Čvrst stav prema Bayerische Landesbanku, novom vlasniku Hypo banke, unatoč političkim pritiscima iz najbliže okoline, pokazuju da je guverner Hrvatske narodne banke ipak odlučio zadržati stav "uzmi ili ostavi" koji se u odnosima s većim europskim partnerima iz hrvatske perspektive često čini nemogućom misijom.
***
Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski dva je puta u samo tjedan dana pokazao da je istinski, a ne samo formalni nositelj, monetarne vlasti u Hrvatskoj. Čvrst stav prema Bayerische Landesbanku, novom vlasniku Hypo banke, unatoč laganim političkim pritiscima iz najbliže okoline, pokazuju da je guverner ipak odlučio zadržati stav "uzmi ili ostavi" koji se u odnosima s većim europskim partnerima iz hrvatske perspektive često čini nemogućom misijom. Ponašanje bavarskog BLB-a u slučaju krize oko Riječke banke (čiji je bio vlasnik) guverneru nije ulio povjerenje na temelju kojeg bi upalio "zeleno svjetlo" za njihov ponovni dolazak u Hrvatsku. Bavarci imaju problema što su tada na muke stavili upravo njega, Rohatinskog, povlačeći se iz krize i prepuštajući državi udjel za jednu kunu i vrući krumpir u vidu tisuća štediša čiji je novac potencijalno trebalo sanirati. Ipak, Bavarci ne odustaju, što je i logično, pa se u medijima pokušao stvoriti privid kako je Rohatinski popustio pristavši sastati se s predstavnicima BLB-a. No, sastao se samo zato kako bi ih i osobno uvjerio u to da misli ozbiljno o čemu svjedoče i navodna četiri uvjeta koja će morati ispoštivati žele li doista postati vlasnicom HAAB-a. Jedan od tih zahtjeva jesu i nužne dokapitalizacije kako bi se sanirali navodni gubici Hypa u Hrvatskoj koji se posljednjih godina očito malo pretjerano "zaigrao" u spekulacijama s nekretninama po čemu je ionako bio (barem u Hrvatskoj) najpoznatiji. U to da je bilo pritisaka ne treba sumnjati jer predsjednik je Bavarske Edmund Stoiber, dobar Sanaderov prijatelj, kojem je sigurno stalo da osigura poziciju BLB-a kao jednog od najjačih bavarskih brendova. Isto je tako sigurno da bi barem u ovom slučaju Sanader volio da je Rohatinski malo popustljiviji jer ipak je riječ o bratstvu CDU-CSU-HDZ kojeg se premijer sigurno ne bi rado odrekao. No, Rohatinski je već na domaćem terenu proteklih godina pokazao kako mu je kičma čvrsta čak i u sudaru s najjačim europskim bankarskim grupacijama, odnosno njihovim podružnicama u Hrvatskoj. Na čelu je HNB-a od 2000. godine kad je zamijenio Marka Škreba koji se nije proslavio u razdoblju tijekom i nakon bankarske krize s kraja 90-ih. Mjere o obveznoj bankarskoj pričuvi i čvrsta kontrola stabilnosti tečaja glavni su postulati njegove monetarne politike u ovih sedam godina. Bankare je učinio toliko nervoznima da je Hrvatska udruga banaka potkraj lipnja čak priprijetila tužbom Ustavnom sudu zbog odluke o odvojenom praćenju osnovice za obračun upisa obveznih blagajničkih zapisa. No, Rohatinskog to nije impresioniralo pa je odgovorio u svom stilu mjerom o mjesečnom limitu rasta plasmana. Takva je mjera, potvrđuje i guverner, zapravo i oštrija od one na koju su se bankari žalili. Bankari su ionako dosad prijetili praznom puškom u vidu planiranog povećanja kamata koji eto nikako da se dogodi već se događa upravo obrnuto – da bi zadržali kakakv-takav rast i zbog pojačane konkurencije kamatne su stope sve niže. Svojim je mjerama Rohatinski dosljedan i bez obzira na to što one u ovom trenutku najviše pogađaju upravo jedinu veću banku u domaćem vlasništvu – Hrvatsku poštansku banku – koja je prošle godine daleko najbrže rasla među velikim igračima. Loša je vijest što su veće žrtve tih mjera male banke koje više ograničava činjenice što smiju povećati plasmane najviše 12 posto.
