Mislim na Austriju. I dokumentiram to ovom slikom:
Klikom miša uvećajte slike!!
Austrija je prva demokratska zemlja koju sam upoznao kad sam otišao na studij u Beč. Prvo vrijeme sam se svemu čudio. Ljepotama Austrije. Pristojnim profesorima i asistentima na Akademiji. Načinu ophođenja. Od ljubim ruke do djeljenja titula svakome.
Hrvatska je po svom društveno-političkom profilu vrlo slična Austriji. Austrija je naime puna škandala, tračeva, podvala, rastava i sastava.
Još kao studenti smo se šalili da su Austrijanci najpametniji narod na svijetu: uzeli su Nijemcima Beethovena a za uzvrat im dali Hitlera.
Tokom godina uvidio sam da su Austrijanci iz cijele svoje povijesti, iz svih svojih prirodnih ljepota, ali i iz svojih mana i nedostataka uspjeli napraviti biznis. O svemu postoje priče, pa makar izmišljene, sve je usmjereno na turiste, na strance koji baš i ne mogu svaku tvrdnju turističkog vodića provjeriti. Tako u Beču postoji najmanje pedesetak Beethovnovih kuća. A valjda se čovjek selio svaki mjesec.
Kulturna baština Austrije je tako velika da od nje pola države sasvim dobro živi. A uspjeli su, usprkos ratom razrušenoj zemlji, i u gospodarstvu i u školstvu itd.
Dakle u Austriji je sasvim legalno biti optimist. I ugodno je živjeti. I uživati u životu. To, specijalno to, znade malo tko kao Austrijanci. Pa tako sanjaju o tome da će biti nogometni prvaci svijeta (vidi sliku gore).
Ne bih ovaj dnevnik pisao da večeras u Državnoj operi u Beču nije Opernball (svečani ples u operi). Društveni vrhunac austrijske godine.
Opernball u Državnoj operi. Svečani ulazak debitanata.
Zahvaljujući bogatim Nijemcima, našim prijateljima, moja supruga i ja smo bili na tom Opernballu nekoliko puta. Same ulaznice i nisu toliko skupe. Ali već oprema (obavezan frak za muškarce i duga večernja haljina za žene) je skupa a tek rezervacija stola (nije uključeno u cijenu ulaznice) pa onda konzumacija, tu se onda trošak penje u vrtoglave visine. Moja supruga i ja si nikad to ne bi mogli priuštiti. Ali zabava je fenomenalna. Kad se inače čovjek nađe u situaciji da pleše valcere a da mu sviraju Bečki filharmoničari?
Dakle, ima barem jedna zemlja, ne tako daleka, gdje ljude ne more silne brige koje more nas. Gdje je dopušteno opustiti se i zabaviti a da odmah netko ne skače i protestira ili zanovjeta.
Za mog života, bojim se da Hrvatska neće stići u te bezbrižne vode. Zato to želim vama mlađima.
Neovisni, ali ne i neutralni
Komentari
Gospon Cerovac, koliko god
Gospon Cerovac, koliko god poznajete Beč, moram vam reći da Beč nije Austrija. Vi je prvenstveno gledate kroz jednu visokourbanu sredinu duge kulturne i političke povijesti, a ostatak zemlje je stubokom različit (pogotovo alpske države).
Razlog mojih posjeta Austriji je najčešće skijanje. Zagrijan sam skijaš od malih malih nogu, a austrija nam je bila destinacija u 2 od 3 skijanja. Poslije nje Italija, a par puta sam bio i u Francuskoj i Švicarskoj (vikende u Sloveniji ne brojim, a Šara je već daleko vremenski iza nas).
E sad. Koliko puta sam bio šikaniran kao jugić pa sad ex-jugić, nisam u stanju nabrojiti. Doživio sam zadnjih godina i pozdrave Heil Hitler i Heil Heider, okretanje leđa na pitanje na njemačkom s neaustrijskim naglaskom (naglasak mi je pravi švapski, a izgled odaje da nisam od tamo)... Upoznao sam mnogo ljudi s područja ex-yu (najviše bosna) koji rade tamo od jutra do mraka, čisteći apartmane, vodeći pansione, ribajući klozete i eventualno šankirajući, i vidio kako se gazde austrijanci odnose prema njima kao prema životinjama. Zar je nedostatak obrazovanja (objektivan) i nesretni splet ratnih događanja na koji ti jadni ljudi nisu nikako mogli utjecati razlog da ih se prezire?
