Tagovi

Zbogom Antonija!

Po svemu sudeći, MUP već godinama u svojim redovima ima službenika ili više njih ( ne bih se čudio da su svi reptilski mali mozgovi policijski unutra) koji nekažnjeno siluju i ubijaju po Hrvatskoj. Britt Lapthorne je dokazano ubio policajac ( ali mu se, "nažalost", nije moglo dokazati kao Paravinji ( valjda se tada nije znalo za formulaciju "zatvoreni krug indicija"). Ovo s Antonijom je klasična policijska svinjarija podmetanja nezakonitog dokaza. Ako je dva puta potraga doslovce prešla preko njenog mrtvog tijela, i to na mjestu gdje je posljednji put registriran položaj njenog mobitela, onda to nije bila potraga, nego farsa. Kada je počinitelj dočekao presudu Paravinji, mogao je odahnuti i ostatke vratiti na mjesto zločina. A to znači da Paravinja nije počinitelj, ali jest žrtva policijske urote. Kakvim morbidnim metodama se služi zatvorski sustav u zločinu protiv čovječnosti, uopće nije čudno da je počinitelj lukavo "nagovorio" Paravinju, metodom zastrašivanja i davanja lažne nade, da krene u štrajk glađu, kako bi pronalaskom dokaza zauvijek zapečatio njegovu sudbinu, a sebe zaštitio od mogućeg kaznenog progona. Još u toku potrage, policija je apsolutno stvorila neprobojan informativni zid oko obitelji Bilić, ali i medija, ne bi li spriječila bilo kakvu mogućnost saznavanja Istine. Obitelj je o svakom, pa i najbezazlenijem, ali i najopasnijem tragu ili dojavi, posebno manipulativno "informirana". Početkom rujna 2011.godine, telefonski sam nazvao obtelj Antonije Bilić.

Javio se muškarac, koji se predstavio rođakom obitelji. Rekao sam mu, nakon što sam se predstavio, da sumnjam u policijsku iskrenost i stručnost u potrazi za Antonijom. Informirao sam čovjeka da za nekoliko dana idem u Šibenik kod obitelji vatrogasaca stradalih na Kornatima, pa da, ako obitelj želi, mogu doći kod njih i donijeti im pismo koje se sprema napisati za obitelj te brojne dokumente koji govore o neustavnom, nezakonitom, pa čak i svirepom ponašanju policije u brojnim slučajevima, sličnim Antonijinom, ali i drugim.

Čovjek je reagirao vrlo smireno i naizgled logično. Predložio mi je da će netko od obitelji doći u Šibenik i sastati se sa mnom u nekom kafiću. Tu mogućnost sam odmah odbio, iz dva razloga: nisam htio izlagati bilo koga dodatnim troškovima i ideja da o takvim stvarima razgovaram u kafiću ili na ulici mi se činila suludom.

Na kraju, u Šibenik nisam otišao svijim autom, već katamaranom do Splita, a onda autobusom do Šibenika. Kasno uveče, nakon sastanka sa obiteljima poginulih vatrogasaca, s autobusom na liniji Zagreb - Vela Luka sam se vratio na Korčulu. U Tisno su me odveli roditelji Marinović i Klarić, i s njima sam se vratio u Šibenik. Da me se ne bi eventualno optužilo da se bavim nadripisarstvom, od obitelji nisam prihvatio doslovce ni čašu vode. Po povratku iz Tisna, ostao sam na autobusnom kolodvoru, jer nisam htio čekati u kući Klarića autobus za Korčulu.

Po povratku, pod dojmom strašnih informacija koje sam dobio od nesretnih obitelji
ponovno sam telefonski nazvao obitelj Bilić. Dobio sam njenog oca. Naravno da neću navesti kako i koliko brutalno me čovjek napao i izvrijeđao. Međutim, neke riječi i navodi su bili policijski rukopis. Nesretni čovjek nije ni teoretski mogao znati ono što meni policija govori u četiri oka ili što tajno o meni objavljuje na Internetu.

Koga zanima, neka pođe na Google, ukuca moje ime i prezime- Božo Pendo, pa neka čita tko je Božo Pendo. A ovakvih lažnih svinjarija o meni je na Internetu, ali i u tajnim spisima institucionalne zločinačke organizacije na tone. Neke od tajnih spisa sam pribavio, ali se tim pizdarijama, ja baš puno ne zamaram. Zanimljivo, prateći trag mog klevetanja na Internetu, otkrio sam da policija isto radi svakome tko im je na bilo koji način ozbiljna prijetnja. Dakle, ako vas kleveću, onda je to dokaz da vas se boje i da ste po nečemu vrijedni i opasni mafiji.

Napisano pismo je arhivirano u mom kompjuteru i od tada ga nisam otvarao. Pismo i dokumente, nakon napada, nisam poslao ni poštom ni na drugi način. Još manje sam ih poslao policiji, jer sam znao da bi posljedice po mene ili moju obitelj mogle biti tragične. Dokumente, koje sam namjeravao poslati su i tako i tako bili u brojnim kaznenim prijavama vreć odavna poslati svim institucijama nazovi države. Koja se s njima sprdala i na koje nije htjela odgovarati. Hoće li sada? Vjerojatno neće htjeti, ali će konačno morati.

