Zemlja čudesa,

• Dnevnik Mirtaflora - Uto, 14/02/2012 - 10:13
• Glasujte
  34 Up Down
• Komentari 27 dodaj komentar

Zemlja čudesa

Nas stanovnike zemlje čudesa u posljednje vrijeme pogodilo je puno raznih i neugodnih događaja, počevši od snježne blokade cijele zemlje, uvođenja PDVa od 25% za koje bajni ministar financija SLinić tvrdi da neće povećati cijene i srušiti ionako nizak standard građana, razna rezanja sredstava po ministrastvima, otkrića serije kostura po ormarima i niza dugova u ministarstvima vlade bivše PMinistarke, predstavljanje proračuna i sve one druge vijesti iz nesvijesti moguće jedino u zemlji čudesa.
Pa smo se beskrajno sprdali na račun Keruma & sister koji su proglasili snježni neradni dan za sve osim Kerumove dućane. Poplavila nas je serija karikatura na račun ovog ridikuloznog dvojca, a masovno zajedno sa Splićanima potpisujemo peticiju za opoziv šerifa Keruma sa mjesta gradonačelnika.
No to nije sve. Nikako, ta gdje bi mi prošli sa tako malo loših vijesti i događaja.

Najprije smo sudjelovali u akciji protiv SOPAi PIPA zakona, pišući zajedno sa 13 milijuna ljudi senatorima, te je ostvaren najveći prosvjed ikada, pa se odustalo od zakona. Zasada.

Slijedi copy/paste pobjedničkog maila koji sam dobila za pismo senatoru iz Hrvatske:

"Hi everyone!

A big hurrah to you!!!!! We’ve won for now -- SOPA and PIPA were dropped by Congress today -- the votes we’ve been scrambling to mobilize against have been cancelled.

The largest online protest in history has fundamentally changed the game. You were heard.

On January 18th, 13 million of us took the time to tell Congress to protect free speech rights on the internet. Hundreds of millions, maybe a billion, people all around the world saw what we did on Wednesday. See the amazing numbers here and tell everyone what you did.

This was unprecedented. Your activism may have changed the way people fight for the public interest and basic rights forever.

The MPAA (the lobby for big movie studios which created these terrible bills) was shocked and seemingly humbled. “‘This was a whole new different game all of a sudden,’ MPAA Chairman and former Senator Chris Dodd told the New York Times. ‘[PIPA and SOPA were] considered by many to be a slam dunk.’”

“'This is altogether a new effect,' Mr. Dodd said, comparing the online movement to the Arab Spring. He could not remember seeing 'an effort that was moving with this degree of support change this dramatically' in the last four decades, he added."

Tweet with us, shout on the internet with us, let's celebrate: Round of applause to the 13 million people who stood up - #PIPA and #SOPA are tabled 4 now. #13millionapplause

We're indebted to everyone who helped in the beginning of this movement -- you, and all the sites that went out on a limb to protest in November -- Boing Boing and Mozilla Foundation (and thank you Tumblr, 4chan)! And the grassroots groups -- Public Knowledge, Electronic Frontier Foundation, Demand Progress, CDT, and many more.
#SOPA and #PIPA will likely return in some form. But when they do, we'll be ready. Can you make a donation to Fight for the Future, to help us keep this fire going?

We changed the game this fall, and we're not gonna stop. $8, $20, every little bit helps.
13 million strong,
Tiffiniy, Holmes, Joshua, Phil, CJ, Donny, Douglas, Nicholas, Dean, David S. and Moore... Fight for the Future!

P.S. China's internet censorship system reminds us why the fight for democratic principles is so important:

In the New Yorker: "Fittingly, perhaps, the discussion has unfolded on Weibo, the Twitter-like micro-blogging site that has a team of censors on staff to trim posts with sensitive political content. That is the arrangement that opponents of the bill have suggested would be required of American sites if they are compelled to police their users’ content for copyright violations. On Weibo, joking about SOPA’s similarities to Chinese censorship was sensitive enough that some posts on the subject were almost certainly deleted (though it can be hard to know).
...
After Chinese Web users got over the strangeness of hearing Americans debate the merits of screening the Web for objectionable content, they marvelled at the American response. Commentator Liu Qingyan wrote:

‘We should learn something from the way these American Internet companies protested against SOPA and PIPA. A free and democratic society depends on every one of us caring about politics and fighting for our rights. We will not achieve it by avoiding talk about politics.’""

