pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Doživio sam jaki deja vu osjećaj čitajući tekst Andree Zlatar o odlasku Ferala i ostalim katastrofama prošlog petka. Eh, da mi je feta pršuta za svaki put koji sam naletio na takve romantizirane i do zla boga patetične tekstove o odlasku zadnjeg svjetla slobodnog novinarstva, koje se ne želi uklopiti u mainstream novinarstvo i prodati se oglašivačima, koji su jedini pisali kad su drugi šutjeli, yada, yada, yada...

Usput rečeno, koji je ovo već put da Feral propada i javno se samosažalijeva? Ja ovako iz prve ruke se sjećam barem tri-četiri navrata, a uvjeren sam da ih je bilo i više. Prije ovog posljednjeg, sjećam se onog iz lipnja prošle godine (valjda ih vrućina na to potiče) - pogledajte ovaj tekst Ferala od 14. lipnja 2007 koji je samo malo podgrijan i proširen za ovaj posljednji nalet naricanja nad vlastitom sudbinom. Da je stvar periodička i da se, znakovito, javlja uvijek kad padne tiraža i jave se problemi s novcem podsjeća i ona epizoda kad su se iz luksuznog izdanja i malog formata morali vratiti na stari, crno-bijeli format - naime, i tada je priča bila, zatvaramo, propadamo, pomagajte (a usput ćemo vam, dragi i vjerni čitatelji, unatoč lošijem tisku povećati cijenu s 12 na 15 kuna). U vrijeme Tuđmana je takvo zapomaganje bilo na tjednoj osnovi, ali ajmo reć da je tada i imalo neke podloge. Skrušeno ću priznati da sam popušio foru prvi put, čak sam potpisao i peticiju podrške i iskreno se nadao da neće nestati s tržišta. Ali pametnog čovjeka možeš zajebat samo jednom.Kad je Feral počeo redovito, barem jednom godišnje, odašiljat dramatične apele i tražiti pomoć svih, pa čak i Vlade, stvar je postala jako sumnjiva. A na potvrdu nije trebalo dugo čekati, i ona je došla upravo iz pera bivših Feralovih suradnika i novinara.

Naime, zanimljivo je kako je veliki broj uglednih novinara otišao iz Ferala ogorčen na dvojnu upravu Heni Erceg (nositelj hlača u tom paru) i Viktor Ivančić. Nerijetko je onda Viktor obračunavao s njima na stranicama Ferala, pišući blateće članke o dojučerašnjim kolegama (recimo o Jergoviću, ima ih još...). Otišli su Drago Pilsel, Boris Dežulović (kao jedan od osnivača), Đermano Senjanović-Ćićo, Renato Baretić i drugi... I onda je počelo ispadat prljavo rublje iz ormara... Renato Baretić je javno optužio Heni i Viktora da su novcem od Ferala kupili barem četiri stana u Splitu, Zagrebu i na Braču dok su svejednako novinari bili na minimalcima. Stanovi su bili registrirani na Heninu kćer, a ti podaci su provjerljivi i nikad nisu demantirani
Evo nekih od njihovih javnih izjava:

Otišao sam - kao i svi drugi koji su iz Ferala odlazili svojom voljom, u vremenima dok su plaće i honorari još bili redoviti - ne zbog financijski isplativije ponude, nego zbog neizmjernog razočaranja dvoličnim odnosom onih koji su me do jučer tapšali po ramenu i govorili mi da sam dio ekipe." (Renato Baretić, prilog Spektar, Slobodna Dalmacija, kolumna "Pismo s trećića")

Svi koji smo otišli iz Ferala, svi smo otišli ogorčeni na mudro rukovodstvo. Jer sve ča su propagirali prema vanka, to su usrali prema unutra." (Ćićo Senjanović, prilog Spektar, Slobodna Dalmacija, kolumna "Teletina")

Evo čitan da bez obzira na to ča je država smanjila PDV na novine, da su, zbog rasta svih troškova, novinski izdavači dovedeni u nezavidan položaj i da je njihovo poslovanje ušlo u kritičnu zonu. Triba znat kukat. Smanju ti troškove za deset posto, a ti udreš plakat da jedva živeš. Jer da ne kukaš, mogli bi ti novinari pitat povišicu. A ovako ko će jemat srca pitat. Ali, proša san ja tu skulu. Kod onih lešinari."(Feral Tribune, op. Whatever)"(Ćićo Senjanović, prilog Spektar, Slobodna Dalmacija, kolumna "Teletina")

Dežulović je kao osnivač ostao vjeran svom zavjetu šutnje o razlozima odlaska, ali zato je Drago Pilsel u ovom članku na h-alter.org opet opisao način upravljanja Feralom i kupovanje nekretnina dok su novinari jedva preživljavali i imali neredovite plaće.

Samo uredništvo je navelo kao jedan od razloga propadanja naplatu ogromnog duga za PDV državi, pa se poslije povela i ona rasprava o smanjenju PDV-a novinama. Međutim, pravo pitanje ovdje je, kako to da je Feral dugovao ogromne novce za PDV, ako znamo da čitatelj kad ostavi 15 kuna na kiosku za Feral, da je u tih 15 kuna uračunat i PDV koji su Feralovci imali samo proslijediti državi, kao što je to običaj u poslovanju. Znači, ja platim 15 kuna, 11.7 kn ide izdavaču, a 3.3 kune PDV-a treba uplatiti državi. Otkud dug? Jednostavno, Feral te novce koje smo mi čitatelji uredno plaćali na ime PDV-a nije davao državi nego ih je uzimao sebi (a je li to otišlo na nekretnine za Heni i Viktora, ne zna se...) To se u uređenim državama zove utaja poreza i kazneno je djelo. Vjerojatno su Feralovci bili toliko uživljeni u svoju prosvjetiteljsku, slobodarsku ulogu da su mislili da su i iznad zakona koji vrijedi za nas običnu raju koji svaki dan plaćamo PDV na sve proizvode i usluge.

Imajući u vidu sve navedene činjenice, mislim da je Feral mogao i morao dostojanstvenije otići nego da po n-ti put žica lovu i sažalijevanje. A što je najgore, još ima čitatelja Ferala (koji si tepaju da su misle svojom glavom i da dobro pamte) koji sve ovo gore navedeno zaboravljaju i ignoriraju te i dalje pišu bajke o romantičnim borcima za slobodu, jedinima koji slobodno pišu, borcima za ljudska i manjinska prava... (tugaljiva violina u pozadini...). Meni stvarno nije jasno da pored svih ovih javnih svjedočenja bivših Feralovaca (radi se o većem broju ljudi, da se ne bi reklo da je to jedan ili dva nezadovoljnika) netko još uvijek puši priču o ugrožavanju sloboda. I nakon 4-5 puta što se šalju konstantno jednaki apeli i kuka o propadanju... To me podsjeća na ono kad naše političare uhvate s rukama u pekmezu i onda oni viču da je sve to politička namještaljka, a oni su čisti kao suza...

Očito je sloboda pisanja dobar plašt za prikrivanje vlastitog neuspjeha i promašenosti ideje koja se već godinama ne mijenja. Pa kad propadne samo viči da te proganjaju. Pa tako 4-5 puta za redom. Samo imam osjećaj da im se dogodilo isto kao i onom dječaku koji je stalno vikao "Vuk!!!". Nakon petog puta više se nitko ni ne osvrće.
Ja samo mogu za kraj reći zbogom Feralu i nadam se da je ovaj put za ozbač. Da ne bi opet za godinu dana čitali srceparajuće tekstove o odlasku u sumrak zbog zle politike i turbo-kapitalizma...