Postoje li sumnjivi propusti u potrazi i dokazivanju? Ni slučajno! Nije bila riječ o propustima, već o brižljivo planiranom prikrivanju tragova dokaza i počinitelja ili pomagača. Činjenice su gotovo bizarne. Nevjerojatne. Osuđeni silovatelj u bijegu se bez ikakvih problema kretao preko svih državnih granica diljem bivše Jugoslavije. Nije pokazivao nikakve znakove straha ili sumnje da bi mogao biti uhvaćen. Čak je pokušavao ponavljati silovanja u nekoliko slučajeva za koje se zna. Što ga je činilo tako sigurnim? Čija špijunčina i suradnik je bio? Možda je bolje pitanje čiji nije bio plaćenik. Međutim u slučaju Bilić, odjednom, iz potpuno nelogičnih razloga panično bježi iz Hrvatske. Zašto? Isključivo zato što je shvatio da će biti žrtveno janje, ali i zato što je znao nešto izuzetno strašno i što je znao da neće smjeti nikada i nikome reći.

Bahato i cinično ponašanje na suđenju je govorilo da mu se samopouzdanje, opet iznenada, vratilo. Znao je da se tijelo neće moći pronaći, a netko mu je davao nadu da neće bez dokaza moći biti osuđen. Razočaran i ponovno prestrašen presudom, Paravinja je opet nasjeo. Povjerovao je da tijelo neće i dalje biti pronađeno, pa je stupio u štrajk glađu. Dok to nije javno objavljeno, a čini mi se tek na četrnaesti dan štrajka, tijelo još nije bilo pronađeno. Smjesta po objavi vijesti o štrajku, slučajni prolaznici slučajno vide nešto sumnjivo dva metra od javne ceste!!! Kakva blesava inscenacija!!! Dio tijela dovoljan za identifikaciju su zvijeri donijele do ceste, a ostatka nema ili nije ni pronađen? Izgleda da su životinje bolji tragači od policijskih specijalaca i Prizmićevih komandosa. Čak i od policijskih pasa!!!

Moram priznati da od gađenja nisam uopće pratio doslovce ništa od onoga što je objavljeno, pa stvarno nemam pojma što je otkriveno od tijela. Način na koji je rađen medijski cirkus s kostima tragično stradale djevojke je više nego jeziv. Vjerojatnost da je pronalaskom i identifikacijom tijela dokazano kako ju je ubio baš Paravinja je 0, 00000001%!!!! Ali sve to govori samo da je njen ubojica na samom vrhu institucionalne zločinačke organizacije i to je ono što povezuje strašne sudbine Antonije Bilić, Ivane Hodak, Britt Lapthorne, Macedo, Miljenka Strička, kornatskih vatrogasaca i brojnih drugih žrtava pobješnjelih monstruma s vrha zločinačke piramide. Hrvatska je premrežena grobovima, koji oprostiti ne mogu. Zbog nedužnih ljudi, koji i u smrti žive, ja ovim putem pozivam zločinačku Vladu RH da podnese ostavku i briše s javne scene. Zauvijek.

Zabranio sam premijeru Milanoviću, e- mailom 8. 12. 2012. godine, dakle kada još nije bio mandatar, da imenuje pokojnog Šprema i današnjeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića državnim dužnosnicima. Nije ni odgovorio, a pravio se pametan. Upozorio sam ga da će imati sa mnom problema, ako ne posluša. Došlo je vrijeme da ima problema i bez mene. Vlada RH je klon Vlada koje su vodili Sanader ili Jadranka Kosor. Ista skula, isti bori.

Božo Pendo
20260 Korčula

Poštovana obitelj Bilić!

Strašno me potresla tragedija vaše Antonije. Međutim, od početka sam sumnjao da će policija svojom istragom bilo što vrijedno utvrditi. Kada sam shvatio kakvog kriminalca imaju u rukama, bio sam apsolutno siguran da policija nema nikakve šanse protiv njega. Po svemu sudeći, sudstvo će bandita morati pustiti na slobodu.

Ja u rukama imam brojne dokaze i dokumente, iz kojih se vrlo jasno može vidjeti da policija ne zna i ne želi raditi poslove iz svojih nadležnosti, da se ponaša bahato, agresivno i nezakonito, zloupotrebljavajući položaj i ovlasti te da, umjesto da štite građane i ustavni poredak, zapravo otvoreno i masovno krše njihova prava i slobode i ruše ustavnu trodiobu vlasti.