Zatim Acta sporazum koji prijeti cenzurom voljenog nam slobodnog interneta.
Pa je i PRH dodao svom imageu tamnih mrlja podržavši ACTAu navodno radi autorskih prava, a ne videći da se iza toga krije cenzura i kontrola interneta i ugrožavanje slobode govora.
Pa smo ga izkritizirali po Facebooku, prosvjedovalo se po velikim gradovima protiv ACTAe i nosili transparente „Ivo, Tvoju glazbu ne bi skidali“.
Tako nam je omiljeni prezidente ispao blesav, što je svakako bolje nego da je ispao iz vlaka.

Pa su nam Gazimir i Vesnica pokušali uvaliti kukavičje jaje zvano Ferenčak u NO JANAFa, no nakon brojnih kritika, ZM. PMinistar smijenio je osuđenog lopinu, a ovaj bajni dvojac mrtav hladan izjavio kako vjeruju u nevinost osuđenog Frenčaka.
A da podsjetim, taj je bajni poduzetnik Ferenčak devedesetih radove na obnovi Podunavlja, naplatio zdravim i većinskim paketom dionica „Rijekakina“, moje bivše firme. Zatim je te dionice prodao mladom Košutiću, unuku Tukija i vlasniku Kinematografa, te su nas onda ucjenjivali filmovima i dvoranama, te raznim smicalicama, mogućim naravno, jedino u zemlji čudesa.

Vijesti iz nesvijesti, delirium tremensa i alkoholnih halucinacija stižu nam iz stožera lešinarskog jata ili Haharsko Drapačkog Zdruga, gdje je sve u rasulu i kaosu, a šestoro kandidata natežu se oko predsjedničke funkcije kao gladni vuci oko plijena.
Danas čitam u Globusu kako nam je Yaca, grofica od broševa i sađenja kamena temeljaca širom zemlje usamljena i tužna, te kako su se protiv nje pobunili i urotili upravo oni kojima je donijela najviše koristi.
Pa sirota stalno ponavlja „Zar i ti, sine Brute?“ Te kako je jadna i ima malo šanse za pobjedu ( koga je to, dovraga, briga), no to je ne sprečava da uletava novinarima u kadar, grebe se za medijsku pažnju i kao šefica najvećeg dijela oporbe trabunja gluposti i proziva vladajuće za iste stvari koje su sami još gore i okrutnije radili.
A USKOK diže dvije optužnice protiv sirote dame od bjeloglavog supa, te još jednu protiv horde razbojnika uz nju, ao bjeloglavom supu Sankiju da ne govorimo.
Evo, dođe mi da se rasplačem zbog te tužne sudbine te nekada bahate i raskokodakane, nasmiješene dame.
No tako je to, ako siješ vjetar požanješ oluju ili podsmijeh i okrutno sprdanje.

A ima i još gore. Svi ćemo podnijeti štednju, rezanje sredstava za razne resore, platiti veći PDV, kupovati sve po višim cijenama, siromašnije živjeti, ako je to uopće moguće, a samo će Crkva zadržati 300 milijuna i možda dobiti i više.
Tako pored toga što su se na muci građana obogatili tajkuni, mafiozi, lopine, krimosi i popovi, sada će ove tuste, pohlepne guske biti još bolje tovljene.
Naivno je misliti da će zbog toga podržavati vladu i KK, i dalje će ih prozivati sa oltara i spletati se sa najgorim ološem tipa banditić & co.

I što je sada nama građanima ove krasne zemlje čudesa preostalo, sada kada nas svakodnevno pogodi neko novo čudo ili šok, jer i čuda se događaju zar ne?
Što mi možemo učiniti kako bi podnijeli ove udare na standard, živce i mentalno zdravlje, koje još uvećava „javna“ HTV kuća svojim shit & kičeraj programima za zaglupljivanje utučenog, apatičnog i depresivnog građanstva.

