu radi o čudnovatom kljunašu i ničemu drugome."
Ivo Sanader: "I jučer i danas i prije 15 godina ova stranka kojoj sam ja na čelu govori jedno te isto." (op. a.: moš' mislit!)

Digresija:
Ta rasprava 3. lipnja 2004. godine je zanimljiva i stoga što su se tamo dogodile dvije poznate pikanterije:
1. Upravom prigodom ove rasprave, Andrija Hebrang je izjavio svoju poznatu i već legendarnu rečenicu: "Ja ne lažem niti izgovaram laži, samo povremeno govorim neistinu, a to je puno pristojnije."
2. dr. Ivo je u sumnjivom stanju nakon druženja po vinskim podrumima Požeško-slavonske županije, iznerviran cijelodnevnom raspravom, došao u poslijepodnevnim satima u Sabor i prostački izvrijeđao sve redom, načinom i stilom koji niti najmanje ne pristaje hrvatskom premijeru.

U listopadu 2006. godine HDZ ponovno mijenja stav o ZERP-u (sad već treći puta) i sada traži politički konsenzus svih stranaka za aktiviranje ZERP-a i za članice EU.

Onda je u javnosti isplivalo ono što je dr. Ivo tajio od hrvatskih građana skoro 6 mjeseci: državni tajnici za vanjske poslove Hrvatske, Italije i Slovenije, te predstavnik EK, potpisali su u lipnju 2004. godine Usuglašeni zapisnik. U Usuglašenom zapisniku, hrvatska Vlada se obvezala da do sklapanja Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu, Hrvatska neće mijenjati postojeći režim suspenzije ZERP-a za države članice EU. Bez obzira na razlike u tumačenju međunarodno-pravne obveznosti Usuglašenoga zapisnika, ostaje činjenica da je time Vlada neovlašteno preuzela ovlasti Sabora, te samovoljno pristala na produžavanje suspenzije ZERP-a na neograničeno razdoblje, iako je znala ili je trebala znati da se Sporazum o partnerstvu u ribarstvu s EU nikad neće potpisati, jer EU ne potpisuje takve sporazume s državama kandidatima za članstvo!

Dr. Ivo ne samo da gubi vjerodostojnost u pitanjima ZERP-a (to da stalno mijenja mišljenje i nije neka novost!), nego gubi i živce u odnosima s EU. Neprimjereno i neodgovorno javno komunicira (da ne kažem da se opet prostački poaša!) s voditeljem Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj i optužuje ga za otkrivanje i pogrešnu interpretaciju Usuglašenoga zapisnika iz lipnja 2004. godine. Takvim prebacivanjem odgovornosti na druge i skretanjem pozornosti sa svojih očitih političkih i diplomatskih promašaja, premijer ugrožava ukupno ozračje partnerskih odnosa s EU, te time i ozračje u kojima se vode pristupni pregovori. Nažalost, za očekivati je da će u predvidljivim pokušajima da ipak smiri tenzije u odnosima s EU, premijer sada biti još skloniji popuštanjima u pitanjima ZERP-a.

Nagradno pitanje: Tko je sad u cijeloj priči čudnovati kljunaš?