Doslovce me razbjesnila vijest da je policija protiv Antonijine sestre podnijela prijavu zbog prijetnje policijskom službeniku. To je neposredni povod što vam se javljam. Točno znam kakvim se prljavim trikovima policija služi, kako bi vas zastrašila i odvratila od namjere da i dalje tražite svoju Antoniju. Prijava je otvoreno priznanje policije da je nemoćna, da će od istrage dignuti ruke, pa se sada, na ovaj način žele obraniti od svoje nemoći i nesposobnosti. Ako je istina da u državi nitko nikome ne smije prijetiti, kako je onda policija u Omišu drogiranog, pijanog i bolesnog nasilnika, nakon prijave da prijeti, pustila da ženu kojoj je prijetio ubije? Očito policija ima dvostruke kriterije o prijetnji: opasne prijetnje dopušta da se izvrše, a bezazlene prijavljuje.

Prijava je lažna, što predstavlja kazneno djelo lažnog prijavljivanja. To se u sudskom postupku može dokazati. Bez ikakve sumnje. Stoga, jer je policijski službenik glup i što ne zna činjenice koje ja znam. A koje se u sudskom postupku ne mogu odbaciti.

Predlažem vam da razmislite i odgovorite mi da li bi mi dopustili da vam pomognem. Apsolutno ništa ne želim za sebe, niti bi vam pomagao zbog nekih svojih interesa. Ja sam hrvatski branitelj koji ima dužnost i odgovornost braniti Hrvatsku i njene građane i sada, u miru, puno više nego u ratu. Nisam pravnik, ali sam sticajem brojnih okolnosti bio prisiljen baviti se zakonima i Ustavom, te sam na taj način otkrio kako sve država vara i pljačka građane, ugrožava njihovu sigurnost te na jedan divljački način gradi potpuno pogrešan i štetan odnos prema građanima. Sve dok ljudi ne shvate što se stvarno događa, po prirodi stvari, se ne mogu oduprijeti i braniti.

Na sličan način, kako bi mogao pomoći vama, pomogao sam mladiću koji je u tunelu Ledenik 2006. godine u prometnoj nesreći ubio četvero ljudi. Iako je u sudskom postupku kažnjen s osam godina zatvora, uz moju pomoć je dokazao da za nesreću nije kriv jedino i najviše on. Naime, dokazao sam da su nesreću izazvale Hrvatske autoceste nezakonitom regulacijom prometa u tunelu, korumpirana policija i sudstvo. Njegova krivnja, kada se sve uzme u obzir je svega 10%, ako je i tolika.

Upravo sada pomažem obiteljima stradalih vatrogasaca na Kornatima. I njih je država strašno oštetila i uvrijedila, a policija, vrlo slično vašem slučaju, od njih krije informacije i štiti stvarno odgovorne za tragediju. Praktično je država, svojim neodgovornim odnosom prema tim ljudima, skrivila tragediju. Međutim, država to ne želi priznati, jer se boji da bi obitelji stradalih mogle sudskim putem zatražiti i dobiti ogromnu financijsku odštetu.

Ja se spremam već idućeg tjedna poći u Split i Šibenik. Ni malo mi ne bi bilo teško svratiti do vas i s vama popričati o svemu. Vi nemate nikakve obaveze prema meni, a pogotovo ne me poslušati. Ja vam mogu dati brojne informacije, za koje vjerujem da su vama korisne i zanimljive, ali ja ne mogu odlučivati umjesto vas ili za vas. Vi sami morate odlučiti što ćete i kako napraviti. Ono što sam ja siguran je da bi vam moje informacije znatno olakšale donošenje razumnih i korisnih odluka za vas.. tek nakon toga bi se možda mogli dogovoriti kako bi vam ja mogao pomoći da donesene odluke ostvarite. Ni na koji način vas ne misli bilo što nagovarati ili moliti. Informacije su dobronamjerne i besplatne.

Ukoliko dođem k vama, donijeti ću i ostaviti vam brojne dokumente, iz kojih se jasno može vidjeti kako su se državne institucije udružile u institucionalnu zločinačku organizaciju, s namjerom da teroriziraju građane i prisiljavaju ih da im se bespogovorno pokore.

Evo vam moj broj mobitela: 092 2611 665 i e- mail: bozopendo@gmail.com. Sve što želite pitati, možete slobodno, s tim da ću vam na vaše pozive mobitelom vratiti poziv, kako vi ne bi trošili impulse i novac. Biti ćemo u vezi i preko vašeg kućnog telefona, na koji sam jutros, 2. rujna 2011. god. dobio mušku osobu, s kojom sam razgovarao i koja me molila da vam se javim pismom. Čovjek je čak izrazio želju da bi došao u Split ili Šibenik da se nađemo, kako bi meni bilo lakše. Ipak mislim da je bolje da ja dođem do vas, jer ne vjerujem da bi o svemu bilo prikladno razgovarati po kafićima ili na ulici.

Mislim da nije vrijeme oklijevanja i odugovlačenja te da bi trebalo ciljano i planirano početi djelovati što prije. Dakako, vi ćete mi reći što ste već poduzeli , pa ćemo vidjeti što bi se i kako još moglo učiniti.

Svako dobro i puno sreće u potrazi za Antonijom želi vam Božo Pendo, Korčula.

Zbogom Antonija! Znam da ti nisam mogao pomoći, ali ipak- oprosti! Da sam imao hrabrosti likvidirati moje ubojice na vrijeme, ti bi danas živjela!