Možemo očajavati, ili se prepustiti apatiji i depresiji, možemo udariti brigu na veselje i zamisliti kako se ovo događa drugima, možemo se sprdati do besvijesti sa diletantima pripadnicima političkih elita, koji nikako da skuže da smo mi poslodavci, a oni zaposlenici na određeno vrijeme.
Možemo izlaziti na prosvjede, u svakom gradu osnovati Građansku akciju, kao ona u Zagrebu, možemo se ujediniti kao građani i boriti se za dobrobit svih građana.

Karneval je, ovaj riječki, treći na svijetu, a karnevali su i širom zemlje čudesa, možemo se maskirati, pa se zabaviti kao u priči.
U stvarnosti su maske odavno pale, obrnute su vrijednosti naglavce, korumpirani političari i tajkuni i suci i policajci i građani; pa što gore tim više kotira na drštvenoj ljestvici, postaju celebovi i slave ih žuti mediji; bolesno i čudesno društvo, bez svijesti u nesvijesti koja vlada godinama u zemlji čudesa.

Vjerojatno će svatko od nas izabrati kako se nositi sa još nekoliko mršavih godina u kojima ćemo jedva spajati kraj s krajem i preživljavati od mizernih plaća, odričući se neprestano u ime neke nepoznate budućnosti, čekajući je kao ozebao Sunce i neznajući hoćemo li je upoće dočekati mi ili tek naša djeca.
I kada ju napokon dočekamo, mislim tu svijetliju budućnost, hoće li ona stići na vrijeme ili će, sorry, biti već prekasno.

No ja sam ipak skeptik optimist.
Bilo nam je loše i teško i prije, no preživjeli smo svatko najbolje zna kako je to uspio.
Sumnjam u dobre namjere i pozitivne poteze vladajućih, a sumnja nas pokreće kako bismo i sami djelovali, kako bismo sami pronašli način kako ostvariti bolji život, dok još možemo znamo i hoćemo, kako bismo živjeli dostojnije čovjeka, a ne kao dosada u vječnom strahu od gubitka posla, ovrhe, bankrota, od bezobzirnosti onih koji vladaju, umjesto da služe narodu.

Trgnimo se iz apatije, nitko nam neće pomoći, ne učinimo li to sami.
Udružimo se, ujedinimo dignimo svoj glas, izađimo na prosvjede, napišimo slobodno svoje mišljenje ili ga izrecimo, jer osim Hrvatske, dobili smo i slobodu govora, a od nje ne smijemo odustati.
Ujedinimo se i shvatimo da je opće dobro i dobro radi dobra samoga naš cilj, te dobrobit svih građana.
Ne dopustimo da nas zaglupljuju i dijele, i truju kako bi nad nama lakše vladali ili nas kao dosada pljačkali.
Ujedinjeni možemo sve, možemo pokrenuti promjene na bolje.
A promjena neće stići dekretom vladajućih, već činom ujedinjenja svih građana, borbom za dobrobit svih, a ne kao dosada za dobrobit interesnih grupa.Te će se pokrenuti nezaustavljivi proces ozdravljenja društva i stvaranja boljeg života za sve građane.

Možda ovo zvuči naivno i idealistički i kao nemoguća misija.
Pođimo od sebe samih, kao što i ja polazim od sebe. Mijenjajmo sebe nabolje, teško je ali ne i nemoguće.
Izađimo iz svojih sigurnih čahura, oko nas su naši sugrađani, a ne takmaci i neprijatelji, prevladajmo otuđenje, pokrenimo se i učinimo nešto.
Pokrenimo promjenu nabolje, svojom snagom ujedinjeni možemo sve.
To dugujemo sebi samima i našoj djeci, te boljoj budućnosti nas i naše djece.
Učinimo to jer možemo, hoćemo, znamo kako i zaslužujemo živjeti bolje.

Pozdrav
Mirtaflora

• Dnevnik Mirtaflora - Uto, 14/02/2012 - 10:13
  
• Komentari 27
• 1582 čitanja
  Pošalji poruku autoru
  dodaj komentar