Dobro je ipak u cijeloj priči to što je tzv. četvrta vlast unatoč pritiscima ipak pokazala samostalnost. Značaj je guvernera i inače takav da izlazi iz uskih okvira monetaarne politike. Najbolji je dokaz za to donedavni guverner Američke središnje banke Alan Greenspan čije izjave i danas kad više nije na dužnosti uvijek uzburkaju svjetska tržišta kapitala. Slično je i s njegovim nasljednikom na čelu FED-a Benom Bernankeom pa i guvernerom Europske središnje banke Jean Claudeom Trichetom. Rohatinski će svakako ostati u dobrom sjećanju, možda i zato što je vjerojatno posljednji guverner Hrvatske narodne banke prije nego monetarnu samostalnost prenesemo na Europsku uniju. Mandat mu, naime, traje do ljeta 2012. godine, a tada bi već Hrvatska mogla biti vrlo blizu ispunjavanja kriterija za ulazak u eurozonu i preuzimanja zajedničke valute eura.
Ponašanje bavarskog BLB-a u
Ponašanje bavarskog BLB-a u slučaju krize oko Riječke banke (čiji je bio vlasnik) guverneru nije ulio povjerenje na temelju kojeg bi upalio "zeleno svjetlo" za njihov ponovni dolazak u Hrvatsku. Bavarci imaju problema što su tada na muke stavili upravo njega, Rohatinskog, povlačeći se iz krize i prepuštajući državi udjel za jednu kunu i vrući krumpir u vidu tisuća štediša čiji je novac potencijalno trebalo sanirati.
Svojim je mjerama Rohatinski dosljedan i bez obzira na to što one u ovom trenutku najviše pogađaju upravo jedinu veću banku u domaćem vlasništvu – Hrvatsku poštansku banku – koja je prošle godine daleko najbrže rasla među velikim igračima. Loša je vijest što su veće žrtve tih mjera male banke koje više ograničava činjenice što smiju povećati plasmane najviše 12 posto.
U prijevodu stoljećima isto bez objašnjenja - pridavljena ili udavljena se drži ovog koji bi konkurirao nekom (svetogrdnom) ponudom na vlastiti rizik a s provjerenim partnerima rješiti i nemoguće situacije. Zbog čega se dave manje banke, uključujući HPB, od kojih država i HNB samo uzimaju i ne rade ništa kad navale štediše po svoje novce a zbog čega i kako je hitno s vlasnikom BLB-om rješen izlazak iz Riječke banke, kad su štediše došle po svoje novce (da svi znaju pa se možda izbore za isto)? Zašto je Varaždinska banka utopljena u ZABA, u kakvim je ulogama i odnosima sa svojim bivšim savjetnikom Lukovićem Čačić bio pri tome i šta je to u ovom ovdje iznesenom (možda dorada koncepta sa 200 obitelji na desetak, sve njima uz znakove zahvalnosti što su preuzeli taj teret)?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBanke je trebalo prodati na
Banke je trebalo prodati na licitaciji bez saniranja. Jer oni koji su ih opljackali su vrlo malobrojni, ali smo svi mi placali sanaciju ( iz budjeta). Znaci da smo solidarno i velikodusno ( blesavo) oprostili pljacku i podmirili okradeno.
Posto se 4 godine vrsilo nagodbenjastvo sa lopovima nastavilo se sa zaduzivanjem. A sad ce se izmisljati porezi koji ce nas sve po shemi uranilovke podjednako pogoditi da bi ovaj put porezima sanirali kukavicluk i nagodbenjasto prijasnje vlasti.
Jedini je "problemcic", sto je kapital ( koji je nuzan za otvaranje novih radnih mjesta, rasterecenje davanja za mirovinsko, jer ce mirovina ovako i na dalje padati, i jos ponesto drugo zdravstvo, skolstvo,itd.) naprosto ) nedovoljno inteligentan da to sve shvati.
Sto vise, moglo bi se reci da ga takve stvari plase, pa ce ga pametniji i manje skloni mlitavljenju i nagodbenjastvu, udomiti negdje drugdje.Bolno su to ucili, ali izgleda i konacno naucili Slovaci, ali mi malo sporije ucimo.
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasaoBanke je trebalo prodati na
Banke je trebalo prodati na licitaciji bez saniranja.
Lanjski snijeg. Tko je privatizirao ZABA?
- odgovori
-
- 0 votes
Tko je glasao