Komentari

Znači

ovaj bolesnik što je malo silovao po Srbiji, pa po Bosni, pa u Hrvatskoj je u stvari tajni agent koji se silovanjima infiltrira u države u kojima je poslan po zadatku.

Međutim u slučaju Bilić, odjednom, iz potpuno nelogičnih razloga panično bježi iz Hrvatske. Zašto?

LOL

Tko je glasao

Nisam imao vremena

Nisam imao vremena iskomentirati dnevnik , pa da analiziramo malo policijski posao i ovaj događaj. Paravanja je osuđen na 40 godina bez ijednog pravog dokaza, naježim se od same pomisli da se čovjek može osuditi bez znanja kako je ubijena djevojka, gdje , kada i sa kakvim oružjem (rukama ili oružje...).

Neću donositi odluku da li je kriv ili ne , ali nevjerovatno je da se ovako traljavo odradila istraga oko smrti jedne djevojke. Čak i sama obitelj je slabo inzistirala na pravoj istrazi, a donijeli su sud od samog početka... Ništa ne bi bilo čudno npr. da je Antonija stvarno ušla u Paravanjin kamion , odlučila izaći iz njega na nekom ugibalištu (tu se i pokoškala...) i dopustila da je neko drugi poveze. Još čudnije je pronalaženje kostura Antonije tamo gdje je policija prošla 2-3 puta , a mještani prolaze svakih nekoliko dana... Nevjerovatno se čini da se odjednom "slučajno" našla Antonija na mjestu zadnjeg signala mobitela.

Svi ti događaji bi morali bar malo utjecati na ishod suda , jer sud kada donosi presudu na osnovi prijašnjih prekršaja ili kazni više nije sud. Prijašnji prekšaji i kazne mogu samo biti olakotne ili otežavajuće okolnosti ,a ne temelj slijedeće presude !

Uglavnom ovo je dokaz da naša policija i sudstvo nažalost gotovo ništa ne rade i da osim što štite elite nisu sposobni pravo provesti i odraditi jednu istragu. Sramota je da slučajevi ko ovaj ili još gore Kornati ostaju totalno nerazjašnjeni (Kornati su za mene razjašnjeni , ali i debelo zataškani... - NATO...) za javnost te imamo zaključak da pravda i istina nisu bitne...

O korumpiranosti i poštenju sudova i policije dovoljno je napomenuti famozni slučaj Ivane Hodak i zaprešičkog "koljača" Šlogara koji odjednom troši lovu ko tajkun po zatvoru...

Justice for all !

Tko je glasao

Australku Britt Lapthorne,

Australku Britt Lapthorne, Ivanu Hodak, Antoniju Bilić povezuje previše činjenica- ubijene su sadistički, policija i DORH su opstruirali istrage, a uvijek je u pozadini stajao- Karamarko. Njegov rukopis je i na ubojstvu Pukanića i Franjića. I u svim tim slučajevima, Karamarko je imao potpunu kontrolu, čak i u sudskim postupcima, koji su manje- više izrežirani. Kada sam objavljivao dnevnik, nisam mogao znati da će danas odvjetnik Hodak indirektno, za smrt svoje kćeri optužiti Karamarka. Ali, kada sam prošle godine kontaktirao obitelji Bilić i Lapthorne, znao sam što se događa. Razvoj događaja je baš onakav kakav sam očekivao.

Ima još jedna zajednička karakteristika u svim ovim ubojstvima. Bez obzira da li se radilo o mafijaškim obračunima ( Hodak i Pukanić) ili najvjerojatnije trgovini organima ( Britt i Antonija), ubojstva su izvele profesionalne ubojice udružene u zločinačku organizaciju.

Hrvatska prije svega, uopće nije međunarodno priznata država, već institucionalna zločinačka organizacija. Trodioba vlasti ne postoji, a mafijom upravljaju špijunčine, ubojice, udbaši i klošarsko podzemlje. Mafijaši su preuzeli sve državne institucije i zbog toga se mogu prilično komodno ponašati, jer znaju da im nitko ništa ne može.

Skupljajući dokaze protiv mafije u vremenu dužem od 13 godina, naišao sam zbilja na nevjerojatne stvari. Istraživao sam i provjeravao i na svojoj koži, izlažući se vrlo opasnim situacijama. I evo što sam otkrio.

Mafija je oprala sve mozgove u državi, pa čak i čistačica. Tako, čistačice dijele istu pamet i vrijednosti, kao predsjednik države, premijer, ministri, suci , policajci. Svi misle isto, što je dokaz da ne misli nitko. Recimo, pokušajte nekome reći da ste, kao slobodan i ravnopravan građanin, vlast u državi, grohotom će vam se smijati. U petak, 30. studenog 2012. godine, sam se usudio stupiti nogom u DORH, građanski odjel u Korčuli. Zamjenica D.O. Boni Cebalo me dočekala riječima ( nakon što kod nje nisam bio bar pola godine): "Molim vas izađite van iz prostorije. Ja vas više ne mogu slušati!". Znam ja da me ne može slušati, ali je baš to dužna. Pri tom, tokom ove godine odbija vršiti na zakonit način poslove iz svoje nadležnosti, kako bi zaštitila svog šefa od kaznenog progona- županijskog državnog odvjetnika Damira Jaspricu.