A ti isti autohtoni Austrijanci iz alpskih visoravni na 1800m koje izgledaju kao da su ih otkrili negdje na kraju 19st, a da dotad nisu vidjeli civilizacije, ubiru pare samo vlasništvom. Vjerujte mi, ne rade oni već uvoze 80% radne snage i žive od njihovog rada. To me samo po sebi ne smeta, ali rijetki pokazuju imalo poštovanja prema svojim bližnjima od kojih itekako dobro žive.
Čast iznimkama, ja ih zovem "sedežničari" (aluzija na naše svjetioničare) koji na skijalištima rade ali i s razumijevanjem guštaju u samoći cjelodnevnog rada okruženog bjelinom na 2400mnm
Kako komentari na mojim
Kako komentari na mojim dnevnicima obično krenu neobičnim smjerom, zahvaljujući redovitim intervencijama Kanađana i Švaba hrvatskog porijekla te mutantima bijesadrugog, pa kad je sve vic, evo i jednog iz moje mladosti:
Ušao umirovljenik u tramvaj. Jedan student je ustao i prepustio mu mjesto. Na to je penzić od iznenađenja pao u nesvjest. Kad se oporavio i sjeo, rekao je studentu "hvala". Na to je student pao u nesvijest.
Ja mislim da Hrvatska s
Ja mislim da Hrvatska s ovakvim mentalnim sklopom kakav ovdje dominira nikad neće postati "nova Austrija". Ovo je ipak zemlja u kojoj:
a) za zapošljavanje i napredovanje na poslu nije bitno koliko znaš, nego koga poznaš, odnosno, jesi li član neke stranke, imaš li negdje nekog prijatelja, susjeda, rođaka i sl. Nemojmo se zavaravati, tako nije samo u državnim i javnim službama, nego i u privatnom sektoru, a pojava se zove nepotizam. To nije toliko stvar politike, koliko mentaliteta, koji je jako, jako daleko od onog austrijskog.
b) hrvatsko je društvo krajnje netolerantno prema svakom tko je na bilo koji način drukčiji. A, takav način shvaćanja rađa prosječnost, jer je pripadnost mainstreamu jedan od kriterija da bi uopće u društvu "prošao". Svi "drukčiji" su jednostavno suvišni i zgurani na marginu društva.
c) korupcija je ovdje posve normalna stvar, kao piti vodu. Čak i običnom, prosječnom čovjeku potpuno je normalna stvar da nekoga treba (malo?) "podmazati" da bi se nešto dobilo.
d) obrazovna struktura ljudi u Hrvatskoj izrazito je loša. Puno je funkcionalno nepismenih (što ne znači i da je puno analfabeta, dakle, onih koji ne znaju pisati i čitati; njih je par postotaka!). A takva situacija samo generira nove uprosječene i umrtvljene građane, masu koju je lako zaluditi i objasniti joj što i kako treba misliti.
e) Hrvatskoj kronično nedostaje vizija što i kako hoće. Ni prosječan čovjek ovdje zapravo ne zna kako se vidi za koju godinu.
Mi smo po svemu tome puno sličniji Turskoj nego Austriji. Na žalost! Zato nam tako i ide. Iz moje perspetkive, Austrija izgleda kao ultra sređena država (često sam tamo i mislim da je prilično dobro poznajem). Iako i ona ima svojih mana, kojih su i neki Austrijanci svjesni.
KAd ga već nema doma, dobro
KAd ga već nema doma, dobro je da je optimizam u susjedstvu - nije predaleko, možda navrati i k nama.
Pri ovom ne pokušavam umanjiti vremensku dimenziju (rado bih, ali ne ide!).
Ragusa, Ja sam 66-e otišel
Ragusa,
Ja sam 66-e otišel u Njemačku i napustil jedan kulturni grad u kojem se je moglo iti u razna kazališta, komedije i čak je u Ilici bil i kabare.
Bilo je puno kina i plesnjak na svakom koraku.
Ljudi su bili kulturni i školovani u tom gradu, pozdravljalo se je isto sa ljubim ruke i u tramvaju su mladi skakali sa stolca radi prepuštanja starijima mjesto za sjedanje.
Isto su se ponašali i muškarci kad je bila u pitanju jedna žena.
slobodno pitaš i Frederika koji je studiral u Zagrebu.
Kad sam došel na taj famozni zapad sam bil razočaran, jel toga svega nije bilo.
Zbog čega je sad u Zagrebu tak nek se svaki za sebe pita i donese svoje mišljenje.