Jadna Boni se našla u neobranim maslinama. Zove ona načelnika policijske postaje u Korčuli, Zdravka Đulu. Pita ga za savjet: "Recite mi Zdravko, što ću učiniti. Ovdje je manijak koji neće da izađe iz ureda. Poslije kraćeg razgovora, ona govori: "U redu. Ajde dođite jedan čas!" E, da! Da ne bi! Zna ciganin da je upao u zamku, iz koje nema izlaza. Šalje jednog blesavog policajca. I gle čuda: odjednom naša Boni ima vremena slušati predavanje idiota. O tome za što je on odgovoran, koliki je moj, a koliki njegov nivo shvaćanja. Ispalo je da sam ja manijak, jer iznad njegovih limita, on mene ne može- shvatiti. Oduševljena kao kakva šiparica, Boni cvrkuće: "Eto, eto, ne razumijem ga ni ja!"

Pitam ja njih: "Tko je ovdje lud? Ne bi li bilo normalno, kada me već ne razumijete, da počnete slušati? Pa vi i jeste tu da me slušate i služite mi, a ne da me razumijete. Ispada da ste vi vlast. A što sam onda ja? Što piše u prvom članku Ustava? Da sam ja vlast. Da je ova prostorija i sve u njoj moje vlasništvo, zar ne? Osim toga, ja sam stvarao ovu državu, a ne vi!".

"Vidite policajče Zlatko što on govori. Da je vlasnik ove kancelarije i vlast u državi. Ma ja ću poluditi s njim!" Uviđavni policajac, mene "nagovori" da džentlemenski napustim kancelariju, kako se gospođa Boni ne bi previše uzbuđivala.

Na ovaj način, policija i DORH igraju igru gluhog telefona, jedni druge ili lažu ili dijele poluinformacije, kojima je za cilj postići apsolutno nefunkcioniranje sustava. Jedni druge optužuju, a u osnovi se bave protivdržavnim i organiziranim terorom.Tako policija optužuje, istražuje i presuđuje, a DORH i pravosuđe izigravaju poslušne marionete. Međutim, kada policija debelo zajebe stvar, onda DORH i pravosuđe uskaču i vade kestenje iz vatre. Međutim, na taj način se stvorio jedan neprobojni zid oko njih. Meni je trebalo strahovito puno vremena i napora da ga razbijem.

Početkom 2008. godine sam otkrio da se policija osjeća toliko moćnom da ne odgovara čak ni institucijama Hrvatske države, kao što su Vlada, pučki pravobranitelj, ministarstva. Od prije sam imao dokaze da policija (Kirin) ne poštuje Ustavni sud, te ga drži za jaja. U to vrijeme, načelnik policijske uprave dubrovačko- neretvanske je bio Ivan Krešić, a postaje u Korčuli Ante Beader. Obojica su iskazivali sadističku bestijalnost i bahatost u odnosu na građane. Obojicu sam prijavio unutarnjoj kontroli MUP-a. Odgovori su bili- žalbe neosnovane, sve je u redu.

Tko je opstruirao i na neviđeno zločinački način ometao policijsku istragu ubojstva Britt? Ivan Krešić. Zato je smijenjen, ali je poslije unaprijeđen. Tko ga je i za koje zasluge unaprijedio? Karamarko, kao ministar unutarnjih poslova, a za uspješno prikrivanje ubojice Britt. Njeni roditelji su poslije postavljali pitanje, kako je moguće da u policiji ostane i bude unaprijeđen čovjek koji je danima odbijao primiti prijavu nestanka Britt i pokretanja potrage.

Poučen lošim iskustvom s Britt, Karamarko je u slučaju Antonije, preokrenuo svaki kamen u Hrvatskoj, glumeći potragu. Rezultat je, začudo, bio istovjetan: Brit je po policijskim pretpostavkama bila bačena u more s utezima vezanim na nogama i rukama i navodno tek kada su stopala i šake otpali, tijelo je 18. dan poslije nestanka- izronilo. Međutim, na mjestu gdje je izronilo, ronioci su temeljito pretraživali dno. Kako nisu uočili tijelo? Kako ni kod Antonije Bilić- ono pri potrazi nije bilo tamo. Tek naknadno je bačeno i to u trenutku kada je zločinačkoj organizaciji najviše odgovaralo.

U oba slučaja, tijela su bila tako "obrađena" da se uzrok smrti ni teoretski nije mogao utvrditi, što je dokaz da se pravi počinitelj dobro potrudio. Patolozi su bili zaprepašteni stupnjem raspadanja tijela Britt, koje je u moru navodno bilo svega 18 dana. Tko kaže da je bilo u moru? Jesu li patolozi pronašli unutarnje organe? Ne znam. Više sam nego siguran da nisu. Jesu li mogli utvrditi da li su organi odstranjeni Antoniji? Naravno da nisu. Zato ubojica i nije ostavio tijelo tamo gdje je pronađeno.