Znam Skviki. I u Dubrovniku
Znam Skviki. I u Dubrovniku je bilo slično. Plaćamo danak 'novom vremenu'.
Ovi na zapadu su ga platili prije nas. Lijepo je Hanhan naveo uzroke.
Što se autobusa i mene tiče - tu se ništa nije promijenilo. U ono vrijeme (srednja škola, fakultet) obično sam stajao na nogama, ne bih niti sjeo. A ako bih i sjeo, redovito bih puštao druge da sjedu, ne samo starije, nego i cure, vršnjakinje. A ništa se nije promijenilo, jer i sad stojim na nogama, nitko me ne pušta da sjednem. Obično je to tako, srećom još me ne pogađa.
Postoje raznorazni razlozi,a
Postoje raznorazni razlozi,a neki od glavnih smatram pretezito:
Rat,
- koji je u pocetku stvorio despotsku, a kasnije politicko-mafijasku vlast,
- koja se sakupila nemoralne, nekulturne, nepismene, nesposobne ulizice ukljucujuci raznolike oportuniste,
- koji su u potpunosti negativno utjecali na moral i socijalni standard naseg stanovnistva,
- pojave koja je dovela do promjene strukture stanovnistva (imigracija iz nepozeljnih i neprosperitetnih podrucja (ruralna) u pozeljnije sredine (urbane), a velika vecina educiranih (iz urbanih sredina) se uputila dalje u inozemstvo u potragu za boljim zivotom.
Promjene generacija,
- koje su popracene sve brzem napretku novih tehnologija,
- u trenutcima u kojima Svijet sve vise i vise postaje globalnim selom;
- u kojem su nase nove generacije sve vise izlozenije raznoraznim medijima, internetu i televizijskim "porukama" koje mogu imati pozitivni i negativni ucinak.
Medjutim osnovna pravila kulturnog ponasanja prvenstveno dolaze od samih roditelja te zatim iz vanjske socijalne sredine (S kim si, takav si). Osim toga to takodjer ovisi i o samim pojedincima.
Ne znam po kakvim se sredinama kretao nas "Zelenko", no moram priznati da je ozracje takavog kulturanog respekta prevladavao cak i u osamdesetim.
Live Free or Die !
Hanhan, ovo si odlično
Hanhan, ovo si odlično 'posložio'.
Jedino mi se čini da treba dodati i uvoznu 'kulturu', pri tom mislim na ono što se često vidi u američkim filmovima. I televizija je učinila svoje.
Pogledajmo samo situaciju u školama. Kako smo se mi odnosili prema nastavnicima, a kako je tim ljudima danas?
Hanhan, Ja sam te osobine
Hanhan,
Ja sam te osobine još videl kod zagrebačke mladeži još i za vrijeme domovinskog rata.
Vidis, ja sam ih takodjer
Vidis, ja sam ih takodjer uocavao u to vrijeme, ali puno puno rjedje...
Live Free or Die !
u tramvaju su mladi skakali
u tramvaju su mladi skakali sa stolca radi prepuštanja starijima mjesto za sjedanje.
Hm, to mi nekako liči na urbanu legendu. :) Uvijek stari pričaju mladima: "Kad sam ja bio mlad, mi smo poštovali starije!". Tako je valjda pričalo i Starije Kameno Doba, kad ga je smijenilo Mlađe. :))
Mada, meni se jedna cura jučer digla u tramvaju. :(
Zoran Oštrić (Zelena lista)
ja sam cura koja se uvijek
ja sam cura koja se uvijek ljudima diže u tramvaju (čak kod trešnjevačkog placa i "preventivno" ;)), iako mi se jednom dogodilo da mi je na faksu gadno pozlilo tako da sam krenula doma, ali mi je bilo toliko loše da sam jedva uspjela ući u tramvaj, i to ne na prvi koji je došao nego na pitaj boga koji; bila sam bijeda ko kreč i nisam mogla stajati uopće nego sam čučala (!!!) u tramvaju od Trga maršala Tita do trešnjevačkog placa pored punog tramvaja ljudi u kojem se nitko nije udostojio pitati jel mi dobro i ponuditi mi možda mjesto. bila sam taj dan kad sam se kasnije oporavila strašno ljuta i obećala sebi da se više neću dizati ni-ko-me, ali ipak skoro svaki dan kršim to svoje obećanje.
ipak se moram zapitati da li stvarno ljudi "in general" zaslužuju da im se ustanem jer vjeruj mi, svaki je starac kad se vraća s placa u boljem stanju nego što sam ja tog dana bila.