Prošle godine sam istražio rad policijskog laboratorija forenzike, čini mi se "Ivan Vučetić". Postavio im je čovjek pitanje, mogu li svojim metodama utvrditi da je ispitivani dokaz podmetnut. Odgovorili su da ne mogu, ali da oni nisu odgovorni za "policijsko taktičko postupanje". To znači da policija može nekoga natjerati ili prevarom navesti da ostavi nekakav identifikacijskli trag na dokazu, ali u sudskom postupku to ne može biti zakonito izuzet dokaz. Ali, jebiga, kako bi se netko od toga mogao braniti, kada nema pojma što se događa i da je prevaren?

Pronađena tijela Britt i Antonije su trebala dokazati suprotno- da Britt nije ubio policajac, a da Antoniju jest ubio Paravinja. Zanimljivo je reagiranje Nezavisnog sindikata djelatnika MUP-a, u Novostima Nezavisnih sindikata Hrvatske, od 12. veljače 2009. Ljutito su tražili od Karamarka da se dvojica krim- inspektora u Dubrovniku oslobode lažnih optužbi da su otimali brojne strankinje i Britt ubili, iako je istraga još bila u toku. Inspektore je prepoznala sama policija po crtežima- robotima, izrađenim po sjećanju napadnutih djevojaka iz Australije i Londona. Kako su sindikalisti policije znali da inspektori nisu počinitelji? Kako su smjeli utjecati na istragu i ministra? Zašto su to radili- radi ubojica ili radi zaštite zločinačke organizacije?

U slučaju Britt, policija je došla do počinitelja, ali ga nije mogla navodno povezati s ubojstvom. A gdje je onda bio "zatvoreni krug indicija"? U slučaju Antonije, sud je imao dokaze protiv Paravinje? Ni jedan jedini. Dokazi naprosto nemaju nikakve veze s Paravinjom. Tek kada je osuđen nepravomoćno, podmetnuto je tijelo, kao "dokaz" višem sudu da je osuđen po zakonu. Ali, to naprosto nije istina. Ako nije pronađeno kompletno tijelo Antonije, onda je to dokaz farse- odakle su životinje mogle donijeti pronađene kosti i donijeti ih baš na mjesto gdje je posljednji put registriran njen mobitel?

Način na koji sudovi, Dorh i policija falsificiraju dokaze, odbijaju priznati činjenice i dokaze te zločinački manipuliraju propisanim procesima, nesumnjivo upućuju da je u svim ovim slučajevima korištena ista tehnologija zataškavanja istine U tunelu Ledenik se dogodila stravična sudska prevara, koja će Hrvatsku nevjerojatno koštati. U slučaju kornatskih vatrogasaca, riječ je čak i o većoj strahoti. Bar jedan stradali vatrogasac je namjerno likvidiran, jer je počeo postavljati "nezgodna" pitanja. Istu veče po tragediji Frane Lučić i naknadno ubijeni su, kao najlakše stradali, bili određeni da prežive. Frane je držao jezik za zubima. Drugi je progovorio i stradao. S obzirom da policija po potrebi zloupotrebljava medicinsku struku u zločinačke svrhe, a i o tome imam neoborive dokaze, onda nije nikakvo čudo da je ubijeni vatrogasac preko noći umro od "galopirajuće infekcije". A oporavljao se bolje i brže od Frane!
I sada zadarski sud razvlači sudski postupak, kao da je guma žvaka. Ma što je Haaški sud prema njima!!!

Sve, ama baš sve, a toga ima daleko više, govori da je riječ o bestijalnoj organizaciji, koja je usidrena u najvišim policijskim, političkim, pravosudnim i drugim elitama. Pouzdano znam, da je policija početkom 2008. godine radila svoj posao i odstranila Ivana Krešića s dužnosti načelnika uprave u Dubrovniku, Britt Lapthorne bi danas bila živa. A policija je i onda i danas znala tko je, ne samo Ivan Krešić, već cijela brigada policijskih ubojica i zločinaca. Konačno, u cijeloj hrvatskoj policiji ne postoji jedan jedini gram ljudskog razuma ili karaktera. Sama po sebi policija je nekrofilska banda, plaćena da terorizira, a ne štiti građane. Ovih dana im ide kaznena prijava za protivdržavni terorizam, pa da vidimo hoće li ih se tko usuditi štititi i spriječiti njihovo izvođenje na sud. Nemam ništa protiv da se brane, ali mi se jedan jedini neće provuć kroz ušicu od igle. Zgazit ću ih snagom karaktera, ali i neoborivih dokaza.

Tko je glasao

Hrvatsku državu i narod nije

Hrvatsku državu i narod nije oprala mafija (njihove mozgove...) nego vladari svijeta - masoni , iluminati i njihovi izvršioci. Mafija je samo produkt tih ljudi koji ju održavaju kako bi mogli lakše upravljati narodom i ljudima.

Npr. Đelo se pred mirovinu odvažio te je počeo puštati subotom izvanredne dokumentarce tipa :

Uzmimo lovu! -
Let’s Make Money

http://www.youtube.com/watch?v=7RGlzSMrwwc i narod nikako da progleda , jer kada počne gledati ovakve dokumentarce počne se tresti i prebaci jednostavno kanal... - većina ljudi shvati da su jadnici i pravi roboti koji služe zlom sistemu.

Osobno znam za neke nevjerovatne propuste u policiji i sudstvu , a evo za kraj kako se štiti elite poveznik provjeri slučaj koji je dobio naš "vrhunski " sudac Lozina koji je ustvrdio da je Lora bila odmaralište i kako će se odvijati i sve će biti jasnije...

http://www.dalmacijanews.com/Crnakronika/View/tabid/71/ID/104699/Split-P...

Kazna će biti smješna - uvjeren sam...

Justice for all !

Tko je glasao

Grijesi su u nama, ali mnogi

Grijesi su u nama, ali mnogi samo nekakvim masonima, zidarima i kojekakvim ložama žele osloboditi vlastitu savjest, smiješno do neba a žalosno u tugobi ove naše političko - ekonomske kaljuže!

Tko je glasao

Klinika za psihijatriju

Klinika za psihijatriju Vrapče
Bolnička cesta 32
10090 Zagreb
Republika Hrvatska
(+385 1) 3780 666

------------------
[ Lux Veritatis ]

Tko je glasao

heh...

dobro je, zapamtili smo već tvoju adresu...ne moraš ju ponavljati...

:))

________________________________________
"where ignorance is bliss, 'tis folly to be wise"

Tko je glasao

Sudski ćemo saznati i tvoju

Sudski ćemo saznati i tvoju "adresu". Ne brini!

Tko je glasao

Koliko je Milanović zabrinut

Koliko je Milanović zabrinut stanjem u Hrvatskoj dovoljno govori činjenica da je uslijed kraja godine i hrpe nagomilanih problema ošao čovjek na skijanje u Austriju ! KAKAV KRETEN, NERADNIK, NESPOSOBNI POSLUŠNIK ZAPADA ...

Justice for all !