Imam vrlo slična iskustva
Imam vrlo slična iskustva dok sam se u visokom stadiju trudnoće vozila u tramvaju.
Na kaj to tebi sliči je
Na kaj to tebi sliči je meni sve jedno i prepuštam tebi tvoje mišljenje. Slobodno nazovi mamu kak si več napravil i pitaj ju kak je bilo.
Ja znam da je tak a znaju i moji vršnjaci.
Skviki, ma sto se osvrces na
Skviki, ma sto se osvrces na takve? Oni su previse zeleni. Izvana, unutra su truli.
Pavle, Ne osvrčem se ja na
Pavle,
Ne osvrčem se ja na njih, nego na ono kaj delaju.
Koji put se razigraju s loptom i mora neko stat na tu istu, jel kad lopta preveč leti stradaju i stakla na kuči.
Može dojt do propuha.
Moji vršnjaci kažu:"E, to
Moji vršnjaci kažu:"E, to ti je prvi znak da si star!"
Opet vidim da se razbija
Opet vidim da se razbija medjugeneracijska solidarnost :(
Sudeci po svemu ovdje...... izgleda mi tako da drustvo opcenito ide u krivi smjer i to vec duze vrime.....
Cak moram se i sam pozaliti da moje najstarije dite koji je u 3 razredu ima ogromne shokove u skoli i kod kuce... mi ga ucimo jedno a drustvo ga tjera na nesto drugo....
osobno ga pokusavam nauciti (ponekad imam osjecaj da ga moram tjerati) da triba postivati starije kao i dame naravno..... a u skoli je utjecaj totalno kontra..... i nitko ziv od nastavnika da nesto pokusa poduzeti kako bi se to okrenulo na bolje.
Necu o tome jesu li drzavne skole lose ili ne a osobno sam isao u privatnu katolicku skolu i moram priznati da je i tada nasa generacija bila dosta okrutna prema drugima! a kada ja kazem da su djeca danas stvarno otisla tri koraka dalje od nas onda vidim da nece ovo valjati...... ponekad mi se cini da samo prepoznajemo uzroke npr. rat.... a nikada ne pokusavamo kao drustvo izljeciti ono sto je bolesno.... mozda nam je borba za zivot danas jedino sto moramo prezivjeti a ne jos da razmisljamo o tome tko postuje bonton ili kulturu nase nacije i slicno!
Kamo ovo vodi? Budemo vidjeli!
a mozda i ne budemo!
Kako god bilo .... ovo je dosta teska tema i tesko je biti objektivan.... i to najvise zbog razlike u generacijama!
npr. moj pokojni otac mi je znao pricati o tome kako su bombe rastavljali i prodavali kremene Nijemcima! on je bio 1930 god. a ja sam opet kao dijete radio neke stvari koje u njegovo doba nisu bile zamisljive (1974 godiste) ....
Vjerujem u to da ako se popravi situacija u drzavi (ekonomski) da ce se i dosta toga popraviti i na ovom frontu o kojem ovdje pricamo. Kao sto kazu lako je biti lovac ako imas para..... ako nemas onda si krivolovac!
Jaksa
Otac sam a i deda. Odgajal
Otac sam a i deda.
Odgajal sam svoje kčeri i gledam kak ona odgaja svoju djecu.
Gledam i ne mješam se jel nisam dozvoljaval mješanje u moj odgoj djece. Vidim puno paralele u onom kaj sam ja prakticiral i kak to moja kčer radi.
Znam dobro gdje sam ja grešil i kad moja kčer to isto napravi, ja joj skrenem pažnju na to. Podsjetim ju kak sam ja to njoj napravil i pitam us put jel je misli da je to bilo u redu.
Čul sam puno pohvala na račun moje djece i sad to isto čujem o mojim unucima.
Nikad nismo doma govorili o drugim ljudima negativno a bogme ne ponižavajuče.
To sam sad spomenul zbog toga jel sam primjetil u više slučajeva da se negativno govori o drugim ljudima iz susjedstva pred djecom.
Kolko put sam čul rječi:
Pusti staru budalu, taj nije normalan.
Imaš sutra u
Imaš sutra u Varaždinu:
http://www.varazdin.hr/vijesti/2007/20080117_sjajnibalgrada.html
Ja sam premalo mlađi i
Ja sam premalo mlađi i sumnjam da ću ja to doživjeti , pa se pridružujem željama onima više mlađima.