Tko je glasao

@poveznik - Božo Pendo

Prvo, pijedlog: kada se već tako transparentno predstavljaš, što ne bi ubuduće pisao pod svojim imenom i prezimenom!??
Drugo, a što sam već napisao ispod mog dnevnika o Sanaderu i "sanaderovštini", neka intuicija mi govori da je u osnovi slučaj Paravinja ipak jasan, no da u tom slučaju ima jako puno neodgovorenih pitanja, muteži pa i manipulacija! Od prvog dana kada je objavljena vijest o nestanku Antonije, redaju se događaji koji graniče s fantastikom, a dojma sam da se to i nastavlja. Tu se i preko Paravinje, pa i na štetu obitelji Bilić, vode neke zakulisne igre koje će tek budućnost razjasniti.
Konferencija za tisak u Karlovcu bila je toliko improvizirana, toliko degutantna, cijeli slučaj je napuhan do iracionalnosti, koje iz dana u dan postaju sve veće.
Zločina, ubojstava, suđenja..., svega što spada ipak u crnu kroniku ima svaki dan u Hrvatskoj, ali veći dio toga je PRIVATNA SFERA ljudi, i krajnje je tendenciozno privatne nesreće, osim ako se ne radi o javnim osobama, i jasnom javnom interesu,toliko pratiti i komentirati, zapravo, uvlačiti u to svu hrvatsku javnost, dizati jedan ipak privatni slučaj na nacionalnu razinu. Naglašavam, to se radi i dijelom zbog čistog profita novina, ali i postizanja što većih kvota gledanosti TV kanala, i kao najtragičnije, za "pokrivanje" uistinu egzistencijalnih problema društva i države.
O Sanaderu jedva koja riječ, o rasprodaji obiiteljskog srebra, također, o enormno visokim iznosima rata za vraćanje duga države 2013. i 2014., , također zamalo ništa..o predviđenom porezu na nekretnine jedva koja riječ, o daljenjim poskupljenjima namirnica, padu rejtinga Hrvatske isto.. Ceste idu u koncesiju, prodaje se Croatia - osiguranje, ne znam što sve ne..Dragutin Lesar je s pravom potegnuo pitanje osobnih tužbi spram MiIanovića!
Računi iz dva desetljeća dolaze na naplatu, a kamere i hrpe novinara lijepe se za kosti jedne nesretne, mlade djevojke, na najgori mogući senzacionalistički način. Knjiga žalosti? Uz sve poštovanje te nesretne mlade osobe, čime je ona zaslužila knjigu žalosti u Srednjoj školi? Da, simpatična je i lijepa je po fotografijama, ali da li je simpatičnost i ljepota dovoljna za otvaranje knjige žalosti!!?? Eto, ne razumijem to i ne razumijem!
Što radi HND, sudovi časti, pravobranitelji...pa i policija?? Zar dužnosnici od sadašnjeg MUP-a ne mogu izaći pred javnost i kratko reći: netko u svojoj sobi ne može naći neku stvar, a kamoli da tisuće ljudi nešto pronađe u trećini teritorija Hrvatske??? Tvoja teza, koliko razumijem, da su kosti namještene na ovo mjesto kraj ugibališta, poslije svih pretraga, ma koliko bila nevjerojatna, postaje moguća.
Ovo što se radi oko Paravinje i Bilićevih je od prvog dana stvaranje kolektivne psihoze...gotovo ništa se ne radi trezveno i u miru. Postoje stalni pritisci, a da se jedva nazire od kuda oni dolaze?!! Kako je moguće da obrazloženje presude Paravinji nisu čuli mediji, nego su novinari bili zamoljeni da izađu iz sudske dvorane?? Osciliralo se od zadiranja u detalje slučaja - pred cijelom javnošću,- do potpuno netransparetnih faza u istrazi, sudskom procesu i na kraju, obrazloženju presude.
Antonija Bilić je bila starija maloljetnica pa i po toj liniji NE bi se trebalo javnosti prezentirati delikatni podaci i neprofesionalno raditi! Sa sudskog procesa je s pravom isključena javnost (ubojstvo i pokušaj silovanja su takva nedjela i optužbe da se redovno u takvim slučajevima isključuje javnost) ali s druge strane, minimum informacija sa suda nije odlazio u javnost na organiziran način, nego preko uključenih u slučaj, od odvjetnika preko članova obitelji Bilić. Dojma sam da se krše istovremeno novinarski, liječnički i odvjetnički kodeksi, a reflektori javnosti usmjereni na krive strane, tako da sve naše mafije, od privrednih mafioza do pukih izvršitelja (uličnih likvidatora), mogu i dalje raditi zamalo što hoće!
Ono što se tek zadnjih mjeseci otvara kao veliki problem, traži očitovanje najvažnijih institucija sustava - kako je moguće da su toliki "profesionalci" snadbdjevali drugu, kriminalnu stranu s najtajnijim podacima, a vezano za nadziranje, pripremu istraga i uhićenja!!!???
Stvorena je atmosfera nepovjerenja građana u državne institucije, posebno u policiju i pravosuđe, i ponavljam, svi smo se počeli baviti kriminalom kao da se radi o - nogometu! Zar smo, i na ovom slučaju pokazali, da smo uistinu - mala zemlja, velikih čuda???
Nadam se da će pogreb posmrtnih ostataka biti dostojanstven, a da sam ja kojim slučajem roditelj Antonije BIlić, ne bih dozvolio da ga organizira Srednja škola i grad Drniš, organizirao bih ga u najužem krugu rodbine i prijatelja, pozvao bih zainteresirane da uplate umjesto cvijeća i vijenaca u neki Fond za organiziranje prijevoza učenika.... kako učenici i posebno učenice ne bi trebale auto - stopirati!
Franz Kafka, budi dobar, reci u kom smjeru mi svi idemo, zar je moguće da panike i emocije prevladavaju u ovom društvu do - nebeskih, metafizičkih dimenzija!???

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Svaka čast sestrama Bilić!

Evo, sestre su napravile vrlo dobar potez - umjesto cvijeća i vijenaca na grob Antonije,(pogreb će biti u srijedu) pozivaju ljude da uplate koliko žele i mogu na konto Hrvatske gorske spužbe spašavanja, kojoj su zahvalni za pomoć u potrazi za Antonijom!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

kad si već zapeo za

kad si već zapeo za transparentnost kao gladan srati, valjalo bi znati da sam ja prije izvjesnog vremena mraka@ upitao za tu mogućnost i on je rekao da to nije moguće - promijeniti korisničko ime, jedina opcija je otvaranje novog računa iza kojeg neće stajati sve ono što je do sada napisano pod starim

ono što si ti učinio sa Danimirom je jedini izbor - na koji ja ne pristajem a vjerujem da niti većina stalnih članova nebi

Tko je glasao

@Rebel

Kao gladan srati?? Da li je to literarna sloboda ili tvoja uobičajena razina komunikacije?
Kako bilo da bilo, to se da riješiti na način da se uz nick, ispod teksta (dnevnika) ili upisa napiše stvarno ime i prezime!!

Lj.R.Weiss

Tko je glasao

Mislim da već dovoljno dugo

Mislim da već dovoljno dugo komuniciramo putem svemrežja pa znate koja je moja razina komunikacije, stoga prosudite sami i molim Vas, ali stvarno Vas molim ostavite se proganjanja bizantizma jer Vi ste zadnji mudroser pollitike.com koji na to ima pravo nakon gomile izmeta koji ste tu istresli u ove tri godine koliko čitam pollitiku

Tko je glasao

@Rebel dobar komentar, kratko

@Rebel dobar komentar, kratko i precizno detektirano djelovanje kako si napisao mudrosera pollitike.com koji sam sebi udjeljuje pluseve za gomile izmeta od dnevnika.

"Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu!"

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci